REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-289/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Koprivnjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara br. 2, OIB: 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.) Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, PRILAZ TOMISLAVA ŠPOLJARA 2, 10000 Zagreb, OIB: 31982620821, isplatiti tužitelju NŽ, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće bruto iznos od 3.479,04 EUR (26.212,88 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. god., a od 1. siječnja 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi;

- na iznos od 76,61 EUR (577,20 kn) od dana 15.11.2019. godine, pa do isplate

- na iznos od 108,59 EUR (818,16 kn) od dana 15.12.2019. godine, pa do isplate

- na iznos od 108,62 EUR (818,62 kn) od dana 15.01.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,63 EUR (833,52 kn) od dana 15.02.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,64 EUR (833,60 kn) od dana 15.03.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,72 EUR (834,24 kn) od dana 15.04.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,72 EUR (834,24 kn) od dana 15.05.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,60 EUR (833,28 kn) od dana 15.06.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,72 EUR (834,24 kn) od dana 15.07.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,63 EUR (833,52 kn) od dana 15.08.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,60 EUR (833,28 kn) od dana 15.09.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 110,72 EUR (834,24 kn) od dana 15.10.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 111,19 EUR (837,76 kn) od dana 15.11.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 111,26 EUR (838,32 kn) od dana 15.12.2020. godine, pa do isplate

- na iznos od 111,36 EUR (839,04 kn) od dana 15.01.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,72 EUR (871,92 kn) od dana 15.02.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,73 EUR (872,00 kn) od dana 15.03.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,76 EUR (872,16 kn) od dana 15.04.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,63 EUR (871,20 kn) od dana 15.05.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,72 EUR (871,92 kn) od dana 15.06.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,63 EUR (871,20 kn) od dana 15.07.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,63 EUR (871,20 kn) od dana 15.08.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,63 EUR (871,20 kn) od dana 15.09.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 115,63 EUR (871,20 kn) od dana 15.10.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 116,39 EUR (876,96 kn) od dana 15.11.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 116,33 EUR (876,48 kn) od dana 15.12.2021. godine, pa do isplate

- na iznos od 116,24 EUR (875,84 kn) od dana 15.01.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 116,39 EUR (876,96 kn) od dana 15.02.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 116,37 EUR (876,80 kn) od dana 16.03.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 116,24 EUR (875,84 kn) od dana 15.04.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 116,39 EUR (876,96 kn) od dana 15.05.2022. godine, pa do isplate,

2.) Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.312,50 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je zaposlenik tuženika te joj pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Tuženik pored ostalog obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja što kao takvo proizlazi iz Odluke Vlade RH o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (među srednjim školama na području Grada Zagreba navodi se i tuženik pod red. br. 58.), Odluke Ministarstva znanosti i obrazovanja o upisu učenika u prvi razred srednje škole, te, konačno i iz izvoda iz sudskog registra za tuženika (upisana je djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja). Radi utvrđenog zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja (dalje u tekstu „sindikati“) s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane sklopili su 25. studenoga 2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (dalje: „Sporazum“) kojim je Sporazumom, u čl. 3. istog, određeno da će se osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla od 1. kolovoza 2007. za 2,0%, od 1. srpnja 2008. za 2,1%, od 1. srpnja 2009. za 2,2%, od 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2% te od 1 srpnja 2012. za 2,3%, a ta će se uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. ugovoreno je i da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod.

2. Poslije više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. koje se uglavnom odnose na uvjete primjene Sporazuma i na odgodu primjene istog, nakon 31. prosinca 2013. ispunjeni su svi uvjeti za primjenu rečenog Sporazuma. Također, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Vlada RH potpisali su 21. prosinca 2010. Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 7/11) te je u čl. 16. istog određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske 25. studenog 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i da se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim Sporazumom. Kolektivnim ugovorom između istih stranka iz 2018. (Narodne novine 51/18) unesena je ista odredba koja je i u ovom trenutku na snazi.

3. Međutim, tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužiteljici manju plaću nego što joj pripada. Tuženik ne provodi Sporazum i tužiteljici ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,725% iako joj pripada pravo na dodatak po predmetnom Sporazumu, a navedeno je upravo kao takvo već pravomoćno potvrđeno pred Naslovnim sudom u više istovrsnih predmeta, a što Sud može provjeriti uvidom, između ostalih i u pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2257/15 od 10. rujna 2018., koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1537/18 od 22. ožujka 2019. S predmetnim se u vezi posebno ističe da u radnim odnosima vrijedi načelo primjene povoljnijeg prava za radnika ukoliko je isto pravo na više mjesta različito regulirano pa se, tako, u ovom slučaju na tužiteljicu, čiji se poslodavac nalazi na listi iz Odluke Vlade RH o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, odnosno, koji obavlja djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, primjenjuje pravo koje je za njega povoljnije, u konkretnom slučaju i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

4. Nadalje se napominje da, sukladno čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama, plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, koju je, kako je to već rečeno, prema čl. 3. predmetnog Sporazuma od 25. studenoga 2006., bilo potrebno uvećati za 13,725%, a što tuženik nije obračunavao radi čega je tužiteljici isplaćivana manja plaća za iznose kako se to nastavno traži tužbenim zahtjevom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Podneskom od 1. ožujka 2023. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, ne osporava da je tužiteljica zaposlenik tuženika, da je 25. studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, kao i da je 21. prosinca 2010. sklopljen Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 7/11) kojim je člankom 16. određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i da sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim.

7. Međutim, tuženik ističe da tužiteljica pogrešno smatra da svoje pravo na kojem temelji tužbeni zahtjev crpi iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. obzirom se isti ne primjenjuje na tuženika.

8. Nadalje, a u odnosu na pravnu narav te pravnu valjanost Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. tuženik ističe da isti nije bio na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno iz razloga što sklapanju istog nisu prethodili zakoniti pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Naime, prethodno sklapanju navedenog dokumenta izostalo je pregovaranje s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, već se samo pregovaralo s predstavnicima određenih sindikata za koje se kolektivni ugovor sklapa, a koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama Zakona o radu. Sukladno navedenom, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne kolektivni ugovor. U prilog gore navedenom ističe se i stav Županijskog suda u Zagrebu sadržan u odluci od 16. travnja 2013. posl.br.: Gžr-425/13: ''…Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko-socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje tog ugovora kao osnovan prihvatio…''. Sukladno navedenom, ističe se da je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma, obzirom za njega nikad sukladno zakonskim odredbama nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko- socijalnom vijeću. Dakle, činjenica je da se u pogledu pravnih izvora na koje se poziva tužiteljica ne radi o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, te tužiteljica nema pravo potraživati prava iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006.

9. Nadalje, tuženik ističe da se tužiteljica pogrešno poziva na Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 7/11), prvenstveno iz razloga što je tuženik javna ustanova socijalne skrbi, a ne srednjoškolska ustanova te je isti osnovan temeljem Zakona o ustanovama i Zakona o socijalnoj skrbi, što proizlazi iz Statuta tuženika (članak 4.). Osnivačka prava nad tuženikom ima Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Kako je nesporno da je tuženik ustanova socijalne skrbi, potpuno je jasno da se na zaposlenike istog, pa tako i na tužiteljicu, primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11, NN 42/14), a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama kako to pogrešno smatra tužiteljica. Naime, člankom 1. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine 7/11, 42/14) propisano je: ''…Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama…''. Dakle, navedeni Kolektivni ugovor primjenjuje se na sve radnike koji u navedenoj grani rade, odnosno na sve radnike zaposlene u ustanovama socijalne skrbi, a neovisno o tome koje poslove tamo obavljaju.

10. Sukladno navedenog, Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi primjenjuje se i na ovdje tužiteljicu, neovisno o tome koji posao tužiteljica radi, kako po pitanju naknade plaće i dodataka na plaću, tako i po pitanju ostalih prava i obveza. Nadalje u tužbi navodi da su nakon više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., nakon 31. prosinca 2013. ispunjeni svi uvjeti za primjenu Sporazuma i članovi sindikata primjenjuju navedeni Sporazum i obračunavaju dodatke na plaću sukladno odredbama. Nadalje navodi da tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužiteljici manju plaću nego što joj pripada te da tužiteljici ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,7 %. Vezano za gore navedeno, tuženik skreće pozornost na sve ranije izneseno u prethodnoj točki ovog podneska. Tuženik ponovno ističe da se na istog ne primjenjuje Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., a kako je to već navedeno u prethodnoj točki ovog podneska. Nejasan je navod tužiteljice da ''članovi sindikata primjenjuju navedeni Sporazum i obračunavaju dodatke na plaću sukladno odredbama'' obzirom nije jasno na koje to ''sindikate'' tužiteljica misli. Naime, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. sklopljen je između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske, a obzirom Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisnik istog, nema mjesta primjeni navedenog Sporazuma u djelatnosti socijalne skrbi.

11. Tuženik, dakle, sve svoje obveze prema zaposlenicima koje proizlaze iz radno- pravnog odnosa temelji na važećim propisima koji se na istog odnose. Ovdje tuženik posebno skreće pozornost Naslovu na odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13, 72/13, 151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18). Naime, prema navedenoj Uredbi propisani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa je sukladno tom koeficijentu trebao biti vršen obračun plaće sukladno čemu je tuženik i postupao kada je obračunavao plaću tužiteljici. Naime, tek su Uredbom o izmjeni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 57/18) izmijenjeni i posebni nazivi radnih mjesta i složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa se jedino sukladno toj izmjeni i propisanom koeficijentu morao vršiti obračun plaće tužiteljici, po čemu je tuženik i postupao kada je obračunavao plaću, ako se bilo kakva izmjena odnosila na radno mjesta na kojem je tužiteljica kao zaposlenik tuženika radila. Tuženik upire na gore navedenu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama iz razloga što su upravo člankom 8. iste propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi te se sukladno tome navedeni članak primjenjuje na ovdje tužiteljicu kao zaposlenika ustanove socijalne skrbi, a ne članak 7. iste Uredbe kojim su propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima.

12. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir vrstu radnog mjesta tužiteljice sa sigurnošću se može utvrditi da se u smislu plaće, odnosno koeficijenta i dodataka na osnovnu plaću isključivo primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama – dio koji se odnosi na posebne nazive radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi. Svi ostali propisi i sporazumi koji su navedeni u tužbi kao dokaz na čemu se temelji potraživanje prema tuženiku ni u kojem slučaju ne odnose se niti se mogu primijeniti na radni odnos između tuženika i tužiteljice. Nadalje, a obzirom na radno mjesto tužiteljice nikako se ne može primijeniti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. Ponajprije zbog toga, a kao što je već navedeno, predmetni sporazum od 25. studenoga 2006. nije sklopljen na zakonit način, prvenstveno iz razloga što sklapanju istog nisu prethodili zakoniti pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Ali sve i da je predmetni Sporazum sklopljen na zakonit i valjan način, ni u kojem slučaju on se ne bi mogao primijeniti na radni odnos između tuženika i tužiteljice, jer kao što vidimo iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., kao potpisnici tog Sporazuma navode se Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske te Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane. Iz samih naziva stranaka potpisnica Sporazuma, ali i pravne prirode i uvjeta za članstvo u prethodno spomenutim sindikatima očigledno proizlazi da tužiteljica koja radi u sustavu socijalne skrbi nije i ne može biti član takvih sindikata, odnosno zasigurno nije član niti jednog Sindikata koji se pojavljuje kao potpisnik Sporazuma, pa se slijedom navedenog, sve i da je predmetni Sporazum zaključen na zakonit način ne može primijeniti na radno- pravni odnos između tužiteljice i tuženika, te se u tom slučaju dolazi do zaključka da je tužba u potpunosti neosnovana, proizvoljna i neutemeljena na zakonu.

13. Dana 24. svibnja 2023. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-1398/2022- 25 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.479,04 eura (26.212,88 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos tekućom od 15-tog u mjesec do isplate, kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.509,20 eura (11.371,10 kn).

14. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu svojim rješenjem Gž R 507/2023-3 od 14. veljače 2024. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodeći računa i o shvaćanjima izraženim u drugostupanjskoj ukidanoj odluci, u odnosu na činjenice postoji li odluka ministra o proširenju primjene kolektivnog ugovora i kako je prema Nacionalnoj klasifikaciji svrstana djelatnost tuženika, te o tužbenom zahtjevu odlučiti novom presudom, a time i o troškovima ovog postupka

15. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: priloge tužbi u eSpisu (strana 6-62, 122-335 spisa), Ugovor o radu (strana 63-64 spisa), Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (strana 65-66 spisa), isplatne liste (strna 72-107 spisa), izvadak iz sudskog registra (strana 336-337 spisa), dopis Državnog zavoda za statistiku (strana 365-366, 836-837 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja i stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (strana 346-350 spisa).

16. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

17. Među strankama je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

18. Među strankama je sporno primjenjuje li se na tužiteljicu kao radnicu tuženika Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ili Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, u odnosu na visinu plaće tužiteljice obračunatu temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

19. U odnosu na prigovor zastare, temeljem odredbe čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od studenog 2019. pa nadalje, a tužba je podnesena 14. lipnja 2022., neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja.

20. Uvidom u dopis Državnog zavoda za statistiku od 15. prosinca 2022. razvidno je da je tuženik temeljem čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 7. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Narodne novine 98/94) razvrstan prema NKD-u 2007. u ustanovu koja obavlja djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom. Dakle, na tuženika se primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine 61/2018, 3/2019, u daljnjem tekstu KUDSS).

21. Navedenim KUDSS, odredbom čl. 1. t.1. utvrđena su prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama. Nadalje čl. 59. ugovorena su prava zaposlenika na poslovima odgoja i obrazovanja, koji se primjenjuju na zaposlenike koji rade na poslovima obrazovanja i osposobljavanja korisnika sukladno odobrenom programu nadležnog tijela za obrazovanje, i to se primjenjuju odredbe koje se odnose na nastavnu normu sukladno propisima u osnovnom i srednjem obrazovanju. Navedenom odredbom nije ugovorena i eventualna isplata plaće i dodataka temeljem nekog drugog KU-a (Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i sl.). Primjena nekog drugog KU-a, predviđena je čl. 72., odnosno konkretno, primjena u granskim kolektivnim ugovorima pojedinih javnih službi samo u odnosu na uvećanje plaće s osnova ostvarenog staža (vjernost službi) i o tome će odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, započeti pregovori u djelatnost socijalne skrbi.

22. Sukladno odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 151/2022 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano je proširenje primjene kolektivnog ugovora, kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Dakle, u konkretnom slučaju, kada se stranke pozivaju na više KU-a, ova odredba obvezuje poslodavca primjeni onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac, a to je djelatnost socijalne skrbi, to se Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ne može primijeniti, iako osim socijalnih skrbi, tuženik kao poslodavac obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja.

23. Prema stavu ovoga suda, bez obzira što tuženik obavlja i djelatnost obrazovanja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu KU/18 i Sporazuma jer je djelatnost tuženika prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi na koju se primjenjuje KUDSS i tuženik kao poslodavac, primjenom gore navedene odredbe čl. 203. st. 8. ZR-a nije dužan primjenjivati dva ili više kolektivnih ugovora . Nadalje, istom odredbom čl. 203. u st. 1. propisano je da ministar može, na prijedlog svih stranaka kolektivnog ugovora, proširiti primjenu kolektivnog ugovora, sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na poslodavca koji nije član udruge poslodavca ili udruge poslodavca više razine koja je potpisnica toga kolektivnog ugovora; u st. 2. propisano je da će odluku iz st. 1. ministar donijeti ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje, a st. 4. istog članka propisano je da je, u odluci iz st. 2. ministar dužan naznačiti područje primjene kolektivnog ugovora čija se primjena proširuje, a što ovdje nije slučaj, budući ne postoji odluka ministra o proširenju primjene KU-a/18 na tuženika.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristup na ročište 15.11.2022., 3.5.2023., 23.5.2024. i 24.9.2024. svako po 100 bodova, tri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, trošak žalbe 125 bodova, ukupno 925 bodova odnosno 1.850,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura, tuženiku je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.312,50 eura.

26. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika