Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-104/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, Grad Sisak, Sisak, Rimska ulica 26, OIB 08686015790, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pranjić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika, Opća bolnica "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, J. J. Strossmayera 59, OIB 01066571771, kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik u Sisku, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-15/2019-18 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, Opća bolnica "Dr. Ivo Pedišić" Sisak i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-15/2019-18 od 16. prosinca 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I/ Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja Grada Siska, koji glasi:

Opća bolnica "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, OIB: 01066571771, Sisak, J. J. Strossmayera 59, dužna je iseliti iz poslovnog prostora u Sisku, Savska 66H i 66G, i to iz objekta 8 od 167 m² s nadstrešnicom od 238 m² i objekt 9 od 208 m² koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica], ostala zemljišta od 77996 m², objekt za rekreaciju od 1182 m² i sportska igrališta od 76814 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te iste poslovne prostore slobodne od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju Gradu Sisku, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici Opća bolnica "Dr. Ivo Pedišić" Sisak, OIB: 01066571771 da tužitelju Grad Sisak, OIB: 08686015790, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.«

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu tuženika u cijelosti preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predmet vrati na ponovni postupak radi donošenje zakonite i pravilne odluke, uz naknadu troškova postupka. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom tuženik ukazuje. Suprotno žalbenim navodima izreka pobijane presude je razumljiva i jasna, nije u suprotnosti s obrazloženjem, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima, te se ne nalaze razlozi zbog kojih pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, pa je neosnovan prigovor tuženika da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu odlučio provesti dokaz saslušanjem odgovornih osoba stranaka, odnosno gradonačelnice Grada Siska i ravnatelja tuženika, da je na kraju postupka od tog prijedloga odustao, a da je provođenje toga dokaza bilo nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima tuženika ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odustao od provođenja dokaza saslušanjem odgovornih osoba stranaka, svoju odluku dostatno je obrazložio već na ročištu održanom 20. listopada 2021., ali i u presudi, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz spisa proizlazi da se odgovorne osobe nisu odazvale pozivu prvostupanjskog suda, iako su bile uredno pozvane i svoj nedolazak nisu opravdale.

8. Pravilno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik 14. svibnja 2013. sklopili Ugovor o korištenju poslovnog prostora kojim je tužitelj dodijelio tuženiku na privremeno korištenje prostor u Sisku, Savska bb, koji se sastoji od dva objekta i to objekt 8 od 167 m² s nadstrešnicom od 238 m² i objekt 9 od 208 m² koji se nalaze na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da je Ugovor o korištenju poslovnog prostora zaključen na neodređeno vrijeme radi smještaja arhivske građe i bez naknade, da je ugovoreno da tužitelj može raskinuti ugovor u svako vrijeme uz prethodnu obavijesti u roku od 15 dana, a posebno ako se prostor koristi protivno Ugovoru odnosno nanosi mu znatnu štetu ili ga ne koristi, ako vlasnik treba isti za druge potrebe, ako korisnik prostora isti izda u podzakup i ako korisnik prostora vrši preinaku bez suglasnosti Grada Siska.

8.1. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj 19. ožujka 2018. donio Odluku o raskidu ugovora o korištenju poslovnog prostora zbog razloga jer vlasniku treba za druge potrebe, da je navedeno da ugovor prestaje važiti u roku 15 dana od dana primitka odluke, da je tuženik Odluka o raskidu ugovora primio 26. ožujka 2018., da je 28. ožujka 2018. tuženik tužitelja dopisom tražio stavljanje odluke o raskidu ugovora van snage, odnosno da ugovor ostane na snazi do siječnja 2020., da je tužitelj tuženiku dopisom od 9. travnja 2018. produljio otkazni rok do 1. srpnja 2018. kada je potrebno poslovni prostor predati slobodan od osoba i stvari tužitelju.

9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kako odredbu članka 212. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) i članka 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/11, 64/15, 112/18, dalje ZZPP), pa je neosnovan i taj žalbeni prigovor tuženika.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o korištenju poslovnog prostora prestao raskidom, dok članak 23. ZZPP i članak 212. ZOO propisuje da ugovor može prestati isključivo otkazom. Naime, iako iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da ugovor čije trajanje je ugovoreno na neodređeno vrijeme, kao u konkretnom slučaju, prestaje otkazom ugovora, iz predmetnog ugovora proizlazi da su tužitelj i tuženik kao stranke ugovora ugovorile da tužitelj može raskinuti ugovor u svako vrijeme uz prethodnu obavijest, a posebno ako vlasnik prostora treba prostor za druge potrebe. Dakle, stav je i ovog drugostupanjskog suda da su stranke u okviru slobodnog raspolaganja svojom voljom jasno i nedvosmisleno ugovorile mogućnost prestanka ugovornog odnosa na način da su koristile termin "raskid ugovora", a koje ugovaranje je jasno i razumljivo i sukladno članku 2. ZPP, odnosno načelu slobodnog uređivanja ugovornih odnosa. Nadalje, korištenje termina "raskid ugovora" ne dovodi u sumnju volju ugovornih stranaka, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a u prilog pravilnosti toga zaključka ide i činjenica da je tuženik navedeni raskid ugovora shvatio u smislu prestanka važenja toga ugovora i posljedično iseljenje, obzirom je tražio produljenje otkaznog roka.

11. Neosnovano tuženik ponavlja tijekom postupka iznesene navode o situaciji u kojoj se tuženik nalazi nakon razornih potresa u prosincu 2020., jer je tu situaciju prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud pravilno cijenio kao neodlučnu, a obzirom da je ista nastupila više od dvije godine od raskida odnosno otkaza predmetnog ugovora, kao i produljenja otkaznog roka.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a tuženik odluku o troškovima zapravo pobija zbog pogrešnog stava da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, ne navodeći za koje radnje je tužitelju trošak neosnovano priznat ili mu je priznat u pogrešnom iznosu.

13. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u potvrditi.

14. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić