Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-146/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Nadramija i Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2020., poslovni broj Povrv-6340/17-19, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2020., poslovni broj Povrv-6340/17-19.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u točki I. rješenja Estere Poljak, javnog bilježnika u Zagrebu, posl.br. Ovrv-760/17 od 30.6.2017. kojim je naloženo tuženiku I isplatiti tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb iznos od 26.229,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 1.122,14 kn počevši od 16.10.2016. do isplate,
- na iznos od 1.264,00 kn počevši od 16.11.2016. do isplate,
- na iznos od 1.264,00 kn počevši od 16.12.2016. do isplate,
- na iznos od 1.264,00 kn počevši od 16.01.2017. do isplate,
- na iznos od 21.315,34 kn počevši od 16.02.2017. do isplate,
kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.077,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 30.6.2017. do isplate te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 993,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja.
II/ Odbija se tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, u cijelosti."
2. Protiv takve presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP. Prije svega, prigovara što je sud ukinuo platni nalog, a nije odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, te postoje nedostaci presude zbog kojih se ista ne može ispitati. Smatra da je tuženik dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze, da je prednik tužitelja ispunio svoju ugovornu obvezu, a druga strana tu obvezu nije ispunila, te je raskid nastupio upravo zbog nepodmirenih tražbina tuženika. Poziva se na pravo naplate preostalih mjesečnih naknada do isteka ugovornog odnosa u smislu članka 5.3.4. Općih uvjeta tuženika, ističe da je tuženik sklopio ugovor s posebnom ponudom u okviru koje je tuženik primio mobilni telefonski uređaj, pa tužitelju pripada pravo na naknadu štete u vidu preostalih mjesečnih naknada. Predlaže da se njegova žalba usvoji, preinači presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravnog slijednika teleoperatera Tele2 d.o.o. da mu tuženik isplati dugovanje koje je nastalo iz više sklopljenih ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, budući da je tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika podnio prigovor.
6. U postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP, niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se tužitelj poziva. Iako nije izrijekom odbio tužbeni zahtjev, iz izreke presude kojom je ukinut platni nalog iz rješenja javnog bilježnika, kao i sadržaja obrazloženja (treći odlomak na stranici 3 presude) jasna je odluka prvostupanjskog suda koji je odbio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak prema prijedlozima stranaka, detaljno je analizirao svu dokumentaciju koju je tužitelj predočio, te je pravilno ocijenio rezultate dokaznog postupka primjenom članka 8. ZPP po načelu slobodne ocjene dokaza, te u pogledu odlučnih činjenica utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 221.a ZPP zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. U pobijanoj presudi postoje valjani i jasni razlozi o utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava, koje navodi žalbe nisu doveli u sumnju.
8. Prvostupanjski sud je podrobno analizirao svu dostavljenu dokumentaciju koja nije bila dostatna za zaključak niti o osnovanosti niti o visini tužbenog zahtjeva. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao obvezu plaćanja svih naknada za koje tužitelj kao pravni slijednik teleoperatera tereti tuženika, da u spis nije dostavljen cjenik niti dokaz da su sve usluge za koje traži plaćanje i izvršene, da nisu dostavljeni niti dokazi za obračun visine jednokratne isplate svih preostalih mjesečnih naknada niti je sud iste iznose iz dostavljene dokumentacije mogao utvrditi.
9. Neosnovano tužitelj smatra da su dostavljeni računi iz kojih se vidi potraživanje tužitelja dokazi o izvršenoj usluzi i da se samo na temelju takvih računa može zaključiti o osnovanosti, odnosno visini tužbenog zahtjeva.
9.1. Naime, račun je vjerodostojna isprava prema odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/ 20., 114/22., dalje: OZ), ali nije relevantan dokaz u parničnom postupku. Ovo stoga što se račun kao knjigovodstveni i financijski dokument, izdaje na temelju druge dokumentacije (u konkretnom slučaju ispisa poziva ili ispisa spajanja na Internet) iz kojih je moguće utvrditi je li račun izdan za obavljenu odnosno isporučenu uslugu. Račun je poziv vjerovnika dužniku za plaćanje, ali kada dužnik ospori račun i njegov sadržaj, tužitelj je taj koji mora dokazati da je račun ispostavljen za isporučene usluge, odnosno da utuženi dug proizlazi iz ugovorenih obveza tuženika.
10. Kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, iz dostavljene financijske dokumentacije se ne može zaključiti ni o osnovanosti svih naknada i pojedinačnih stavaka računa, niti o visini nekih naknada koje ovise o, do tada plaćenim iznosima, niti je vidljivo da li je tužitelj uračunao i u koje račune neke manje iznose koje je tuženik platio. Treba naglasiti da tužitelj nije predlagao vještačenje iz kojeg bi se na temelju valjane dokumentacije utvrdilo da li postoje i u kojoj visini su osnovana potraživanja tužitelja prema tuženiku.
11. Svaka stranka dužna je dokazati svoje navode i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (članak 7. i članak 219. stavak 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom članka 221a. ZPP.
12. Zbog naprijed navedenih razloga ovaj sud podržava činjenično-pravni zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao sva svoja potraživanja valjanom dokumentacijom, niti je dokazao visinu takvih potraživanja, pa je pravilnom primjenom prava, članak 221.a. ZPP odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
13. Odluka o parničnom trošku se temelji na pravilnoj primjeni članak 154. stavak 1. ZPP i čl. 155. ZPP, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, a tuženik trošak nije potraživao, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
14. Zbog iznesenih razloga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, te potvrđena prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).
U Sisku 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
