Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1570/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠT, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 13. prosinca 2023., poslovni broj: Pp-15905/2022, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. ŠT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki a), te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. ŠT (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da bi dana 22. siječnja 2022. u 14,00 sati u Šibeniku, kolnikom Krapanjske ceste upravljao osobnim automobilom marke „Hyundai Atos“, registarske oznake [registarska oznaka], a tijekom vožnje nije koristio sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II Žalba okr. IT zbog djela u točki a) izreke pobijane presude postala je bespredmetna.

III

Uslijed odluke u točki I izreke ove presude preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. ŠT za prekršaj u točki b) iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), koju je dužan platiti u roku od devedeset dana po primitku ove drugostupanjske odluke, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

IV Odbija se žalba okr. ŠT kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ŠT dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ŠT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 163. stavka 1. i 8. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranih propisa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 eura.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, s time da će se u trajanje mjere uračunati vrijeme koje je vozačka dozvola bila oduzeta mjerom opreza, po policiji.

1.2. Istom odlukom okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim ovaj sud je utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djelo u točki a) izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz člana 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 22. siječnja 2022.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisane kazni za djelo u točki a) u fiksnom iznosu od 130,00 eura, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Zbog navedenih razloga, trebalo je po službenoj dužnosti, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbiti optužbu za djelo iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao u izreci ove presude u točki I, pa je žalba u tom dijelu postala bespredmetna.

6. Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu, prihvaćanjem mjere kazne utvrđene po prvostupanjskom sudu.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini ističe da nisu dani valjani razlozi odluke. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda, obrazloženje pobijane presude sadrži dostatne razloge za svaku točku pobijane presude, u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Stoga je ovaj sud mišljenja da presuda sadrži jasne i valjane razloge, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. U pogledu navoda žalitelja kojima upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, ističući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, ovaj sud nalazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način, te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Naime, odredba članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava, taksativno navedenih, te koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Pogrešno upire žalitelj na nezakonitost iskaza svjedoka ET koji je ispitan u postupku pred sudom, pravilno upozoren, a legitimitet njegovog iskaza proizlazi iz odredbe članka 283. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08. i dr.) koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona, da svjedoči o činjenicama koje je utvrdio prilikom nadzora, neposrednim opažanjem i pregledom dokumenata vozača. Iako je svjedok ispitan pred zamoljenim sudom u Šibeniku, njegov iskaz je pročitan u kasnijem dokaznom postupku na raspravi 13. prosinca 2023. u skladu s odredbom članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona, na koju raspravu je okrivljenik uredno pozvan.

Eventualna zainteresiranost svjedoka za ishod postupka, može biti samo okolnost bitna za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, odnosno za ocjenu dokazne snage tog dokaza, a nikako se ne mogu uzeti kao parametri za ocjenu zakonitosti, budući se zakonitost dokaza cijeni na osnovu modaliteta njihovog pribavljanja, odnosno izvođenja u provedenom postupku.

9. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, valjanom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ET i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

9.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti, a ovlaštenje za postupanje policijskog službenika proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Odbijanje testiranja, suprotno tvrdnji žalitelja, proizlazi iz rezultata provedenog postupka, iskaza policijskog službenika ET te o tome suglasnog zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu od 22. siječnja 2022.

9.2. Bez uspjeha žalitelj sugerira da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da prvostupanjski sud nije proveo suočenje s djelatnikom policije, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta ne proizlazi da bi predložio izvođenje tog dokaza, međutim ističe se i da prvostupanjski nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka u smislu članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju provedenog dokaznog postupka donio pobijanu odluku. Na okolnosti odbijanja testiranja na prisutnost alkohola u organizmu detaljno je ispitan policijski službenik koji je postupao kritične zgode, koji je u pogledu odbijanja testiranja iskazivao određeno i s dovoljnom sigurnošću, pa prvostupanjski sud nije imao razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost tog svjedočenja. Žalitelj je uredno pozvan na raspravu 13. prosinca 2023. kada su izvedeni svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda i imao je mogućnost prigovarati svim dokazima pa tako i pročitanom iskazu djelatnika policije i predlagati provođenje drugih dokaza u svoju korist, međutim, koju mogućnost nije iskoristio, pa ovaj sud ocjenjuje da nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

9.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe u nepreinačenom dijelu, ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti te imajući na umu dosadašnju nekažnjavanost odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonom propisanom iznosu blaže vrste kazne, koja mjera kazne je prihvatljiva i ovom sud, smatrajući da će se njome postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom, budući da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a postojanje takvih okolnosti žalitelj niti sada ne dokumentira uz žalbu, pa nema zakonskih uvjeta za blaže kažnjavanje.

10.1. Valja istaknuti da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao tu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Prilikom određivanja vremena trajanja zaštitne mjere očito je već i prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao na umu potrebu za upravljanjem vozilom zbog posla i životnih prilika, s obzirom na najkraće zakonom propisano vrijeme trajanja zaštitne mjere. Navodi žalbe kojima žalitelj ponovno paušalno upire da bi mjerom bila dovedena u pitanje njegova egzistencija, ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju.

12. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova, određen u minimalnije propisanom iznosu unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13). Pri tome, iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelji uz žalbu dokumentira da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

13. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.