Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-94/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547 iz Zagreba, Capraška 6, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-629/19-60 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TA i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-629/19-60 od 16. prosinca 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TA za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 447,88 Eur.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 266,93 Eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
''I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.899,80 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 03. 05. 2018. godine do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.309,51 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''
2. Tužitelj navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu sukladno žalbenim razlozima, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtjeva naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 447,88 Eur.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtjeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 266,93 Eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale u štetnom događaju koji se dogodio 18. studenog 2017. oko 19,10 kada je tužitelj kao pješak nastradao u prometnoj nezgodi u [adresa], krećući se uz lijevi rub kolnika Ul. R. Končara, na način da je na njega kod kbr. 52a naletjelo nepoznato vozilo, zbog čega je pao u cestovni jarak prekriven betonskim profilima i uslijed tog pada zadobio ozljede. Tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, podredno istaknuo i prigovor isključive odgovornosti na strani tužitelja za nastanak štete.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovano tužitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbama čl. 8., 221. st. 3. i 221.a ZPP.
7.1. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
7.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a u slučaju da se na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a ZPP).
7.3. Prvostupanjski sud je po prijedlogu tužitelja izveo sve dokaze u postupku koje je tužitelj predložio te je svoju odluku u cijelosti utemeljio na pravilnoj primjeni ranije navedenih odredaba ZPP, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.
7.4. Tužitelj u žalbi određeno ne obrazlaže na koji način je sud povrijedio odredbu čl. 221. st. 3. ZPP, odnosno koje činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja nije trebao dokazivati. S tim u vezi, s obzirom na tužiteljevo pozivanje na Službenu zabilješku PPP Čakovec od 18. studenog 2017. i činjenicu da je službenicima izjavio da ga je okrznula nepoznato vozilo, valja odgovoriti kako je navedena zabilješka sačinjena isključivo na temelju kazivanja tužitelja te djelatnici policije nisu svojim radnjama poduzetim nakon prijave tužitelja utvrdili bilo kakve činjenice iz kojih bi proizlazila osnovanost tvrdnji tužitelja o tome da je do njegova ozljeđivanja došlo zbog naleta nepoznatog vozila. Slijedom navedenog u situaciji kada tuženik ne spori postojanje navedene službene zabilježbe u kojoj se samo reproducira sadržaj navoda tužitelja, tuženik u smislu navedene odredbe st. 3. može dokazivati da ne postoje činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i tvrditi da taj dokaz ne dokazuje odlučnu činjenicu na kojoj temelji osnovanost zahtjeva za naknadu štete od tuženika.
8. Tužitelj sadržajno ističe i žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu presudu jer „obrazloženje presude ne počiva na argumentu zdravog razuma“. Suprotno tim žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda obrazloženje prvostupanjske presude sačinjeno u skladu s navedenom odredbom te tužitelju pruža mogućnost razumijevanja svih razloga temeljem kojih je prvostupanjski sud donio svoju odluku kako u pogledu utvrđenja svih odlučnih činjenica, ocjene izvedenih dokaza i primjene prava na iste.
9. Stoga nisu osnovani niti žalbeni razlozi kojima tužitelj osporavaj pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome postupku i posljedično pravilnost primjene materijalnog prava.
10. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje odlučene činjenice:
- da su ozljede tužitelja mogle nastati uslijed uzroka kako ih tužitelj opisuje, ali su mogle nastati i mehanizmom pada zbog nekog drugog razloga;
- da na licu mjesta nije bilo nikakvih materijalnih tragova slijedom čega policija niti vještaci nisu mogli nedvojbeno utvrditi okolnosti i dinamiku nastanka prometne nezgode, a nije bilo moguće utvrditi niti brzinu kretanja navodno nepoznatog vozila pred sam događaj;
- da na kolniku policijski službenici PP Čakovec nisu pronašli bilo kakve tragove, te nije pronađeno vozilo koje je navodno sudjelovalo u štetnom događaju pa se ne može znati njegov tip ni marka, kao niti oštećenja koja bi nastupila na istom te kojim dijelom bi navodno vozilo udarilo u pješaka;
- da su vještaci naveli da je moguća verzija događaja po kojoj je vozilo okrznulo bočnim dijelom potkoljenicu tužitelja;
- da je svjedok policijski službenik KA nakon nesreće pregledao hlače tužitelja, te da nije bilo nikakvih tragova udarca ili okrznuća;
- da su zbog nedostataka parametara (materijalnih tragova) radi utvrđenja nastanka prometne nezgode, vještaci analizu nastanka iste dali temeljem pretpostavki;
- da nije bilo neposrednih očevidaca štetnog događa koji opisuje tužitelj;
- da su iskazi saslušanih svjedoka ĐA i AA u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, te se jaki udarac za koji tvrde da su ga čule i da je to bio udarac vozila za koje tvrde da su čule njegov nailazak u trenutku štetnog događa u suprotnosti sa stručnim mišljenjem vještaka dr. Mayera koji u svom očitovanju jasno navodi da jaki udarac kakvim ga svjedokinje opisuju i koji bi se navodno povezivao s trenutkom naleta vozila na tužitelja svakako nije bio odraz kontakta tijela pješaka i vozila.
11. Na žalbene navode tužitelja kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti u cijelosti iskaz svjedokinje ĐA u kojem navodi da je naknadno zaključila da je automobil udario tužitelja jer je čula auto na cesti, čula udarac, vidjela svjetla i da nije bilo ulične rasvjete, valja odgovoriti kako tim dijelom iskaza svjedoka tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da ga je udarilo nepoznato vozilo, jer navedeni svjedok nesporno nije vidio nalet bilo kakvog vozila na tužitelja. Sama činjenica da je svjedok eventualno čuo vozilo ili vidio svjetla vozila ne dokazuje tu odlučnu činjenicu, dok je za dio iskaza u kojem svjedok tvrdi da je čuo jak udarac, provedenim dokazima utvrđeno da taj zvuk nije mogao biti u uzročnoj vezi s ozljedama koje je zadobio tužitelj.
12. Posljedično svemu navedenom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, nalet nepoznatog vozila kao uzrok njegovog pada i ozljeđivanja, slijedom čega pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP zaključuje kako tužitelj nije dokazao uzrok štetnog događaja, a time niti pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika, te je stoga tužbeni zahtjev osnovano odbijen jer nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu.
13. Na žalbene navode tužitelja kako je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), kojom je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete, te stoga smatra kako iz navedene odredbe proizlazi kako nije na tužitelju bio teret dokaza odlučne činjenice da je šteta bila u uzročnoj vezi s nepoznatim vozilom jer se za štetu nastalu u svezi s nepoznatim vozilom smatra da potječe upravo od tog vozila, valja odgovoriti kako nisu osnovani.
13.1. Tužitelj je u postupku naknade štete u svakom slučaju da bi ostvario pravno na naknadu štete (neovisno radi li se o presumiranoj ili dokazanoj krivnji štetnika) dužan dokazati uzročno posljedičnu vezu između štete koja mu je nastupila štetne radnje i štetnika. U skladu s navedenim prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako uzročnost kao pretpostavku odgovornosti za štetu veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, tužitelj u ovome postupku nije dokazao, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
14. I odluka o trošku pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. što žalbenim navodima tužitelja kojima tvrdi da je tuženik neosnovano uspio u sporu zbog čega smatra da je i odluka o trošku pogrešna, nije dovedeno u sumnju
15. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
16. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti njegovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspio.
18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je temeljem odredbe 155. st. 1. ZPP, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
U Velikoj Gorici 17. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
