Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-123/2024-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja UR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika ER, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska, radi stvarno - pravo vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 10. veljače 2025., na kojoj su prisustvovali punomoćnik tužitelja Marko Bebek, odvjetnik iz Siska te punomoćnik tuženika Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska, dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem zakona stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, zemljišno knjižni odjel Petrinja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma papčevac od 1338 m2 te je tuženik ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi kao vlasnikom upiše tužitelj.

II. Nalaže se tuženiku ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.357,27 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu tužbu 10. travnja 2024. protiv tuženika ER, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, zemljišno knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma papčevac od 1338 m2. Tužitelj ističe da je stvarni vlasnik i posjednik naprijed navedenih nekretnina tužitelj, dok upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist tuženika ne odgovara stvarnom stanju obzirom da isti nikada nije izvršavao bilo kakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini niti se je nalazio u posjedu iste. Tužitelj tvrdi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja šumu koja zajedno sa šumom koja se nalazi na čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od ranije uknjižena kao vlasništvo tužitelja) predstavlja jednu prirodnu cjelinu (šumu), a koja se nalazi u posjedu tužitelja i njegove obitelji još od prije Drugog svjetskog rata. Prije tužitelja nekretninu je uživao njegov otac OR, a prije njega djed ŽR, a još prije njega pradjed ĆR. Danas posjed i faktičnu vlast na nekretninom izvršava tužitelj posredovanjem punomoćnika u posjedovanju LR, kojega je tužitelj temeljem punomoći od 9. siječnja 2020. ovlastio da u njegovo ime čuva i pazi predmetnu šumu. Navodi da u katastru zemljišta je još od 1979. od kada katastar raspolaže dokumentacijom, kao posjednik nekretnine koja je predmetom postupka bio upisan tužiteljev otac OR, a koji je preminuo 2008. Iza pokojnog PR ostala je supruga TR (majka tužitelja), kćer URP (tužiteljeva sestra) i tužitelj. Tužiteljeva sestra URP je preminula je 29. prosinca 2023. u Velikoj Britaniji, a iza nje su ostali suprug VR i sin ERP, koji su dali ovjerene izjave da su suglasni da se tužitelj uknjiži kao vlasnik nekretnine koja je predmetom postupka. Ističe da iz svega naprijed navedenoga proizlazi kako se tužitelj putem svojih prednika nalazi u samostalnom posjedu nekretnine koje je predmetom postupka još od prije Drugog svjetskog rata. Taj posjed tužitelja je istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarno ili zlouporabom povjerenja, a ujedno je i miran jer ga kroz cijelo vrijeme posjedovanja nitko nije smetao u posjedu niti mu priječio pravo vlasništva predmetne nekretnine. Isto tako posjed tužitelja je ujedno i pošten obzirom da tužitelj i njegovi preci nisu imalo razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, štoviše i u službenim evidencijama katastra zemljišta otac tužitelja je, od kada katastar raspolaže podacima, bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine. Slijedom navedenoga tužitelj ističe kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću iz odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) pa stoga tužitelj podnosi naslovnome Sudu ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U svom odgovoru na tužbu dostavljenom ovom sudu 7. svibnja 2024., tuženik navodi da je tuženik vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 2024. sklopljenim sa zemljišnoknjižnim vlasnikom GR, te je tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelju. Slijedom navedenog, tuženik je predmetnu nekretninu stekao temeljem zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga u dobroj vjeri i njegovo stjecanje prava vlasništva je u cijelosti zakonito sukladno odredbama članka 122. do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). Tuženik osporava u cijelosti i posjed i vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini. Po saznanjima tuženika, tužitelj ni njegovi prednici nikada nisu vršili nikakve posjedovne čine u vezi predmetne nekretnine niti samostalno niti putem pomoćnika u posjedovanju, a sam čin izdavanja punomoći ne znači i da su konkretni posjedovni čini i vršeni. Tuženik ističe da punomoć jasno ukazuje da je tužitelj još 2020. bio svjestan da nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, pa njegov posjed nije bio pošten. Tuženik tvrdi da činjenica da je otac tužitelja bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine u katastru od 1979. sama po sebi ne ukazuje da bi tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine, jer isti nije upisan kao izvanknjižni vlasnik već isključivo kao posjednik. Tuženik osporava da bi tužitelj i njegov prednik bili u samostalnom posjedu, jer su očito bili svjesni da nisu upisani u zemljišne knjige kao vlasnici predmetne nekretnine. Također, tužitelj uopće ne navodi pravno osnov temeljem kojeg je stekao pravo posjeda na nekretnini, a tuženik smatram nemogućim da bi tužitelj i njegovi prednici još od prije Drugog svjetskog rata imali predmetnu nekretninu u posjedu i bili upisani u katastru kao posjednici, a da baš nikada zk stanje nije usklađeno sa stanjem u katastru. Stoga tuženik smatra da nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, a sve i da jesu, tuženik je predmetnu nekretninu stekao naplatnim pravnim poslom sa zemljišnoknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine i njegovo pravo vlasništva štiti načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana (str. 4 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 77 k. o. [katastarska općina] od 1. svibnja 2023. (str. 5-6 spisa), punomoć od 9. siječnja 2020. (str. 7-8 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. OR (str. 10-11 spisa), death certificate od URP (str. 12 spisa), izjavu ORP (str. 13 spisa), nasljedničku izjavu i punomoći TR od 19. srpnja 2023. (str. 14 spisa), povijest promjena u katastru zemljišta od 22. ožujka 2023. (str. 15-16 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 18 i 31-32 spisa), nasljedničke izjave (str. 19-20 spisa), ugovor o kupoprodaji od 15. siječnja 2024. (str. 27-28 spisa), rješenje Z-733/2024 od 17. siječnja 2024. (str. 29-30 spisa), tužba kojom je ovdje tuženik podnio 20. ožujka 2023. protiv RR (str. 40-43 spisa), odgovor na tužbu tuženika RR od 20. travnja 2023. (str. 44-47 spisa), prijedlog radi uređenja međe od 7. lipnja 2023. kojega je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo protiv tuženika kao protustranke radi uređenja međe između tuženikove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 48-51 spisa), odgovor na prijedlog za uređenje međe (str. 52-54 i 58-59 spisa), zapisnik s ročišta od 10. siječnja 2024. iz predmetnog postupka uređenja međe (str. 55 i 60 spisa), kopiju spisa R1-77/2023 ovog suda, nalaz sudskog vještaka za geodeziju iz predmeta Psp-2/2023 (str. 61-78 spisa), saslušao tužitelja i tuženika kao stranke (str. 84-88 spisa), saslušao svjedoke GR, FR, RR i IR (str. 90-95 spisa), izjavu TR te presliku njezine putovnice (str. 105-107 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Saše Vranića te uz iskaze svjedoka GR, RR, LR, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju Saše Vranića.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Uvidom u prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, PU za katastar Sisak, Ispostava za katastar nekretnina Petrinja, od 1. svibnja 2023., broj posjedovnog lista 77 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je se na isti dan posjednikom sporne kčbr. [katastarska čestica] Tortine šuma od 1338 m2 vodio OR iz [adresa], 1. Maja 23.

6. Uvidom u Punomoć od 9. siječnja 2020. utvrđeno je da je istu punomoć izdao ovdje tužitelj a kojom punomoći isti ovlašćuje svog prijatelja LR iz U 13, da u njegovo ime i za njegov račun pazi i kontrolira posjed nekretnina tužitelja upisanih u zk ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] nekretnine koje je naslijedio a koje su još upisane na njegov oca u posjedovnom listu broj 77. k. o. [katastarska općina].

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Sanji Čubelić Šimac iz [adresa] kao povjereniku Općinskog suda u Sisku, od 16. prosinca 2013. poslovni broj O-241/2013, UPP-OS-39/2013 utvrđeno je da je iza pok. OR umrlog **.**.2008. utvrđena ostavinska imovina (pokretnine) te je njegovim nasljednikom temeljem ustupa i Zakona proglašen upravo ovdje tužitelj AR u cijelosti. Navedeno rješenje je pravomoćno dana 8. siječnja 2014.. Iz navedenog rješenja, obrazloženja, vidljivo je da su na nasljeđivanje iza po. OR bili pozvani i njegova bračna družica TR te kćer ŽRP.

8. Uvidom u potvrde o činjenici smrti (Death certificate) utvrđeno je da je sestra tužitelja ŽRP umrla **.**.2023.

9. Uvidom u Izjavu ĆRP, sina pok. LRP, od 29. ožujka 2024. (a čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba pod broj Ov-5667/2024 dana 29. ožujka 2024.) utvrđeno je da je isti dao izjavu da kao zakonski nasljednik iza pok. majke ŽRP izjavljuje da je suglasan da tužitelj provede odgovarajući postupak radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama, a koje su bile posjed njegovog djeda OR i upisane u posjedovni list br. 77. k. o. [katastarska općina], između ostalog i predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] šuma od 1338m2. Uvidom u izjavu CR od 29. ožujka 2024. (a potpis izdavatelja na kojoj je ovjerio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, dana 29. ožujka 2024.pod brojem Ov-5668/2024) utvrđeno je da je isti izjavio da kao nasljednik iza pok. bračne družice ŽRP izjavljuje da je suglasan da tužitelj provede odgovarajući sudski postupak radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama između ostalog kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Uvidom u nasljedničku izjavu i punomoć TR od 19. srpnja 2013., majke tužitelja i bračne družice pok. OR, oca tužitelja, utvrđeno je da u istoj navodi da se odriče nasljedstva i svih eventualno ustupljenih dijelova u ostavinskom postupku iza pok. joj bračnog druga a sve u korist svoga sina BR. Potpis na istoj izjavi majke tužitelja ovjeren je od strane veleposlanstva RH u Pretoriji dana 19. srpnja 2013.. Volju majke tužitelja da predmetnu nekretninu naslijedi upravo ovdje tužitelj odnosno da se isti utvrdi kao vlasnik sporne nekretnine potvrđuje i Izjava majke tužitelja od 3. listopada 2024. uz presliku osobnog dokumenta iste (kao potvrda vjerodostojnosti izjave).

11. Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama od 22.ožujka 2023. Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Sisak, Ispostava za katastar nekretnina Petrinja za, između ostalog i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da u katastarskom operatu od 1979. godine, od kada raspolažu s dokumentacijom o povijesti promjena na katastarskim česticama, do dana izdavanja istog dokumenta u posjedovnom listu br. 77, na kčbr. [katastarska čestica] šuma od 1338 se kao posjednik iste kčbr. vodi OR iz [adresa] (dakle otac tužitelja).

12. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na istoj čestici, u naravi šikara [adresa] u [adresa] od 2985 m2 uknjižen kao samovlasnik upravo ovdje tužitelj. Uvidom u izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1. svibnja 2023. utvrđeno je da su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (a koja je predmet ovog postupka), sve k. o. [katastarska općina], susjedne nekretnine (međašne).

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je na dan 10. travnja 2024. kao samovlasnik iste kčbr upisan tuženik. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige posebni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz od 6. svibnja 2024. utvrđeno je da je pravo vlasništva tuženika u isti zk. ul. na kčbr [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] uknjiženo pod brojem Z-733/2024 po prijedlogu koji je zaprimljen 16. siječnja 2024.. Nadalje je utvrđeno da je prethodno kao samovlasnik bio uknjižen ĐR i to temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-718/2023 od 20. prosinca 2023. a koje je zaprimljeno u zk. odjelu dana 11. siječnja 2024. Nadalje je utvrđeno da je kao pravna prednica GR ranije bila uknjižena MR iz [adresa].

14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2024., a koji je sklopljen između GR iz [adresa] kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca (dalje: Ugovor o kupoprodaji), utvrđeno je da su predmet istog ugovora bile nekretnine, između ostaloga i kčbr. [katastarska čestica] šuma Papčevac od 1338 m2 te da je istu nekretninu prodavatelj prodao a kupac kupio (čl. II.) ugovora čl. III. Ugovora ugovoreno je da se za kupljene nekretnine kupac obvezuje prodavatelju neposredno prije potpisivanja tog ugovora isplatiti i znos od 1.000,00 eur na ime kupoprodajne cijene, a čl. IV. Da prodavatelj ovlašćuje kupca da se temeljem tog ugovora upiše u zemljišne knjige. Čl. V. navedeno je da prodavatelj jamči da su nekretnine koje su predmet ugovora njegovo vlasništvo i da nitko drugi ne polaže nikakva prava na iste osim prava upisanih u zemljišnim knjigama. Potpis prodavatelja ovjeren je od strane javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz [adresa] dana 16. siječnja 2024. pod brojem Ov-207/2024.

15. Uvidom u rješenje ovog suda, Stalne službe u Petrinji, Zemljišnoknjižni odjel u Petrinji od 17. siječnja 2024. utvrđeno je da je upravo temeljem Ugovora o kupoprodaji (vidi toč. 14) u zemljišnim knjigama, broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženo pravo vlasništva ovdje tuženika na spornoj kčbr..

16. Uvidom u spis ovog suda R1-77/2023 utvrđeno je da se u istom predmetu vodi postupak po prijedlogu koji je podnesen dana 7. lipnja 2023. (e komunikacijom) ovdje tužitelja kao predlagatelja protiv protustranke, ovdje tuženika, i u kojem prijedlogu tužitelj predlaže da se uredi međa između nekretnina koje su u posjedu predlagatelja, ovdje tužitelja, između ostalog i predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao i kčbr. [katastarska čestica], a koje zajedno predstavljaju jednu cjelinu), i nekretnina protustanke, ovdje tuženika i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dana 20. studenog 2023. protustranka, ovdje tuženik, je dao odgovor na prijedlog (a koji prijedlog je zaprimio dana 23. listopada 2023., kako je to vidljivo iz dostavnice) u kojem navodi da osporava da bi predlagatelj bio u posjedu kčb.r 17 k. o. [katastarska općina] te navodi da je upravo protustranka, ovdje tuženik, vlasnik iste nekretnine. Navedeni postupak još nije pravomoćno okončan niti je međa iz među predloženih čestica uređena.

18. U smislu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZOV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

19. Nadalje, u smislu čl. 159. st 1. ZOV, a temeljem koje odredbe tužitelj temelji svoj zahtjev, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 3. istog čl. ZOV propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

20. U smislu čl. 28 st. 2. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO a koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ZOV) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok se st. 4. istog čl. bilo propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Istim čl. st. 4. propisano je bilo da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Prije stupanja na snagu ZOVO (a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine) stjecanje prava dosjelošću prosuđivalo se prema pravilu iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) a kojim je bilo propisano da je za dosjelost potrebno vrijeme od 30 godina i to bez obzira je li posjed zakonit, pod uvjetom da je pošten, kako to proizlazi iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a, uračunavanjem i posjeda prednika tužitelja primjenom pravnog pravila iz paragrafa 1493. OGZ-a.

21. U smislu čl. 388. st. 3. ZOV rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

22. U smislu čl. 160. st. 1. ZOV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. St. 2. istog čl. je pripisano da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. St. 3. istog je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

23. U smislu čl. 18. st. 3. ZOV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U smislu st. 4. istog čl. propisano je da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku, a st. 5. da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi protiv tužitelja, ili njegovih pravnih prednika, itko ikada podnio tužbu radi predaje u posjed sporne nekretnine.

24. U tijeku postupka, a na okolnost posjeda ovdje tužitelja, ovaj sud je, osim uvida u posjedovni list ali i povijest promjena kao i rješenje o nasljeđivanju i izjave ostalih nasljednika, saslušao tužitelja i tuženika kao stranke te svjedoke GR, FR, LR, RR te ČR.

25. U svome iskazu tužitelj navodi da su njegov djed i otac uživali i bili u posjedu predmetne nekretnine, a koja je u naravi šuma i sastoji se od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koje dvije čestice čine jednu cjelinu. Tužitelj je iskazao da su oni uživali tu šumu koliko tužitelj pamti, a to je preko 50 godina, a istu šumu je djed tužitelja naslijedio od svog oca na način da su između svoje braće pradjed tužitelja nakon diobe dobio u posjed upravo spornu nekretninu. Naveo je da ne zna točno koliko je površina te šume, čini mu se oko 11000 m2, a radi se o hrastovoj šumi, a koju šumu su i djed i otac tužitelja posjedovali na način da su čistili istu, rezali, sadili, a i išli u lov u tu šumu. Iskazao je da mu je to poznato iz priče tužiteljeva pok. oca OR, tužitelj je osobno kao dijete išao sa ocem u tu šumu i to sa svojim ocem u šetnju, a jednom u lov, a kasnije je išao kao i odrastao kako bi utvrdio stanje i položaj te nekretnine. Osim navedenog, tužitelj je naveo da je ŠR dao punomoć da mu pazi na šumu i da obavlja sve u svezi te šume, čini mu se prije nekih 14 godina. Tužitelj je iskazao da od izdavanja punomoći ŠR stanje na terenu se promijenilo tako što je tužitelja kontaktirao RR koji je izjavio želju da kupi cijelu šumu odnosno i k. č. br. [katastarska čestica], no tužitelj je rekao da ne misli prodavati tu šumu te da čuva to za svoju djecu. Naime, naveo je da je RR kupio od roda, brata tužiteljevog djeda, susjednu česticu te je na taj način došao i do saznanja da je tužitelj u posjedu predmetne čestice, slijedom čega je tužitelja pitao za kupoprodaju. Iskazao je da ga je isto tako tuženik također kontaktirao radi kupovine šume, sada ne zna koja je k.č.br. bila u pitanju, a tužitelj osobno nikada nije gledao predmetnu šumu kao dvije zasebne čestice, već kao jednu cjelinu. Tužitelj je naveo da fizički šuma, koja je bila u posjedu oca tužitelja i djeda, u naravi čini više čestica osim k. č. br. [katastarska čestica], no na terenu čini jednu cjelinu. Tužitelj je iskazao da je isto kao i gospodinu RR, tužitelj je tuženiku rekao da nije zainteresiran za prodaju šume. Naveo je da je nakon toga dobio saznanje od RR da je na k. č. br. [katastarska čestica] promijenjeno ime te da se više ne vodi na pokojnom ocu tužitelja, već na nekom trećem imenu, ne zna sada točno. Iskazao je da je to bilo početkom ove godine. Tužitelj je naveo da je nakon toga kontaktirao odvjetnika, a kako bi se pokrenuo sudski postupak i kako bi vratio staro stanje. Tužitelj je iskazao da je vezano za cijelu šumu koju je naslijedio iza svojih djeda i oca pokrenuo i postupak uređenja međe sa svim susjednim nekretninama, a taj postupak je pokrenuo prije predmetnog postupka. Naveo je da je želio točno da se utvrde granice međe sa susjednim nekretninama, a kako bi se točno znalo što je od tužitelja, a što je od susjeda, jer je na određenim dijelovima postojalo nesuglasica gdje se međa nalazi. Naime, iskazao je da u prošlosti, odnosno njihovi pravni prednici su svi znali gdje se međe nalaze na terenu, no sada u suvremeno doba svi susjedi gledaju GPS te dolazi do nesuglasica oko granica međe odnosno granica nekretnine i međe, slijedom čega je tužitelj želio da se to uredi i točno odrede granice što je od tužitelja. Tužitelj je naveo da prije predmetnog postupka njega nikad nitko nije obavijestio niti je imao osobnih saznanja da bi tko polagao pravo ili bio u posjedu sporne čestice, tek u početku 2024. godine kako je i rekao kada je obaviješten da je promijenjeno stanje u evidencijama, no na terenu se ništa nije promijenilo i nitko drugi nije ušao u posjed te nekretnine. Iskazao da ne poznaje osobu GR. Naveo je da kada je razgovarao sa LR, također mu je isti rekao da mu nije poznat ĐR, a KR živi tamo i poznato mu je stanje na terenu. Iskazao je da je tužitelj prije predmetnog postupka u jednom navratu se i osobno razgovarao sa tuženikom, koji mu je iskazao svoje želje da kupi šumu kojom prilikom nisu konkretno razgovarali o kojim česticama je riječ. Tužitelj je naveo da nije razmišljao konkretno o pojedinačnim česticama već o cijeloj šumi koja se sastoji od niza čestica i koja se zove Torine, a na taj način je tužitelj i razgovarao sa tuženikom. Naveo je da je i tom prilikom rekao tuženiku da ne namjerava prodati šumu. Koliko je tužitelju poznato, iskazao je da tuženik nema u vlasništvu nekretninu koja graniči sa šumom o kojoj je iskazivao, barem ne po saznanju tužitelja. Tužitelj je naveo, a u odnosu na ostavinu koja se vodila iza pokojnog oca tužitelja, da je njegov otac za života, a kada je bio teško bolestan i imao rak, tužitelju ostavio predmetnu nekretninu, a u svezi čega je tužitelj angažirao jednu odvjetnicu koja je trebala srediti zemljišnoknjižno stanje na način da se nekretnine koje mu je otac ostavio prenesu na ime tužitelja, no kako tužitelj živi u [adresa] nije ni bio svjestan da taj posao nije u cijelosti odrađen od strane odvjetnika zbog čega predmetna nekretnina nije uvedena kao ostavinska imovina iza pokojnog oca tužitelja. Naime, tužitelj je iskazao da je njegov otac potpisao da tužitelju to ostavlja, a dok su se drugi nasljednici odrekli u ime tužitelja za tu nekretnine. Naveo je da nakon tog prvog odvjetnika kojeg je tužitelj angažirao, odnosno angažirao je najprije odvjetnicu, nakon tog je preuzeo odvjetnik iz Zagreba, a sada je ovo treći odvjetnik koji vodi postupak za istu nekretninu. Tužitelj je naveo da u Južnoj Africi živi od 1984. Tužitelj je iskazao da mu je poznato da je njegov djeda sjekao drveće u predmetnoj šumi, za svog oca nije siguran, a osobno nije vršio sječu drveća u predmetnoj šumi. Naveo je da ima saznanja još iz djetinjstva da je njegov otac sjekao drva u svojoj šumi jer je došao kući vezano za tu sječu sa iščašenom nogom no tužitelj sad ne može reći točno u kojoj šumi je njegov otac sjekao to drvo. Iskazao je da mu je otac umro 2008.. Tužitelj je naveo da mu je poznato da je njegov otac, a po saznanju tužitelja vršio radove u predmetnoj šumi 1982. i 1983., a nakon čega je i otac tužitelja odselio u Južnu Afriku, a poslije je došao Domovinski rat zbog čega nisu vršeni radovi u toj šumi. Tužitelj je iskazao da nakon smrti oca nije vršio nikakve radove u toj šumi. Naveo je da je prije predmetnog postupka pokrenuo postupak uređenja međe pa i za predmetnu nekretninu. Iskazao je da mu nije poznato tko je DR. Tužitelj je naveo da je njegov otac za vrijeme života dok je bio u Hrvatskoj živio u [adresa], na adresi [adresa].

26. U svom iskazu tuženik je naveo da je bio zainteresiran za kupovinu šume u [adresa] te je već bio kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je bio zainteresiran za kupovinu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a koje su susjedne nekretnine do nekretnine koju je tuženik kupio, slijedom čega se u selu raspitivao čije su to šume i to kako u selu od tuženika, tako i Stražbenici te je došao do saznanja da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], zbog čega je tuženik kontaktirao tužitelja radi prodaje te čestice. Vezano za k. č. br. [katastarska čestica] tuženik je iskazao da se raspitivao u mjestu te je došao do saznanja da je vlasnica žena iz Srbije koja je umrla, a nasljednik je bio ĐR, a to su mu rekli ljudi iz sela koji poznaju šumu bolje nego tuženik. Naveo je da u zemljišnim knjigama je u vrijeme kada je tuženik želio kupiti spornu šumu još bila uknjižena ta žena koja je već bila pokojna, čini mu se da se zove MR. Iskazao je da se nakon toga raspitivao čije je i što je te je došao do GR. Tuženik je naveo da, u to vrijeme kada se raspitivao tko je zemljišnoknjižni vlasnik, izvršio je uvid u posjed sporne nekretnine, a u kojim evidencijama se kao posjednik vodio OR, a koji je otac tužitelja. Tuženik je iskazao da nije imao nikakve dileme vezano za to da je otac tužitelja uknjižen kao posjednik, već je utvrđivao tko je zemljišnoknjižni vlasnik. Naveo je da se nije obraćao tužitelju vezano za predmetnu česticu, iako je utvrdio evidencije u posjedovnom listu, jer se na terenu vidi da je šuma tužitelja sječena, dok sporna čestica nije te se sporna čestica veže na šumu tuženika, a posječena se veže na tužiteljevu. Iskazao je da je također sa mobitelom utvrđivao katastarske međe te mu se katastarske međe poklapaju sa granicama kako je šuma sječena. Tuženik je naveo da ne zna da bi bio u postupku uređenja međe sa tužiteljem, no poznato mu je da je u postupku uređenja međe sa RR koji ima nekretninu ispod nekretnine tuženika. Tuženik je iskazao da u postupku uređenja međe je angažirao punomoćnika koji mu je punomoćnik i u predmetnom postupku. Tuženik je naveo da je njegovo mjesto prebivališta udaljeno cca. 1 kilometar od sporne šume. Tuženik je iskazao da mu je poznato da je predmetna šuma bila doznačena, tuženik ne zna od koga, a što znači da je drvo bilo doznačeno za sječu, a tužitelj tvrdi da mu treća osoba čuva šumu. Naveo je da osobno nikada nikoga nije vidio u toj predmetnoj šumi, a niti GR niti njegove pravne prednike. Iskazao je da nije vidio nikada nikoga pa niti obitelj tužitelja u predmetnoj šumi. Tuženik je naveo da kada je pronašao GR da mu je rekao da je nasljednik iza pokojne HR jer su oni bili rodbina. Tuženik je iskazao da mu je ĐR rekao da su obrađivali prije tu šumu odnosno zemljište do te šume, a zbog čega su sjedili u hladu u toj šumi. Naveo je da ne zna tko je MR koja je bila uknjižena u zemljišne knjige GR, po saznanju tuženika su živjeli zajedno i nekakva su rodbina. Iskazao je da je pokojna MR živjela u [adresa] i da je u [adresa] živio ĐR za vrijeme rata, a sada ĐR živi u [adresa]. Tuženik je naveo da živi od rođenja u [adresa], jedino kada nije živio je bilo vrijeme Domovinskog rata od 1990-1996. Tuženik je iskazao da ne može sada imenovati tko mu je rekao čija je predmetna čestica, jer ti ljudi ne žele biti imenovani i ne žele imati posla sa sudom. Naveo je da mještane koji su mu rekli čije je vlasništvo predmetna čestica, nisu mu rekli tko je OR. Iskazao je da ĐR nije bio na licu mjesta i pokazao tuženiku međe koje prodaje i nije uveo tuženika u posjed niti je tuženik do današnjeg dana ušao u posjed predmetne nekretnine.

27. U svome iskazu svjedok ĐR je iskazao (dalje: I. svjedok) da tuženika poznaje unazad 7-8 godina, dok tužitelja osobno ne poznaje, ali poznavao je njegova oca OR. I. svjedok je iskazao da je tuženika upoznao s obzirom da žive selo do sela te ga je upoznao u prolazu. Naveo je da je sa tuženikom ove godine sklopio ugovor o kupoprodaji zemlje, a predmet koje je bila zemlja koju je I. svjedok naslijedio od bake HR, odnosno ista je bila sestra rođene bake I. svjedoka. Iskazao je da pokojna MR nije bila udavana niti imala djece tako da je imala samo sestru, baku I. svjedoka, a baka I. svjedoka je imala mamu I. svjedoka koja je imala dvoje djece i to I. svjedoka i njegovu sestru koja je živa. I. svjedok je naveo da je iza HR naslijedio taj komad zemljišta koji se sastoji od dvije čestice, a koja se zemlja nalazi u k. o. [katastarska općina]. I. svjedok je iskazao da je baka MR umrla **.**.1997. te iza iste nije vođena ostavina, jer nije imao tko pokrenuti ostavinski postupak niti je koga interesiralo to, a I. svjedok nije imao novaca za to. Naveo je da je ostavinski postupak iza HR pokrenuo na kraju I. svjedok, a kako bi mogao prodati zemlju koju je naslijedio. Iskazao je da je znao obilaziti tu zemlju koju je naslijedio, prije rata češće. I. svjedok je naveo da u naravi ta zemlja koju je naslijedio se vodi kao pašnjak, no sada je već to šuma i to je veći komad, a manji komad je u naravi šuma koja je od nekih 1338 m2 i uvijek je bila šuma. Koliko je I. svjedoku poznato, na toj nekretnini je kao posjednik bio evidentiran I. svjedok i za tu zemlju je plaćao porez. I. svjedok je iskazao da MR nije bila evidentirana kao posjednik kako ne bi morala dolaziti iz [adresa] plaćati porez. Naveo je da prije I. svjedoka je tu zemlju posjedovao njegov otac i njegova majka. Koliko je I. svjedoku poznato, iskazao je da dok mu je otac bio živ, iz te šume se znalo nasjeći drva iz te šume, a otac I. svjedoka je umro 1991. godine. I. svjedok je naveo, kada govori da je njegov otac znao nasjeći drva, drva su se sjekla sa većeg djela zemljišta koji se vodio kao pašnjak i sa manjeg koji se vodio kao šuma, a gdje su bili bolji komadi drveta. Koliko je njemu poznato, I. svjedok je iskazao da nikada nitko nije polagao pravo na taj dio zemljišta odnosno tu šumu. Naveo je da do 2005. ta zemlja se katastarski vodila na I. svjedoka, a poslije je utvrdio da se katastarski vodila na ocu tužitelja odnosno to je tek utvrdio kada je prodavao zemlju i nije mu jasno temelju čega je on katastarski bio upisan kao posjednik. Iskazao je da je tuženik znao bolje nego I. svjedok koji je to komad zemlje jer je tamo susjed, a tuženiku je prodao tu šumu na način da je sklopio s njim pisani kupoprodajni ugovor te je tuženik uveden u posjed. I. svjedok je naveo da je samo prodao tu nekretninu, gruntovna je provela kupoprodajni ugovor i I. svjedok je dobio potvrdu iz gruntovnice da je tuženik uveden u posjed. I. svjedok je iskazao da je iz katastra također dobio podatak da je ja uveden u posjed umjesto OR, a I. svjedoku nije jasno kako je u katastru bio uveden OR. Naveo je da kada je prodavao spornu nekretninu, I. svjedok je imao posjedovni list iz 2005. u kojem se kao posjednik sporne nekretnine vodio I. svjedok. Iskazao je da je taj posjedovni list predavao u Centar za socijalnu skrb kako bi ostvario prava iz sustava socijalne skrbi. I. svjedok je naveo da kupoprodajna cijena piše u ugovoru I. svjedok je zadovoljan sa kupoprodajnom cijenom, a koja kupoprodajna cijena mu je isplaćena.

I. svjedok je iskazao da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u par puta, a isplata je počela još krajem prošle godine i sve mu je isplaćeno 2000,00 eura s kojom cijenom je I. svjedok zadovoljan i u međuvremenu je i potrošio iznos. Naveo je da je pregovore o prodaji predmetne nekretnine sa tuženikom vodio poslije ostavinske rasprave iza HR. Iskazao je da je slučajno tuženiku u jednom razgovoru spomenuo da ima zemlju blizu tuženika te kad jednom napravi ostavinsku raspravu da namjerava istu zemlju prodati. I. svjedok je naveo da je zadnji put on osobno u predmetnoj šumi bio 1979. I. svjedok je iskazao da je pokojna MR živjela u [adresa] od 1957. pa do smrti 1997. godine. Naveo je da je poznavao pokojnog oca tužitelja, no nije mu poznato je li isti imao šumu do predmetne nekretnine. I. svjedok je naveo da mu je poznato da su međaši bili E, no ne zna koji E. I. svjedok je iskazao da mu nije poznato tko su međaši te šume o kojoj je iskazivao.

28. U svome iskazu svjedok FR (dalje: II. svjedok) je naveo da poznaje tuženika, jer isti prolazi često u selu u kojem II. svjedok živi, a tuženik je iz [adresa]. II. svjedok je iskazao da je tužitelja prvi put vidio u sudskom postupku u travnju ove godine koji se vodio radi smetanja posjeda i vidio ga je u šumi. Naveo je da se radi o šumi koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], ali je u Stražbenici. Naime, iskazao je da su sve te k.o. međašne. II. svjedok je naveo da na nekretnini na kojoj je bio vezano za sudski postupak je u naravi šuma, no radilo se o šikari koja se kroz godine pretvorila u šumu. II. svjedok je iskazao da ima zemlju koja se zove Tadića Pustika zemljišnoknjižno i međi sa šumom koja je bila od dvije sestre koje su podijelile tu zemlju, a jedna od njih je bila MR. Naveo je da je ta zemlja bila oko 4 rali u komadu, a te dvije sestre su podijelile tu zemlju, čini mu se 1965., odnosno nije sada siguran, no te godine je II. svjedok došao iz vojske. Iskazao je da je tu zemlju obrađivala ZR i njezina kćer O, a koje su obje pokojne i na toj zemlji su sijale kukuruze. Koliko je II. svjedoku poznato, ZR nije imala druge djece, a ZR i MR su bile dvije rođene sestre. Koliko je II. svjedoku poznato, sada kada ga se pita za ime ĐR, on bi trebao biti sin od te Ž koja je sada pokojna, a koja je imala i kćer, čini mu se da je udana negdje u Bosni. II. svjedok je iskazao da ZR i njezina kćer O nisu imale šume već su imale čistu zemlju koja se orala, kopala i sijala. Naveo je da na početku od te Pustike od II. svjedoka se nalazi katastarska čestica br. [katastarska čestica], a koja se gruntovno vodila na HR. Iskazao je da mu je također poznato da je tu česticu eksplatirao JR pokojni JR i njegov brat Ć, ali on je bio u [adresa]. II. svjedok pojašnjava da je JR koristio tu šumu, k. č. br. [katastarska čestica], a što je II. svjedoku poznato jer je on vodio također sudske postupke zbog svoje zemlje, a kako bi uredio zemljišnoknjižno stanje, no sa druge strane gdje je na međi sa šumarijom. II. svjedok je naveo da ne zna kada je JR odnosno prije koliko godina je on iskorištavao tu šumu. II. svjedok je iskazao kako mu je poznat OR i poznato mu je da je on bio otac tužitelja. Naveo je da mu je poznato da je otac PR, pokojni ŽR imao šumu, a gledajući od kuće II. svjedoka, od koje teče potočić nizbrdo je to bila šuma koja se sastojala od više čestica. Iskazao je da je bilo tu i nekretnina NR, a i stanovitog ČR. K. č. br. [katastarska čestica], a što se može utvrditi uvidom u zemljišne knjige je bilo vlasništvo pokojnog ŽR, djeda tužitelja. II. svjedok je naveo da je sam zapamtio tu česticu pokojnog ŽR jer dok je bio dijete čuvao je krave i svinje i ta stoka je ušla na tu česticu te je pokojni ŽR rekao da su napravile štetu zbog čega je II. svjedok dobio batina od svoje majke tako da točno zna granice te čestice. II. svjedok je iskazao da ta zemlja pokojnog ŽR je veličine cca. pola rali. Koliko mu je poznato, naveo je da osim te čestice, pokojni ŽR nije imao druge zemlje, barem koliko je II. svjedoku poznato. Iskazao je da prije nego li su se sestre MR i ZR podijelile, II. svjedok je znao kao dječak ići na tu zemlju i peći kestene i krumpiriće, a i druga djeca kad bi stoka išla na pašu, a što je bilo prije nekih cca. 65 godina kada je II. svjedok bio dječak.

II. svjedok je naveo od 1979. mu nije poznato da bi netko tu šumu k. č. br. [katastarska čestica] eksplatirao osim što je bilo šumske krađe. II. svjedok je iskazao da su kasnije već po stare dane pekli kestene te je došao ŽR djed tužitelj i Ć, brat JR te su se družili i tada je ŽR rekao da će svojoj ženi dati pravo doživotnog uživanja na k. č. br. [katastarska čestica]. Naveo je da o k. č. br. [katastarska čestica] nije bilo riječi jer je to bilo od HR.

29. U svom iskazu svjedok RR (dalje: III. svjedok) je naveo da su mu poznati i tužitelj i tuženik i to tuženika zna nekih 5 godina, a kada su se sreli vezano za među između nekretnine III. svjedoka i susjedne nekretnine za kupnju koje nekretnine je tuženik bio zainteresiran, sve to nevezano za predmetnu šumu. III. svjedok je iskazao da je sa tuženikom također međaš u jednom djelu i u svezi koje vode sudski postupak uređenja te međe. Što se tiče tužitelja, naveo je kako njega također poznaje i to nekih 5 godina iz razloga što je stupio u kontakt sa tužiteljem, u koji kontakt je došao preko Messengera budući da je tužitelj bio u Južnoj Africi. Iskazao je da je sa tužiteljem kontaktirao, a iz razloga što je bio zainteresiran za kupnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je znao da je tužitelj sin od vlasnika te nekretnine i to OR. III. svjedok je naveo mu je bilo poznato da je OR bio vlasnik te čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz razloga što je nekretnina III. svjedoka bila prije toga od djeda III. svjedok, koji je djeda umro sa 98 godina, a prije njega je i od njegovog djeda ta zemlja bila te je III. svjedoku djeda znao pričati kada je kao mali išao na tu nekretninu da ta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je zemlja od OR, L, kako su zvali oca tužitelja OR. III. svjedok je iskazao da osim zemlje djeda III. svjedoka, također sestra od djeda III. svjedoka je imala zemlju sa druge strane zemlje oca tužitelja. Naveo je da zna točno i gdje se nalaze međe između zemlje P. svjedoka i te sporne zemlje, jer se na licu mjesta vidi oznaka međe kao i kanal koji vodi prema toj oznaci. Iskazao je da sa sjeverozapadne strane prema sjeveru se nalazila livada, za koju mu je djeda rekao da je to zemlja od Stražbeničana dok je za šumu govorio da je to od žitelja [adresa]. III. svjedok je naveo da ne živi tamo, no od 6 mjeseci do 6 godina je živio u [adresa], a nakon toga je svako ljeto dolazio kod bake i djede, a i vikendima kada god bi mogao tako da su mu poznate te okolnosti. III. svjedok je iskazao da sada odlazi tamo često i održava voćnjake i imanje te ima OPG. Naveo je da poznaje GR a iz razloga što mu je svjedok prodao kukuruzu odnosno svjedok je objavio da prodaje, GR se javio da bi kupio te kupio kukuruzu od svjedoka RR a tom prilikom je svjedok RR pitao svjedoka GR obzirom da je već znao priču od strane tuženika vezano za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je li istina da je istu prodao tuženiku što je GR potvrdio da su se dogovorili, da je on primio kaparu i da je dao tuženiku da riješi sve vezano za ostavinu zemljišnoknjižnog vlasnika. Iskazao je da je pitao GR kako je prodao kada se vodilo na MR, na što mu je GR rekao da se tuženik obvezao da će riješiti sve za ostavinu iza HR. III. svjedok je naveo da je pitao GR zašto on sam nije vodio ostavinu, na što mu je ĐR rekao da je on pokrenuo ostavinu u Klincu iza nekoga koji je s njim u rodu, no nakon što je platio ostavinu da su se javili drugi nasljednici koji su željeli svoj dio te da zbog toga nije želio pokretati ostavinu iza HR. III. svjedok je iskazao da je pitao GR zna li gdje se nalazi šuma k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na što je isti odgovorio da nema pojma gdje se nalazi. Naveo je da je iskazivao sada o k. č. br. [katastarska čestica], a koja se nalazi na istom posjedovnom listu kao k. č. br. [katastarska čestica] odnosno upisano u istom ZK ulošku. Iskazao je da je sa GR govorio o zemlji koju je prodao tuženiku. III. svjedok je naveo da svoju zemlju koja se nalazi do međe sa spornim zemljištem obilazi vrlo često, minimalno mjesečno jednom te je zadnji puta bio prošlu subotu. III. svjedok je iskazao da je tužitelja na spornoj čestici vidio kada su se III. svjedok i tužitelj dogovorili radi susreta vezano za prodaju predmetne čestice dok na spornoj čestici nije viđao oca tužitelja, no navodi da na istoj nije vidio nikoga kada bi svjedok RR bio na svojoj nekretnini koja međi sa spornom. III. svjedok je iskazao da na svoju nekretninu koja međi sa spornom od svoje dolazi 10. godine, a svjedok je rođen 1969. Naveo je da poznaje SR, a koji živi u T no isti nema na tom području šumu.

30. U svome iskazu svjedok ČR (dalje: IV. svjedok) je naveo da tuženika poznaje, jer je tuženik od IV. svjedoka želio kupiti neku šumu, a koja je kotar šuma u Stražbenici, a tužitelja danas vidi prvi puta nažalost unatoč rodbinskoj vezi. IV. svjedok je iskazao da mu je poznato da su tri brata, između ostalog djed tužitelja, dijelili šumu koju su prije toga imali u zajednici i ta šuma se nalazila u [adresa] iza groblja, koja se šuma zvala Torine. Koliko mu je poznato, naveo je da je prva šuma pripala ŽR, djedu tužitelja i to kada se od U ulazi u šumu, prva šuma sa lijeve strane, nakon toga je bila šuma drugog brata UH te nakon toga šuma djede V. svjedoka IR koja se naslanjala na šumu UH. Iskazao je da su imali i četvrtog brata G, ali on nije diobom dobio na tom djelu nekretninu, koliko je IV. svjedoku poznato. IV. svjedok je naveo da prije ulaska u šumu koja je pripala djedi IV. svjedoka IR se nalazila oranica i koja se nalazi između šume UH i ŽR i ta oranica je prodana RR. IV. svjedok je iskazao da ne zna kada su se braća ŽR podijelili, ali sigurno prije 2. svjetskog rata. Naveo je, a koliko mu je poznato, nakon diobe braće ŽR te šume o kojima je sada iskazivao nisu pripale nekome trećem, barem IV. svjedok to ne zna. IV. svjedok je naveo da u Zagrebu živi tri godine, a prije toga je živio u [adresa], a u tu šumu je išao vrlo malo. IV. svjedok je iskazao je da 1977. majka IV. svjedoka rušila tu šumu koja je pripala djedu IV. svjedoka IR i prodavala drvo Zadruzi Sunja, a u isto vrijeme je svoju šumu rušio i otac tužitelja, a čini mu se da je i on prodavao Zadruzi Sunja. Iskazao je da mu nije poznato da bi netko drugi u tom djelu rušio ili eksplatirao tu šumu. IV. svjedok je naveo da ne zna točno o kojima se brojevima čestica radi koju su podijelili braća ŽR, niti sada zna o kojoj se površini radilo. IV. svjedok je iskazao da je prilikom rušenja te šume, čini mu se 1977. , IV. svjedok imao plaćene ljude koji su rušili tu šumu dok je otac tužitelja to sam radio te svjedok ne zna točno kolika je bila površina iz koje je otac tužitelja rušio drva, misli da je oko 1 hektar, ali ne može sada sa sigurnošću reći. Naveo je, a koliko mu je poznato, MR nije imala šumu odnosno nije mu poznato da bi imala šumu u tom djelu, ali prezime mu je poznato kao i svako drugo. Iskazao je da kada je V. svjedok 1977. rušio šumu odnosno za majku V. svjedoka je to rušenje vodio V. svjedok, rušenje stabala vršilo se prema međama koje su bile tada na terenu jasno označene, zasjecavanjem drveta sa lijeve i desne strane međe. IV. svjedok je naveo da je tad otac tužitelja sjekao gotovo sve drveće u svojoj šumi. IV. svjedok je iskazao da hrastova šuma, a kako bi izrasla za sječu treba protječi cca. 60 godina. Naveo je da je kod oca tužitelja šuma bila isključivo hrastova dok se drugo drvo ostavljalo i nije se sjeklo.

31. Sud je saslušao i to na licu mjesta i svjedoka LR (dalje: V. svjedok) a koji je iskazao da može pokazati granicu nekretnine, a poznato mu je da je otac tužitelja imao šumu, koju mu je osobno pokazao pokojni OR, otac tužitelja, a iz razloga što je imao želju kada umre da bude kremiran i da bude prosut u toj šumi. V. svjedok je iskazao da se najbolje može orijentirati gore sa brda, V. svjedok pokazuje u smjeru sjevera te nakon toga se svjedok penje uz brdo prema sjeverozapadu. Naveo je da mu je pokojni otac tužitelja pokazivao šumu prije nego što je umro i V. svjedok je bio u toj šumi puno puta. V. svjedok je naveo da sad na licu mjesta se ne može snaći, jer traži prosijeku kao i stabla koja su zatesana, a koja prosjeka bi bila početak točke sa sjeverozapada, no sada ju ne može pronaći na licu mjesta. V. svjedok je iskazao, a nakon što je bolje razmislio, predmetna šuma se nalazi više istočno. Nakon tog, sudska komisija odlazi do krajnje sjeveroistočne točke od stabla graba na kojem se vidi od cca. 1,60 m usjeka odnosno skinuta je kora sa sjekiricom, no prije više vremena budući da se kora stabla obnavlja. V. svjedok je iskazao da, dok je bio zdrav da je često dolazio u šumu i znao je brati gljive u njoj, a i pokojni OR mu je pokazivao istu šumu, a kako bi svjedok znao pokazati tužitelju. Naveo je da je nakon smrti pokojnog OR upravo svjedok obilazio šumu. Iskazao je da mu je pok. OR pokazao predmetnu šumu prije no što je umro, ne zna kad je točno umro, to bolje zna tužitelj, valjda prije 6-7 godina. V. svjedok je naveo da je pok. OR umro cca. 2. mj. nakon što je svjedoku pokazao šumu i nakon što je otišao na put u Južnoafričku Republiku. V. svjedok je iskazao da pokojni OR nije sjekao predmetnu šumu već šumu sa druge strane prosjeka-kanala. Naveo je da je poznavao pokojnu MR i da je bila stara baka te misli da je imala 1 kćer te navodi da MR nije imala šumu, već oranicu i livadu gore više sjevernije nakon kojeg je bio vinograd, voćnjak i 1 jabuka koja se sad nalazi tamo.

32. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, ovaj sud ističe da unatoč djelomično oprečnim iskazima svjedoka, u dijelu tko je točno koju česticu posjedovao (a u dijelu u kojem određeni svjedoci navode točan broj kčbr.) ovaj sud navodi da je iskaze svjedoka u tom dijelu cijenio kritički (zajedno s drugim materijalnim dokazima) tim više što je u konačnici sud proveo uviđaj na licu mjesta a gdje su svjedoci točno pokazivali okvirno granice sporne nekretnine kao i iskazivali činjenice o posjedu. Nadalje iskaz svjedoka GR ovaj sud ne smatra vjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje da bi spornu česticu posjedovali i eksploatirali pravni prednici tog svjedoka, tim više što u konačnici, na licu mjesta, pozvan da pokaže granice sporne nekretnine (a time i dokaže da je bio u posjedu iste u određenom opsegu) sam svjedok GR je iskazao da mu nisu poznate točne granice nekretnine već je istu "papirnato" prodao tuženiku i isti je iskazao da je sam tuženik bolje znao od njega gdje se nalazi granice sporne čestice. Iz navedenog proizlazi da svjedok GR nikada nije posjedovao osobno, pa čak niti bio na licu mjesta na spornoj čestici. S druge strane da je isti zainteresiran za uspjeh tuženika u ovom postupu, proizlazi iz iskaza samog GR koji navodi da je za sporno zemljište od strane tuženika i plaćen i to čak u većem iznosu nego i je to navedeno u Ugovoru o kupoprodaji. Osim iznesenog iz iskaza svjedoka RR proizlazi da je za kupovinu sporne čestice bio zainteresiran i svjedok RR a koji je u to vrijeme (prije Kupoprodajnog ugovora) znao da je isti vlasništvo (i posjed) upravo ovdje tužitelja odnosno prije njega njegovog oca OR i što je svjedoku poznato jer od svoje 10 godine života je svjedok RR odlazio na svoje nekretninu koja graniči sa predmetnom (a rođen je 1969.) i nikada nikoga nije vidio da vrši čine pojeda sporne nekretnine. Nadalje u svome iskazu svjedok GR navodi da njegova pravna prednica (MR) nikada nije posjedovala nekretninu koja bi bila šuma, već je iskazao da je to bila oranica koju je njegova pravna prednica obrađivala i koja je u dijelu zarasla u šikaru, a nadalje u šumu. Ovdje sud ističe da je u tom dijelu iskaz istog svjedoka suprotan materijalnoj dokumentaciji odnosno zk. izvatku ali i povijesti promjena posjeda za spornu česticu iz koje proizlazi da je sporna čestica najmanje od 1979. bila evidentirana u javnim očevidnicima (katastru) kao šuma (dakle ne kao oranica, pašnjak ili slično, a koju bi eventualno obrađivale pravne prednice svjedoka GR. Dakle, iz iskaza saslušanih sud zaključuje, a koji zaključak potvrđuje i posjedovni list i povijest promjena, da su pravni prednici tužitelja spornu česticu posjedovali najmanje od 1979. (a što potvrđuje i iskaz tužitelja, svjedoka ČR i RR, a prema iskazu svjedoka ČR čak i prije drugog svjetskog rata). Da bi od 1979. spornu šumu posjedovao sam GR, ili bilo tko drugi, ne potvrđuje vjerodostojno u svom iskazu niti sam svjedok GR niti bilo koji drugi saslušani svjedok. Tako i svjedok ČR navodi da mu nije poznato da bi itko od 1979. tu šumu k. č. br. [katastarska čestica] eksploatirao, osim što je bilo šumske krađe. S druge strane svjedok ČR potvrđuje da MR nije imala u vlasništvu niti posjedu šumu a da su braća OR (između kojih i djed tužitelja) podijelili među sobom šumu, a da je upravo svjedok svoju šumu rušio kada i otac tužitelja, čini mu se 1977. godine (svjedok napominje da nakon sječe šumi treba bar 60 godina da ponovno izraste dovoljno za sječu, dakle nije relevantno što nakon toga nitko od strane tužitelja nije sjekao šumu). Da je otac tužitelja imao šumu potvrđuje i svjedok LR, koji iako se točno nije mogao orijentirani u spornoj šumi, no prema svom pokazivanju je svakako u krajnju jugoistočnu granicu sporne nekretnine uključio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (te navodi da se ista proteže prema sjeverozapadu no ne zna točno do kuda) a i u svome iskazu je potvrdio da mu je predmetnu šumu pokazao upravo otac tužitelja nekoliko godina prije nego je umro i upravo je svjedok potvrdio da, unatoč tome (što je takva šuma pokazana kao šuma OR, oca tužitlja) isti nije sjekao tu drveće već s druge strane prosjeka. Iskaz svjedoka LR relevantan je utoliko što se sporna kčbr. i nalazi jugoistočno od kčbr. [katastarska čestica] iste k.o. a koja je nesporno vlasništvo tužitelja, dakle i sam svjedok LR potvrđuje da se šuma tužitelja širila preko granice sporne kčbr. prema jugoistoku.

33. Radi utvrđivanja granice sporne nekretnine te njene identifikacije sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke Saše Vranića ali i saslušanih svjedoka a radi pokazivanja granica nekretnine koju je posjedovao otac tužitelja.

34. Osnovom nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Saše Vranića ovaj sud je utvrdio da je prilikom terenskog očevida po nalogu Suda, vještak je izvršio geodetska mjerenja pokazanih granica posjeda prema pokazivanju tužitelja, tuženika, svjedoka, LR te svjedoka g. RR. Temeljem terenskog očevida izrađuje se Nalaz sudskog vještaka za geodeziju u kojem je iskazan položaj i oblik pokazanih granica posjeda u odnosu na važeći katastarski plan. U svrhu pripreme za terenski očevid, sudski vještak je preuzeo važeći digitalni katastarski plan za predmetne katastarske čestice u k. o. [katastarska općina] dana 5.11.2024. godine (OSS BROJ ZAHTJEVA: 2706011/2024). Isto tako, izvršen je uvid u katastarski operat i zemljišnu knjigu s danom 6.12.2024. godine te su trenutno važeći podaci za predmetnu česticu navedeni u tablici 1 (katastarski operat) i tablici 2 (zemljišna knjiga). Geodetskom izmjerom na očevidu održanom 6. studenog 2024. godine izvršena je geodetska izmjera predmetne katastarske čestice prema pokazivanju tužitelja, tuženika, svjedoka g. LR te svjedoka g. RR. Geodetska identifikacija i izmjera granica obavljena je GNSS - RTK metodom uređajem "Stonex S900A" pomoću servisa CROPOS. Geodetska izmjera je izvršena u apsolutnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM. Obrada podataka mjerenja kao i izrada skice izmjere obavljena je u programskom paketu ZwCAD 2025 s dodatkom za obradu geodetskih mjerenja GeoPLUS. Najprije je granice posjeda pokazao tužitelj. Pokazane granice posjeda se odnose na k. č. [katastarska čestica] kao i k. č. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Pokazane granice su na skici izmjere prikazane linijom crvene boje i označene točkama 1-2-3-4-5 a koje prema skici izmjere obuhvaćaju i spornu česticu. Nakon toga je granice predmetne čestice je pokazao tuženik. Pokazane granice označene su linijom plave boje, a izmjerene točke označene su brojevima 6-7-8-9-10. (koje obuhvaćaju manju površinu od katastarke površine kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Nakon tužitelja, granice posjeda pokazuje svjedok g. LR koji nije bio siguran u granicu sa sjeverozapadne strane te je pokazao samo jugoistočnu među koja je prikazana rozom bojom na skici izmjerene i označena je točkama 12-13. ( a na kojoj jugoistočnoj strani granica nalazi tako da se prema sjeverozapadu nalazi sporna čestica). Prema pokazivanju svjedoka, granica posjeda je ravna linija do puta koji se nalazi na sjeveroistočnom dijelu čestice 8/3. Produžena linija je prikazana crtkanom linijom iste (roze boje) do čestice na kojoj se nalazi put. Isti je naveo da se tužiteljev posjed prostire se sjeverozapadno od pokazane linije 12-13, međutim nije bio siguran dokud seže taj posjed. Nakon svjedoka LR, granice posjeda pokazuje svjedok R a koji istu pokazuje između svojih čestica (k. č. [katastarska čestica]) i posjeda tužitelja točkama 2-13-14-15. Pokazane granice se odnose na čestice 17 i 19/4. Sjeveroistočna granica koju je pokazao g. RR je cca 30 m pomaknuta u odnosu na važeću među na katastarskom planu, ali okvirno odgovara granicama.

35. Nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud smatra danim objektivno, potpuno i u skladu s pravilima struke, slijedom čega je osnovom istog (a sastavni dio kojeg je i skica izmjere) utvrđeno da se unutar posjeda šume tužitelja a prema svjedocima RR i tužitelja osobno, pa djelomično i svjedoka KR, nalazi upravo i sporna kčbr. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina]. S druge strane svjedok GR, pravni prednik tuženika nije znao točno gdje se uopće sporna nekretnina nalazi već je istakao da je tuženiku istu prodao "papirnato" dakle prema stanju z.k., slijedom čega pokazivanje samog tuženika gdje se točno nalaze granice sporne nekretnine (a koje pokazivanje s ne poklapa u cijelosti s katastarskim međama sporne nekretnine po nalazu i mišljenju vještaka) nije od utjecaja za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja jer sam tuženik nije niti uveden u posjed od strane svog prednika a koji i sam u svom iskazu navodi da tuženik bolje od njega zna gdje se nalaze granice sporne nekretnine. Dakle, činjenica da je tuženik putem GPS ili na drugi prikladan način utvrdio eventualne (približne granice sporne nekretnine) ne potvrđuju i ne dokazuju da je tuženik osobno a niti njegovi pravni prednici, mirno posjedovali spornu nekretninu prije pravnih prednika tužitelja.

36. Obzirom da predmet ovog postupka nije uređenje međe između sporne nekretnine i okolnih, ovaj sud nije smatrao potrebnim utvrditi točnu granicu šume koju je tužitelj, osobno, što po svojim pravnim prednicima, posjedovao, tim više što je sam posjed tužitelja (odnosno njegovih pravnih prednika) bio evidentiran u katastarskom operatu i to dugi niz godina (dakle isti su evidentirani po faktičnom stanju na terenu i određenom pravnom osnovu, a koju faktičnu vlast nad istom tuženik, niti osobno niti posvojim pravim prednicima nije dokazao). Naime, iako u svome iskazu svjedok GR navodi da je on osobno bio evidentiran kao posjednik iste nekretnine u službenim evidencijama te da mu nije poznato kako je otac tužitelja evidentiran kao posjednik iste nekretnine, u prilog tim navodima tuženik ne dostavlja apsolutno niti jedan dokaz. Obzirom da iz povijesti promjena posjeda proizlazi da od 1979.pa do izdavanja istog dokumenta dakle 2023. je kao posjednik bio evidentiran upravo otac tužitelja, ovaj sud smatra da je iskaz svjedoka GR u tom dijelu nevjerodostojan i protivan materijalnoj dokumentaciji, a usmjeren u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi.

37. Naime, iz povijesti promjena posjeda jasno je vidljivo da nitko nikada nije bio evidentiran kao posjednik sporne nekretnine, osim oca tužitelja i to sve od 1979. godine (od kada se vodi ta evidencija), pa u tom smjeru iskaz svjedoka GR, ali i dijelom svjedoka FR, a koji navodi da je kčbr. [katastarska čestica] bila od HR, se ukazuju netočnim i nevjerodostojnim, tim više što svjedok GR nije niti znao točno gdje se sporna nekretnina nalazi. Samo stanje upisano u zemljišnim knjigama ne upućuje i na zaključak da je zemljišnoknjižno vlasništvo i faktično vlasništvo (konkretno izvanknjižno).

38. Naime, u smislu čl. 122. ZOV st. 1. smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. St. 2. istog članka propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

39. U konkretnom slučaju, suprotno isticanju tuženika, ovaj sud je utvrdio da u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji tuženik nije bio u dobroj vjeri jer je znao ili morao znati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama je različito od izvanknjižnog stanja odnosno faktičnog vlasništva.

40. Naime, a kako je navedeno u toč. 16.ove presude, u trenutku sklapanja ugovora iz toč. 14. ove presude, no i u trenutku iniciranja i provedbe ostavinskog postupka iza pok. HR, a koja je sve do pokretanja postupka iz toč. 16. ove presude bila uknjižena kao z.k, vlasnik, tuženik je već primio prijedlog za uređenje međe između predmetne nekretnine, a koja je bila posjed tužitelja što je tužitelj u svom prijedlogu za uređenje međe i naveo, kao i nekretnine samog tuženika. Primitkom takvog prijedloga, a kojeg je tuženik primio dana 23. listopada 2023., tuženiku nije moglo ostati nepoznato posjedovno stanje, tim više što i sam tuženik u svom iskazu navodi da je u cilju kupovine sporne nekretnine istraživao posjedovno stanje i bio upoznat s evidentiranim posjedom u katastru, no da mu to nije bilo važno već samo zk. stanje.

41. Ovakvo ponašanje tuženika se nikako ne može podvesti pod čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) niti čl. 122. st. 2. ZOV jer je tuženik sigurno znao da posjed sporne nekretnine ne pripada svjedoku GR, te nakon što je tužitelj odbio prodati tuženiku šumu (tuženik osporava da se radi o spornoj, no tužitelj navodi da je smatrao šumu cjelinom i kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), unatoč tome inicirao je provođenje ostavinske rasprave iza pok. HR putem svjedoka GR i u konačnici platio i troškove takve ostavine (kako to potvrđuje i svjedok RR).

42. Slijedom iznesenog, te činjenice da tuženike nije dokazao da bi bilo tko od pravnih prednika svjedoka GR na bilo koji način vršio posjedovne čini na spornoj nekretnini koja je kao kultura šuma upisana najmanje od 1979. godine, a da je s druge strane otac tužitelja bio upisan kao posjednik iste nekretnine od 1979. godine i da ga u tom posjedu nitko nikada nije smetao (niti je to tuženik dokazao) ovaj sud smatra da je tužitelj (po svom pravnom predniku) stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini 1999. godine a temeljem čl. 159. i čl. 160. ZOV (a kada je već bio na snazi ZOV) budući da je njegov pravni prednik pošteno posjedovao spornu nekretninu sve do svoje smrti i u tome ga nitko nije smetao. Činjenica koju opetovano ističe tuženik da je otac tužitelja sjekao šumu davno 1977. (a kako potvrđuje i svjedok ČR) nije od utjecaja na poštenje posjeda oca tužitelja, jer nitko nakon toga ocu tužitelja nije osporavao faktičnu vlast nad spornom nekretninom a najmanje sam tuženik i njegovi pravni prednici (niti je protivno dokazano). Dakle, u trenutku smrti oca tužitelja, otac tužitelja je već bio stekao temeljem zakona pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini, te bez obzira što isto nije uknjižio u zemljišnoj knjizi, činjenica da je tuženik tu okolnost znao (posjed i faktično vlasništvo na spornoj nekretnini) a unatoč tome je inicirao ostavinsku raspravu iza pok. HR i nakon toga sklapanje Ugovora o kupoprodaji za spornu nekretninu, ukazuje da niti sam svjedok GR (koji do inicijativne samog tužitelja uopće nije imao pravnog interesa niti za faktičnom vlasti nad spornom nekretninom niti ju je izvršavao u periodu posjeda oca tužitelja) niti sam tuženik nisu bili u dobroj vjeri. Stoga ovaj sud smatra da svjedok GR u trenutku prodaje sporne nekretnine nije niti bio vlasnik iste, a provođenje ostavinske rasprave iza HR kao i prodaja sporne nekretnine inicirana je isključivo od strane tuženika i upravo radi činjenice da tužitelj nije želio prodati spornu nekretninu.

43. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj, kao pošteni posjednik (po svom pravnom predniku pok. ocu) stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, a naknadno nasljeđivanjem iza pok. oca, kao zakonski nasljednik (temeljem čl. 5. i 8. Zakona o nasljeđivanju -Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN), po volji i ustupu drugih zakonskih nasljednika (vidi toč. 7-10 ove presude), što je tuženik (a obzirom da je postupao protivno čl. 4. ZOO) dužan priznati i dopustiti tužitelju uknjižbu svoga prava u zemljišnim knjigama.

44. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u toč. I izreke.

45. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP a obzirom da je tužitelj uspio svojim zahtjevom.

46. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa, Tbr. 7/1, 52/3, 54 i 486) a obzirom na VPS od 663,61 eur, priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 125,00 eur, trošak pristupa na ročište od 2. srpnja 2024., 10. rujna 2024. (jedno ročište koje je održano s prekidom radi odmora), za pristup na ročište 10. veljače 2025. za svako u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/1, 52/3, 54 i 46 Tarife), trošak pristupa na uviđaj na lice mjesta u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/7, 52/3, 54 i 46 Tarife), trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora od 10. travnja 2024. (a koja zabilježba je provedena što je vidljivo iz izvatka iz zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz str 31 spisa) u iznos od 31,25 eur (Tbr 19/1, 52/3, 54 i 46 Tarife), trošak sastava podneska od 19. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 eur (Tbr 8/1 52/3, 54 Tarife) odnosno ukupno trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik u iznosu od u iznosu od 781,25 eur . Tužitelju je priznat i materijalni trošak dužne pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur/ kn (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba), te pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe) kao i materijalni trošak vještačenja i uviđaja na licu mjesta u iznosu od ukupno 549,48 eur, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.357,27 eur, a koji je naloženo da plati tuženik.

47. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

48. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte