REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-574/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici ZE, Stjepan Lović i Vlado Lalić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PODRAVSKA BANKA d.d., Koprivnica, Opatička 3, OIB: 97326283154, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Vlade Lalića i punomoćnika tuženika, odvjetnika Željka Damjanca, 20. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-890/2024-3 od 21. svibnja 2024. za iznos od 311.719,39 EUR (tristojedanaesttisućasedamstodevetnaest eura i tridesetdevet eurocenti).
II. Odbija se tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-890/2024-3 od 21. svibnja 2024. za iznos od 251,53 EUR (dvjestopedesetjedan eur i pedesettri eurocenta).
III. Nalaže se tuženiku PODRAVSKA BANKA d.d. naknaditi tužitelju NE parnični trošak u iznosu od 30.714,72 EUR (tridesettisućasedamstočetrnaest eura i sedamdesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj NE podnio je ovom sudu 25. lipnja 2024. tužbu u kojoj je naveo da ga je ovaj sud u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-890/24 zaključkom od 7. lipnja 2024. godine uputio u ovu parnicu nakon što je podnio žalbu na rješenje o ovrsi iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Još je naveo da je navedena ovrha određena na temelju Izjave o zapljeni računa (zadužnice) poslovni broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. koja je tuženiku izdana kao sredstvo osiguranja temeljem Ugovora o kreditu od 13. ožujka 2008. broj 5260116448 te povodom prijedloga tuženika za promjenu predmeta i sredstava ovrhe od 29. lipnja 2021., a da on smatra da je potraživanje radi kojeg je ova ovrha određena prestalo. Dalje je naveo da je ova ovrha određena radi naplate navodnog potraživanja tuženika prema njemu u iznosu od 2.314.100,78 HRK (307.133,95 EUR) uvećanog za troškove postupka u iznosu od 5.226,02 EUR i zatezne kamate u iznosu od 1.455,13 EUR, da je sud rješenje o ovrsi dostavio Financijskoj agenciji, no da je ovo potraživanje prestalo dijelom isplatom dijelom na drugi način. Također je naveo da se pred Financijskom agencijom vode dva ovršna postupka temeljem iste zadužnice, jedan pokrenut radi izravne naplate na temelju iste, a jedan po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-890/24 izdanom na temelju iste zadužnice, da je Financijska agencija u svom očevidniku upisala da dug temeljem te zadužnice iznosi 68.866,24 EUR, a da se temeljem navedenog rješenja o ovrsi potražuje iznos od 313.815,10 EUR dok iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da tuženik potražuje iznos od 69.932,41 EUR. Naveo je i da je pred Financijskom agencijom po ovoj zadužnici provođena naplata i da je na taj način velik dio potraživanja namiren pa da dug nikako ne iznosi 313.815,10 EUR kao i da je u odnosu na iznose od 104.645,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2019. i iznos od 3.840,66 EUR istaknuo prijeboj. Još je naveo da mu je tuženik dostavio Izjavu o prijeboju u kojoj je naveo da on (tužitelj) prema njemu (tuženiku) ima na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-344/2019 od 7. lipnja 2021. dospjelo nepodmireno novčano potraživanje u iznosu od 788.450,00 HRK (104.645,30 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. lipnja 2019., a da on (tuženik) prema njemu (tužitelju) ima nepodmireno novčano potraživanje u iznosu od 2.314.100,78 HRK (307.133,95 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2018. pa do isplate, a koja tražbina je predmet ovog postupka dok je u Izjavi o prijeboju od 15. lipnja 2023. svoje navodno potraživanje tuženik stavio u prijeboj sa potraživanjem koje ima prema njemu (tužitelju) temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih odluka, u iznosu od 3.840,66 EUR uvećanom za zatezne kamate, odnosno ukupno 3.982,08 EUR i naveo da prema tužitelju, na temelju Ugovora o kreditu od 13. ožujka 2008. radi osiguranja kojeg je izdana zadužnica koja predstavlja
osnovu za plaćanje u ovršnom postupku Ovr-890/2024, ima potraživanje koje na dan 15. lipnja 2023. iznosi 63.508,90 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate. Tužitelj je također naveo kako smatra da je prethodno navedeno rješenje o ovrsi doneseno pogrešnom primjenom odredaba Ovršnog zakona jer je njime određena naplata zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, iako pravo na naplatu iste ne proizlazi iz ovršne isprave temeljem koje je ovrha određena jer zadužnica nije podobna za ovrhu ugovornih i zakonskih zateznih kamata jer pravo na naplatu istih ne proizlazi iz te izjave jer nije navedeno za koje se razdoblje utvrđuje stopa ugovornih kamata ni koliko ta stopa iznosi kroz razdoblje na koje se obračunava dok pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata iz iste uopće ne proizlazi niti je tom ispravom određeno razdoblje na koje se obračunava zakonska zatezna kamata i stopa po kojoj se obračunava. Tužitelj je naveo i da je u odnosu na ovu ovršnu ispravu i to u ovršnom postupku koji se vodio među istim strankama ishodio revizijsku odluku kojom je suđeno da ovrhovoditelj ne ostvaruje pravo na namirenje zakonske zatezne kamate obzirom na to da pravo na naplatu iste ne proizlazi iz ovršne isprave temeljem koje je ovrha određena, a i da smatra da je potraživanje na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu prestalo jer je isto zastarjelo. Slijedom svega navedenog predložio je da sud presudom proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-890/24 od 21. svibnja 2024. te da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik PODRAVSKA BANKA d.d. podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, da ne osporava da je tužitelja ovaj sud u ovršnom postupku uputio u parnicu povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o promjeni sredstva ovrhe poslovni broj Ovr-890/24 od 21. svibnja 2024. godine, zbog žalbenog razloga predviđenog člankom 50. st. 1. t. 9. i t. 11. Ovršnog zakona, no da je rok za pokretanje parnice istekao dana 22. lipnja 2024. pa da smatra da je ova tužba podnesena protekom roka od 15 dana koji je tužitelju dodijelio sud, slijedom čega je predložio tužbu odbaciti. Dalje je naveo da je prethodno navedeni ovršni postupak proizašao iz prvotno određene ovrhe rješenjem o ovrsi Ovr-1430/2018 od 11. rujna 2018., temeljem zadužnice poslovni broj OV- 5780/08 i to na poslovnim udjelima ovršenika u trgovačkim društvima, da se ovrha zbog izostanka ikakve vrijednosti udjela u društvima na kojima je određena nije mogla provesti, da je ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva ovrhe koja je određena upravo rješenjem ovrsi iz koje je proizašao ovaj postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te da se u postupku iz prvotno određene ovrhe na udjelima vodila identična parnica pred ovim sudom između ostaloga i zbog žalbenog razloga koji se ističe u ovom postupku, a u kojem je sud pravomoćnom presudom poslovni broj P-819/2019. tuženi zahtjev odbio pa da obzirom je ovdje riječ o tzv. „nastavnoj ovrsi“ na drugom predmetu ovrhe odnosno namirenju iste tražbine temeljem iste ovršne isprave i između istih stranaka, ističe prigovor presuđene stvari i predlaže da sud temeljem članaka 288. st. 2. ZPP-a tužbu odbaci. Još je naveo da je ovdje predmetna ovrha određena za iznos od 2.314.100,78 HRK/307.133,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. rujna 2018. do isplate i namirenja troškova postupka u iznosu od 34.375,50 HRK/4.562,41 EUR također sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 11. rujna 2018. do isplate, da je na dan podnošenja tužbe prema izreci rješenja o ovrsi ona iznosila 405.852,96 EUR (glavnica 307.133,95 EUR, zz kamata određena rješenjem o ovrsi 98.719,01 EUR) bez određenih troškova postupka rješenjem o ovrsi, da je naplaćene iznose od 13.846,41 EUR, 183.996,89 EUR i 7.769,70 EUR evidentirao na način da je prvo zatvarao kamate i troškove, a potom za preostali iznos dio glavnice i da stoga nije osnovan navod tužitelja da bi naplaćenim iznosima u postupcima izravne naplate zadužnice predmetna tražbina bila ispunjena. Još je naveo da je predmet namirenja u ovom postupku glavnica po Ugovoru o kreditu broj 526-0797-5260116448 te dio kamata po tom Ugovoru i to onih koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i da i dalje egzistira potraživanje po Ugovoru o kreditu i to za cjelokupni tijek kamata (19. veljače 2009. do 11. rujna 2018.), kada je doneseno rješenje o ovrsi, a da se u ovom postupku namiruje dio koji se odnosi na glavnicu i zakonske kamate tekuće od 11. rujna 2018.. Naveo je i da se prijeboji odnose isključivo i jedino na tražbinu po Ugovoru o kreditu jer dio tražbine koji tuženik ima namiriti temeljem zadužnice nije zasebna tražbina niti se iznos namiren prijebojem može knjižiti kao plaćanje kakve zasebne tražbine pa da je iznos za koji je izjavljen prijeboj u skladu sa člankom 172. ZOO-a uračunat u namirenje zakonskih zateznih kamata sukladno Ugovoru o kreditu koje teku od dana dospijeća pa do isplate, a jer je samo dio ove tražbine osiguran zadužnicom temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi i to u pogledu glavnice i zakonskih zateznih kamata od 11. rujna 2018. pa dalje, pa je pogrešno i protivno članku 172. ZOO-a uračunavanje u plaćanje prijebojem na način kako to u tužbi iznosi tužitelj koji sva plaćanja uračunava na zatvaranje glavnice i da se tako naplaćeni iznosi u postupku izravne naplate uračunavaju na način da se najprije zatvaraju troškovi postupka određeni rješenjem o ovrsi, zatim kamate određene rješenjem o ovrsi (od 11. rujna 2018.), a potom glavnica dok se plaćanja prijebojem uračunavaju na način da se najprije zatvaraju zakonske zatezne kamate od dospijeća tražbine po Ugovoru o kreditu koje na glavnicu teku od 19. veljače 2009. pa do 11. rujna 2018., a potom daljnje kamate ukoliko nisu podmirene iznosima polučenim u izravnoj naplati, a tek potom glavnica, koja je određena rješenjem o ovrsi dok tužitelj sva plaćanja i u postupku izravne naplate i po prijebojima uračunava na način da zatvara glavnicu tvrdeći da je time tražbina prestala. Naveo je da prema evidenciji tražbine u tuženikovim poslovnim knjigama sačinjenoj sukladno članku 172. ZOO-a ukupna nepodmirena tražbina po Ugovoru o kreditu, a koja je dospjela 19. veljače 2009. na dan 5. lipnja 2024. iznosi s osnova glavnice 112.121,04 EUR, a s osnova zakonskih zateznih kamata 410.059,22 EUR i da iz ovog obračuna, a u koji su uvrštene sve uplate, kako iz postupka izravne naplate tako i s osnova prijeboja, proizlazi da dio ove tražbine za koji je određena ovrha nije namiren niti s osnova glavnice niti s osnova zakonskih zateznih kamata odredih rješenjem o ovrsi i to od 11. rujna 2018. pa do dana kada je predložena promjena sredstva ovrhe, ali niti do danas.
3. Tužitelj NE je u nastavku postupka još naveo da je zaključak ovog suda kojim je upućen u ovu parnicu zaprimio 10. lipnja 2024. i da je tužbu podnio unutar roka koji mu je sud dodijelio, da između spora koji se kod ovog suda pod poslovnim brojem P-819/20 vodio radi proglašenja nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-1430/18 i ove parnice postoji samo subjektivni identitet spora jer se oba spora vode između istih stranaka, ali ne postoji objektivni identitet jer tužitelj u ovom postupku traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se protiv tužitelja vodi temeljem rješenja o ovrsi od 21. svibnja 2024. na njegovim novčanim sredstvima dok je tužbeni zahtjev u postupku poslovni broj P-819/2020 bio usmjeren na proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodila temeljem drugog rješenja o ovrsi na njegovim poslovnim udjelima te da se parnica poslovni broj P-819/2020 vodila samo zbog njegove tvrdnje da je potraživanje u zastari i to temeljem drugih činjeničnih navoda od onih iznesenih u ovom postupku. Još je naveo kako smatra da je tužitelj priznao da glavnica njegovog potraživanja iznosi 112.121,04 EUR što je otprilike 200.000,00 EUR manje od iznosa glavnice radi naplate koje je određena ovrha, a i da smatra da tuženik ni sam ne zna koliko iznosi njegovo navodno potraživanje prema tužitelju te da nije imao pravo naplaćivati ništa osim glavnice potraživanja. Naveo je i kako smatra da su u vrijeme kada su se stekle pretpostavke za prijeboj potraživanja tužitelja i tuženika temeljem obje izjave o prijeboju, sva potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata tužitelja temeljem Ugovora o kreditu bila u zastari.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike zaključka (list 9 do 11, 94 do 96 spisa), presliku podneska (list 12 do 14 spisa), preslike potvrda (list 15, 22, 106 spisa), presliku zadužnice (list 16 i 17 spisa), presliku rješenja o ovrsi (list 18 do 21 spisa), presliku očevidnika (list 23 do 28 spisa), preslike specifikacija (list 29 te 33 do 38 spisa), preslike zahtjeva (list 30 do 32 spisa), preslike izjava (list 39, 40, 108 spisa), preslike rješenja (list 41 do 51, 68 do 76, 98 do 102, 113 do 115 spisa), presliku presude (list 60 do 66 spisa), presliku obračuna (list 77 do 80 spisa), presliku okvirnog ugovora (list 81 do 84 spisa), presliku očitovanja (list 110 spisa) i presliku dopisa (list 112 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. ekonomistu Darku Prpiću (list 123 do 134 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Tužitelj zahtijeva proglasiti nedopuštenom ovrhu koju je ovaj sud, među strankama nesporno, odredio rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-890/2024 od 21. svibnja 2024. (list 153 spisa), a među strankama je nesporno i da je ova ovrha određena na novčanim sredstvima tužitelja, a na temelju prijedloga tuženika od 29. lipnja 2021. te ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. godine.
7. Uvidom u sadržaj navedene ovršne isprave sud je utvrdio da se istim tužitelj kao dužnik tuženika suglasio da se radi naplate njegovog duga prema tuženiku koji iznosi 7.860.000,00 HRK uvećan za kamate obračunate po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odlukom tuženika, zapljene svi njegovi računi dok je uvidom u sadržaj potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti predmetne ovršne isprave (list 106 spisa) sud utvrdio da je tuženik od tužitelja prijedlogom za ovrhu od 29. lipnja 2021. zatražio isplatu novčanog iznosa od 2.314.100,78 HRK (307.133,95 EUR) i naplatu troškova te ovrhe u iznosu od 34.375,50 HRK (4.562,41 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos troška od 11. rujna 2018. do isplate.
8. Među strankama je nesporno i da je tužitelja u ovu parnicu uputio sud u prethodno navedenom ovršnom postupku iz razloga propisanog odredbama čl. 50. st. 1. toč 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), a tužitelj navodi da se taj razlog ogleda u činjenici da je prethodno navedena tražbina naplaćena i to u ovršnim postupcima koji su se vodili pred Financijskom agencijom i prijebojem sa njegovim potraživanjem prema tuženiku.
9. Slijedom navoda tuženika sud, pak, nalazi da je među strankama nesporno i da je tužitelj dio ove tražbine namirio (tuženik navodi da su mu plaćeni iznosi od 13.846,41 EUR, 183.996,89 EUR i 7.769,70 EUR, a i da se dio ove tražbine prebio sa tražbinom tužitelja prema njemu) dok je sporno je li tuženik zakonito uračunao ova ispunjenja njegove tražbine te ima li tuženik pravo od tužitelja naplatiti i zakonske zatezne kamate na iznos od 2.314.100,78 HRK/307.133,95 EUR tekuće od 11. rujna 2018. do isplate pa tako i je li u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi 21. svibnja 2024. još postojao kakav dug tužitelja prema tuženiku radi naplate kojeg je tužitelj dao Izjavu o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. godine.
10. Prema prijedlogu tužitelja, a obzirom sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje iznosa naplate koja je izvršena na temelju prethodno navedene ovršne isprave, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. ekonomistu Darku Prpiću. U svom nalazu i mišljenju od 13. studenog 2024. (list 123 do 134 spisa) sudski je vještak Darko Prpić naveo da je tužitelj tuženiku prijenosom novčanih sredstava sa njegovog računa (izravnom naplatom putem Financijske agencije) i prijebojem izjavljenim dvjema izjavama o prijeboju (list 39 i 40 spisa) na ime duga radi isplate kojeg je tužitelj dao Izjavu o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. godine platio ukupan iznos od 312.500,83 EUR (2.354.537,50 HRK). Sudski je vještak ovaj nalaz i mišljenje izradio na temelju svih isprava koje su stranke predložile čitati u dokaznom postupku te je isti prema ocjeni suda iscrpno, jasno, logično i stoga uvjerljivo obrazložio pa je sud na temelju ovog nalaza i mišljenja, a uvažavajući i da stranke pravilnosti istoga nisu prigovorile, nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tuženiku platio i više od ukupnog novčanog iznosa koji je od njega tužitelj tražio da se prisilno naplati prijedlogom za ovrhu od 29. lipnja 2021. (tražio je ukupan iznos od 311.696,36 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.562,41 EUR od 11. rujna 2018. do isplate koje, pak, kamate prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darka Prpića koji je i u tom dijelu sud ocijenio vjerodostojnim, a stranke mu nisu prigovorile, iznose 274,56 EUR).
11. Kako iz prethodno navedenog sadržaja ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa (zadužnica) broj OV-5780/08 od 13. ožujka 2008. godine, nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije dozvolio da se sa njegovih računa plijene iznosi radi namirenja ikakvih zakonskih zateznih kamata pa tako niti zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 2.314.000,78 HRK od 19. veljače 2009. do isplate (već ugovorenih kamata obračunatih na iznos od 7.860.000,00 HRK po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odlukom tuženika), stav je ovog suda da bi uračunavanje ovdje utvrđenih izvršenih uplata tužitelja na ime zakonskih zateznih kamata bilo nezakonito. Kako je u svom nalazu i mišljenju od 13. studenog 2024. sudski vještak Darko Prpić naveo i da je tužitelj prethodno navedenim uplatama podmirio glavnicu svog duga prema tuženiku koja iznosi 307.133,95 EUR i troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji tako ukupno iznose 4.836,97 EUR pa da preostali uplaćeni iznos od 529,91 EUR predstavlja preplatu, sud je na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio i da je tuženik zakonitim redom uračunavanja propisanim odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) od tužitelja imao pravo steći (na ime troškova sa zakonskim zateznim kamatama te glavnice) ukupan iznos od 311.970,92 EUR pa tako i da je taj novčani iznos zakonito i stekao dok je preostali novčani iznos od 529,91 EUR koji je od tužitelja naplatio, nezakonito stekao. Valja pri tome ponoviti da je tuženik od tužitelja ovdje predmetnim prijedlogom za ovrhu od 29. lipnja 2021. upravo isplatu ovog ukupnog i zakonitog novčanog iznosa (311.970,92 EUR) i zatražio.
12. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Prpića od 13. studenog 2024. sud je utvrdio i da je tužitelj od tuženika prisilnom naplatom iznosa od 251,53 EUR izvršenom 23. svibnja 2024. u cijelosti naplatio prethodno navedenu tražbinu kao i da je ta naplata izvršena na temelju zahtjeva tuženika za izravnom naplatom na temelju ovdje predmetne zadužnice (a ne na temelju ovdje predmetnog rješenja o ovrsi) pa je na temelju navedenog sud nedvojbeno utvrdio da je ovrha koju je ovaj sud odredio rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-890/2024 dana 21. svibnja 2024. (samo dva dana prije konačne naplate) bila dopuštena za iznos od 251,53 EUR koji je na ime podmirenja duga tužitelja prema tuženiku, a radi čijeg je namirenja tužitelj dao predmetnu zadužnicu, još bio preostao dok je ista za sav preostali predložen iznos (311.719,39 EUR) u tom trenutku bila nedopuštena obzirom je do tada već prisilnom naplatom i prijebojem izvršenim između tražbina stranaka (a koje je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju uzeo u obzir te stranke njegovom utvrđenju nisu prigovorile) tražbina tuženika u odnosu na koju je ova ovrha određena u navedenom dijelu bila podmirena.
13. Valja reći i da novčani iznos preko onog koji je tuženik od tužitelja zatražio prisilno naplatiti ovdje predmetnim prijedlogom za ovrhu, a koji je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka od tužitelja naplaćen (529,91 EUR) i to prema stavu ovog suda, a kako je već obrazloženo, nezakonito, tužitelj ima pravo potraživati od tuženika da mu vrati primjenom odredaba čl. 1111. st. 1. ZOO-a kao i ovdje predmetan novčani iznos od 251,53 EUR primjenom odredaba čl. 62. st. 1. toč. 2. OZ-a koji je tuženik od njega nakon izdavanja ovdje predmetnog rješenja o ovrsi, a drugim načinom (izravnom naplatom na temelju iste ovršne isprave) naplatio, u slučaju da se za taj iznos tuženik namiri i ovdje predmetnom ovrhom pa tako njegovo namirenje bude dvostruko. Iz na prijedlog stranaka u ovom postupku izvedenih dokaza, pak, ne proizlazi da tuženik od tužitelja ovdje predmetnom ovrhom potražuje isplatu kakvog daljnjeg, nezakonito obračunatog novčanog iznosa, a niti da je od njega prisilno kakav daljnji nezakonito obračunat novčani iznos naplatio.
14. Valja još reći i da je sud uvidom u sadržaj isprava koje mu je dostavio tužitelj (list 9 do 11, 95 do 97 spisa) utvrdio da je tužitelj podnošenjem predmetne tužbe 25. lipnja 2024. u roku koji mu je u ovdje predmetnom ovršnom postupku dodijelio sud pokrenuo ovu parnicu kao i da sud na temelju sadržaja isprava koje su mu dostavile i predložile čitati stranke nije utvrdio da je o istoj stvari između istih stranaka već presuđeno u smislu odredaba čl. 333. st. 2. ZPP-a (presudom ovog suda poslovni broj P-819/2019-16 od 30. listopada 2020. - list 60 do 66 spisa, spor se između istih stranaka vodio o dopuštenosti ovrhe određene drugim rješenjem ovog suda) te je stoga neosnovanim ocijenio prijedlog tuženika da se tužba iz navedenih razloga odbaci.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (0,09 %), priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 2311 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 3.9.2024. i 8.1.2025. od po 2311 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 25.9.2024. i 6.2.2025. od po 2311 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 11555 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 28.887,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR i presudu u iznosu od 663,61 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 30.714,72 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer je isti u ovom sporu uspio samo u odnosu na razmjerno neznatan dio tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju NE iz po punomoćniku
2. Tuženiku PODRAVSKA BANKA d.d. po punomoćniku
