Poslovni broj: Us I-3586/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NR, državljanina Ruske Federacije, smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagreba, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/469, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 12. srpnja 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1,250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/22-06/469, URBROJ: 511-01-212- 24-18 od 12. srpnja 2024., odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1995., u mjestu Grozni, Ruska Federacija (točka I.), te se određuje da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen (točka II.).
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako u ponovljenom postupku nije postupljeno u skladu s ranijom presudom ovog Suda, jer u odnosu na tužitelja nije pravilno uzeta u obzir procjena budućeg rizika te nisu pravilno analizirane informacije u zemlji podrijetla. Smatra kako tuženik nije pravilno otklonio niti razloge koji se odnose na usporedivu situaciju njegovog bratića ŽR. Ustraje u navodima kako postoji mogućnost da ga se protiv njegove volje odvede na ratište u Ukrajinu jer još nije služio vojsku i pripada dobnoj skupini za koju je naređeno novačenje. Iznosi brojne prigovore u odnosu na provedeni postupak, te smatra kako mu nije omogućeno izjašnjavanje, te da nisu pravilno cijenjeni dokazi, što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako nisu uzeta u obzir izvješća o stanju u zemlji podrijetla na koje ukazuje i na koja se tužitelj poziva u tužbi, te da je u novom rješenju tuženik počinio jednake povrede kao i ranije. Smatra kako vremenska razlika u odnosu na usvojeni zahtjev njegovog bratića ŽR ne može opravdati suprotan stav tuženika i informacije vezano za mobilizaciju. Smatra kako tuženik nema opravdanog razloga dovoditi u pitanje izjavu tužitelja da je zaboravio šifru za Gostuslugi, te da nisu točni navodi tuženika da je mobilizacija N provedena, odnosno da je bila riječ tek o djelomičnoj mobilizaciji. U odnosu na procjenu budućeg rizika smatra da se tužitelj može smatrati političkim oponentom jer je konkludentno, odnosno izbjegavanjem pozivanja u vojnu službu i odlaskom iz zemlje, izražavao svoje stavove, odnosno protivljenje vlasti. Smatra kako ne može uživati učinkovitu zaštitu te kako se zemlja podrijetla ne može smatrati sigurnom za tužitelja. Smatra kako su osporavanom odlukom povrijeđena konvencijska prava tužitelja, te da nisu uzete u obzir individualne okolnosti tužitelja. Predlaže poništiti rješenje tuženika i usvojiti zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporeno rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.
3.1 Tijekom spora dostavlja podnesak u kojem navodi kako je tužitelj dana 17. rujna 2024. napustio Hrvatsku, te po dolasku na graničnu kontrolu izjavio da odustaje od zahtjeva za međunarodnom zaštitom.
4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene tijekom postupka, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 20. ožujka 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4.1 Na raspravi opun. tužitelja ne spori da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Tursku radi bolesti majke i loših uvjeta u prihvatilištu, te dugotrajnosti postupka. Osporava da je odustao od zahtjeva za međunarodnom zaštitom te nije potpisao nikakvu odluku o odustanku od međunarodne zaštite.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prije svega Sud nalazi da je osporavano rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku, prema uputi iz presude ovog Suda posl. broj: UsI-328/2024 od 7. svibnja 2024., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika o odbijanju međunarodne zaštite tužitelju, uz uputu tuženiku za postupanje u ponovljenom postupku.
7. Po izvršenom uvidu u osporavano rješenje, spis predmeta tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te po provedenoj raspravi u ovom sporu, Sud je utvrdio da je tuženik u postupanju po presudi dopunio postupak te otklonio ranije uočene prigovore, prvenstveno vezano za osnovni razlog iz kojeg tužitelj traži međunarodnu zaštitu, a to je opasnost od mobilizacije za odlazak na ratište i prigovor da je njegovom bratiću u tim okolnostima odobrena zaštita.
7.1 Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, Sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika kako tuženik ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).
8. Naime, u ponovljenom postupku tuženik je pribavio nova izvješća o Čečeniji vezano za regrutaciju i mobilizaciju N, te je ujedno odgovorio na prigovore vezano za predmet bratića tužitelja ŽR.
8.1 Prema dostupnim izvješćima na koje se tuženik poziva razlikuju se tri načina mobilizacije N za slanje na ratište u Ukrajinu. Prvi je patriotski (dobrovoljni), drugi je uz primitak novčane naknade (plaćenički), a treći je prisila. Tuženik ukazuje da je najveći broj onih koji su potpisali ugovore s Rusijom, odnosno dobrovoljno otišli u rat te za to primaju plaću. Mali broj N u rat je otišao iz patriotskih razloga, dok su prisilnoj mobilizaciji izložene određene skupine lokalnog stanovništva, pri čemu su kritičari vlasti, odnosno aktivisti i članovi organizacija civilnog društva, kao i LGBT osobe u posebnoj opasnosti. Međutim, tuženik dodatno ukazuje da je ova vrsta (prisilne) mobilizacije bila najvjerojatnija tijekom perioda djelomične mobilizacije, koja više nije na snazi.
8.2 Tuženik iznosi da se navedeno ne odnosi na tužitelja budući je utvrđeno da ne pripada niti jednoj od skupina koje se prisilno mobiliziraju.
8.3 Nalazeći kako se zahtjev tužitelja temelji na strahu od mobilizacije, Sud uvažava dodatno obrazloženje tuženika da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je prije (ili nakon) napuštanja Rusije uručen poziv za regrutaciju ili mobilizaciju, slijedom čega je njegov strah ocijenjen subjektivnim strahom, a ne strahom koji bi bio objektivno potkrijepljen.
8.4 S tim u vezi, pravilno tuženik dodatno ukazuje na okolnost dostavljanja poziva za novačenje ili mobilizaciju preko portala Gosuslugi, što je tužitelju moglo biti poznato, ali je izjavio da je zaboravio šifru, odnosno da ne može ući u taj sustav jer ima tehničkih problema (kako je izjavio na raspravi održanoj 7.5.2024.), što opravdava utvrđenje tuženika da nije dokazao stvarni rizik mobilizacije i slanja na ratište.
8.5 Nadalje, pravilno utvrđuje tuženik da je tužitelj negirao političko djelovanje u Ruskoj federaciji, te povezanost sa bilo kakvim antivladinim djelovanjem, zbog čega bi mogao biti okarekteriziran kao protivnik vlasti, a prigovor tužitelja da ga se može smatrati političkim oponentom jer je konkludentno, odnosno izbjegavanjem pozivanja u vojnu službu i odlaskom iz zemlje, izražavao svoje stavove, nije ocijenjen osnovanim, već i kraj činjenice da je tužitelj legalno napustio Rusiju s vlastitom putnom ispravom preko graničnog prijelaza.
8.6 U odnosu na predmet ŽR, tuženik je u ponovljenom postupku obrazložio razloge koji čine razliku između tog predmeta i predmeta tužitelja, pri čemu navodi ujedno promijenjene okolnosti, uvažavajući nova izvješća o stanju u zemlji podrijetla, koja analiziraju upravo opisanu mobilizaciju u Čečeniji, te okolnost da u predmetu ŽR nije bilo dostatno informacija o cjelokupnoj situaciji radi čega ne može zauzeti jednako stajalište.
9. Polazeći od svega navedenog, po ocjeni Suda pravilno je u ponovljenom postupku tuženik ocijenio kako opisane okolnosti tužitelja ne ukazuju na postojanje vjerojatnosti da bude poslan u rat, slijedom čega se ne može ocijeniti da kod njega postoji osnovan strah od proganjanja odnosno da bi prema opisanim okolnostima postojala subjektivna životna ugroženost tužitelja, jer utvrđene činjenice tijekom postupka nisu dovoljne za zaključak da postoji opravdani rizik da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, odnosno ozbiljnom individualnom prijetnjom.
10. Stoga se nisu mogli ocijeniti osnovanim tužbeni prigovori, već Sud smatra da osporavano rješenje sadržava dostatno i valjano obrazloženje u pogledu bitnih činjenica na temelju kojih je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.
11. S obzirom da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku, iako tuženik navodi da je graničnoj policiji tužitelj izjavio da je odustao od međunarodne zaštite, o tome tuženik nije dostavio bilo kakvu pisanu ispravu kao dokaz, slijedom čega Sud nije mogao ocijeniti osnovanim takve navode tuženika, poglavito i kraj očitovanja opunomoćenice tužitelja da ostaje kod tužbe u ovom upravnom sporu.
11.1 Kraj okolnosti da je tužitelj otišao iz Republike Hrvatske, te da je u ranijem upravnom sporu pred ovim Sudom saslušan u svojstvu stranke, Sud nije smatrao opravdanim ponovno određivati izvođenje dokaza njegovim saslušavanjem, već nalazi da je prema podacima spisa činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.
12. Polazeći od ukupno provedenih dokaza i utvrđenja iz spisa predmeta, ocijenjeno je da rješenjem donesenim u ponovljenom postupku nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.
13. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
14. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
15. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
16. U pogledu visine traženih troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je zahtjev tužitelja u skladu s odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika, s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), što je sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), te uz pripadajući PDV iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.
17. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći isplati ukupno navedeni iznos.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
Dna:
1. odvj. Martina Grgec – putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
