Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1488/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica ZN, odvjetica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice NN koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od 28. studenoga 2006. godine broj 306-671/2006, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke, sklopljen između Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 ( ranije Hypo Alpe-Adria bank d.d. Podružnice Rijeka, Rijeka, Jadranski trg 3 ), kao kreditora i NN ( rođ. N ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i to:

- dio odredbe članka 2. navedenog Ugovora

„kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.357,00 CHF ( šesnaesttisućatristopedesetsedam švicarskih franaka ) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.“

- dio odredbe čl. 3.

„Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

- dio odredbe čl. 4.

„Kredit se otplaćuje u 48 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 376,62 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja"

- dio odredbe čl. 5.

„ Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % iznosa kredita.“

-u cijelosti odredba čl. 6.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 565,06 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,27 Eur, počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,16€, počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 15,59€, počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 18,03€, počam od 31.1.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,14€, počam od 28.2.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,09€, počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,75€, počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,07€, počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od8,62€, počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od9,53€, počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od11,35€, počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od11,19€, počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od9,36€, počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od12,80€, počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od15,57€, počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,50€, počam od 31.1.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 18,60€ , počam od 28.2.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 23,93€, počam od 31.3.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 22,92€ , počam od 30.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,89 €, počam od 31.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,97 €, počam od 30.6.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,45€, počam od 31.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,19 €, počam od 31.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,48 €, počam od 30.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,51 €, počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,10 €, počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove ulazne naknade isplati ukupan iznos od 150,28 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče od dana 29.11.2006. do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 6. lipnja 2019. navodi da je 28. studenog 2006. sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 306-671/2006, radi financiranja kupovine novog motornog vozila. Ugovor je sklopljen na iznos od CHF 16.357,00 švicarskih franaka kako je navedeno u članku 2. Ugovora, dok je u članku 3. ugovorena kamatna stopa od 4,99%, kao godišnja i promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika, sve na rok otplate od 4 godine. Ugovor o kreditu sklopljen je kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio sa tužiteljem odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Odredba ugovora o kreditu broj 306-671/2006 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF je ništetna. U ovom i sličnim slučajevima je činjenica kako su banke i prije nego su ugovori o kreditu zaključeni propustili informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro jer HNB ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako ga štiti prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno neizvjestan što je utvrdio MMF još 1997. godine te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope što je potvrđeno i kolektivnim presudama Visokog Trgovačkog suda Republike godine. Sve gore navedeno čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivoj valutnoj klauzuli nepoštenima pa samim time i ništetnima. Činjenica je da Ugovor o kreditu broj 306-671/2006 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe nisu prosječnom potrošaču kao što je tužitelj niti objašnjeni, a niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz takve klauzule. Ugovori koji su sastavljeni unaprijed poput ovog između tužitelja i tuženika moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što zapravo znači da potrošač, ovdje tužitelj, koji je slabija i ranjiva strana, na temelju točnih i razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za njega proizlaze, pri čemu se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću. U konkretnom slučaju ugovor između tužitelja i tuženika nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta. Tužitelj u vrijeme kada je sklapao ugovor nije bio upoznat niti je išta znao o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Jedino s čime je tužitelj bio upoznat jest činjenica da tečaj švicarskog franka može rasti i padati pa da bi sukladno tome mogao rasti i padati iznos anuiteta, no to je činjenica koju zna skoro svaka osoba bez da bude upućena u dublju problematiku jer takav zaključak ne vrijedi samo za franak nego bilo koju valutu koja nije kuna. Dakle, to je nešto što je poznato svakome bez da bude detaljnije o tome informiran. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita jer je isto utvrdio MMF još 1997. godine. Pogotovo je tuženik trebao informirati tužitelja kako valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula EURO budući da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura. Slijedom svega navedenog, tužitelj navodi kako je odredba ugovora o kreditu broj 306-671/2006 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF ništetna. III Ugovor o kreditu sklopljen je kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik je ugovorio s tužiteljem odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Odredba ugovora o kreditu broj 306- 671/2006 u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa je ništetna. Naime, tuženik je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor sa tužiteljem na potpuno nerazumljiv način. Naime, brojni i nepovezani kriteriji općih uvjeta banke ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba ne samo da nije razumljiva tužitelju ili prosječnom potrošaču, već nije razumljiva nikome čemu u prilog ide i činjenica da jedini siguran element o kojem ovisi promjena kamatne stope jest odluka banke za koju nitko pa ni tužitelj nije siguran na temelju čega se donosi! Dakle, osim što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna sa aspekta zaštite potrošača, ista je je neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Zakon o obveznim odnosima jasno kaže: Članak 269. (1) Objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. (2) Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Članak 270. (1) Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. (2) Ali ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom valjan je ako je prije ispunjenja uvjeta, odnosno isteka roka činidba postala moguća, dopuštena, određena ili odrediva. Članak 271. Činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Članak 272. (1) Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. (2) Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Suprotno svim ovim odredbama tuženik nije u ugovor unio niti jedan parametar koji bi bio tržišno provjerljiv, već je ugovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke koja nije utemeljena na niti jednoj matematičkoj formuli već isključivo na volji same banke odnosno ovdje tuženika i to sve na štetu tužitelja. U ugovoru o kreditu ugovoreno je da Banka ima pravo naplatiti jednokratne troškove obrade kredita sukladno važećim odlukama Banke. Navedena odredba je ništetna jer bez osnova stvara obvezu koja dovodi u težak položaj potrošača kao slabiju ugovornu stranu, a o njoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je nametnuta od strane banke. Takva je odredba suprotna i odredbi čl. 1021. ZOO/05, kao i čl. 6. ZOO/05, kojim je propisano načelo zabrane zlouporabe prava. Sudionici obveznopravnog odnosa dužni su se suzdržavati od ponašanja kojim bi bilo otežano ispunjenje obveze druge ugovorne strane. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, odredba u čl. 5. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP koje su prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetne. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.

2. Podneskom podnesenim 17. ožujka 2025. tužiteljica obavještava sud da se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanja radi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjive kamatne stope, te ulazne naknade, a sve obzirom je sklopljena vansudska nagodba.

3. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 331. a) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/1980/22, 114/22, 155/23) valjalo je donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

U Opatiji 20. ožujka 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a za županijski sud.

Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika