Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-658/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja mldb. HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja mldb. UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1. i 2. tužitelji zastupani po majci i zz OJ, a 3. tužiteljica i 4. tužitelj zastupani po punomoćniku ĐJ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Müller trgovina Zagreb d.o.o., za trgovinu i usluge, Betinska ulica 1, Zagreb, OIB: 84698789700, kojega zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-201/2021-30 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja mldb. HJ, 2. tužitelja mldb. UJ, 3. tužiteljice OJ i 4. tužitelja KJ OJ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-201/2021-30 od 25. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. tužitelja mldb. HJ, 2. tužitelja mldb. UJ, 3. tužiteljice OJ i 4. tužitelja KJ izjavljena proti dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-201/2021-30 od 25. srpnja 2024. pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju ad.1. neimovinsku štetu u iznosu od 1.327,22 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 11.12.2016.g. do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju ad.2. neimovinsku štetu u iznosu od 1.327,22 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 11.12.2016.g. do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju ad.3. neimovinsku štetu u iznosu od 663,61 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 11.12.2016.g. do isplate.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju ad.4. neimovinsku štetu u iznosu od 663,61 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 11.12.2016.g. do isplate.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći i isplatiti tužitelju ad. 1. iznos od 53,08 eura i tužitelju ad.2. iznos od 53,08 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

VI Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljima pod 1. mldb. HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. mldb UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , pod 4. KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Muller trgovina Zagreb d.o.o., za trgovinu i usluge, OIB: 84698789700, na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 3.062,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, dakle od 25.srpnja 2024., do isplate, po stopi koja se određuje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.062,50 eura do traženog iznosa od 3.125,00 eura (za iznos od 62,50 eura), kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili u dijelu, podredno vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja protiv dijela presude pod točkama I. i II. izreke nije osnovana, dok žalba protiv dijela pod točkom III. izreke nije dopuštena.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev 1. tužitelja mldb. HJ i 2. tužitelja mldb. UJ za naknadu neimovinske i imovinske štete koju da su pretrpjeli konzumiranjem mlijeka marke ... kojem je istekao rok trajanja te zahtjev njihovih roditelja 3. tužiteljice OJ i 4. tužitelja KJ za naknadom neimovinske štete koju trpe zbog povrede prava osobnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upiru tužitelji. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku utvrdio:

- da je 3. tužiteljica OJ **.**.2016. u poslovnici tuženika City Centar One u [adresa] kupila četiri kutije adaptiranog mlijeka marke ... i to dva pakiranja s oznakom Milumil pre, a dva s oznakom Milumil 1,

- da je 11. prosinca 2016. mlijeko pripremila te dala djeci, ovdje 1. i 2. tužitelju,

- da su djeca, prema tvrdnjama roditelja, nakon konzumacije predmetnog mlijeka počela abnormalno povraćati, a povraćanje je trajalo cijelu noć, radi čega je bilo potrebno dva – tri puta mijenjati posteljinu, što da se nastavilo i dan poslije 12. prosinca 2016.,

- da je na spornom pakiranju navedeno „najbolje upotrijebiti do 19. listopada 2016.“,

- da terminologija „najbolje upotrijebiti do“ znači da proizvođač garantira da su u tom roku karakteristike mliječnog pripravka najoptimalnije, a nakon isteka roka dio hranjivih sastojaka može promijeniti svoju nutritivnu vrijednost, ali ne znači da su nakon roka iste ugrožavajuće za zdravlje djeteta,

- da u medicinskoj literaturi postoje navodi kada je nakon isteka roka trajanja u mlijeku ipak došlo do "razvoja" patogenih mikroorganizama, koji da su onda mogli dovesti do akutne bolesti praćene vrućicom, neutješnim plačem, proljevima, konvulznim napadajima, meningitisom i proljevom,

- da je iz priloženog liječničkog kartona za malodobne tužitelje pod 1. i pod 2. vidljivo da su djeca bila na pregledu u izabranog pedijatra 5. prosinca 2016., kada je HJ imao 2750 grama, a da je na slijedećem pregledu za koji vještak Joško Markić raspolaže podacima, masa istoga bila 3450 grama, iz čega proizlazi da je HJ u 14 dana napredovao 700 grama, dok je UJ na pregledu 5. prosinca 2016. imao 3800 grama, a 9. prosinca 2016. je imao 4300 g, što znači da je u 14 dana napredovao 500 grama pa su i jedno i drugo znakovi primjerenog napredovanja na masi i zdravog prirasta u toj dobi.

- da izabrani pedijatar u kartonu pod danom 12. prosinca 2016. navodi i za jednog i za drugog malodobnog tužitelja: povraćao do jučer u više navrata, danas ne povraća,

- da se u medicinskoj dokumentaciji 1. tužitelja mldb. HJ i 2. tužitelja mldb. UJ (liječničkom kartonu) ne može iščitati da su djeca došla kod specijalista pedijatra na pregled, odnosno liječenje radi simptoma koji se navode u tužbi, jer je iz medicinskog kartona malodobnih tužitelja pod 1. i pod 2. razvidno kako je njihov pedijatar pregled izvršio dana 12. prosinca 2016. god., a gdje je naveo: "povraćao do jučer u više navrata" pa se iz navedenog ne može zaključiti da je dijete uopće pristupilo u ordinaciju odnosno ne može zaključiti kako je njegovo opće stanje bilo u tom trenutku, je li bilo febrilno, dehidrirano, a niti se navodi postojanje ikakve uzročno posljedične veze između konzumiranja mliječnih pripravaka i povraćanja djeteta, već se samo navodi: "otac primijetio da mlijeko Aptamil ima neugodan miris i da mu je prošao rok dva mjeseca, danas ne povraća, upute",

- da se u nalazu pedijatra ne navodi razlog niti se spominje da je povraćanje uzrokovano adaptiranim mlijekom, a iz nalaza nije vidljivo ad hoc vještaku je nepoznato jesu li djeca bila kod pedijatra, jesu li pregledana, jesu ili nisu bili febrilni, dehidrirani i jesu li ili ne imali osip za koji se navodi da se pojavio,

- da ad hoc vještak Joško Markić smatra da su djeca, ukoliko su abnormalno povraćala tijekom cijele noć, 2-3 puta je mijenjana posteljina, te da je povraćanje nastavljeno, trebala biti odvedena pedijatru, a ne da se zove hitni pedijatrijski prijem, a da je sve mimo ugrožavanje zdravlja, te da nikakve telefonske konzultacije ne mogu biti kompenzacija pregleda djece u dobi od 30 dana, koja da opsežno povraćaju, a da se povraćanje nastavilo i drugi dan;

- da bi u djece dobi od 30 dana takvo povraćanje dovelo do dehidracije i teškog pogoršanja općeg stanja, dok da pokazatelj kliničkog pregleda od 19. prosinca 2016., dakle 7 dana kasnije, pokazuje da su djeca bila izvanrednog općeg stanja,

- da vještak zaključno navodi da, što se uzroka mogućeg povraćanja tiče, su razlozi mnogobrojni, poput prekomjernog hranjenja, nepodrigivanja nakon obroka, refluksa, konstipacije, gastroenteritisa, alergije na proteine, netolerancija laktoze, invagilacije crijeva itd, dakle da sve to može biti razlog povraćanja, ali da se isto ne može niti isključiti niti uključiti ako pregled djece nije napravljen, a za što, po mišljenju ad hoc vještaka, nema dokaza.

7. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) odbija tužbeni zahtjev, jer tužitelji nisu dokazali uzročnu vezu između konzumiranja proizvoda (adaptiranog mlijeka) kojemu je istekao rok naznačen kao „najbolje upotrijebiti do“ i štete, odnosno da bi takvo adaptirano mlijeko uzrokovalo povraćanje malodobnih 1. i 2. tužitelja, kao ni da bi bili odvedeni na liječnički pregled.

8. Utvrđenja i zaključci suda nisu dovedeni u pitanje ni žalbom tužitelja koji iznose svoje stavove o ocjeni izvedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je temeljena pobijana odluka, međutim bezuspješno. Na žalbene navode da su navodi vještaka Joška Markića u kontradiktornosti s medicinskom dokumentacijom u spisu valja reći da tužitelji, nakon što je vještak saslušan na glavnoj raspravi radi očitovanja na prigovore tužitelja iznesene na raniji nalaz i mišljenje, istom više nisu prigovarali (niti je prigovore istaknuo tuženik) pa je sud prvog stupnja osnovano isti ocijenio vjerodostojnim.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo relevantno za predmet spora.

10. U smislu odredbe čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.1. Odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

10.2. Odredbom čl. 1075. st. 1. ZOO je propisano da proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a poglavito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti uporabljen te vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. Neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete dužan je dokazati oštećenik (čl. 1073. st. 8. ZOO).

11. Prema tome, za nastanak obvezno-pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta oštećeniku i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Kako je uz postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja i protupravnost) uvijek potrebna uzročna veza između štetne radnje i štete, tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a u postupku uzročnu vezu tužitelji nisu dokazali, to nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.

12. Valja ukazati i to, neovisno od naprijed navedenog, da u odnosu na 3. tužiteljicu OJ i 4. tužitelja KJ nisu ispunjene pretpostavke za naknadu neimovinske štete. Naime, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima samo osoba na koju je usmjerena štetna radnja (izvorni oštećenik), dok za posljedice štete nanesene drugom postoji pravo na naknadu samo uz pretpostavke propisane čl. 1101. ZOO (posredni oštećenik). Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Prema tome 3. i 4. tužiteljima, iako su nedvojbeno osjećali strah zbog stanja svoje djece, ne pripada naknada neimovinske štete (čak i kada bi bila utvrđena uzročna veza), jer pretrpjeli strah nije pravno priznata šteta u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO za posredne oštećenike. Pretpostavke za naknadu neimovinske štete ne bi bile ispunjene ni u odnosu na 1. i 2. tužitelje, malodobnog HJ i malodobnog UJ (čak i kada bi bila utvrđena uzročna veza), jer iz nalaza vještaka dr. Časlava Lončara, psihijatra, proizlazi da djeca do četvrte godine starosti nemaju osjećaj straha, pa dakle 1. i 2. tužitelji (rođeni **.**.2016.) nisu pretrpjeli strah. Da su 1.i 2. tužitelji trpjeli bolove te da im je bila potrebna tuđa pomoć u postupku nije utvrđeno.

12.1. Dakle, neosnovano ističu žalitelji da im je prvostupanjski sud trebao dosuditi nekakvu odštetu.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa su mu tužitelji na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužni naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

14. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i II. izreke.

15. U dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 62,50 eur. Stoga tužitelji nemaju pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toga dijela presude pa je na temelju odredbe čl. 366. st. 1 ZPP, u vezi čl. 358. st. 3. ZPP žalba odbačena kao nedopuštena, kao u izreci drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat