REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2120/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnica Irena Plevnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AB OVO SALONA CLUB d.o.o., OIB: 05826705851, Solin, Matoševa 8, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, radi isplate iznosa od 847,39 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-201/2022-15 od 21. ožujka 2023., 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-201/2022-15 od 21. ožujka 2023., u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba protiv točke III. izreke presude, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-201/2022-15 od 21. ožujka 2023., prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-109/2021 od 19. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AB OVO SALONA CLUB d.o.o. da isplati tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d. iznos od 847,39 EUR-a / 4.877,74 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 452,87 EUR-a / 3.412,20 kuna od 12. svibnja 2019. pa do isplate, - na iznos od 194,51 EUR-a / 1.465,54 kuna od 12. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 58,07 EUR-a / 437,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 19. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 19. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“ U točki II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 399,83 EUR, te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 114,47 EUR.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer su stranke bile u ugovornom odnosu osiguranju plovila, tužitelj je tuženiku kao ugovaratelj osiguranja izdao police osiguranja i račune u kojima je naveden iznos kojeg je tuženik dužan platiti na ime premije osiguranja plovila te rokovi dospijeća računa. Visinu neplaćenih premija osiguranja je utvrdio iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računa broj 78433119 i 778464119. Sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja, suprotno tvrdnji tuženika. Primjenjuje odredbe čl. 925. st. 1., čl. 926. st. 1., čl. 936. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO). Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

3. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti podredno preinačiti. U bitnom navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje ponavljajući da osporava sve navode istaknute u podnescima tužitelja, da nije dokazao tvrdnju da tuženik već i ranije godinama osiguravao ista plovila kod tužitelja dok priložene police osiguranja nisu potpisane niti pečatirane od strane ugovaratelja osiguranja, nadalje kako kopije polica ne mogu predstavljati dokaz, i da postoji mogućnost da je tužitelj poslovao s nekom od sestrinskih trgovačkih društava društvu tuženika. Traži trošak žalbe u iznosu od 155,52 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.

6. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na ime neplaćenih premija osiguranja po dvije police osiguranja, u sveukupnom iznosu od 847,39 EUR. Iz stanja spisa proizlazi utvrđeno činjenično i to, da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja], izdana 3. svibnja 2019. Na predmetnoj polici kao osiguratelj je naveden Triglav osiguranje, dok je kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik naveden ovdje tuženik. Osiguranje je ugovoreno kao obvezno jednogodišnje, za razdoblje od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020., predmet osiguranja je plovilo registarske oznake [registarska oznaka] te je premija osiguranja obračunata u iznosu od 1.465,54 kuna. Predmetna polica ovjerena je pečatom tuženika i potpisan. Račun br. 325719-778464119-018 od 3. svibnja 2019. koji je izdao tužitelj za plaćanje premije osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] u iznosu od 1.465,54 kuna. Račun dospijeva na naplatu 11. svibnja 2019. Nadalje, polica osiguranja broj [broj police osiguranja] je izdana 3. svibnja 2019. Osiguranje je ugovoreno kao kasko jednogodišnje, za razdoblje od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020., predmet osiguranja je plovilo registarske oznake [registarska oznaka] te je premija osiguranja obračunata u iznosu od 3.412,20 kuna. Predmetna polica ovjerena je pečatom tuženika i potpisan. Prema računu br. 3219-778433119-013 od 3. svibnja 2019. utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku izdao predmetni račun za plaćanje premije osiguranja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] u iznosu od 3.412,20 kuna. Račun dospijeva na naplatu 11. svibnja 2019. Prema izvatku iz poslovnih knjiga od 11. listopada 2021. utvrđeno je kako je tužitelj od tuženika na temelju računa br. 778433119 i računa br. 778464119 potražuje ukupno 4.877,74 kuna (sada 847,39 EUR). Time je sud zaključio da su stranke imale sklopljen ugovor o osiguranju plovila te da je na temelju tog ugovora tužitelj izdao police osiguranja i račune u kojima je naveden iznos kojeg je tuženik dužan platiti na ime premije obveznog i kasko osiguranja plovila te rokovi dospijeća računa.

8. Sadržajno svi žalbeni navodi tuženika se svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i sad iznošenja nove teze u žalbi da je postoji mogućnost kako je policu osiguranja sklopilo neko „sestrinsko trgovačko društvo tuženika“. Te žalbene navode ovaj sud nije ovlašten ispitivati kako je to već navedeno u točki 6. obrazloženja ove odluke. Prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost tužbenog zahtjeva čemu se tuženik u žalbi, jednako kao niti tijekom prvostupanjskog postupka, uspješno nije usprotivio, niti je pružio dokaze za ijednu svoju tvrdnju.

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava valja napomenuti da se tužbeni zahtjev odnosi na plaćanje neplaćenih obroka premije osiguranja po ugovoru o osiguranju plovila. Prvostupanjski sud je propustio da je u konkretnom slučaju riječ o pomorskom osiguranju plovila, što znači da je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.; dalje: PZ), koje uređuju taj ugovor. Osnovom odredbe čl. 923. ZOO-a, odredbe Odsjeka 27 tog Zakona koje uređuju ugovor o osiguranju, neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju. To znači da je isključena primjena odredaba općeg obveznog prava u pomorskom osiguranju koje je uređeno Pomorskim zakonikom. U konkretnom je slučaju, također i s obzirom na predmet osiguranja, Pomorskim zakonikom izričito propisana njegova primjena (čl. 684. st. 5. PZ-a).

10. Unatoč tome što je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe Pomorskog zakonika, o tužbenom zahtjevu je valjalo donijeti jednaku odluku i pravilnom primjenom materijalnog prava. Obveza plaćanja premije osiguranja ugovaratelja osiguranja izričito je propisana i odredbom čl. 700. st. 1. PZ-a. Odluka o kamatama i visina stope kamate pravilno je određena odredbom čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a jer su stranke bile u ugovornom odnosu iz njihovih djelatnosti.

11. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, navođenjem radnji za koje trošak dosuđuje, u kojem iznosu i po kojoj osnovi (čl. 154. i čl. 155. ZPP-a), s time da žalitelj posebno ne osporava troškove postupka. Slijedom navedenog, odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe, pobijana je presuda potvrđena (čl. 368. st. 2. ZPP-a) u točkama I. i II. izreke.

12. U odnosu na točku III. izreke prvostupanjske odluke valjalo je odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu jer je u tom dijelu tuženik uspio u sporu i nema pravnog interesa pobijati taj dio odluke (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Cvitković