Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-158/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Bartoliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić & Bartolić iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2638/23-8 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2638/23-8 od 28. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 7.081,50 eur te iznos od 32.133,84 eur, kao i naknaditi mu trošak postupka od 14217,33 eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Žalbu protiv te presude podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s naslova promjenjive kamatne stope te valutne klauzule, sve prema ništavim odredbama Ugovora o [broj kredita] od 27. travnja 2005. koji je sklopljen između stranaka, i to prednika tuženika kao kreditora te tužitelja kao korisnika kredita.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. To iz razloga jer suprotno žalbenim navodima, tuženiku je omogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku, a ističe se da je tuženik odustao od provođenje dokaza saslušanjem dva svjedoka koji su bili ili još jesu djelatnici tuženika.

7. Valja dodati da provođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika, koji je proveo postupak solemnizacije ugovora, nije dokaz kojim bi se dokazivala činjenica da je tužitelj kao potrošač od strane banke informiran o svim relevantnim okolnostima i rizicima predmetnog kredita. Stoga taj dokaz i po ocjeni ovog suda, nije trebalo provesti.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi za donošenje pobijane presude nisu u suprotnosti sa sadržajem spisu priloženih isprava, a niti presuda ima drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva da prvostupanjski sud nije iznio razloge vezano za dopuštenu preinaku tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije preinačio tužbu jer smanjenje tužbenog zahtjeva nema značaj preinake tužbe iz čl. 191. st.1. ZPP-a, već djelomičnog povlačenja tužbe pa sud nije niti bio dužan iznijeti razloge o preinaci.

10. Budući da je tuženik odbio na tužiteljev poziv dostaviti svu relevantnu dokumentaciju, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postavljanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, nije tužba preinačena te da je tužitelj iz navedenog razloga ustao stupnjevitom tužbom.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

12. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,95 %. Također, nje sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, odnosno povisivao, kao i da se mijenjala početna kamatna stopa jednostranom odlukom banke, te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti 22. ožujka 2011. u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane banke.

13. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, a time pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa te visina tužbenog zahtjeva, kao i zastara utužene tražbine i tijek zateznih kamata.

14. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj i prednik tuženika nisu pojedinačno pregovarali, odnosno da tuženik nije dokazao da su između ugovornih strana vođeni pregovori o spornim ugovornim odredbama, već da se radilo o unaprijed formuliranim odredbama od strane prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja.

15. Prvostupanjski sud pozivom na čl. 502.c ZPP-a, čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15., 14/19.,dalje: ZZP/14) i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) zauzima pravno shvaćanje da je u ovom sporu vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača , a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke. Stoga, cijeneći da je tužitelj sklopio predmetni ugovor u svojstvu potrošača (za kupnju stana u kojem živi) i da je taj ugovor sklopljen u razdoblju na koji se odnosi navedena presuda, kao i da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su ugovorne strane prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne.

16. S obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope platio više iznos od 7.081,50 eura, a radi povećanja tečaja CHF iznos od 32.133,84 eura te usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezuje tuženika na isplatu navedenih iznosa tužitelju.

18. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO- a, zauzevši pravno shvaćanje da je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta

19. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da zastara tražbine tužitelja počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnosti valutne klauzule. Stoga, cijeneći da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

20. Prvostupanjski sud imajući u vidu da je tužitelj nakon provedenog dopunskog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev za neznatan iznos, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik nije protivio, ocjenjuje da uslijed toga nisu nastupile radnje koje bi time bile uzrokovane.

21. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi imajući u vidu da je riječ o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka pa zauzima pravno shvaćanje da bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja kao potrošača koji nije dao povod za parnicu, te bi ujedno rezultirala ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu i mogla bi odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba. Stoga, dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja.

22. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

23. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF u ugovorima koje je prednik tuženika sklapao u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. te ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke u ugovorima koje je sklapao od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi.

24. Pri tome, u pojedinačnom sporu bankama je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su potrošači prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te parametrima povećanja kamatne stope i metodi njihova izračuna, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je potrošača unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u ovom postupku u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, dapače odustao je od saslušanja svjedoka koje je bio predložio na navedene okolnosti. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

25. Imajući u vidu direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, ujedno imajući u vidu da tuženik nije dokazao da su tužitelju prilikom sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti vezano za sporne ugovorne odredbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o ništetnim ugovornim odredbama, slijedom čega tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju tih ugovornih odredbi.

26. Dodatno se navodi, a budući da se tuženik tijekom postupka poziva na „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d. kojom su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, navedena Metodologija po svojem sadržaju obuhvaća isključivo definicije pojmova kao što administrativna kamatna stopa, EURIBOR, LIBOR, ZIBOR, financijske izvedenice ili derivati kao što su CDS odnosno "credit default swap", premije rizika na državne obveznice (5Y CDS), sve s upućivanjem za detaljnije informacije na neke druge mrežne stranice i domene koje ne pripadaju podnositeljici (pravnoj prednici i članicama koncerna), te matematičku formulu za korekciju kamatne stope, razumljive tek osobama sa specifičnim ekonomskim znanjem. Međutim, nigdje se ne objašnjava potrošaču na njemu razumljiv način što ti pojmovi znače za njegovu novčanu obvezu i kako će utjecati na određivanje kamatne stope i eventualni pad ili rast visine anuiteta kredita. Pored toga, tuženik nije pružio dokaza da je Metodologiju predao tužitelju prije sklapanja predmetnog ugovora.

27. U odnosu na visinu zahtjeva, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka sa svim očitovanjima i dopunama te utvrdio da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi pretplatio tužbenim zahtjevom zatražene iznose.

28. Dodaje se, da anuiteti koji su bili u nižem iznosu od prvotno ugovorenog, proizlaze zbog negativne tečajne razlike CHF, a plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primilo, pa ne postoji obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, a time niti tražbine tužene po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jer tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, niti ju štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.

29. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

30. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da bi tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a pripadale zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana isplate svakog anuiteta.

31. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeo pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku, a pri tome je pravilno prvostupanjski ocijenio od kad je počeo teći zastarni rok, kao i datum pokretanja postupka.

32. Pravilno prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima.

33. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio, pregledom medicinske dokumentacije koja mu je bila dostavljena, da su ostvareni uvjeti za dopuštenost povrata u prijašnje stanje. Navodima kojima se iskazuje sumnja u valjanost medicinske dokumentacije, tuženik nije dokazao da medicinska dokumentacija ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da bi istoj nije trebalo pokloniti vjeru te u tom kontekstu nije relevantno jesu li (ili možda nisu) punomoćnici tužitelja bili u mogućnosti pravovremeno obavijestiti sud.

34. Tuženiku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nije priznat trošak sastava žalbe.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku koji bi bio potreban za ovaj postupak (čl. 155. ZPP-a).

36. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec