REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P- 612/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja DOTA LIVING d.o.o. Dugopolje, Dugopoljska cesta 29, OIB: 81736052013 (ranije: MELVAN-TRADING d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik Damir Brguljan, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika LUJE d.d. Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Mainza 74, radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen među parničnim strankama 15. ožujka 2021., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Davorki Flego iz Kostrene, pod brojem potvrde OV-661/2021, raskinut obaviješću tužitelja od 31. siječnja 2022..

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda dvije bjanko zadužnice, i to bjanko zadužnicu do iznosa od 13.272,28 eura/100.000,00 kuna potvrđenu 15. ožujka 2021. pred javnim bilježnikom Davorkom Flego iz Kostrene pod brojem potvrde OV- 662/2021, te bjanko zadužnicu do iznosa od 13.272,28 eura/100.000,00 kuna potvrđenu 15. ožujka 2021. pred javnim bilježnikom Davorkom Flego iz Kostrene pod brojem potvrde OV-663/2021."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 7.854,03 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da je ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između stranaka 15.3.2021. raskinut obaviješću tužitelja od 31.1.2022. zbog skrivljenog postupanja tuženika; radi naknade štete od 114.014,59 kuna; te predaje dvije bjanko zadužnice. Stranke su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zakupu koji su sklopile 15.3.2021. na određeno vrijeme s trajanjem od 5 godina. Tužitelj je kao zakupac 31.1.2022. zakonito otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora zbog skrivljenog ponašanja tuženika kao zakupodavca. U poslovni prostor u kojem je tužitelj obavljao djelatnost trgovine tekstilom brenda Dota došlo je tijekom prosinca 2021. do prodora intenzivnog mirisa pečenja odmah nakon što je susjedni prostor tuženik dao u zakup drugom zakupniku radi obavljanja poslovne djelatnosti pekarnice. O prodoru mirisa tužitelj je obavijestio tuženika te su se u više navrata tijekom prosinca 2021. vezano za to stranke dopisivale. U tom periodu kupci su vraćali kupljenu robu kod tužitelja jer je roba upila neugodan miris pekarskih proizvoda. Tužitelj je angažirao stalnog sudskog vještaka radi evidentiranja problema, a vještak je utvrdio egzistenciju ozbiljnog problema u smislu prisutnosti mirisa iz susjedne pekarnice, nemogućnost sustava ventilacije da ukloni štetne mirise i plinove. Iako je ugovor o zakupu sklopljen 15.3.2021. na određeno vrijeme s trajanjem od 5 godina, tužitelj je zbog nemogućnosti adekvatnog obavljanja registrirane djelatnosti te radi sprječavanja dodatne štete koju nije dužan trpjeti s danom 31.1.2022. raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.3.2021. zbog skrivljenog postupanja tuženika (neispunjenja ugovornih obveza), jer predmet zakupa nema potrebna svojstva da bi mogao služiti ugovorenoj svrsi, odnosno predmet zakupa tuženik nije doveo u stanje adekvatno za obavljanje ugovorene djelatnosti trgovine tekstilom. S obzirom da tuženik osporava raskid, tužitelj ima pravni interes zahtijevati utvrđenje raskida. Tužitelj je uložio financijska sredstva u predmet zakupa. Činjenica je da se temeljem čl. 7. st. 11. ugovora odrekao prava potraživati naknadu za ulaganja, međutim tužitelj se nije odrekao prava potraživati naknadu štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika prema općim pravilima obveznog prava temeljem čl. 368. Zakona o obveznim odnosima. Troškovi koji su imali biti ali nisu amortizirani radi skrivljena postupanja tuženika, predstavljaju štetu čiju nadoknadu je tužitelj ovlašten zahtijevati, a kojeg prava se nikada nije odrekao. Obzirom da su troškovi poduzeti s pretpostavkom trajanja zakupnog odnosa 5 godina, to se može pretpostaviti da su se poduzeti troškovi amortizirali po stopi od 20% godišnje. Obzirom da je ugovor raskinut nešto prije proteka godine dana od zaključenja, to se ima pretpostaviti da je amortizirano 20% troškova na ime ulaganja, te da prouzročena šteta odgovara iznosu od 114.014,59 kuna. Zatražio je i povrat dvije bjanko zadužnice koje je predao tuženiku radi osiguranja plaćanja zakupnine. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Historijat odnosa između stranaka opisan u tužbi je nepotpun i tužitelj namjerno ili slučajno propušta navesti kako je već u rujnu 2021. kontaktirao tuženika s molbom za raskid ugovora zbog lošeg prometa i loših rezultata poslovanja tužitelja. Prema tome, tužitelj je već ranije donio odluku da na predmetnoj lokaciji više neće poslovati i kalkulirao je s otkaznim rokom od 6 mjeseci, no kako stranke nisu postigle nikakav dogovor o uvjetima sporazumnog raskida, tužitelj je razloge za raskid ugovora trebao izmisliti, pa je posegnuo za konstrukcijom o navodnim neugodnim mirisima iz obližnje pekarnice. Mirisi iz pekarnice čije postojanje, vrsta i intenzitet uopće nisu dokazani ne mogu biti razlog za raskid ugovora o zakupu. Sama konstrukcija tužitelja o postojanju neugodnih mirisa je nedokazana, te životno i pravno neodrživa. Radi se o subjektivnom dojmu, a ne o objektivno utvrđenom nedostatku. Broj i vrijednost reklamacija na koje se tužitelj poziva je u stvari neznatan. Radi se o reklamacijama s kraja siječnja 2022. koje su isfabricirane da bi se cijelom slučaju dodala i doza dramatičnosti. No, kada bi sve reklamacije koje je tužitelj dostavio u spis stvarno i bile istinite, tužitelj bi eventualno mogao potraživati od tuženika naknadu štete, ali opet ne bi imao pravo raskidati ugovor o zakupu, jer postojanje nekakvih mirisa samo po sebi opet nije razlog za raskid ugovora o zakupu. Potpuno je nejasno zašto tužitelj nije proveo sudsko osiguranje dokaza ili zašto barem nije pozvao tuženika na očevid dana 5.1.2022., kada je građevinski vještak bio na licu mjesta. Ovako se stječe dojam da je tužitelj namjerno izbjegao osigurati nazočnost suda i/ili tuženika, kako bi sporne činjenice mogao prikazati na način koji to njemu odgovara. Smatra da građevinski vještak uopće nije kvalificiran da bi vještačio postojanje neugodnih mirisa, njihovu vrstu i intenzitet, kao i njihov izvor, pa se iz njegovog nalaza i mišljenja ne može izvući nikakav relevantan zaključak. Tuženik osporava i sve izjave zaposlenika tužitelja i navodnih svjedoka o navodnim reklamacijama i postojanju neugodnih mirisa, jer se radi o njihovom subjektivnom dojmu koji čak i da je istinit, još uvijek nije nikakav objektivan dokaz o izvoru, vrsti i intenzitetu mirisa koji bi mogao biti razlog za raskid ugovora o zakupu. Kod samog raskidanja ugovora, tužitelj radi i dvije formalne pogreške, radi kojih je raskid ugovora također nezakonit, tj. bez pravnih učinaka. Kod davanja izjave o raskidu ugovora tužitelj nije poštivao ugovorenu formu, radi čega je raskid ugovora o zakupu i formalno nezakonit. Naime, u čl. 16. ugovora o zakupu stranke su ugovorile da se međusobna dostava obavlja pismenim putem na adresu navedenu u ugovoru. Prema čl. 290. Zakona o obveznim odnosima, „ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak“, a prema čl. 14. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, odredbe tog zakona „koje se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju i na druge pravne poslove“ . Prema tome, jednostrano očitovanje volje tužitelja ne proizvodi pravni učinak ukoliko nije dano u propisanoj formi, pa čak i kada bi navodi tužbe bili osnovani (a nisu), predmetni ugovor o zakupu još uvijek ne bi bio raskinut iz jednostavnog razloga nedostatka forme. Ukoliko bi sud iz nekog razloga i prihvatio tvrdnju kako su postojali materijalni nedostaci zakupljenog prostora, ti nedostaci sasvim sigurno nisu postojali prije 10.12.2021. u kojem slučaju tužitelj ne bi ni imao pravo na raskid ugovora, već eventualno na otkaz ugovora o zakupu. Osporava osnovanost i visinu zahtjeva za isplatu 114.014,59 kn. U čl. 7. st. 11. ugovora tužitelj se izričito odrekao prava potraživati od zakupodavca naknadu za bilo kakva ulaganja. Osim toga, tužbeni zahtjev u tom dijelu opće nije specificiran, te nije jasno kako je tužitelj došao do utuženog iznosa od 114.014,589 kn, jer iz popisa dugotrajne imovine tužitelja nije vidljivo ništa. Budući da je ugovor o zakupu poslovnog prostora i dalje na snazi, tuženik nije dužan vratiti tužitelju zadužnice izdane radi osiguranja, radi čega se tuženik protivi i tom dijelu tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka obavijestio je sud da se zadužnice nalaze u FINA-i jer je iste u cijelosti naplatio, pa ih zbog toga niti na može vratiti. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-53/2022-29 od 1.3.2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut obaviješću tužitelja od 31.1.2022. (točka I. izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju preda dvije bjanko zadužnice (točka II. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 15.132,34 eur s kamatama (točka III. izreke); te je tuženiku naloženo da plati parnični trošak tužitelju (točka IV. izreke). Odlučujući o žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1808/2023-2 od 9.10.2024. (list 370-377 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke, i predmet vratio ovom sudu na ponovo suđenje uz uputu da sud ponovo ocijeni provedene dokaze.

4. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi.

5. Predmet spora u ponovljenom postupku je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između stranaka 15.3.2021. raskinut obaviješću tužitelja od 31.1.2022. zbog skrivljenog postupanja tuženika; te predaja dviju bjanko zadužnica.

6. Među strankama nisu sporne slijedeće odlučne činjenice:

-da su sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora 15.3.2021. na određeno vrijeme od 5 godina (list 8-21 spisa);

- da je u poslovnom prostoru tužitelj obavljao poslove prodaje robe (tekstil, plahte, poplune, jastuke i sl.);

-da je tuženik nakon sklapanja ugovora o zakupu s tužiteljem susjedni prostor dao u zakup drugom zakupniku za poslove pekarnice;

-da je tužitelj obavijestio tuženika o raskidu ugovora o zakupu dopisom od 31.1.2022. (list 65 spisa).

7. Kako navedene činjenice nisu sporne i kako proizlaze iz isprava koje su parnične stranke dostavile u spis, to sud nije provodio dokaze na okolnost utvrđivanja, među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.)

8. Među strankama su sporne slijedeće odlučne činjenice:

-da li je osnovan tužiteljev raskid ugovora o zakupu iz obavijesti od 31.1.2022. (list 65 spisa);

-da li tužitelj osnovano potražuje povrat dviju bjanko zadužnica.

9. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja CB (str. 199-202 spisa), zakonskog zastupnika tuženika FB (str. 202-203 spisa) i EB (str. 204-205 spisa), svjedoka JB (str. 251-253 spisa), ĆB (str. 253-255 spisa), NB (str. 255-256 spisa), UB (str. 257-258 spisa), IB (str. 261-263 spisa).

10. Navedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka (čitanja isprava, saslušanja svjedoka i stranaka) sud je zaključio da tužitelj nije mogao kvalitetno obavljati poslove prodaje tekstila (plahte, jastuke, pokrivače i sl. proizvode) u poslovnom prostoru koji je od tuženika uzeo u zakup, zbog činjenice što je 9 mjeseci nakon sklapanja ugovora o zakupu, tuženik susjedni prostor dao u zakup drugome zakupcu za obavljanje poslova pekare pa je miris pekarskih proizvoda prodirao u poslovni prostor tužitelja čime je oštećena roba (upijen miris pekarskih proizvoda u robi), nakon čega su uslijedile reklamacije od strane kupaca i posljedično tome od tužitelja izjavljen raskid ugovora.

12. I tijekom parničnog postupka tužitelj je isticao kako je Ugovor raskinuo zbog promijenjenih okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja Ugovora o zakupu (obavijest o raskidu str. 65.-68. spisa).

13. Stoga sud zaključuje da se ovdje ne radi o povredi ugovornih obvezi radi kojih se ugovor raskida jednostranom izjavom sukladno čl. 360., nego o izvanrednim okolnostima koje su nastale nakon sklapanja ugovora iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) 14. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako izmjene ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

15. Iz navedene odredbe proizlazi kako u slučaju izvanrednih okolnosti pogođena strana može istaknuti zahtjev (a) da sud ugovor raskine, (b) da ga sud svojom odlukom izmijeni ili (c) za eventualnu kumulaciju obaju zahtjeva.

16. Posljedično tome, ugovor nije moguće izmijeniti jednostranom odlukom (obaviješću o raskidu) jedne ugovorne strane kako je to učinio tužitelj, nego isključivo konstitutivnom odlukom suda. U slučaju da sud utvrdi da bi ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano uslijed promijenjenih okolnosti u takvoj situaciji bi trebao raskinuti ugovor, a ne utvrditi da je ugovor raskinut obaviješću tužitelja od 31. siječnja 2022. kako to tužitelj traži.

17. Kako tužbeni zahtjev nije usmjeren na konstitutivnu pravnu zaštitu odnosno nije u skladu s odredbom čl. 369. ZOO-a, a jednostrana izjava o raskidu nije osnovana, to sud ne može donijeti konstitutivnu presudu.

18. U odnosu na povrat dviju bjanko zadužnice, tuženik je dostavio dokaze da je putem istih naplatio svoja potraživanja prema tužitelju putem FINA-u u cijelosti (dokumentacija na str. 389-417 spisa), slijedom čega su iste iskorištene te nema mjesta njihovom vraćanju.

19. Slijedom navedenog, sud je u nedostatku pretpostavki iz odredbe čl. 369. ZOO-a tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

20. Sud je rješenjem poslovni broj P-53/2022-26 od 25.1.2023. odlučio da neće provoditi druge predložene dokaze po tužitelju (očevid na licu mjesta, strojarsko vještačenje i financijsko-knjigovodstveno vještačenje) iz razloga suvišnosti jer je sve odlučne činjenice utvrdio iz dosada provedenih dokaza.

21. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženika je zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 16.3.2022. od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- sastav žalbe od 9.3.2023. i dopune žalbe od 16.3.2023. od 625,00 EUR (Tbr. 10. t. 1.);

- sastav podnesaka od 15.6.2022., 14.7.2022., 26.8.2022., i 31.12.2024. (Tbr. 8. t. 1.) u iznosima od 500,00 EUR za svako, ukupno 2.000,00 EUR;

-zastupanje na ročištima 23.5.2022., 5.7.2022., 3.10.2022., 25.11.2022., 25.1.2023., i 5.2.2025. u iznosima od po 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1), ukupno 3.000,00

EUR,

- trošak PDV-a (25%) od 1.531,25 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 7.656,25 EUR. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za žalbu od 197,78 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

22. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku od 7.854,03 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

23. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 20. ožujka 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.