REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3331/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja GRAD BIOGRAD NA MORU, OIB: 95603491861, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika DUO PEKA BIOGRAD d.o.o., OIB: 42178063897, Industrijska ulica 4, Biograd na Moru, kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-10/2024-22 od 10. srpnja 2024., 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-10/2024-22 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka.

2. Tuženik je prijedlog za ponavljanje postupka podnio po osnovi čl. 412. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku. Odnosno, tuženik tvrdi da dostava tužbe s prilozima i rješenje kojim je pozvan da u dodijeljenom roku od 30 dana odgovori na tužbu nije zakonito obavljena. Zbog nezakonite dostave, tuženiku je uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom.

3. Tuženik pojašnjava da je dostava obavljena putem elektroničke komunikacije, međutim tuženik kao pravna osoba još uvijek nije zatražio pristup sustavu elektroničke komunikacije sa sudom niti mu je posljedično dodijeljeno takvo pravo. Zato tuženik smatra da je prvostupanjski sud dostavu prvog pismena trebao obaviti poštom uz obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupu informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obavljati stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploča sudova, u smislu odredbe čl. 133. st. 6. Zakona o parničnom postupku. Dostava prvog pismena poštom obavlja se na adresu navedenu u tužbi.

4. Prvostupanjski sud je uvidom u informacijski sustav e-Spis utvrdio da je tuženik korisnik sustava elektroničke komunikacije te da u spisu postoji Potvrda o uručenju otpravka od 4. veljače 2024. (i to tužbe s prilozima i rješenja kojim se tuženik poziva na podnošenje odgovora na tužbu). Prvostupanjski sud je iz te činjenice utvrdio da je tuženiku dodijeljeno pravo korištenja elektroničke komunikacije i da je on preuzeo pismeno iz svog sigurnog elektroničkog pretinca, te da čak nije primijenjena presumpcija iz čl. 16. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (kojom je propisano da ukoliko vanjski korisnik ne preuzme pismeno iz pretinca u roku od 15 dana, nakon isteka toga roka smatrat će se da je pismeno preuzeo).

5. Tuženik je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Tuženik je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice - da bi on bio korisnik sustava elektroničke komunikacije. Prije svega, iz potvrde o otpravku pismena, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, proizlazi da je pismeno otpremljeno 19. siječnja 2024., a da je dostava izvršena 4. veljače 2024. Dakle, dostava se smatrala obavljena upravo primjenom presumpcije propisane u čl. 16. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji – odnosno nepreuzimanjem pismena iz sigurnog elektroničkog pretinca u roku od 15 dana. Zato je pogrešno utvrđeno da je tuženik osobno preuzeo pismeno iz sigurnog elektroničkog pretinca.

7. Tuženik dalje navodi da bi za dodjelu prava korištenja sustava e- Komunikacije bio nužno da on kao pravna osoba ispuni prijavu i da dostavi obavezne podatke, propisane u čl. 8. st. 2. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (naziv i OIB pravne osobe, adresu elektroničke pošte osoba ovlaštenih za zastupanje pravne osobe).

8. Također, za prvu prijavu u sustav, tuženik je trebao imati ispunjene tehničke uvjete – elektroničku vjerodajnicu određene sigurnosne razine, certifikat za elektronički potpis i odobren upis u interni registar u Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. Tuženik je naveo da unatoč tome što je on kao pravna osoba obvezni korisnik sustava, da njemu nije automatizmom dodijeljeno pravo korištenja, već je bila potrebna njegova prijava u sustav. Tuženik drži da je prvostupanjski sud propustio od nadležnog Ministarstva koje vodi interni registar ishoditi podatke o tome je li tuženiku dodijeljeno pravo korištenja sustava e- komunikacije.

9. Tuženik naposljetku ističe da je za pravne osobe koje nisu postupile po svojoj zakonskoj obavezi i ishodile pravo korištenja sustava elektroničke komunikacije kao pravna sankcija predviđen način dostave propisan u odredbi čl. 133. st. 6. Zakona o parničnom postupku. Sukladno toj odredbi, prvu dostavu pismena prvostupanjski sud je trebao obaviti putem pošte, a sva daljnja pismena stavljanjem pismena na e-Oglasnu ploču sudova.

10. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu. Tužitelj je naveo da su sve pravne osobe bile dužne u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) zatražiti pristup informacijskom sustavu e-Komunikacije sa sudovima i da je takva obveza istekla 1. rujna 2020., nakon čega su sve pravne osobe morale biti uključene u sustav.

11. Tuženikova žalba nije osnovana.

12. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

13. Ovaj sud je radi provjere istinitosti žalbenih navoda o tome da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske kao administrator informacijskog sustava nije dosad tuženiku dodijelilo pravo korištenja sustava elektroničke komunikacije, proveo izviđaje putem prvostupanjskog suda (361. st. 3. ZPP-a).

14. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske upućenog prvostupanjskom sudu 4. ožujka 2025. proizlazi da je tuženik u internom registru evidentiran kao korisnik sustava elektroničke komunikacije sa sudom počevši od 27. listopada 2020., sve na temelju okolnosti da su nadležnom Ministarstvu putem e-maila dostavljeni obavezni tuženikovi podaci propisani u odredbi čl. 8. st. 2. u vezi sa st. 8. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj: 5/20 i 139/21; dalje: Pravilnik).

15. Ovaj sud tuženiku napominje da je nadležno Ministarstvo kao administrator sustava, nakon što su mu bili dostavljeni obavezni podaci za tuženika kao pravnu osobu, njemu otvorio sigurni elektronički pretinac i time mu je omogućilo pristup sustavu. U tom smislu je nadležno Ministarstvo obavijestilo sud da sama činjenica da je sudu tehničkim putem omogućeno slanje pismena u sigurni elektronički pretinac podrazumijeva da je tuženik korisnik sustava elektroničke komunikacije.

16. Odredbom čl. 9. st. 1. Pravilnika propisano je da pravo korištenja sustava počinje dodjelom prava pristupa vanjskom korisniku sustava. Zato suprotno žalbenim navodima, za ocjenu zakonitosti obavljene dostave, nije odlučno je li tuženik imao ostvarene tehničke preduvjete (za autentifikaciju i autorizaciju) za preuzimanje pismena.

17. Iako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tuženik osobno preuzeo pismeno iz sigurnog elektroničkog pretinca, dok iz Potvrda o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena od 4. veljače 2024. proizlazi da se tužba s prilozima i rješenje kojim se tuženik pozivati podnijeti odgovor na tužbu smatraju dostavljeni primjenom presumpcije iz čl. 16. Pravilnika u vezi s čl. 143.c st. 5. ZPP-a, odnosno samom činjenicom da tuženik nije u roku od 15 dana od kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac potvrdio primitak pismena, takva je dostava bila zakonita i uredna.

18. Tuženik je kao pravna osoba obvezni sudionik elektroničke komunikacije (čl. 6. Pravilnika) i njemu se dostava pismena u parničnom postupku obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (čl. 133. st. 5. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, kako tuženiku nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru, poslovni broj P-10/2024 od 10. srpnja 2024., jer su mu tužba i rješenje kojim ga se poziva odgovoriti na tužbu zakonito dostavljeni, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije osnovan prijedlog za ponavljanje postupka.

20. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac