REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-864/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SPORTKART d.o.o., [adresa], OIB: 20156458678, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Madirazza, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., [adresa], OIB: 95660678441, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zgrebu poslovni broj Ovr-10/2025 od 30. siječnja 2025., 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zgrebu poslovni broj Ovr-10/2025 od 30. siječnja 2025. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-10/2025 od 30. siječnja 2025. odbijen je prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se odnosi na davanje ponude za sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na Zagrebačkom Velesajmu, ukupne površine 4373 m2, koji se sastoji od 3758 m2 u prizemlju objekta i 612 m2 na galeriji, u naravi Paviljon br. 35, izgrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], na razdoblje od narednih pet godina, određivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja da s bilo kojom trećom osobom zaključi ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora.

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio budući da je utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja kao niti postojanje subjektivne opasnosti kao druge kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona za određivanje privremene mjere.

3. Predlagatelj osiguranja je protiv tog rješenja pravovremeno izjavio žalbu pobijajući točku I. izreke zbog svih zakonom predviđenih i dopuštenih razloga. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, te da su razlozi zbog kojih je sud utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i postojanje opasnosti nejasni, nerazumljivi i proturječni. Smatra nepravilan zaključak prvostupanjskog suda kako nakon prestanka ugovora o zakupu zbog isteka ugovorenog vremena trajanja ugovora više ne postoji obveza protivnika kao zakupodavca na dostavljanje ponude za sklapanje novog ugovora o zakupu, budući da su to stranke ugovorile. Ističe da to što je ugovor istekao i nije na snazi ne oslobađa protivnika od preuzete obveze jer su stranke dužne ispuniti obvezu koja nije ispunjena (pacta sunt servanda). Također smatra pogrešnim tumačenje prvostupanjskog suda o odredbi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, posebno onih iz 2024. godine („Narodne novine“ broj 123/24) ističući da je istim propisano da protivnik osiguranja s predlagateljem osiguranja (kao zakupnik kojem je istekao ugovor o zakupu) može sklopiti novi ugovor o zakupu bez javnog natječaja, pa je s obzirom na odredbu čl. 6. st. 3. Ugovora o zakupu od 24. rujna 2018. bio obvezan dati ponudu predlagatelju za sklapanje ugovora na naredno razdoblje od 5 godina. Nadalje, smatra nepravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da predlagatelj nije dokazao postojanje druge pretpostavke vjerojatnost opasnosti da će bez određivanja privremene mjere biti spriječeno odnosno znatno otežano ostvarenje tražbine. Ističe kako je nesporno da je protivnik osiguranja raspisao javni natječaj za davanje u zakup predmetnog poslovnog prostora, da je već donio o odluku kojom se kao najpovoljnija prihvaća ponuda treće osobe, pa je posve izvjesno da će u slučaju da sud ne odredi privremenu mjeru zaključiti ugovor o zakupu za predmetni poslovni prostor s trećom stranom. Nakon zaključenja ugovora o zakupu s trećom osobom, protivnik osiguranja više neće biti u mogućnosti ispuniti svoju nenovčanu tražbinu prema predlagatelju osiguranja, budući da nakon sklapanja ugovora o zakupu s trećom osobom više neće moći za isti prostor dati ponudu predlagatelju osiguranja. Na kraju, smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda kako bi određivanje privremene mjere bilo suprotno prisilnim zakonskim propisima. Ističe da ukoliko je protivnik osiguranja u obvezi dati predlagatelju osiguranja ponudu za sklapanje novog ugovora, onda mjera kojom bi se zabranilo protivniku osiguranja da sklopi ugovor s trećom osobom ne može biti protivna zakonu jer upravo ta mjera sprečava da protivnik osiguranja osujeti ispunjenje svoje nenovčane tražbine. Navodi da ne postoji obveza protivnika da raspiše javni natječaj, a niti postoji zakonska prepreka da se mimo javnog natječaja dade ponuda predlagatelju za sklapanje novog ugovora. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog za određivanje privremene mjere ili ga ukine i predmet vrati na ponovan postupak. Zahtjeva žalbeni trošak u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe.

4. U odgovoru na žalbu protivnik osiguranja opširno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je rješenje pravilno, a žalba neosnovana, pa je predlaže odbiti. Zahtjeva troškove odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR uvećano za pristojbu prema odluci suda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijano rješenje nije zahvaćeno niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju je predlagatelj ukazao u žalbi, navodeći da su navedeni razlozi u obrazloženju nejasni, nerazumljivi i proturječni. Suprotno tome, prvostupanjski je sud za svoju ocjenu o neosnovanosti prijedloga za osiguranje dao jasne, razumljive i detaljno obrazložene razloge koji međusobno nisu proturječni, pa ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Predlagatelj je podnio prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine na temelju odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a kojom je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku koja se odnosi na davanje ponude za sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na Zagrebačkom Velesajmu, kao prve kumulativno propisane pretpostavke iz citirane odredbe čl. 364. OZ-a.

10. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom je navedeno kako nije sporno da se vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-1127/2024 između predlagatelja kao tužitelja i protivnika kao tuženika kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da tužitelju dade pisanu ponudu za sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na Zagrebačkom Velesajmu. Nije sporno da su predlagatelj i protivnik bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 4093/18-2409/SP-316 od 24. rujna 2018. sklopljenim na određeno vrijeme odnosno s trajanjem od pet godina (do 16. listopada 2023.), te da se odredbom čl. 6. st. 3. ugovora protivnik kao zakupodavac obvezao da će predlagatelju kao sadašnjem zakupniku, koji u potpunosti izvršava obveze iz ovog ugovora, a najkasnije 60 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na daljnjih 5 (pet) godina. Člankom 6. st. 5. ugovora je određeno da se ugovor ne može, protekom roka iz stavka 1. ovog članka, prešutno obnoviti, već će ugovorne strane, ako su suglasne da žele nastaviti pravni odnos zasnovan ovim ugovorom, sklopiti novi ugovor o zakupu u obliku solemnizirane privatne isprave.

11. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je istekom razdoblja na koji je ugovor sklopljen (16. listopada 2023.) ugovor prestao te je prestao obvezivati ugovorne strane. Naime, prema odredbi čl. 545. Zakona o obveznim odnosima ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, a nesporno je sklopljen za razdoblje od 5 godina i prestao je istekom tog ugovorenog vremena.

12. Obveza protivnika iz čl. 6. st. 3. ugovora o zakupu je bila da će predlagatelju kao sadašnjem zakupniku najkasnije 60 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora na daljnjih 5 godina. Dakle, predlagatelj je nakon isteka ugovorenog roka za stavljanje ponude, u daljnjih 60 dana do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, mogao zahtijevati od protivnika ispunjenje te obveze i time izraziti svoju volju za sklapanje novog ugovora odnosno nastavak pravnog odnosa zasnovanog na tom ugovoru. Prestankom ugovora je prestala ta ugovorna, a i zakonska obveza zakupodavca iz čl. 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11 i 64/15; dalje: ZZKPP/11) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu.

13. Pravilno je, detaljno i argumentirano obrazložio prvostupanjski sud, da i uz primjenu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 112/18; dalje: ZIDZZKPP/18) koje su bile na snazi u vrijeme pokretanja parničnog postupka u predmetu poslovni broj P-1127/24 (tužba je podnesena 23. svibnja 2024.), a koje su povoljnije za stranku po čijem je zahtjevu postupak započet, tužitelj ne bi mogao zahtijevati da mu protivnik ponudi sklapanje novog ugovora. To iz razloga jer izmijenjenom odredbom čl. 6. ZZKPP/11 više ne postoji zakonska obveza zakupodavca ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu dosadašnjem zakupniku (kako je to bilo propisano čl. 6. st. 3. ZIDZZKPP/18 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu) već je to propisano samo kao mogućnost uz ispunjenje propisanih zakonskih pretpostavki.

14. Prema shvaćanju ovog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud, do razine vjerojatnosti u ovom postupku osiguranja, da nakon prestanka ugovora o zakupu (protekom vremena za koje je sklopljen) i to prije podnošenja tužbe u predmetu poslovni broj P-1127/2025 i pokretanja ovog postupka osiguranja (21. siječnja 2025.) više ne postoji obveza protivnika na sklapanje novog ugovora o zakupu s predlagateljem, odnosno obveza na davanje ponude za sklapanje novog ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, te da ne postoji niti zakonska obveza protivnika za to. Niti prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora/18 i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora/24 nije propisana dužnost (obveza) protivnika ponuditi sklapanje novog ugovora dosadašnjem zakupniku, već je to propisano samo kao mogućnost, uz ispunjenje zakonskih pretpostavki.

15. Uz navedeno valja ukazati kako na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine upućuje i to da je nepravomoćnom presudom poslovni broj P-1127/2024 od 7. ožujka 2025. odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Do stupnja izvjesnosti utvrđeno je da ne postoji obveza tuženika na davanje ponude za sklapanje novog ugovora o zakupu.

16. Da bi sud mogao odrediti privremenu mjeru trebaju biti kumulativno ispunjene obje pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a. Kako u konkretnom slučaju nije ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode predlagatelja osiguranja koji se odnose na drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere je li predlagatelj učinio vjerojatnom opasnost da je mjera potrebna da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

17. Dakle, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prava zaključivši da prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine nije osnovan.

18. Na temelju navedenog proizlazi da svojim žalbenim navodima predlagatelj osiguranja nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, njegova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

19. Zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer prema ocjeni ovog suda poduzimanje te procesne radnje nije bilo potrebno za vođenje ovog žalbenog postupka (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Ružica Omazić