Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-746/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeće, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Galić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pećarević & Relić iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2838/2022-12 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2838/2022-12 od 27. listopada 2023.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 138-50- 4588385, sklopljenog 13. prosinca 2007. između tužiteljice AT kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.479,28 EUR / 154.301,14 kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 3,97 EUR / 29,88 kn od 01.03.2008. do isplate;

- na iznos 9,03 EUR / 68,04 kn od 01.04.2008. do isplate;

- na iznos 1,42 EUR / 10,69 kn od 01.05.2008. do isplate;

- na iznos 2,18 EUR / 16,45 kn od 01.07.2008. do isplate;

- na iznos 0,17 EUR / 1,31 kn od 01.10.2008. do isplate;

- na iznos 25,40 EUR / 191,40 kn od 01.11.2008. do isplate;

- na iznos 8,50 EUR / 64,05 kn od 01.12.2008. do isplate;

- na iznos 29,99 EUR / 225,93 kn od 01.01.2009. do isplate;

- na iznos 33,29 EUR / 250,81 kn od 01.02.2009. do isplate;

- na iznos 34,78 EUR / 262,05 kn od 01.03.2009. do isplate;

- na iznos 30,67 EUR / 231,07 kn od 01.04.2009. do isplate;

- na iznos 31,45 EUR / 236,99 kn od 01.05.2009. do isplate;

- na iznos 25,16 EUR / 189,60 kn od 01.06.2009. do isplate;

- na iznos 20,53 EUR / 154,71 kn od 01.07.2009. do isplate;

- na iznos 21,77 EUR / 163,99 kn od 01.08.2009. do isplate;

- na iznos 24,21 EUR / 182,38 kn od 01.09.2009. do isplate;

- na iznos 23,99 EUR / 180,78 kn od 01.10.2009. do isplate;

- na iznos 21,53 EUR / 162,19 kn od 01.11.2009. do isplate;

- na iznos 26,16 EUR / 197,08 kn od 01.12.2009. do isplate;

- na iznos 29,87 EUR / 225,05 kn od 01.01.2010. do isplate;

- na iznos 35,15 EUR / 264,83 kn od 01.02.2010. do isplate;

- na iznos 33,94 EUR / 255,71 kn od 01.03.2010. do isplate;

- na iznos 41,11 EUR / 309,71 kn od 01.04.2010. do isplate;

- na iznos 39,75 EUR / 299,47 kn od 01.05.2010. do isplate;

- na iznos 42,40 EUR / 319,43 kn od 01.06.2010. do isplate;

- na iznos 65,33 EUR / 492,24 kn od 01.07.2010. do isplate;

- na iznos 60,61 EUR / 456,66 kn od 01.08.2010. do isplate;

- na iznos 71,18 EUR / 536,27 kn od 01.09.2010. do isplate;

- na iznos 66,45 EUR / 500,65 kn od 01.10.2010. do isplate;

- na iznos 58,84 EUR / 443,35 kn od 01.11.2010. do isplate;

- na iznos 74,89 EUR / 564,23 kn od 01.12.2010. do isplate;

- na iznos 95,30 EUR / 718,02 kn od 01.01.2011. do isplate;

- na iznos 80,85 EUR / 609,13 kn od 01.02.2011. do isplate;

- na iznos 85,91 EUR / 647,32 kn od 01.03.2011. do isplate;

- na iznos 79,47 EUR / 598,75 kn od 01.04.2011. do isplate;

- na iznos 80,63 EUR / 607,47 kn od 01.05.2011. do isplate;

- na iznos 107,99 EUR / 813,62 kn od 01.06.2011. do isplate;

- na iznos 109,19 EUR / 822,71 kn od 01.07.2011. do isplate;

- na iznos 131,75 EUR / 992,67 kn od 01.08.2011. do isplate;

- na iznos 120,16 EUR / 905,37 kn od 01.09.2011. do isplate;

- na iznos 107,48 EUR / 809,79 kn od 01.10.2011. do isplate;

- na iznos 106,12 EUR / 799,54 kn od 01.11.2011. do isplate;

- na iznos 105,14 EUR / 792,18 kn od 01.12.2011. do isplate;

- na iznos 111,19 EUR / 837,76 kn od 01.01.2012. do isplate;

- na iznos 116,47 EUR / 877,51 kn od 01.02.2012. do isplate;

- na iznos 117,17 EUR / 882,83 kn od 01.03.2012. do isplate;

- na iznos 113,52 EUR / 855,34 kn od 01.04.2012. do isplate;

- na iznos 115,99 EUR / 873,90 kn od 01.05.2012. do isplate;

- na iznos 117,67 EUR / 886,60 kn od 01.06.2012. do isplate;

- na iznos 114,84 EUR / 865,24 kn od 01.07.2012. do isplate;

- na iznos 115,58 EUR / 870,85 kn od 01.08.2012. do isplate;

- na iznos 113,46 EUR / 854,84 kn od 01.09.2012. do isplate;

- na iznos 108,86 EUR / 820,22 kn od 01.10.2012. do isplate;

- na iznos 113,76 EUR / 857,12 kn od 01.11.2012. do isplate;

- na iznos 116,11 EUR / 874,83 kn od 01.12.2012. do isplate;

- na iznos 114,46 EUR / 862,41 kn od 01.01.2013. do isplate;

- na iznos 105,22 EUR / 792,80 kn od 01.02.2013. do isplate;

- na iznos 113,07 EUR / 851,94 kn od 01.03.2013. do isplate;

- na iznos 113,76 EUR / 857,11 kn od 01.04.2013. do isplate;

- na iznos 110,68 EUR / 833,93 kn od 01.05.2013. do isplate;

- na iznos 101,11 EUR / 761,84 kn od 01.06.2013. do isplate;

- na iznos 100,87 EUR / 760,01 kn od 01.07.2013. do isplate;

- na iznos 103,22 EUR / 777,71 kn od 01.08.2013. do isplate;

- na iznos 106,99 EUR / 806,10 kn od 01.09.2013. do isplate;

- na iznos 112,21 EUR / 845,42 kn od 01.10.2013. do isplate;

- na iznos 109,51 EUR / 825,13 kn od 01.11.2013. do isplate;

- na iznos 111,42 EUR / 839,50 kn od 01.12.2013. do isplate;

- na iznos 113,58 EUR / 855,79 kn od 01.01.2014. do isplate;

- na iznos 107,66 EUR / 811,18 kn od 01.02.2014. do isplate;

- na iznos 110,32 EUR / 831,23 kn od 01.03.2014. do isplate;

- na iznos 109,45 EUR / 824,67 kn od 01.04.2014. do isplate;

- na iznos 106,51 EUR / 802,48 kn od 01.05.2014. do isplate;

- na iznos 105,56 EUR / 795,37 kn od 01.06.2014. do isplate;

- na iznos 105,99 EUR / 798,58 kn od 01.07.2014. do isplate;

- na iznos 109,33 EUR / 823,76 kn od 01.08.2014. do isplate;

- na iznos 112,15 EUR / 844,97 kn od 01.09.2014. do isplate;

- na iznos 111,56 EUR / 840,57 kn od 01.10.2014. do isplate;

- na iznos 114,00 EUR / 858,91 kn od 01.11.2014. do isplate;

- na iznos 115,65 EUR / 871,36 kn od 01.12.2014. do isplate;

- na iznos 114,68 EUR / 864,02 kn od 01.01.2015. do isplate;

- na iznos 116,00 EUR / 874,03 kn od 01.02.2015. do isplate;

- na iznos 116,00 EUR / 874,03 kn od 01.03.2015. do isplate;

- na iznos 116,00 EUR / 874,03 kn od 01.04.2015. do isplate;

- na iznos 116,00 EUR / 874,03 kn od 01.05.2015. do isplate;

- na iznos 13.698,01 EUR / 103.207,62 kn od 30.05.2015. do isplate;

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 3.611,88 EUR / 27.213,71 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.281,25 EUR / 17.188,08 kn."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog "svih zakonom predviđenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova u povodu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu uz nadoknadu troškova u povodu žalbe (sastav odgovora na žalbu i pristojbu).

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud nije počinio niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe, kada prvostupanjski sud nije izveo sve po tuženiku predložene dokaze (pa i saslušanje radnice tuženika kao svjedoka, koja uopće nije sudjelovala osobno u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljicom), niti je time onemogućio tuženika u dokazivanju pravno odlučnih činjenica. Pri tome valja i navesti da se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o odgovarajućim dokazima predloženim po tuženiku na okolnost da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice ugovornih odredbi na ništetnosti kojih temelji svoj zahtjev za isplatom tj. da mu je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.

10. Predmet zahtjeva je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kako je to označeno u izreci pobijane presude i isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

11. Utvrđujući ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom.

12. Nisu sporne činjenice: da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 138-50- 4588385 od 13. prosinca 2007. kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u novčanom iznosu od 62.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama, koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti za 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća i da je kredit otplaćen.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07.) koji je u članku 96. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 4. navedenog članka da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 99. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema odredbi članka 102. stavka 1. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

14. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) u članku 138.a.

15. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženik kao trgovac nije dokazao da je tužiteljica kao potrošač bila odgovarajuće obaviještena o naravi glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da je upozorena na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njene kreditne obveze prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu predmet zahtjeva i na ništetnosti kojih tužiteljica temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

17. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi na kojima tužiteljica i temelji zahtjev za isplatom.

19. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužiteljica ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.

20. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15., kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe), koji zakonski propis tuženik pogrešno brojčano izražava, jer se radi o članku 1. navedenog Zakona kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan između ostalog i članak 19.a koji propisuje predmet konverzije i koji članak u stavku 3. propisuje na koje se kredite ne primjenjuju odredbe u navedeni Zakon dodane glave IV.a, međutim ti su žalbeni navodi neosnovani jer u ovom konkretnom slučaju navedeni zakonski propis nije primjenjiv.

21. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

22. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

23. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Visina zahtjeva tužiteljice je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem, što se žalbom određeno ne osporava.

26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018. to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 17. svibnja 2022., radi čega tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer je tužiteljica uspjela u parnici, a tuženik nije.

28. U odnosu na dosuđene troškove tužiteljici pobijana odluka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini te su tužiteljici dosuđeni troškovi koji su joj stvarno nastali i koji su bili potrebni za vođenje parnice pa tako i u odnosu na sastav podneska od 16. rujna 2022. kojim se tužiteljica očitovala na činjenične navode iz odgovora na tužbu te podneska od 21. veljače 2023. kojim je zahtjev postavila sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22.), a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

29. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14.,118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) na snazi u vrijeme donošenja odluke, jer Tbr. 48. stavak 3. Tarife propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

30. Točni su žalbeni navodi da je tužiteljica po zakonu oslobođena od plaćanja pristojbe na presudu, ali kada je tu pristojbu tužiteljica platila jer ju je prvostupanjski sud (iako pogrešno) zvao na njeno plaćanje tada je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio i taj trošak na teret tuženika. Naime, da tužiteljica tu pristojbu nije platila tada bi je u obvezi bio platiti tuženik. Radi toga kada tuženik umjesto da plati sudsku pristojbu na presudu u korist Državnog proračuna treba tužiteljici nadoknaditi kao parnični trošak iznos kojeg je ona platila po toj osnovi, tuženik time nije oštećen ni na koji način.

31. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, a zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer odgovor na žalbu nije radnja koja je bila potrebna za vođenje parnice između stranaka (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP i članak 155. stavak 1. ZPP).

U Sisku 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek