Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-80/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje tog suda mr. sc. Sanje Nola kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Biserke Martić i Biserke Sviben kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonia Martinjaka kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KT, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11) i članka 282. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje: KZ/97), a kažnjivog po članku 282. stavku 2. KZ/97, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-16/2021 od 15. listopada 2021., sada Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-10/2022 s izmjenom od 10. ožujka 2025., nakon javne rasprave održane 19. veljače 2025., 13. i 20. ožujka 2025. godine, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Vitice Pavleković, optuženog KT i branitelja optuženika, odvjetnika Rafaela Krešića, dana 25. ožujka 2025. objavio je, a dana 20. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Optuženi KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i U, rođene A, rođen **.**.1958. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i BIH, s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, birotehničar, oženjen, nezaposlen, supruga nezaposlena, vlasnik nekretnina u BIH, uzdržava se povremenim obavljanjem poslova te ostvaruje primanja od oko 3 do 4.000,00 eura mjesečno, otac četvero punoljetne djece, bez vojnog čina, bez odlikovanja, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- u razdoblju od 27. lipnja 2012. do 9. srpnja 2012. u Zagrebu, kao osnivač i direktor trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], dužan u vođenju poslova društva donositi poslovne odluke i raspolagati imovinom društva po načelu urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno odredbi članka 252. stavka 2. u vezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 121/99., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., dalje: ZTD), u nakani da za sebe pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit postupajući protivno navedenom načelu, izuzeo novčana sredstva društva u ukupnom iznosu od 3.775.577,13 kuna (501.105,20 eura), ostvarena djelatnošću društva, prodajom stambenih i nestambenih zgrada u vlasništvu društva, na način da kupoprodajnu cijenu nije uplaćivao na žiro račun trgovačkog društva, već je navedeni iznos na štetu trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o. zadržao za sebe, ne koristeći ga pri tome za poslovanje TD DIO GRUPA d.o.o., već za osobne potrebe i u druge svrhe koje nisu u vezi s obavljanjem djelatnosti društva, pa je tako:

- KT, sebi osobno, prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 25.391,31 kuna, dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 39.787,98 kuna, dana 27.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 37.589,76 kuna, dana 27.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 36.324,72 kuna, dana 27.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 40.978,26 kuna, dana 27.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 41.520,42 kuna, dakle ukupno 221.592,45 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o., čime je TD DIO GRUPA d.o.o. oštećena za iznos od 221.592,45 kuna,

- UT prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 585.705,00 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 31.230,00 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 30.487,50 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 36.832,50 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 36.832,50 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 42.412,50 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 31.207,50 kuna, dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 35.775,00 kuna, dakle ukupno 830.482,50 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o., oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 830.482,50 kuna,

- AT prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 45.112,50 kuna, dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 28.260,00 kuna, dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 25.942,50 kuna, dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 38.812,50 kuna, dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 38.677,50 kuna, dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 40.545,00 kuna, i dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 442.638,75 kuna, dakle ukupno 659.988,75 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o.,oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 659.988,75 kuna,

- ST prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 26.190,00 kuna, dana 09.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 36.135,00 kuna, dana 05.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 292.650,00 kuna, dakle ukupno 354.975,00 kuna koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o., oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 354.975,00 kuna,

- VT prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 09.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 34.402,50 kuna, dana 29.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 332.990,39 kuna, dana 29.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 34.200,54 kuna, dana 9. srpnja 2012. za iznos kupoprodajne cijene 28.620,00 kuna, dakle ukupno 430.213,43 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o., oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 430.213,43,

- NT prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 29.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 383.419,29 kuna, dana 09.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 26.505,00 kuna, dana 09.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 26.505,00 kuna, dana 29.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 30.077,55 kuna, dakle ukupno 466.506,84 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o., oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 466.506,84 kuna,

- MT, prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 286.635,00 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 47.835,00 kuna, dana 06.07.2012. za iznos kupoprodajne cijene 36.855,00 kuna, dakle ukupno 371.325,00 kuna, a koji, novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o.,oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 371.325,00 kuna,

- LT i OT, prodao nekretnine u vlasništvu TD DIO GRUPA d.o.o., temeljem kupoprodajnih ugovora zaključenih; dana 28.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 405.953,05 kuna, dana 27.06.2012. za iznos kupoprodajne cijene 34.540,11 kuna, dakle ukupno 440.493,16 kuna, a koji novčani iznos nije uplatio na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o.,oštetivši TD DIO GRUPA d.o.o. za iznos od 440.493,16 kuna,

te se na opisani način nepripadno okoristio za sveukupni iznos od 3.775.577,13 kuna (501.105,20 eura), oštetivši time za isti iznos trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. koje je ostalo bez financijskih sredstava i zapalo u blokadu žiro računa, te ga tako doveo u nemogućnost daljnjeg poslovanja,

- dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time prouzročio znatnu štetu onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

II Na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11 optuženi KT se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE.

III Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom KT se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci, a ostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženi KT u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP/08) u svezi sa člankom 77. KZ/11 utvrđuje se da novčani iznos od 501.105,20 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi KT ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. KZ/11 i da novčani iznos od 501.105,20 eura predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže optuženom KT da novčani iznos od 501.105,20 eura isplati Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude uplatom u Državni proračun.

IV Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom KT naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. - 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura, naknaditi trošak provedenih knjigovodstveno financijskih vještačenja u ukupnom iznosu od 5.854,90 eura te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 119,45 eura, sve u roku od 15 dana do dana pravomoćnosti ove presude uplatom u Državni proračun.

V Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08 protiv optuženog KT, s osobnim podacima kao pod točkom I

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

u istom vremenskom periodu, u istom svojstvu i u istom mjestu kao pod točkom 1), novčani iznos ostvaren prodajom nekretnina iz točke 1) u iznosu od 3.746.957,13 kuna, u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem, nije polagao na žiro-račun trgovačkog društva, odnosno nije naplatio potraživanja iz predmetnih kupoprodaja, uslijed čega je dana 2. srpnja 2012. blokiran žiro-račun trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o., čime je umanjio imovinu društva koja bi činila stečajnu masu, te time prouzročio nesposobnost za plaćanje društva, zbog čega je pokrenut stečajni postupak nad društvom koji je i okončan rješenjem Trgovačkog suda u

Zagrebu dana 9. prosinca 2013.,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, znajući za nesposobnost za plaćanje, obustavljajući naplaćivanje svojih tražbina s ciljem da smanji buduću stečajnu masu, propusti pravodobno naplatiti svoje tražbine na opisani način koji je u očitoj suprotnosti s urednim gospodarenjem umanjio imovinu društva,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-16/2021 od 15. listopada 2021. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci optužilo je okrivljenog KT za počinjenje kaznenih djela protiv gospodarstva i to djelom pod točkom 1. kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11, djelom pod točkom 2. kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97 i djelom pod točkom 3. kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11, time da je optužnicu pred ovim sudom zastupalo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pod poslovnim brojem K-DO-10/2022. Rješenjem ovog suda od 07. rujna 2023. godine kazneni postupak protiv optuženika obustavljen je na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. u svezi članka 452. točke 6. ZKP/08 zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka, na raspravi održanoj 13. ožujka 2025. zamjenica županijskog državnog odvjetnika odustala je od kaznenog progona optuženika za učin kaznenog djela zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 1. i 2. KZ/97 te je izmijenila optužnicu u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11 na način opisan u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti izmijenjene optužnice optuženi KT porekao je učin kaznenog djela stavljenog mu na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i razgledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to Zapisnik Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 29. travnja 2017. (list 35-47), bruto bilanca za društvo DIO grupa d.o.o. za razdoblje 02.01.2009.-31-12.2009. (list 48-50), porez na promet nekretnina (list 51-151), dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb Ivanu Galić od 18. siječnja 2017. (list 154), Obavijest o poreznom nadzoru nad poreznim obveznikom KT od 28. siječnja 2015. (list 155-156), dokument Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 6. ožujka 2015. pod nazivom: Upoznavanje poreznog obveznika s pravima u poreznom postupku i preuzimanja obrasca obavijesti (list 157), Uvid u podatke o poreznom obvezniku Dio grupa d.o.o. iz informacijskog sustava Porezne uprave (list 158-162), Stanje računa poreznog obveznika Dio grupa d.o.o. u likvidaciji na dan 31.12.2013. (list 163), Uvidi u podatke registra računa informacijskog sustava Porezne uprave za KT (list 165-167), Izvaci iz zemljišnih knjiga za zgradu i zemljište mješovite uporabe, [adresa] i dvorište, upisane u zk 100462, ko. [katastarska općina], (list 168-200), Ispis prometa po tekućem računu poreznog obveznika ŽT (list 201-204), Izvod iz sudskog registra za trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. (list 205-217), Dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 17. lipnja 2015. stečajnoj upraviteljici FT za dostavu raspoložive dokumentacije društva DIO GRUPA d.o.o. za razdoblje 31.05.2017. do 09.12.2013. godine (list 218-219), Odgovor FT stečajne upraviteljice Poreznoj upravi s prilozima (list 220- 232), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj 31-St-1125/12 od 6. lipnja 2013. o otvaranju stečajnog postupka nad DIO GRUPA d.o.o. (list 233-234), Uplatnica 12- 800-000061 na ime MT od 28. lipnja 2012. (list 245), Uplatnica 12-800- 00075 na ime ST od 05. srpnja 2012. (list 252), Ispis bilance i računa dobiti i gubitka za 2008. godinu DIO GRUPA d.o.o. (list 316-334), Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2012. (list 335), Podaci o prometu po računu ŽT Sberb Bank d.d. za razdoblje 01.01.2008. -31.12.2012. (list 343-344), Izvod po žiro računu DIO GRUPA d.o.o. pri Erste Steirmarkische Bank d.d. s CD-om za razdoblje 15.09.2008. do 31.12.2012. (list 345-346), Podaci po računima ŽT u Raiffeisen Bank d.d. (list 347-350), Podaci računa otvorenih u Zagrebačkoj banci d.d. (list 351-380), Kartice društva Temef d.o.o. izdane partneru DIO GRUPA d.o.o. (list 387-394), Pregled prometa po računu DIO GRUPA d.o.o. u Addico Bank od 30.08.2007. do 19.09.2008. (list 735-737), dopis Stečajne upraviteljice Mariej Tomeš od 10. srpnja 2015. (list 751-752), Spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja St- 1125/2012 (list 763-773), podnesak Porezne uprave od 21. travnja 2020. (list 822 spisa), Procjembeni elaborat s prilozima o procjeni vrijednosti ulaganja u izgrađenu nekretninu i vrijednost prodane nekretnine na lokaciji [adresa] na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izradila ĐT na zahtjev naručitelja KT (list 842-873), Zapisnik o očevidu PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike od 17.11.2015. s izvješćem o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom požara stana na adresi [adresa], stan u prizemlju zgrade vlasništvo KT (list 903-906), Predugovor i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. lipnja 2012. između Dio grupa d.o.o. o Krešimira Starčevića (list 938-944), Rješenje Ministarstva financija, Područni ured Zagreb od 16. travnja 2020. (list 946-947), Rješenje Ministarstva financija od 14. studenog 2019. (list 948-950), Ugovori o kupoprodaji (list 981-986), Ugovor o zajedničkom građenju zaključen između društava OBBO-VULK d.o.o. zastupanog po direktorici RT i DIO GRUPA d.o.o. zastupanim po IT, TT direktorima i prokuristi KT (list 988-990), Sporazum o ustupanju ugovora od 15. rujna 2008. godine (list 992), Sporazum i raskidi ugovora o kupoprodaji od 15. rujna 2008. (list 993-998), Ugovori o kupoprodaji nekretnine zaključeni između OBBO-VULK d.o.o. i DIO GRUPA d.o.o. od 15. rujna 2008. (list 1000-1003), Rješenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 06.07.2007. (list 1005), Naziv građevine s klasifikacijskom oznakom, urudžbenim brojem i datumom izdavanja građevinske dozvole (list 1006), Građevinska dozvola od 18. rujna 2008. (1008-1010), Rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 27. studenog 2015. (list 1012-1013), Kartica investitora DIO GRUPA d.o.o.(list 1014), Rješenje Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo od 26. 11. 2009. (list 1016-1017), Podaci u vezi plaćanja priključka na adresi [adresa] od strane HEP- ODS Zagreb (list 1024),Lokacijska dozvola broj [broj dozvole] od 19.07.2007.(list 1025-1030), Ugovor o priključenju HEP-ODS (list 1031-1033), Potvrde Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove s grafičkim prikazom (list 1047-1051), Očitovanje Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Susedgrad (list 1065), Podaci o komunalnom doprinosu sastavljeni od strane ĐT, stalne sudske vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina (list 1066-1067), Proračun troškova komunalnog doprinosa (list 1068-1070), Rješenje o komunalnom doprinosu (list 1071-1073), Potvrda o plaćanju komunalnog doprinosa (list 1074), Kartica investitora DIO GRUPA d.o.o. (list 1075-1086), Očitovanje stalnog sudskog vještaka ĐT vezano za obračun naplatu vodnog doprinosa (list 1087), Dokumentacija vezana uz postupak obračuna i naplate vodnog doprinosa za investitora DIO GRUPA d.o.o. (list 1088-1101), Dokumentacija Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet iz arhiva, u svezi s građevinskom dozvolom (list 1104-1168), zemljišno knjižni izvadak sa stanjem na dan 15. svibnja 2024. za nekretninu upisanu u zk uložak [broj ZK uloška], ko [katastarska općina], izgrađenu na zk čestici 4769/1 (list 1331-1336) te preslike blagajničkih primitaka društva DIO GRUPA d.o.o. (list 1337-1351), Ugovor o priključenju za društvo Dio grupa d.o.o. broj 400101-065722-00410100 od 23. studenog 2009. sa podacima o plaćanju po ugovoru, I Dodatak ugovora o priključenju od 20. travnja 2014., Ugovor o priključenju broj 400100-114201-00110103 od 30. studenog 2011. s podacima o plaćanju po istom, Ugovor o priključenju broj 400100-121142-00110100 od 19. travnja 2012. s podacima o plaćanju po istome te Ugovor o priključenju broj 400100- 121741-00110108 od 19. lipnja 2012. s podatkom o plaćanju po istom Ugovoru (list 1363-1385), sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji od 15.09.2008. između prodavatelja Obbo Vulk d.o.o. i kupaca ČT, GT, DT i DT (list 1409-14149, Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između Obbo- Vulk d.o.o. kao prodavatelja i Dio Grupa d.o.o. kao kupca od 15. rujna 2008. (list 1415-1417i 1425-1428), Sporazumni raskid Ugovora o kupoprodaji od 15. rujna 2008. (list 1418-1424), preslike naloga za plaćanje Dio grupa d.o.o. društvu Obbo- vulk d.o.o. (list 1429-1431), ugovor o zajmu od 7.9.2008. zaključenih između zajmoprimca KT i zajmodavca ZT (list 1436-1437), potvrdu od 22.08.2012. potpisanu od strane KT te ZT i TT (list 1438), potvrda od 16.08.2011. sa nastavno rukom pisanim tekstom i datumima 9.5.2012. i 5.6.2012. (list 1439-1440), te potvrdu ET od 22.10.2010. (list 1441) blagajničke primitke o plaćanjima ĆT, MT, BT, KT, UT, VT i NT (list 1445-1457), predračun društva Obbo – vulk d.o.o od 14.03.2011. (list 1460), računi plaćenih troškova zakupa poslovnih prostora od 29.7.2011. i 14.09.2011. godine (list 1458- 1459), te obračun kamata za period od 6.1.2008. do 10.05.2012. izdan od društva Obbo – vulk d.o.o (list 1461), izvadak iz ZK za objekt zgrada mješovite uporabe, [adresa] sa posebnim dijelom za stan oznake S302 površine 32,58 m2 sa dokumentacijom porezne uprave o plaćenom porezu za promet nekretnina za 2012. godinu za isti stan, kao i predugovor o kupoprodaji tog stana (list 1464-1473), izvod prometa po računu društva Dio grupa d.o.o. od 14.01.2009 – 16.08.2012. sa preslikama naloga za plaćanje (list 1473-1482), prekršajni nalog od 30. kolovoza 2016. (list 1559-1561), prigovor optuženika na prekršajni nalog od 23. prosinca 2016. (list 1562-1564) te Rješenje o prekršaju od 9. travnja 2021. godine (list 1565-1567).

3.1. Na temelju suglasnosti stranka na raspravi su pročitani iskazi svjedoka PT, HT, JT, LT, NT, VT, ST, UT, ŠT, CT, IT, TT i FT.

3.2. Na temelju suglasnosti stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina ĐT od 18. svibnja 2021. (list 1172-1185 spisa), dopune istog sa zapisnika od 07. ožujka 2024. (list 1319 spisa) i 15. svibnja 2024. (list 1356 spisa), te pisana dopuna nalaza i mišljenja od 25. srpnja 2024. (list 1392-1406 spisa) i 09. prosinca 2024. (list 1498-1521 spisa), a vještakinja ĐT je i ispitana na raspravi.

3.3. Na temelju suglasnosti stranaka pročitan je i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića od 17. kolovoza 2021. (list 1192-1227 spisa), dopuna istog s rasprave od 18. travnja 2024. (list 1322-1323 spisa) te dopunski nalaz i mišljenje od 31. siječnja 2025. (list 1528-1532 spisa), a vještak Tomislav Prpić ispitan je i na raspravi.

3.4. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženi KT.

4. U svojoj obrani iznijetoj na završetku dokaznog postupka optuženi KT je porekao učin kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11 stavljenog mu na teret izmijenjenom optužnicom. Naveo je da se prije ovog projekta izgradnje stambeno poslovnog objekta u [adresa] u [adresa] godinama bavio izgradnjom zgrada i to od 1998. godine kada je sagradio u [adresa] objekt od 24 jedinice, 2001. je izgradio objekt od 12 jedinica, 2003. objekt od 11 jedinica, gradio je potom 2004., 2005. i 2006. godine, svi objekti bili su izgrađeni i stambene jedinice prodane i nikakvih problema nije bilo, a onda je 2007. došlo do ovog velikog projekta izgradnje zgrade u [adresa]. Poznavao je TT koji je imao mjenjačnicu u blizini njegovog lokala pa mu je pričao o tome da bi volio investirati u ovako veliki projekt, pa ga je on uputio na RT, vlasnicu društva OBBO – VULK d.o.o. Povezali su se s gospodinom IT koji je također bio spreman ući u ovaj projekt, a kako je njegova mama radila u Hypo banci mislio je da će lakše ishoditi kredit kod te banke. Gospođa RT je prethodno već imala kupce za to zemljište no kada su joj izložili njihov projekt pristala je njima prodati zemljište iz razloga što je on imao gotovine za platiti dio cijene zemljišta. Potom je došlo do sklapanja Ugovora o zajedničkom ulaganju kojeg su sklopili TT, IT i on sa društvom OBBO – VULK d.o.o. i nekoliko fizičkih osoba. 2007. godine je dobivena građevinska dozvola. IT i TT su u projekt uložili iznos od 136.000,00 eura, dok je on uložio iznos od 410.000,00 eura. Nakon što je građevinska dozvola postala pravomoćna, počele su se osjećati posljedice gospodarske krize 2008. godine i tada su se IT i TT povukli iz projekta, pa je on sam nastavio projekat. U to vrijeme pokušao je dobiti financijsku podršku banke, konkretno Erste banke, koja je tada vršila procjenu i utvrdila da je vrijednost projekta 5.000,000,00 eura. Počeo je s radovima, konkretno sa kopanjem jame za izgradnju objekta, platio 210.000,00 eura za zaštitu građevinske jame, a onda je, na samom početku projekta, dobio odbijenicu Erste banke, obzirom da za građevinske radove, zbog financijske krize, nije bilo financiranja. Tada je donio odluku da će projekt sam nastaviti na način da će stanove prodavati za gotovinu i od toga financirati izgradnju objekta. 2008. nastavio je s gradnjom, a negdje 2010. godine objekt je bio završen. Kako je unaprijed prodavao stanove, uzeo kaparu za 20-30 stanova i posuđivao novac od sestre, poduzimao je sve kako kupci koji su dali kaparu ne bi ostali bez stanova. Negdje 2011. ili 2012. godine ostao je bez financijskih sredstava. Imao je i problem s Poreznom upravom koja ga je teretila za dugovanje od 2.400,000,00 kuna. Naime, radio je s raznim kooperantima u to vrijeme i plaćanje istima bilo je isključivo gotovinom te nikome nije ostao dužan. Ti kooperanti su mu za svoj rad ispostavljali račune koje je knjižio bez da ih je provjeravao, da bi onda, kada je porezna uprava obavila nadzor PDV-a, bilo mu ukinuto nekoliko ispostavljenih računa, obzirom se utvrdilo da dobavljači nisu platili PDV koji je on obračunao. Nakon toga nastupili su financijski problemi pa je u nastojanju da sve podmiri prodavao stanove i od novaca dobivenih prodajom vraćao onaj iznos koji je pozajmio od IT i TT o čemu posjeduje dokumentaciju. Za prodane stanove je kupcima koji su mu plaćali na blagajni izdavao blagajničke potvrde te je iste prosljeđivao u knjigovodstvo na knjiženje. Naime, knjigovođa je bio JT i kada bi prodao neki stan ugovor o kupoprodaji stana dostavljao je knjigovođi koji je sačinjavao račun, a koji je onda predavao kupcu, a također knjigovođa je radio blagajnički primitak u kojem je evidentirana uplata od kupca za određenu jedinicu. Po plaćanju kupoprodajne cijene kupcu je isporučio original kupoprodajnog ugovora kakao bi on mogao izvršiti uknjižbu u zemljišnim knjigama. Dakle, tako je on po prodaji tih stanova došao do novčanih sredstava te 2011. i 2012. godine da konačno vrati IT i TT ono što su oni inicijalno uložili u projekt. Osim toga, trgovačkom društvu OBBO – VULK d.o.o., radi neplaćanja cijene zemljišta u cijelosti, ostao je dužan iznos od 100.000,00 eura, a koji je tek podmirio 2012. godine. Pritom ga je društvo OBBO – VULK d.o.o. teretilo za kamate na taj iznos u periodu od 2008. – 2012. godine, obračun kojih kamata je dostavio u spis predmeta, te je i taj iznos osnove kamata platio društvu OBBO – VULK d.o.o., a što se može vidjeti po izvodu računa društva. Osim toga, društvo OBBO – VULK d.o.o. je iznajmilo prostor 2011. godine za obavljanje djelatnosti negdje u Ilici te ga tražilo da podmiruje trošak zakupa poslovnog prostora, a s obzirom ovaj objekt nije dovršen u roku, pa je DIO GRUPA d.o.o. plaćala i troškove zakupa prostora 2011. godine. Da je društvo platilo taj iznos društvu OBBO – VULK d.o.o. također je razvidno po računu društva. Osim toga 2012. imao je problem kada je htio etažirati objekt s obzirom na to da ga je gospođa RT krenula ucjenjivati uskraćujući mu suglasnost za etažiranje objekta ukoliko se ne obave neki radovi, o čemu ranije nije bilo nikakvih dogovora pa je tako ona njega sada tražila da se u objektu ugradi teretni lift, izgradi vanjska terasa, u poslovne prostore ugrade trofazna brojila, te je on doista i na to pristao o čemu posjeduje i dokument koji joj je tada predao, a gdje se obvezao da će sve te radove do roka obaviti kako bi dobio suglasnost i mogao etažirati objekt. RT je odvjetnik bio Galetović koji je nakon toga na njeno traženje mu se obratio sa daljnjim zahtjevima da se u objektu ugrade pločice, pa je odvjetniku poslao dopis da je gđa. RT primila iznos u gotovini za kupnju zemljišta u iznosu od 410.000,00 eura i to na ruke na način da joj je 100.000,00 eura dao na ruke u uredu odvjetnika Galetovića, a 310.000,00 eura u njezinom uredu u društvu OBBO – VULK d.o.o. u [adresa], pa da bi mogao obavijestiti nadležne institucije nakon čega mu se RT prestala obraćati. Također posjeduje i dokument koji prije pokretanja likvidacije društva DIO GRUPA d.o.o. ostavio na oglasnoj ploči zgrade u kojoj je pozvao vjerovnike da prijave likvidatoru svoja potraživanja, a na ovom pozivu vidi se rukom pisani tekst koji je ispisala CT, u kojem je prigovarala da voda u objektu curi. Projekt je završio sa minusom od oko 800.000,00 eura, a sada se zbog tog projekta protiv njega još vodi i kazneni postupak pa smatra da nije kriv za ovo za što ga se tereti.

4.1. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da je trgovačkom društvu OBBO – VULK d.o.o. zemljište plaćeno sukladno dogovoru, dogovoreno je bilo da se plati zemljište u iznosu od 600.000,00 eura pri čemu 200.000,00 eura na račun društva, a 400.000,00 na ruke gospođi CT, kao i da se društvu ustupi 400 m2 poslovnog prostora u izgrađenom objektu. Taj iznos cijene zemljišta plaćen je u više rata pa je 15. rujna 2008. na račun društva OBBO – VULK d.o.o. uplaćen iznos od 54.000,00 eura, isti dan potom iznos od 36.000,00 eura, a zadnja rata u iznosu od 100.000,00 eura bila je plaćena 2012. godine. Ovaj iznos od 400.000,00 eura bio je plaćen na ruke vlasnici društva OBBO-VULK d.o.o. i to 2007. ili 2008. kada je sklapan ugovor o zajedničkom ulaganju, a uz to joj je predan poslovni prostor od 400 m2 u tom objektu. Osim toga, naveo je da je prema obračunu kamata plaćen novčani iznos na ruke gospođe CT prema njenom obračunu. Društvo Delta strojarstvo d.o.o. je radilo radove na objektu te je cijenu radova platio kompenzacijom, pa je Dio grupa trgovačkom društvu Delta strojarstvo d.o.o. prenijela taj stan, a potom je Delta strojarstvo d.o.o. taj isti stan prodalo društvu Krček d.o.o. pa je zapravo pogrešno proknjiženo i ispada da se stan prodavao dva puta što nije tako, a o čemu posjeduje dokumentaciju.

4.2. Dopunjujući svoju obranu naveo je da smatra da je trošak izgradnje ovog objekta bio 30% veći nego je to iznos koji je utvrđen provedenim građevinskim vještačenjem jer neke stavke nisu bile uzete u obzir, pa tako trošak iskopa građevinske jame te neki drugi troškovi izgradnje objekta. Po svojem izračunu ovaj objekt završio je s minusom od oko 846.000,00 eura. Kao što je već prethodno iskazivao zemljište je platio 190.000,00 eura, a 410.000,00 eura dao vlasnici društva OBBO-VULK d.o.o. na crno, odnosno na ruke. Naime, to zemljište se prodavalo niz godina, imao je priliku kupiti ga prvi iz razloga što je imao gotovine, taj je novac imao „na crno“, pa je njime izvršio plaćanja dijela cijene zemljišta. Problem je nastupio u trenutku kada je porezna uprava odbila zahtjev za naplatu predporeza jer tvrtke od kojih je kupovao materijal nisu bile u sustavu PDV-a ili nisu platile PDV. Stoga je onda bio blokiran od strane Porezne uprave i to je bio kraj mogućnosti daljnjeg poslovanja s ovom firmom. Odluku u tim trenucima morao je donositi tako reći preko noći, imao je sreću da je imao poznatih kupaca koji su i onda kupili nekretnine, a njegov je osnovni cilj bio završiti objekt i omogućiti da svi oni kupci koji su platili kaparu i dobiju svoje nekretnine, a u tome je i uspio. Ne može prihvatiti činjenicu za koju ga se sada tereti, da je ukrao novac od svoje firme kad je on sam stvarao tu firmu koja je gradila taj objekt. Ne smatra se krivim za ono što ga se tereti i da su bile druge okolnosti i da je država bila fleksibilna, što se tiče ovog poreza, do svega ovoga ne bi došlo. Kupci su plaćali kaparu na primjer 2009., a on je onda s tim novcima izvodio građevinske radove, a onda po završetku projekta 2010. ili 2011. s njima sklapao kupoprodajne ugovore. Bio je u problemu s poreznom upravom jer mu nije bio priznat pretporez po računima trgovačkih društava s kojima je poslovao, pa tako je jedno od tih društva Figulis d.o.o. koje mu je zaračunalo PDV od 905.000,00 kuna za radove koje su izvodili, a on je potom s tim iznosom bio odbijen na poreznoj upravi. Isto tako mu se dogodilo i društvom Antan d.o.o. koje je otišlo u stečaj, kao i s društvom od koje sam kupovao parkete Pravi Dom d.o.o., a bilo je i više takvih dobavljača.

4.3. Na pitanje branitelja gdje je završio ovaj novac od oko 500.000,00 eura za koji ga se tereti da je sebi prisvojio prodajom nekretnina opisanom u činjeničnom opisu optužnice naveo je da taj iznos nije otuđio i za sebe zadržao, trebao je plaćati dobavljače, dakle taj iznos korišten je za financiranje izgradnje objekta. U to vrijeme su svi bili blokirani zbog čega je dobavljače i izvođače radova plaćao gotovinom na ruke uglavnom, na taj način je i kupovao materijal za izgradnju, dakle nije sva plaćanja vršio putem žiro računa DIO GRUPA d.o.o. jer u to vrijeme to nije bilo moguće, a cilj mu je bio izvući ovaj objekt u vrijeme te krize.

4.4. TT i IT negdje 2008. kada je nastupila gospodarska kriza odlučili izaći iz društva, a kako su prethodno vršili određena ulaganja u vidu kupnje mehanizacije, a uložili su i određeni novac u firmu, dogovorili su da ću im taj iznos od oko 420.000,00 eura on vratiti kada će ih imati, odnosno da će im vraćati određenom dinamikom i doista tako je i vraćao taj pozajmljeni iznos u tom periodu do 2012., a o vraćenom su sačinjavali potvrde. Jedan dio iznosa duga bio im je kompenziran, radilo se o iznosu od 10.000,00 eura u kojoj vrijednosti je izveo radove u nekom drugom njihovom objektu. Kada mu je predočen ugovor o zajmu (list 1436 spisa) pojasnio je da se radi o dokumentu koji su sačinili kada su IT i TT izlazili iz firme i tu su utvrdili koliki iznos novaca je on njima dužan. Naime, radilo se o ugovoru u kojem su utvrdili da je IT njemu kao fizičkoj osobi pozajmio taj novčani iznos iako se radilo o iznosu koji su obojica uložili, a na ovakav način su se oni zaštitili da će im taj iznos i vratiti, taj ugovor je bio javnobilježnički ovjeren. IT i TT su onda izašli iz društva DIO GRUPA d.o.o. nekoliko mjeseci po sklapanju ovog ugovora. Kada mu je predočena potvrda (list 1438-1439 spisa) naveo je da je potvrdom koja se nalazi na listu 1438 spisa potvrđeno da je IT i TT vratio cjelokupni pozajmljeni mu iznos, dok potvrdama na listu 1439 spisa su utvrđivali periodično kada im je koji iznos vraćao, što su i potpisivali, pa se iz ovog vidi dinamika kako im je vraćao pozajmljeni iznos. Dodao je i da je platio kamate prema obračunu koji je dostavio u spis predmeta društvu OBBO-VULK d.o.o., i to gotovinom gospođi RT, jer da to nije platio „više ne bi bio na životu“. Ne zna točno, no misli da nisu o tom gotovinskom plaćanju sačinili nikakvu potvrdu. Naime, gospođa RT kada je vidjela da je projekt pri kraju ga je počela ucjenjivati tražeći svakakve dodatne radove, pa se njoj čak i obvezivao da će to ispuniti, sve kako bi ona dala suglasnost za etažiranje objekta, pa kako je ona dala suglasnost, to je dalje odbio plaćati. Za troškove financiranja žbuke, izrade fasade platio je oko 3 milijuna kuna društvu Figulis d.o.o., negdje krajem 2011. ili 2012. za što je društvu DIO GRUPA d.o.o. izdan račun od društva Figulis d.o.o., a koji je bio plaćen gotovinom.

U odnosu na osuđujući dio presude

5. Analizom svih izvedenih materijalnih i personalnih dokaza te provedenih građevinskog i financijskog vještačenja, te dovodeći ih u međusobnu svezu i povezujući ih s iskazom optuženika ovo vijeće je na nedvojben način utvrdilo da su u ponašanju optuženog KT ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11 na način kako mu je ono stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim opisom optužnice.

6. Naime, nije sporno da je optuženi KT u inkriminiranom razdoblju od 27. lipnja 2012. do 09. srpnja 2012. bio direktor i osnivač trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te osoba koja pojedinačno i samostalno zastupa trgovačko društvo, što proizlazi iz izvadaka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. za trgovinu i usluge, iskaza svjedoka te iskaza optuženika.

6.1. Pri tome valja istaći da su, kao što to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. za trgovinu i usluge, uz optuženog KT do 19. kolovoza 2008. članovi uprave i direktori društva, bili i IT i TT, koji su 19. kolovoza 2008., kao što to proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-08/10510 od 28. kolovoza 2008., ali i njihovih iskaza te iskaza optuženika prestali biti direktori društva te je od tada direktor i jedini osnivač društva DIO GRUPA d.o.o. za trgovinu i usluge, koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno pa sve do 11. srpnja 2012., kada je donio odluku o prestanku društva i time prestao biti direktorom društva, bio optuženi KT. Osnovna djelatnost društva, kao što to proizlazi iz predmeta poslovanja društva iz upisa u Sudski registar bila je gradnja stambenih i nestambenih zgrada. Optuženi KT bio je bio jedina osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa i raspolaganje sredstvima po računima društva otvorenim u Raiffeisen banci i Strabank d.d. kao što to proizlazi iz materijalne dokumentacije o prometu po računima društva.

6.2. Nije sporno da je trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradilo građevinu, samostojeću stambeno-poslovnu zgradu s jednim ulazom i kućnim brojem 164A, koja je zgrada, prema upisu u zemljišne knjige, zgrada mješovite namjene, odnosno, prema građevinskoj dozvoli, stambeno- poslovna građevina sa 74 stana s pripadajućim garažno-parkirnim mjestima. Navedeno proizlazi iz materijalne dokumentacije, pa tako građevinske i uporabne dozvole izdane za ovu nekretninu, izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu upisanu u kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalaza i mišljenja građevinske vještakinje ĐT te iskaza optuženika. Iz dokumentacije Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet utvrđeno je da je trgovačkom društvu DIO GRUPA d.o.o. građevinska dozvola za izgradnju stambeno poslovne zgrade na gradilištu označenom pod k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa], u [adresa] bila izdana 18. rujna 2008., a ista je postala pravomoćna 9. listopada 2008., time da je zbog promjene investitora izmijenjena 5. veljače 2009., a za izgrađenu građevinu uporabna dozvola izdana je 19. rujna 2011. godine.

6.3. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina ĐT utvrđeno je da je cijena izgradnje ove nekretnine uključivala troškove zemljišta, troškove gradnje, komunalne i vodne doprinosi te troškove priključenja, time da su prema njezinoj procjeni troškovi izgradnje, doprinosi i priključci za izgradnju zgrade iznosili 3.541.604,88 eura, a vrijednost prodanih nekretnina 3.705.574,47 eura, trošak uređenja okoliša i uklanjanja objekata bio je 129.911,50 eura, dok je procjena cijene zemljišta prema podacima Porezne uprave bila 819.587,30 kuna.

7. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je optuženi KT u razdoblju od 27. lipnja 2012. do 9. srpnja 2012. u Zagrebu, kao osnivač i direktor trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o.za trgovinu i usluge prodao više stambenih i nestambenih zgrada/nekretnina u vlasništvu društva u ukupnom iznosu od 3.775.577,13 kuna (501.105,20 eura), a koje se nekretnine odnose na stanove i garažna-parkirna mjesta u predmetnoj zgradi izgrađenoj djelatnošću društva, time da kupoprodajnu cijenu nije uplaćivao na žiro račun trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o..

7.1. Tako iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je DIO GRUPA d.o.o. u stambenom objektu u [adresa] prodala direktoru KT **.**.2012. parkirno mjesto 67 od 11,27m2 za iznos kupoprodajne cijene od 25.391,31 kuna i garažno parkirno mjesto 54 od 35,32 m2 za iznos kupoprodajne cijene 39.787,98 kuna, a dana 27. lipnja 2012. garažno parkirno mjesto 52 i 53. od 33,28 m2 za iznos kupoprodajne cijene 37.589,76 kuna, garažno parkirno mjesto 50. i 51. od 32,16 m2 za iznos kupoprodajne cijene 36.324,72 kuna, garažno parkirno mjesto 48. i 49. od 36,28 m2 za iznos kupoprodajne cijene 40.978,26 kuna i garažno parkirno mjesto 46. i 47. od 36,76 m2 za iznos kupoprodajne cijene 41.520,42 kuna, dakle, ukupno je društvo DIO GRUPA d.o.o. u ta dva dana 27. i 28. lipnja 2012. prodalo direktoru društva, ovdje optuženom KT, nekretnine (šest garažnih parkirnih mjesta) u vrijednosti od 221.592,45 kuna. Novčani iznos od 221.592,45 kuna, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. 2402006-1100534238 otvorenog kod Erste&Steirmarkische bank d.d., nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića, ali i iskaza optuženika nije uplaćen na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o.. Tih šest garažnih parkirnih mjesta optuženi KT je 7. prosinca 2012. darovao svom sinu UT, a on je ista prodao **.**.2015. KE.

7.2. Nadalje, iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je društvo DIO GRUPA d.o.o. u stambenom objektu u [adresa] prodala nekretnine UT (sinu optuženika) i to dana 28. lipnja 2012. stambeni prostor veličine 107,24 m2 za 585.705,00 kuna i garažno parkirno mjesto 43 od 15,90 m2 za 35.775,00 kuna, a tjedan dana potom 06. srpnja 2012. garažno parkirno mjesto 34 od 13,88 m2 za 31.230,00 kuna, garažno parkirno mjesto 32 od 13,55 m2 za 30.487,50 kuna, garažno parkirno mjesto 66 od 16,37 m2 za 36.832,50 kuna, garažno parkirno mjesto 65 od 16,37 m2 za 36.832,50 kuna, garažno parkirno mjesto 64 od 18,85 m2 za 42.412,50 kuna, garažno parkirno mjesto 33 od 13,87 m2 za 31.207,50 kuna, dakle trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od ukupno tjedan dana, konkretno od 28. lipnja do 06. srpnja 2012. prodalo je sinu optuženika UT ukupno sedam garažnih parkirnih mjesta i jedan stambeni prostor za novčani iznos od ukupno 830.482,50 kuna. Taj novčani iznos, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o. Garažna parkirna mjesta UT je prodao u razdoblju od 16.11.2012. do 30.09.2013. kupcima, dok je na stambenom prostoru u Zagrebu S402 uknjiženo pravo vlasništva UT, kao što to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka.

7.3. Nadalje, iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je društvo DIO GRUPA d.o.o. u stambenom objektu u [adresa] prodala nekretnine AT (sinu optuženika) i to 28. lipnja 2012. stambeni prostor veličine 78,34 m2 za 442.638,75 kuna i garažno parkirno mjesto 42 veličine 18,02 m2 za 40.545,00 kuna, a potom 05.07.2012. garažno parkirno mjesto 7 veličine 20,05 m2 za 45.112,50 kuna, garažno parkirno mjesto 11 veličine 12,56 m2 za 28.260,00 kuna, garažno parkirno mjesto 12 veličine 11,53 m2 za 25.942,50 kuna, garažno parkirno mjesto 13 i 14 veličine 34,50 m2 za 38.812,50 kuna, garažno parkirno mjesto 15. i 16. veličine 34,38 m2 za 38.677,50 kuna, dakle nekretnine u vrijednosti ukupno 659.988,75 kuna. Dakle, trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od ukupno tjedan dana, konkretno od 28. lipnja do 05. srpnja 2012. prodalo je sinu optuženika ŠT AT ukupno šest garažnih parkirnih mjesta i jedan stambeni prostor u vrijednosti od ukupno 659.988,75 kuna. Taj novčani iznos, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o. Navedene nekretnine ŠT je tijekom 2013. prodao kupcima kao što to proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka za ista te nalaza i mišljenja vještaka.

7.4. Nadalje, iz kupoprodajnih ugovora te nalaza i mišljenja vještaka Prpića proizlazi da je DIO GRUPA d.o.o. u stambenom objektu u [adresa] prodala ST (djelatnici društva) 05. srpnja 2012. garažno parkirno mjesto 4 veličine 11,64 m2 za iznos kupoprodajne cijene 26.190,00 kuna i stambeni prostor veličine 51,88 m2 za iznos kupoprodajne cijene od 292.650,00 kuna, te 09.07.2012. garažno parkirno mjesto 19 i 20. veličine 32,12 m2 za iznos kupoprodajne cijene 36.135,00 kuna, dakle ukupno 354.975,00 kuna. Dakle, trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od četiri dana, prodalo je ST dva garažna parkirna mjesta i jedan stambeni prostor za ukupan iznos od 354.975,00 kuna. Novčani iznos 354.975,00 kuna, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o. Navedene je nekretnine ST je prodala počevši od 24. rujna 2012. do kraja 2012. godine kao što to proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka za ista te nalaza i mišljenja vještaka.

7.4.1. Navedena je utvrđenja potvrdila u svojem iskazu i svjedok ST, administrativna tajnica koja je radila u trgovačkom društvu DIO GRUPA d.o.o. od 2008. do sredine 2012. godine, kada je društvo otišlo u stečaj. U svojem je iskazu govoreći o poslovanju društva svjedok UE je također navela da je 2008., 2009. bio veliki problem oko dovršetka građevinskih radova zbog nastupjele ekonomske krize te je jedino trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. nastavilo s izvođenjem građevinskih radova. Postojali su problemi posebice jer društvo nije imalo podršku banke pa je jedina opcija bila spustiti kupoprodajnu cijenu što se i dogodilo pa je odlučeno da se stanovi prodaju za cijenu od oko 1.000,00 eura po m[2] , čak i nižu za one stanove koji su bili u suterenu. Nakon takve odluke porasla je prodaja stanova te je to omogućavalo društvu da se dovrši zgrada, plate troškovi dobavljača, radnici i svi dospjeli računi. U tom razdoblju od 2010. – 2012. godine trgovačko društvo je prodalo ukupno 74 stana u toj zgradi na adresi [adresa]. Ona je osobno kupila stan i tri parkirna mjesta u toj zgradi, a to je bilo u srpnju 2012. godine, a stan i ta tri parkirna mjesta platila je oko 50.000,00 eura. Kupoprodajnu cijenu za stan i garažno mjesto platila je na ruke optuženom KT na blagajni društva. Sve detalje oko kupoprodaje tih stanova dogovarao je optuženi KT osobno. Neki kupci plaćali su kaparu, a neki ne, pri čemu su neki kaparu plaćali na račun trgovačkog društva ukoliko on nije bio u blokadi, a neki su kaparu plaćali na blagajni firme optuženom KT, a to je bilo u slučaju kada je račun društva bio u blokadi. Kada bi primila taj novac isti je polagala u sef koji su imali u uredu. Povremeno, možda par puta mjesečno u tom je razdoblju 2009. – 2012. godine po nalozima direktora KT, a obzirom da je bila za to ovlaštena podizala je s računa društva određene novčane iznose koje ju je on tražio, radilo se o iznosima od 10.000,00 – 100.000,00 kuna, te bi ih potom predavala optuženom KT. Inače, osim nje, i njena majka MT je u istoj zgradi nasuprot stana koji je ona kupila također kupila stan, a isto tako i garažno mjesto, s time da su kupoprodajnu cijenu i majka i ona platile na ruke optuženom KT. I majka i ona su potom prodale stanove kao i garažna mjesta. Zna da je optuženi KT u vrijeme kada je bila administrativna tajnica društva davao pozajmice društvu s time da ne zna o kojim iznosima se radilo. Optuženi KT joj je rekao da je taj novac posuđivao, ne zna točno od koga, kako bi se plaćala dugovanja firme u tom razdoblju. Ti iznosi na ime pozajmica, a kada je račun društva bio u blokadi, bili polagani u blagajnu društva odakle su onda bili plaćani dobavljači, dok u razdoblju kada nije bilo blokade računa je taj iznos na ime pozajmica bio polagan na račun društva i onda su se s računa društva vršila plaćanja na ime društva. Sve te pozajmice koje su bile davane društvu bile su knjižene kao pozajmice, a knjigovodstvo je vodilo društvo Reditus d.o.o. Vođena je bila i evidencija o svim isplatama društva dobavljačima, o tome su vodili evidenciju ili je bilo dostavljeno knjigovođama društva. Krajem 2012. godine, kada su stanovi već bili prodani, novci koji su bili dobiveni su korišteni, među ostalim, i za vraćanje dugova osobama koje su dale pozajmice društvu, a to zna jer joj je to rekao gospodin KT. Misli da je o svakom tom povratu bila sačinjena i dokumentacija koja je bila pohranjena u firmi. Svaki kupac koji je platio kupoprodajnu cijenu na blagajni društva je dobio kupoprodajni ugovor i potvrdu o plaćanju. Zna jer joj je to rekao optuženi KT, da je izbio požar i da je izgorio dio dokumentacije društva, rekao joj je da su bili pozvani vatrogasci i policija.

Iskaz svjedokinje sud je prihvatio u većem dijelu kao istinit i vjerodostojan, suglasan je pročitanoj materijalnoj dokumentaciji. Posebno je cijenjen u dijelu u kojem je suglasno iskazu optuženika opisivala da su neki kupci kupoprodajnu cijenu stanova plaćali na blagajni društva, time da su, kao što je ona navela kaparu kad račun društva nije bio u blokadi plaćali na račun društva, a kada je bio u blokadi u gotovini, te su se tim sredstvima plaćali dobavljači, a što je sve bilo knjiženo i vođena evidencija o svim plaćanjima dobavljačima i to putem društva Reditus d.o.o. koje je vodilo knjigovodstvo društva. Dio iskaza svjedokinje da su novci dobiveni prodajom stanova krajem 2012. bili korišteni za podmirenje dugova osobama koje su davale pozajmice društvu, a što zna jer joj je to rekao optuženik, nije prihvaćen, ocijenjen je pokušajem svjedokinje da pomogne optuženiku u uklanjanju kaznenopravne dogovornosti. Nije prihvaćen niti dio iskaza svjedokinje da su u vrijeme kada nije bilo blokade društva novci primljeni s osnove kapare kuaca uplaćivani na račun društva obzirom je suprotan materijalnoj dokumentaciji i nalazu vještaka za računovostvo i financije iz kojih je razvidno da novac dobiven dijelom i spornim kupoprodajama, iako tada nije bilo blokade računa društva, nije bio položen na žiro račun društva.

7.5 Iz kupoprodajnih ugovora te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je DIO GRUPA d.o.o. prodala u stambenom objektu u [adresa] nekretnine VT (punici optuženika) i to 29. lipnja 2012. stambeni prostor S406 veličine 67,64 m2 za iznos kupoprodajne cijene 332.990,39 kuna i garažno parkirno mjesto 44. veličine 15,18 m2 za iznos kupoprodajne cijene 34.200,54 kuna, te potom 09. srpnja 2012. garažno parkirno mjesto 23. i 24. veličine 30,58 m2 za iznos kupoprodajne cijene 34.402,50 kuna i garažno parkirno mjesto 25 za iznos kupoprodajne cijene od 28.620,00 kuna, dakle nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 430.213,43 kuna. Iste je nekretnine VT prodala 2013. Dakle trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od 29. lipnja do 09. srpnja 2012. je punici optuženika prodalo dva garažna parkirna mjesta i jedan stambeni prostor za ukupan iznos od 401.593,43 kuna. Novčani iznos 401.593,43 kuna, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o.

7.5.1 Navedena utvrđenja potvrdila je i svjedok VT koja je iskazala da su 2012. suprug i ona odlučili kupiti stan od prodavatelja KT s time da su osim stana kupili i garažna mjesta. Ona je konkretno kupila jedan stan na adresi [adresa] od 44 kvadrata i tri garažna mjesta, ne zna kolika je veličina bila tih garažnih mjesta, cijena za sva ta tri garažna mjesta bila je 12.000,00 eura, a osim garažnih mjesta kupila je i stan i sve ukupno platila 55.000,00 eura, a njezin suprug od 44 m kvadratnih. Do ideje da kupe stan i garažna mjesta došli su jer su htjeli uložiti svoju ušteđevinu, a u to su vrijeme imali oko 130.000,00 eura, a kako stanuju u blizini suprug je vidio oglas da se prodaju te nekretnine. Ona je kupoprodajnu cijenu i za stan i za garažna mjesta platila gotovinom kod djelatnice optuženika u [adresa] u [adresa], pritom joj je predan dokument u kojem je bilo potvrđeno da je platila iznos od 55.000,00 eura. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li joj je poznato društvo TD DIO GRUPA d.o.o. navela je da misli da je to bila firma od optuženika KT, no nije više sigurna s obzirom da su prošle godine. U to vrijeme kada je kupovala stan i garažna mjesta optuženog KT nije poznavala, poznavao ga je njezin suprug i to više iz viđenja. Stanove i garažna mjesta, odlučili su kupiti jer su bili povoljni. Sve su dogovarali s optuženim KT te su po dogovoru s njim došli platiti kupoprodajnu cijenu. Upitana da pojasni da li je taj stan kupovala od KT osobno, navela je da je on vjerojatno imao firmu kad je to gradio, ne zna, zna da je novac platila toj njegovoj djelatnici. Potom su te stanove i garažna mjesta suprug i ona prodali, misli da je prošla godina dana. Optuženi KT danas je njezin zet i u dobrim su odnosima.

Iskaz svjedokinje prihvaćen je u većem dijelu obzirom je suglasan materijalnoj dokumentaciji, a posebno cijenjen u dijelu u kojem je opisujući spornu kupoprodaju stanova i garažnih mjesta iskazivala o kupnji istih nekretnina od optuženika osobno, ističući da ne zna je li optuženik imao neku firmu koja je prodavala te stanove. Pri tome, je cijenjena i okolnost da se kupnju spornih nekretnina opisivala kao ulaganje ušteđivane kao i istakla da su potom nekretnine dalje bile prodavane.

7.6. Iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je DIO GRUPA d.o.o. prodala u stambenom objektu u [adresa] nekretnine AE (punac optuženika) i to 29. lipnja 2012. stambeni prostor S113 veličine 50,31 m2 i vanjska parkirna mjesta 22. i 23. veličine 11,50 m2 za iznos kupoprodajne cijene 383.419,29 kuna, garažno parkirno mjesto 45 veličine 13,35 m2 za iznos kupoprodajne cijene 30.077,55 kuna, dana 09. srpnja 2012. garažno parkirno mjesto 26 veličine 11,78 m2 za iznos kupoprodajne cijene 26.505,00 kuna i garažno parkirno mjesto 27 veličine 11,78 m2 za iznos kupoprodajne cijene 26.505,00 kuna, dakle nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 466.506,84 kuna. Dakle, trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od 29. lipnja do 09. srpnja 2012. je puncu optuženika prodalo četiri garažna parkirna mjesta, jedan stambeni prostor i vanjska parkirna mjesta za ukupan iznos od 466.506,84 kuna. Novčani iznos 466.506,84 kuna, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o.. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun TD DIO GRUPA d.o.o. Navedene je nekretnine NT prodao je 2012. (stambeni prostor 28. rujna 2012.) i 2013. godine.

7.7. Iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je DIO GRUPA d.o.o. prodala u stambenom objektu u [adresa] nekretnine MT (majci djelatnice društva ST) i to 28. lipnja 2012. stambeni prostor S401 veličine 50,49 m2 za iznos kupoprodajne cijene 286.635,00 kuna, 06. srpnja 2012. garažno parkirno mjesto 58. i 59. veličine 42,52 m2 za iznos kupoprodajne cijene 47.835,00 kuna i garažno parkirno mjesto 29 veličine 16,38 m2 za iznos kupoprodajne cijene od 36.855,00 kuna. Dakle, trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. u razdoblju od 28. lipnja do 06. srpnja 2012. je majci djelatnice društva ST prodalo dva garažna parkirna mjesta i jedan stambeni prostor za ukupan iznos od 371.325,00 kuna. Iz nalaza vještaka Prpića proizlazi da MT nije izvršila uplatu na žiro račun kupoprodajne cijene nekretnina koje je kupila od društva DIO GRUPA d.o.o. u iznosu od 84.690,00 kuna, a u blagajnu društva je uplatila 286.635,00 kuna u gotovini (S401) koji iznos također nije položen na žiro-račun društva. Navedene je nekretnine MT je prodala tijekom 2013. godine.

7.8. Iz kupoprodajnih ugovora, nalaza i mišljenja vještaka Prpića i iskaza svjedoka LT proizlazi da je trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. prodala u stambenom objektu u [adresa] 28. lipnja 2012. stambeni prostor S313, veličine 56,90 m2 za iznos kupoprodajne cijene 405.953,05 kuna, a 27. lipnja 2012. garažna parkirna mjesta broj 21. i 22. veličine 30,58 m2 za iznos kupoprodajne cijene 34.540,11 kuna, dakle nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 440.493,16 kuna. Novčani iznos 440.493,16 kuna, kao što to proizlazi iz prometa po žiro računu društva DIO GRUPE d.o.o. te nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića nije uplaćen na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o.

7.8.1. Okolnosti da je kupio naprijed navedene nekretnine potvrdio je u svojem iskazu i svjedok LT koji je naveo i da je iznos kupoprodajne cijene platio gospođi UE u kancelariji u podrumu zgrade u [adresa], a za predaju tog novčanog iznosa nije dobio nikakav dokument. Opisao je osim toga da je i prethodno, kada je odlučio da će kupiti taj stan optuženom KT **.**.2012. u gotovini na ime kapare predao 10.000 eura, on je taj iznos uzeo, upisao je taj primitak u kompjuter, no nije mu o tome predao bilo kakvu potvrdu, s time da mu je taj iznos, po isplati kupoprodajne cijene, trebao biti vraćen, no nikada mu nije bio vraćen taj iznos od 10.000,00 eura. Nije se mogao upisati kao vlasnik garaže, a kada je to rekao optuženom on ga je tražio još 2.000,00 eura pa da će mu on to riješiti, međutim na takvu ponudu nije hitio pristati jer je ionako već preplatio. Potvrdio je da je točan iskaz koji je dao kada je bio ispitivan prvi puta, a kada je naveo da kada je dobio papire za stan i garažu primijetio je da na ugovoru piše da je cijena stana 55.000,00 eura, a on je optuženom za isti dao 75.000,00 eura, a kada je o razlogu pitao optuženika, on se počeo izmotavati i nije dao nikakvo konkretno objašnjenje.

Vijeće je ocijenilo vjerodostojnim iskaz svjedoka iako je o nekim detaljima različito iskazivao, budući je logično objasnio razlike navodom da je neke detalje zaboravio posebice iz razloga što je 2010. godine prebolio moždani udar, a u međuvremenu umrle su u i supruga i majka. Posebno je cijenjen u dijelu u kojem je opisao da za predaju kapare optuženiku za kupnju stana i garaže nije dobio nikakav dokumenat, da iako mu je obećano da će mu kapara koju je platio po isplati kupoprodajne cijene biti vraćena, isto se nije dogodilo, da kada se nije mogao upisati kao vlasnik garaže, ga je optuženik tražio da plati dodatan iznos što je odbio, kao i da je u predanom mu kupoprodajnom ugovoru naznačen manji iznos kupoprodajne cijene od iznosa koji je optuženiku platio za što nije dobio valjano obrazloženje od optuženika, a koje sve okolnost ukazuju na aljkavost i neurednost poslovanja optuženika u to vrijeme.

8. Sporno u ovom postupku je je li optuženi KT naprijed opisanim prodajama stambenih i nestambenih zgrada u vlasništvu društva DIO GRUPA d.o.o., izuzeo novčana sredstva društva u ukupnom iznosu od 3.775.577,13 kuna (501.105,20 eura), ostvarena djelatnošću društva, time što kupoprodajnu cijenu nije uplaćivao na žiro račun trgovačkog društva, kao i da li je navedeni iznos na štetu trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o. zadržao za sebe, ne koristeći ga pri tome za poslovanje društva DIO GRUPA d.o.o., već za osobne potrebe i u druge svrhe koje nisu u vezi s obavljanjem djelatnosti društva, čime je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

9. Radi utvrđenja spornih okolnosti analizirana je materijalna dokumentacija pročitana na raspravi, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića te iskaz optuženika, te je sve dovedeno i u svezu s utvrđenim postupanjem optuženika, kao direktora društva DIO GRUPA d.o.o. u inkriminirano vrijeme prodaje spornih nekretnina u vlasništvu društva.

9.1. Naime, netom nakon inkriminirane prodaje nekretnina u vlasništvu društva već 11. srpnja 2012. optuženi KT kao direktor društva, donio odluku o prestanku društva i prestao biti direktor društva te je kao osnivač i direktor trgovačkog društva pokrenuo i postupak likvidacije društva 26. srpnja 2012. kao što to proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-12/11743 od 30. srpnja 2012 te je likvidator društva bio do otvaranja i zatvaranja stečajnog postupka 6. lipnja 2013. godine. Pri tome je kao likvidator društva sukladno odredbi članka 29. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine 177/04, 90/05, 57/06, 146/06) bio u obvezi podnijeti prijavu poreza na dobit za razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili stečaja kao i za razdoblje od otvaranja do okončanja postupka likvidacije, dakle za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013. Osim toga, kao likvidator društva optuženi KT bio dužan sukladno članku 122. Zakona o trgovačkim društvima sastaviti financijska izvješća na početku i završetku likvidacije, a po okončanju postupka likvidacije poslovne knjige društva čuvati ili povjeriti na čuvanje drugoj osobi i o tome obavijestiti Trgovački sud u Zagrebu, sve sukladno članku 127. Zakona o trgovačkim društvima. Po otvaranju prethodnog postupka radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad društvom DIO GRUPA d.o.o., optuženi je pak bio obvezan predati poslovne knjige društva stečajnom upravitelju, te konačno po okončanju stečajnog postupka, a najkasnije 9. prosinca 2013. kada je provedeno brisanje društva iz sudskog registra predati poslovne knjige društva na čuvanje Trgovačkom sudu u Zagrebu.

9.2. Međutim, optuženi KT, nije postupio sukladno citiranim zakonskim obvezama, iako je nesporno utvrđeno da je u to vrijeme posjedovao i raspolagao cjelokupnom poslovnom dokumentacijom društva DIO GRUPA d.o.o. Naime, svjedoci HT i JT, vlasnici knjigovodstvenog servisa Reditus d.o.o., a koje je društvo od 2009. godine vodilo knjigovodstvo društva DIO GRUPA d.o.o., kao što to proizlazi iz njihovih iskaza, ali i iskaza svjedoka ST, u svojim su iskazima naveli da je, i to na traženje direktora društva, optuženog KT, u svibnju 2012. došlo do raskida poslovne suradnje s njima te da je tada direktoru društva, optuženom KT bila predana cjelokupna standardna poslovna dokumentacija društva DIO GRUPA d.o.o. i to kako u papirnatom, tako i u digitalnom obliku. Pri tome je svjedok HT opisao da su vodili standardnu knjigovodstvu dokumentaciju društva, dakle, knjige ulaznih i izlaznih računa, u kojima su bili upisani predujmovi za nekretnine ako su bili davani, računi za prodane nekretnine te obračuni PDV-a, bilance, prijave poreza na dobit, kao i da su imali inspekciju Porezne uprave u 2012. godini kada je vršena kontrola poslovnih knjiga društva za 2009., 2010. i 2011. godinu i nije bilo primjedbi oko načina vođenja poslovnih knjiga društva. Opisao je i da je kupac stana mogao kupoprodajnu cijenu stana platiti na blagajni društva i za to dobiti dokument i da su tako uplaćena sredstva bila u funkciji poslovanja društva i mogla su se koristiti za plaćanje dobavljača i iz njih su mogle biti vraćane pozajmice dane društvu, ali je sve to moralo biti popraćeno relevantnom pratećom dokumentacijom. Jednako tako, naveo je da ako su gotovinska sredstva bila korištena za povrat pozajmice društva to se trebalo evidentirati na isplatnici s naznakom da je to povrat pozajmice. Potvrdio je da zna da su postojale pozajmice optuženika društvu te su one evidentirane kao obveze društva prema vlasniku, a kada se povrat pozajmice vršio to se vidjelo kroz uplate sa žiro računa društva na tekući račun vlasnika i evidentirano je bilo kao smanjenje obveze društva prema vlasniku. Navedeno je potvrdio i svjedok JT, suglasno iskazujući da je optuženik tražio da mu se preda sva dokumentacija društva DIO GRUPA d.o.o. u papirnatom i digitalnom obliku i da ništa ne zadrže za sebe i da je on tada shvatio da zatvara poslovanje društva i predao mu svu dokumentaciju kako je on to i tražio. Što se tiče pozajmica danim od vlasnika društvu iskazao je i da je povrat pozajmica, ako su bile vraćane trebao biti evidentiran kroz žiro račun društva.

Iskazi svjedoka S i JT u cijelosti su prihvaćeni obzirom su cijenjeni istinitim i vjerodostojnima, dani su kako međusobno suglasno tako i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Posebno su cijenjeni u dijelu u kojem su isti opisali da su uredno vodili knjigovodstvo društva DIO GRUPA d.o.o. od 2009. pa sve do svibnja 2012. kada su, i to na traženje optuženog kao direktora društva, raskinuli poslovnu suradnju te njemu predali i u papirnatom i u digitalnom obliku svu knjigovodstvenu dokumentaciju društva, te iskaz svjedoka JT da obzirom je tražio da ništa od dokumentacije ne zadrže za sebe, shvatio da optuženik zatvara poslovanje društva. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je od svibnja 2012. optuženi KT bio u posjedu cjelokupne knjigovodstvene dokumentacije trgvačkog društva DIO GRUPA d.o.o. koja je sadržavala sve relevantne podatke o poslovanju društva od 2009. godine do svibnja 2012., uključujući evidenciju o pozajmicama davanim društvu, pa tako i svim plačanjima dobavljačima i obvezama društva.

9.3. Po pokretanju likvidacije društva 22. siječnja 2013. nad DIO GRUPA d.o.o. u likvidaciji imenovana kao privremena stečajna upraviteljica FT, kao što to proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1112 te je, 24. siječnja 2013., pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom DIO GRUPA d.o.o. za trgovinu i usluge u likvidaciji. Privremena stečajna upraviteljica društva FT se dopisom, odmah po pokretanju prethodnog stečajnog postupka, u siječnju 2013. obratila punomoćnici društva DIO GRUPA d.o.o. odvjetnici Kristini Alija Hrastinski sa zahtjevom da joj se omogući pregled poslovnog prostora društva i pregled poslovne i knjigovodstvene dokumentacije društva, što je ponovno tražila dopisom od 6. veljače 2013. kao što to proizlazi iz dopisa koje je slala. Iz dokumentacije Trgovačkog suda u Zagrebu u stečajnom postupku vođenom pod brojem St-1125/12 razvidno je da je ročište za izjašnjenje o prijedlogu za otvaranjem stečajnog postupka i ročište za utvrđivanje uvjeta za otvaranjem stečajnog postupka održano 5. lipnja 2013., da je privremena stečajna upraviteljica podnijela izvješća među ostalim, da direktor društva nije dostavio pokazni popis imovine, a usmeno izjavio da dužnik nema imovine koja bi činila stečajnu masu iz koje bi se mogli namirivati troškovi stečajnog postupka, pa kako je račun društva blokiran 244 dana, a blokada iznosi 2.644.931,26 kuna postoji stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje, a kako po pozivanju nitko od vjerovnika nije uplatio predujam, predloženo je na temelju članka 63. Stečajnog zakona stečajni postupak nad stečajnim dužnikom otvoriti i istovremeno zaključiti.

9.4. Dana 6. lipnja 2013. otvoren je stečajni postupak nad društvom DIO GRUPA d.o.o. te FT imenovana stečajnom upraviteljicom društva, što proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda Tt-13/16901 od 1. kolovoza 2013., te je isti dan i zaključen stečajni postupak, a rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt- 13/25174-1 od 5. studenog 2013. društvo DIO GRUPA d.o.o. za trgovinu i usluge u likvidaciji brisano je iz sudskog registra.

9.5. Navedene okolnosti potvrdila je u svojem iskazu i svjedok FT, stečajna upraviteljica društva DIO GRUPA d.o.o. u stečaju, čiji je iskaz sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim, obzirom da je dan životno i uvjerljivo, u skladu je s pročitanom materijalnom dokumentacijom iz stečajnog postupka nad društvom DIO GRUPA d.o.o. u stečaju. Pri tome je iskaz svjedokinje posebno cijenjen u dijelu u kojem je opisala da direktor društva optuženi KT joj po pokretanju stečajnog postupka, unatoč višestrukim pozivima, nije dostavio traženu knjigovodstvenu dokumentaciju društva, uslijed čega je postupala na jedini mogući način odnosno predložila provođenje stečajnog postupka po članku 63. Stečajnog zakona. Navedeno svoje postupanje opisala je i u dopisu upućenom 10. srpnja 2015. Poreznoj upravi Ministarstva financija odgovarajući na njihovo traženje da im dostavi raspoloživu/knjigovodstvenu dokumentaciju društva DIO GRUPA d.o.o. za potrebe poreznog postupka kod poreznog obveznika fizičke osobe KT, osnivača i odgovorne osobe trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o..

9.6. I svjedok SE djelatnik Ministarstva financija Porezne uprave - Područni ured Zagreb koji je sudjelovao u redovnom postupku poreznog nadzora nad fizičkom osobom KT u 2015., a vezano uz nerazmjer imovine i prihoda, a čiji je iskaz u cijelosti prihvaćen, dan je jasno i određeno i u skaldu s materijalnom dokumentacijom opisao je da je prikupljao je informacije vezano uz društvo u vlasništvu optuženika Dio grupa d.o.o., kada je utvrdio je da je KT nekretnine koje su bile u vlasništvu društva i to prije otvaranja stečajnog postupka društva, prodao sebi, svojoj djeci, tastu i time oštetio trgovačko društvo obzirom da te nekretnine nikada nisu bile plaćene društvu. Opisao je i da je utvrdio da je KT davao pozajmice društvu u početku poslovanja društva, kao i da su vršeni povrati pozajmica, no, u većem iznosu od danih pozajmica, nije bilo relevantne dokumentacije u društvu, obratio se optuženom i tražio da dostavi poslovnu dokumentaciju društva no on tu dokumentaciju nije nikada dostavio, bilo je rečeno da nema dokumentacije društva, jer je bio požar ili poplava ili nešto tako, netko iz društva mu je donio neki dokument iz MUP-a. Zaključio da je postojalo izvlačenje nekretnina iz imovine društva od strane optuženog, naime, imali su u vidu kupoprodajne ugovore, obzirom da se kupoprodajni ugovori prijavljuju u poreznu upravu, postojali su i zemljišni izvadci, provjere je vršio po žiro računima društva i po tekućem računu optuženog te utvrdio da nisu bile vršene uplate temeljem tih kupoprodajnih ugovora i temeljem toga pretpostavio da te nekretnine nisu bile plaćene. Potvrdio je da nije zabranjeno plaćanje kupoprodajne cijene na blagajni društva pod pretpostavkom da se taj novac potom polaže na žiro račun društva, a iz tako dobivenih sredstava dopušteno je podmiriti obveze društva samo to mora biti dokumentirano. Kontaktirao i stečajnu upraviteljicu društva Dio grupa d.o.o. u stečaju tražeći je dostavu dokumentacije i poslovnih knjiga društva na što mu je odgovorila da je ona kontaktirala optuženog KT, no, da joj isti nije dao na uvid tu dokumentaciju tako da je niti ona nema.

10. Nemogućnost dostave poslovne i knjigovodstveno financijske dokumentacije društva DIO GRUPA d.o.o. optuženi KT opravdavao je požarom u kojemu je 2015. navodno dokumentacija društva izgorjela o čemu je dostavio Potvrdu VII PP PUZ-a, izdanu na njegov zahtjev kojom je potvrđeno da je 16. studenog 2015. u stanu građevinskog poduzeća Rai grupa d.o.o. u vlasništvu ŠT sa sjedištem u [adresa] izbio požar te je djelomično nagorena dokumentacija. I zapisnik o očevidu s izvješćem o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 17. studenog 2015. potvrđuje činjenicu požara u stanu na adresi [adresa].

10.1. Međutim, cijeneći naprijed iznesene okolnosti, navodi da je u požaru u stanu građevinskog društva Rai grupa d.o.o. u studenom 2015. izgorjela i dokumentacija društva DIO GRUPA d.o.o. neuvjerljivi su i, po ocjeni ovog suda, usmjerena pokušaju opravdanja optuženika za prikrivanjem odnosno neomogućavanjem uvida u knjigovodstvenu dokumentaciju društva. To stoga što je optuženi bio svjestan obveze pohrane i čuvanja dokumentacije društva, u više je navrata bio pozivan od strane stečajne upraviteljice odmah po otvaranju stečajnog postupka nekoliko mjeseci po inkriminiranom postupanju da joj omogući uvid u poslovne knjige društva, na što se oglušio. Osim toga, nije dokazano da se u tom stanu u kojem je izbio požar nalazila upravo dokumentacija društva DIO GRUPA d.o.o., kao i da bi ona doista u tom požaru bila izgorjela. Naime, potrebno je istaći da je optuženik i tijekom postupka, u nekoliko navrata dostavljao u spis predmeta preslike, navodno spašene i pribavljene, dokumentacije društva, pa cijeneći okolnosti svojeg postupanja, kada je netom prije nego je pokrenuo postupak prestanka društva i nakon što je zatražio i dobio svu poslovnu dokumentaciju društva od knjigovodstvenog obrta koji ju je do tada vodio, imovinu društva prodao sebi, svojoj djeci, poslovnoj suradnici i njenoj mami te puncu i punici, bez polaganja novca dobivenog s osnove kupoprodaje na žiro račun društva, obrana optuženika da poslovna dokumentacija društva kojom bi opravdao zakonitost ovakavog postupanja odnosno opravdao da je time zatvarao poslovne obveze društva, a što ne može valjano opravdati jer je dokumentacija izgorjela u požaru, ne može se prihvatiti. Ocjena je suda da se radi o iskonstruiranoj obrani usmjerenoj ka pokušaju otklanjanja odnosno prikrivanja nezakonitog postupanja optuženika poduzetog na štetu imovinskih interesa društva DIO GRUPA d.o.o. i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

11. Nadalje, iako je optuženi KT u svojem iskazu isticao da iznos od 501.105,20 eura dobiven prodajom spornih nekretnina u inkriminiranom razdoblju od 27. lipnja do 9. srpnja 2012., a koji nije položio na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o. je koristio za plaćanje obveza društva, pa tako dijela cijene zemljišta kupljenog od društva OBBO - VULK d.o.o., te vraćanju pozajmica TT i IT s osnove njihovih ulaganja u izgradnju objekta, a potom pak i da je istim novcem financirana izgradnja objekta, a njemu je jedini cilj bio završiti objekt i kupcima koji su platili kaparu isporučiti nekretnine, ovakva njegova obrana nije prihvaćena, neuvjerljiva je, suprotna izvedenim dokazima, posebno iskazima svjedoka RT, vlasnice društva OBBO vulk d.o.o., svjedoka IT i TT, nalazu i mišljenju vještaka Tomislava Prpića, ali i materijalnoj dokumentaciji.

11.1. Naime, analizom iskaza svjedoka TT i IT u bitnome proizlazi da su njih dvojica s optuženim osnovali trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. 2008., da su svi bili direktori društva koje je kupilo zemljište od društva OBBO- VULK d.o.o. na lokaciji [adresa] u [adresa] na kojem su planirali graditi poslovno-stambeni objekt te su njih dvojica sufinancirali taj projekt sa iznosom od svaki po 200.000 eura, i u projektu sudjelovali do dobivanja građevinske dozvole. Potom su negdje 2008. kada je nastupila gospodarska kriza, njih dvojica, koji su u to vrijeme gradili i zgradu u blizini primijetili da bitno pada cijena kvadrata stana, procijenili da im je veliki rizik ulaziti u ovaj projekt i dalje se zaduživati pa su dogovorili s optuženim KT da izlaze iz projekta, te su tada utvrdili iznos njihovih ulaganja u projekat koji je bio oko 400.000 eura i koje im je KT s malim kašnjenjem, i vratio. Obojica su svjedočili da je cijena zemljišta, oko 500.000 do 600.000 eura, bila plaćena vlasnici društva OBBO-VULK d.o.o. gospođi RT i to dijelom na račun, a dijelom u gotovinskom iznosu, time da je pregovore, pa tako i plaćanje te cijene, vršio optuženi KT. Kada im je predočena Potvrda od 20. rujna 2007. iz koje proizlazi da je je zemljište prodano za 600.000,00 eura te da je vlasnica društva OBBO-VULK d.o.o. d.o.o. 410.000,00 eura primila na ruke, dok 190.000 eura na račun društva, a koja je potpisana od svih njih trojice i RT, istakli su da iako su na toj potvrdi njihovi potpisi, ne sjećaju se da su tu potvrdu potpisivali.

11.1.1.Pri tome je svjedok TT naveo da zna da se cijena zemljišta plaćala u više rata, misli u dvije, jedan dio prije izdavanja građevinske dozvole, a drugi dio je plaćen nakon što je dobivena građevinska dozvola ili neposredno prije nego što je dobivena, u sjećanju mu je ostalo da je cijena zemljišta od 500.000 do 600.000 eura bila u cijelosti plaćena vlasnici društva OBBO-VULK d.o.o gospođi RT dijelom na račun, a dijelom u gotovinskom iznosu. Postojao je i dogovor da se vlasnici društva OBBO-VULK d.o.o. na ime kupoprodajne cijene zemljišta po izgradnji u toj zgradi ustupi 400 m[2] poslovnog prostora, a moguće je da je ostalo nekih 100.000 eura neplaćenih za koje je optuženi rekao da će platiti. Kada mu je predočen dio njegovog iskaza sa zapisnika od 9. velječe 2021. kada je naveo da su dio novčanog iznosa i osobno posudili KT i to otprilike pola iznosa je bilo za ulaganje u društvo, a pola njemu osobno, dok sada ističe da su sva ulaganja bila za projekat, nije se o tome određeno očitovati, tek je naveo da je točno da su IT i on sudjelovali u tom projektu s iznosom od 400.000 eura i da su taj iznos platili i društvu i KT za sve te pripremne radnje, a kada su izlazili iz projekta bilo mu je bolje da im duguje i osobno KT i firma, a to iz razloga što firma u tim trenucima krize je mogla i propasti. Inače, čekali su nekih 2,5 godine po izlasku iz tog projekta da im KT vrati onaj dio koji su uložili u taj projekt.

11.1.2. I svjedok IT u bitnome je suglasno iskazivao te dodao da je bio sklopljen kupoprodajni ugovor za zemljište, ne sjeća se detalja pa više ni iznosa koji je društvo DIO GRUPA d.o.o. za isto platilo, sjeća se tek da je dogovor bio da se dio cijene zemljišta plati novčano, a dio da bude prebijen kroz poslovne prostore u tom objektu kada bude izgrađen. Pozajmicu društvu DIO GRUPA d.o.o. davao je u vidu novčanih sredstava, naime dio novaca dao se za kaparu za to zemljište, potom za isplatu kupoprodajne cijene, plaćali su se arhitekti, lokacijska dozvola i ostala papirologija, taj iznos, od nešto manje od 400.000 eura odnosio se kako na ulaganje u zemljište, tako i na opremu za građenje. Sjeća se da su zajednički na ime kapare za kupnju zemljišta od društva OBBO-VULK d.o.o. platili 100.000,00 eura i to na način da je svaki od njih uložio 1/3 iznosa, nastavno su tako dijelili sve troškove te investicije, a onda kad su TT i on odlučili izaći iz projekta onda su zbrojili sve iznose i tako došli do tog iznosa od nešto manje od 400.000 eura koje je KT s odmakom im i isplatio. Koliko se sjeća kada su bili u fazi ishođenja građevinske dozvole u tom trenutku su TT i on odlučili izaći iz tog projekta, a što smo sve pravno riješili i kod javnog bilježnika. Kada mu je predočen dio njegovog iskaza od 10. veljače 2013. (list 979 spisa) u dijelu u kojem je naveo da je prvotni dogovor bio da se DIO GRUPA d.o.o. plati zemljište od 600.000 eura i da se ubuduće OBBO- VULK d.o.o. u izgrađenoj zgradi da u prizemlju oko 400 m2 poslovnog prostora, pa je Dio Grupa kaparila s 100.00 eura zemljište koji su iznos podjednako uložili KT, TT i on i za taj iznos dužili DIO GRUPA d.o.o. pa pozvan da se očituje naveo je da je točno taj iskaz koji je tada dao kada se svega bolje sjećao. Isto tako kada mu je predočen dio njegovog iskaza u kojem je naveo da je kroz neke dvije do tri godine KT im vratio dane pozajmice, nešto u gotovinskom novcu, a nešto kroz izvršene radove u polovnom prostoru koji nije vezan uz ovaj izgrađeni stambeno poslovni objekt, pa pozvan da se očituje ja naveo je da je točan taj iskaz koji je tada dao. Nakon što mu je predočen dio njegovog iskaza u dijelu u kojem je naveo da s obzirom su TT i on imali ulaganja u društvo DIO GRUPA d.o.o. za kupnju osnovnih sredstva za rad i materijal i pored toga su davali i osobne pozajmice KT, prije njihovog izlaska iz društva, sa UE su rekapitulirali sav uložen novac te utvrdili dug od 430.000 eura koji bi im on trebao vratiti kroz godinu dana, za što su potpisali dokument o pozajmici koji se odnosio na njih trojicu kao fizičke osobe, u što nije bila uključena DIO GRUPA d.o.o. pa pozvan da se očituje naveo je da je točan taj iskaz koji dao tada kada se svega bolje sjećao, te pozajmice je KT vratio kroz neko dulje vrijeme, sačinili su potvrde o povratu pozajmice, nešto manje od 400.000 eura novčanih sredstava vraćen, a jedan dio je vraćen kroz građevinske radove.

11.2. Ovakvi iskazi svjedoka prihvaćeni su obzirom su u bitnome suglasni, a i u skladu su s pročitanom dokumentacijom. Tako iz Ugovora o zajmu potpisanog po zajmodavcu IT i zajmoprimcu KT **.**.2008. koji je javno bilježnički i ovjeren tog dana proizlazi da je IT pozajmio optuženiku iznos od 429.450,00 eura bez kamata, te je ugovoreno da će prvi dio pozajmice od 131.400,00 eura biti vraćen optuženom KT do 30. prosinca 2008., a drugi dio od 298.050,00 eura najkasnije do 30. ožujka 2009. Dakle, nigdje se ne spominje da će novčani iznos biti korišten za poslovanje društva DIO GRUPA d.o.o., pa cijeneći iskaze svjedoka, da je jedan dio predanih sredstava KT predstavljao osobnu pozajmicu, a jedan dan za projekat, a da se onda optuženik obvezao sve im naknadno vratiti, nedvojbeno je da društvu cjelokupni iznos nije niti pozajmljen.

11.3. Iz preslike potvrde potpisane po optuženiku uz pečat društva DIO GRUPA d.o.o. te potpise IT i TT od 22. kolovoza 2012. proizlazi da je KT, vlasnik firme DIO GRUPA d.o.o. na račun projekta za izgradnju zgrade na [adresa] isplatio cjelokupno potraživanje IT i TT u iznosu od 429.450,00 eura, dok rukom pisane i potpisane potvrde (list 1439 spisa) potvrđuju da je optuženi IT i TT vratio i to po 50.000 eura 16. kolovoza 2011. i 9. svibnja 2012., a TT i **.**.2012. 50.000 eura, 22. kolovoza 2012. 12.200 te 29. lipnja 2012. 50.000 eura. U svojem je iskazu optuženik potvrdio da su ovom potvrdom IT i TT potvrdili da im je prethodno u cijelosti podmireno njihovo ulaganje u projekat.

11.4. Međutim, ovakva naknadno uložena dokumentacija, rukom pisana i potpisana, po ocjeni ovog suda ne može se prihvatiti kao dokaz da je optuženi upravo novčana sredstva do kojih je došao spornom prodajom nekretnina društva u razdoblju od 29. lipnja 2012. do 9. srpnja 2012. koristio za podmirenje dugova s osnove pozajmice dane i to društvu DIO GRUPA d.o.o. od IT i TT. To stoga, što je iz ugovora o zajmu razvidno da je pozajmljeni iznos bio predan optuženom kao fizičkoj osobi, ni iz čega ne proizlazi da je taj iznos pozajmljen društvu DIO GRUPA d.o.o., kao niti da bi društvo vraćalo taj iznos. Nesporno je utvrđeno je da je pozajmljeni iznos optuženi doista vratio IT i TT i to kao što su to oni naveli dvije do tri godine po pozajmljivanju, dakle, najkasnije 2011., pa sve i da je pozajmica dana od strane TT i IT optuženiku u cijelosti korištena upravo za poslovanje društva DIO GRUPA d.o.o. (za što nema dokaza), ista je i bila vraćena prije spornih prodaja nekretnina. Slijedom navedenog, obrana optuženika da je upravo sredstva koja je pribavio prodajom nekretnina u inkriminiranom razdoblju koristio za povrat sporne pozajmice IT i TT dane i to upravo za poslovanje društva DIO GRUPA d.o.o., ne može se prihvatiti.

11.5. Nadalje, iz iskaza svjedoka RT direktorice trgovačkog društva OBBO-VULK d.o.o., koje je prodalo zemljište na adresi [adresa] društvu DIO GRUPA d.o.o. proizlazi da je s KT, IT i TT koji su osnovali trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. zaključila kupoprodajni ugovor kojim je bilo ugovoreno da će kupoprodajna cijena zemljišta biti plaćena na način da će se društvu OBBO-VULK d.o.o. platiti iznos od 200.000 eura i da će mu, po izgradnji objekta pripasti 400 m[2] poslovnog prostora i 14 parkirnih mjesta u tom prostoru pa je sklopljen i Ugovor o zajedničkom ulaganju u nekretninu. Temeljem kupoprodajnog ugovora društvu OBBO-VULK d.o.o. bilo je kroz 10-12 uplata i to, kako od društva DIO GRUPA d.o.o. tako i od fizičkih osoba isplaćen taj iznos kupoprodajne cijene od 200.000,00 eura time da su zadnje uplate primili 2011. godine i to negdje krajem, neposredno prije nego što je društvo otišlo u stečaj, tako da su uspjeli naplatiti u cijelosti taj iznos od 200.000,00 eura. Također je uspjela ishoditi upis vlasništva za 400 m[2] poslovnog prostora u tom objektu i 13 parkirnih mjesta te 2 garažna mjesta, međutim, od KT nikad nije ishodila nikakav obračun jer nikad društvu OBBO-VULK d.o.o. nije bilo izdan nikakav račun tako da ne može niti utvrditi o kojoj se vrijednosti poslovnih prostora radi u tom objektu. Kada joj je predočena preslik potvrde od 20. rujna 2007. navela je da se sjeća da joj je takva potvrda bila predočena i tada kada je bila prvi puta ispitivana i tada je tu potvrdu pročitala i vidjela, izričito tvrdi da se radi o krivotvorini, ako je i potpisala taj dokument to joj je bilo podmetnuto. Ugovorena kapara za kupovinu zemljišta bila je 100.000 eura i taj iznos je plaćen prije kupoprodaje. OBBO-VULK d.o.o. je od 2007. do 2010. godine obavljalo poslovnu djelatnost u iznajmljenim prostorima u Ilici, time da je negdje krajem 2010. odnosno početkom 2011. godine 2-3 rate najamnine za taj poslovni prostor na temelju faktura ispostavila društvu DIO GRUPA d.o.o. koje ih je i platilo. Naime, u to vrijeme se provodilo etažiranje te zgrade pa je takav zahtjev tada postavila kako bi bilo na taj način plaćeno jer je adut bilo upravo provođenje tog etažiranja. Ona nije uvjetovala ni na koji način uređenje poslovnog prostora sve je to odredio KT, a s njim su imali ugovoreno da će poslovni prostor biti predan po sistemu "ključ u ruke". Ono što su kod ugovaranja tražili je da im se predaju tri poslovna prostora, svaki sa odvojenom infrastrukturom, da budu obojeni, da imaju postavljene pločice, te nikakve posebne zahtjeve nisu postavljali optuženom, već je on bio slobodan u izboru uređenja, točno je da je tražila jači priključak struje, ne sjeća se da li je to i dobila. Optuženi nije platio nikakvu kamatu zbog kašnjenja u isplati kupoprodajne cijene, htjeli su to naplatiti od društva, no, društvo je u međuvremenu otišlo u stečaj, ne sjeća se da bi potpisala kao direktorica društva OBBO-VULK d.o.o. neku potvrdu iz koje proizlazi da je KT platio neku kamatu zbog kašnjenja u plaćanju kupoprodajne cijene. Ne komunicira s KT od 2011. godine kada su se razišli iz razloga što je shvatila da ih je on prevario, naime, ispod njihovog prostora su bili izgrađeni suterenski stanovi, nije realizirao dogovor o izgradnji terase, jednostavno su tada prestali komunicirati, potom je nakon nekog vremena utvrdila da je društvo likvidirano, a da nikad nije dobila dokumentaciju temeljem koje bi mogla utvrditi vrijednost poslovnih prostora i srediti knjigovodstvo svog društva.

11.5.1. Iskaz svjedoka RT u cijelosti je prihvaćen kao istinit, dan je određeno i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Posebno je cijenjen u dijelu u kojem je opisala kako je i kada plaćena kupoprodajne cijena zemljišta prodanog društvu DIO GRUPA d.o.o., konkretno da je kroz više rata, nakon početnog iznosa plaćena cijena zemljišta i to do kraja 2011., a što potvrđuje i materijalna dokumentacija. Također je cijenjen dio iskaza svjedoka u dijelu u kojem je navela da je točno da je od optuženika tražila da plati i najam poslovnog prostora društvu kao i da mu je dostavila obračun kamata i postavila još određene zahtjeve sve prije davanja suglasnosti za etažiranje, no da je optuženik tek platio par rata najma poslovnog prostora, ne i obračun kamata zbog neisplate kupoprodajne cijene, niti je ispunio druge zahtjeve te od kraja 2011. s njime nije u kontaktu.

11.5.2. Cijeneći iskaz svjedokinje RT kao i materijalnu dokumentaciju konkretno Ugovor o kuporodaji zemljišta od 15. rujna 1998. utvrđeno je dakle da je društvo DIO GRUPA d.o.o. kupilo je od društva OBBO Vulk d.o.o. zemljište na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da je kupoprodajna cijena bila dijelom plaćena gotovinom, a dijelom kompenzacijom s poslovnim prostorom u zgradi, pa je tako iznos od 90.000 eura, bio plaćen na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora, dok je ostatak kupoprodajne cijene od 100.000,00 eura bio plaćen kroz više rata do kraja 2011., a društvu OBBO VULK doo. ustupljen je i poslovni prostor od 400 m2 u zgradi i 14 parkirnih mjesta. O plaćanju kupoprodajne cijene iskazivali su i svjedoci TT i IT, konkretno da je nakon njihovog izlaza iz društva bilo ostalo još nekih 100.000 eura koje je optuženi se obvezao platiti vlasnici društva Obbo vulk d.o.o. Činjenica da je naknadno vlasnici društva doista bila plaćena cijena zemljišta no u iznosu od 100.000,00 eura potvrđena je provedenim financijskim vještačenjem kojim je utvrđeno da je društvo DIO GRUPA d.o.o. na žiro račun društva OBBO Vulk d.o.o. platilo kroz pet rata i to u razdoblju od 26. rujna 2011. do 10. svibnja 2012. iznos od 100.000,00 eura. Osim toga, društvo OBBO vulk d.o.o. plaćalo je i zakup poslovnog prostora društvu Obbo vulk d.o.o. no to u 2011. u iznosu od 24.600,00 kuna i 18.450,00 kuna, kao što je to utvrđeno uvidom u račune broj 02-231/2011 i 02- 212/2011, a isti su plaćeni kao što je to utvrđeno knjigovodstveno financijskim vještačenjem putem žiro računa društva DIO GRUPA d.o.o. na račun društva OBBO vulk do.o, sve u 2011. godini. Nadalje, iako je optuženik tvrdio da je društvu Obbo Vulk d.o.o. odnosno vlasnici RT platio i iznos kamata po obračunu koji mu je dostavljen zbog kašnjenja u plaćanju ostatka kupoprodajne cijene i to na ruke u gotovini, sud ovakvu obranu nije prihvatio, suprotna je iskazu svjedoka RT, a ujedno je neuvjerljiva i neživotna te je ocijenjena pokušajem optuženika da prikaže da je prodajom nekretnina pribavljen novčani iznos koristio za podmirenje obveza društva. Naime, svjedok RT, potvrdila je da je u ime društva OBBO- VULK d.o.o. tražila isplatu kamata od društva DIO GRUPA d.o.o. zbog kašnjenja u plaćanja ostatka cijene zemljišta i da je stoga ispostavila obračun kamata, no navela je da isto nije bilo plaćeno, koji je njezin iskaz sud prihvatio obzirom je u skladu s materijalnom dokumentacijom, a osim toga neživotno je i neuvjerljivo da optuženik u okolnostima odnosa s RT, koja ga je, kao što je naveo ucjenjivala, tražeći plaćanje svakakvih dodatnih troškova, ne bi, da joj je doista taj iznos platio gotovinom, kao što tvrdi, o istome sačinio potvrdu o plaćanju. Stoga, iako je tvrdio da je upravo novčanim iznosima dobivenim plaćanjem nekretnina prodanim u razdoblju 27. lipnja do 9. srpnja 2012. namirio preostali dio cijene zemljišta društvu OBBO vulk d.o.o., kao i platio kamate prema ispostavljenom mu obračunu, ovakva obrana optuženika po ocjeni suda, neistinita je i usmjerena uklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, nedvojbeno utvrđeno da je do kraja 2011. izvršio plaćanje s osnove prodaje zemljišta prodavatelju (platio ostatak kupoprodajne cijene i trošak zakupa poslovnog prostora), a da potom bilo kakva druga plaćanja društvu OBBO-VULK d.o.o. nije vršio.

12. Pri tome valja istaći da je knjigovodstveno financijski vještak Tomislav Prpić koji je u nedostatku knjigovodstvene dokumentacije društva, dakle blagajničke dokumentacije društva i poslovnih knjiga za razdoblje 2007.-2012., na temelju uvida u izlist prometa po računu društva utvrdio da je u razdoblju od 18. rujna 2008. do 02. srpnja 2012. optuženi KT kao direktor društva uplatio na žiro račun društva DIO GRUPA d.o.o. pozajmice u ukupnom iznosu od 7.284.027,95 kuna, ali i da je u istom razdoblju izvršen bio povrat pozajmica sa računa društva na tekući račun optuženika i to u iznosu od 15.452.158,73 kuna te je sukladno navedenom društvo DIO GRUPA d.o.o. isplatilo 8.168.130,78 kuna više kao povrat pozajmice u odnosu na ukupnu uplatu pozajmica na žiro račun društva. Iznos od oko 430.000,00 eura optuženi je vratio IT i TT, kao što su o oni naveli i to sa zakašnjenjem, pa se ne može isključiti da je dio više vraćenih pozajmice od strane društva optuženiku zapravo bi namijenjen za vraćanja pozajmica TT i IT.

13. U odnosu na okolnosti prodaje nekretnina bez uplate kupoprodajne cijene na žiro-račun TD DIO GRUPA d.o.o. iz nalaza vještaka proizlazi da su za sve prodane nekretnine TD DIO GRUPA d.o.o. izdani bili računi, jer su za svaku podnesene prijave za plaćanje poreza na promet nekretnina. Ako novac nije uplaćen u blagajnu ili na žiro-račun, onda su potraživanja od kupaca ostala otvorena u poslovnim knjigama, a koja potraživanja su također imovina društva koja ulazi u stečajnu masu. Žiro-račun društva DIO GRUPA d.o.o., kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenje vještaka Prpića, blokiran je 2. srpnja 2012. i to temeljem rješenja o ovrsi s iznosom od 532.370,72 kune, dakle i nakon blokade računa društva (do 9. srpnja 2012.) optuženik je nastavio bez polaganja gotovine na račun društva prodavati imovinu društva. Prema izvješću od 24.svibnja 2013. neprekidna blokada računa društva trajala je 325 dana, a nepodmirene obveze na taj su dan iznosile 2.745.102,97 kuna, od čega 2.638.656,02 kuna s osnove poreznog duga te 106.446,95 kuna zateznih kamata.

13.1. Dakle, na dan blokade žiro računa društva DIO GRUPA d.o.o. 2. srpnja 2012. društvo je imalo i niz neprodanih nekretnina koje su prije otvaranja likvidacije i stečaja prenesene u vlasništvo optuženika KT i članova njegove obitelji, te poznanika, a naknadno su prodane drugim osobama. Prodajom ovih nekretnina bez uplate kupoprodajne cijene na žiro-račun društva DIO GRUPA d.o.o. optuženi KT spriječio je priljev novčanih sredstava na žiro-račun društva, očito svjestan postojanja obveze društva s osnove poreznog duga i s ciljem neplaćanja dospjelih poreznih obveza. Naime, kao što je to utvrđeno iz nalaza vještaka Prpića kupoprodajna cijena stanova koje je društvo prodalo članovima obitelji i drugim osobama, mogla je biti plaćena i na blagajni društva, a da to bude knjigovodstveno ispravno, no taj novac je morao biti položen na račun društva. Društvo je bilo ovlašteno prije nego je taj novac položen na žiro račun društva tim novcem vršiti plaćanje svojih obveza drugima i to na isti način, gotovinskim plaćanjem, uz izdavanja potvrde strani kojoj je plaćeno. U lipnju 2012., je društvo bilo nelikvidno i nesolventno s obzirom da financijska imovina nije bila dovoljna za podmirenje kratkoročnih obveza. Dakle, na sam dan blokade je društvo imalo cijeli niz neprodanih nekretnina što je materijalna imovina koja bi se morala brzo predočiti u financijsku imovinu odnosno prodati, kako bi se u likvidnost vratilo u pozitivnom smjeru obzirom je društvo imalo nepodmirene obveze prema proračunu RH koje su na dan 24. svibnja 2013. iznosile 2.745.102,97 kuna.

14. Iz pribavljene dokumentacije za trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o. za graditeljstvo i usluge kao i nalaza te mišljenja vještaka Tomislava Prpića utvrđeno je da nema poslovne dokumentacije koja bi opravdala korištenje novčanih sredstava uplaćenih na osnovu plaćanja kupoprodajne cijene za stanove opisane u izreci od strane optuženog u svrhu poslovanja trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o. Pri tome treba naglasiti da takva poslovna dokumentacija nije pronađena niti prilikom poreznog nadzora, niti ju je na traženje upućeno mu već početkom 2013., nekoliko mjeseci po pokretanju postupka likvidacije društva, optuženik dostavio stečajnoj upraviteljici društva FT. K tome, optuženi je posjedovao svu knjigovodstvenu dokumentaciju društva jer mu je ista i to kako u papirnatom, tako i u digitalnom obliku bila predana. Dakle, ne samo da u stečajnom postupku i u postupku poreznog nadzora nije na traženje dostavio poslovnu dokumentaciju društva koju je posjedovao, on nije niti tijekom trajanja ovog postupka, po ocjeni suda dostavio relevantnu poslovnu dokumentaciju koja opravdava korištenje novčanih sredstava s računa trgovačkog društva u iznosu i na način na koji mu se to stavlja na teret optužnicom niti je uopće iskazivao o bilo kojem poslovnom odnosu u kojem je stranka bila trgovačko društvo DIO GRUPA d.o.o., a u kojem bi bila korištena navedena gotovinska novčana sredstva, dok iz naprijed iznijetih razloga njegova opravdanja za podmirenjem obveza društva s osnove plaćanja cijene zemljišta i vraćanja pozajmica TT i IT nisu prihvaćena. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da novčana sredstva dobivena u inkriminiranom razdoblju prodajom nekretnina, a uplaćena na blagajni društva DIO GRUPA d.o.o. nisu korištena za poslovanje društva DIO GRUPA d.o.o., već je istim sredstvima optuženik raspolagao po svojem nahođenju. Pri tome, iako je tvrdio da je na taj način nastojao povratiti ono što je ulagano u izgradnju objekta, ovakva njegova obrana neuvjerljiva je i nelogična. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je društvo DIO GRUPA d.o.o. svoje obveze s osnove ulaganja u društvo i projekat izgradnje stambeno poslovne zgrade partnerima TT i IT vratilo, kao i platilo ostatak kupoprodajne cijene zemljišta društvu OBBO vulk d.o.o. prije inkriminiranih prodaja nekretnina društva bez polaganja iznosa kupoprodajne cijene na račun društva, pa stoga navedena plaćanja nisu i ne mogu biti opravdana ovim sredstvima. Što se pak tiče njegovih ulaganja u društvo radi realizacije projekta, financijskim vještačenjem je utvrđeno i to na temelju jedine raspoložive dokumentacije, a to je pregled prometa po računu društva da je u razdoblju od 18. rujna 2008. do 2. srpnja 2012. optuženik davao pozajmice društvu DIO GRUPA d.o.o. u ukupnom iznosu od 7.284.027,95 kuna, no u tom mu je razdoblju izvršen i povrat pozajmica u iznosu od 15.452.158,73 kuna, dakle više mu je, po osnovi povrata pozajmice, isplaćeno 8.168.130,78 kuna, slijedom čega, se ne može prihvatiti niti da bi sredstva dobivena prodajom spornih nekretnina koristio za povrat onoga što je on ulagao u objekt.

15. Dakle, u postupanju optuženog KT ostvarila su se sva objektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. KZ/11., jer je optuženik kao direktor i stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o., pa kao takav ovlašten za raspolaganje novčanim sredstvima po računu društva bio obvezan skrbiti o imovinskim interesima društva, a u vođenju društva postupati pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika sukaldno odredi članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, a postupio upravo suprotno. On je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o., a koja se temelji na zakonu i pravnom poslu kao stvarni voditelj te na taj način pribavio sebi protupravnu imovinsku korist te time prouzročio štetu onome o čijim je imovinskim interesima bio dužan brinuti tj. imovinskim interesima trgovačkog društva DIO GRUPA d.o.o.. Ovdje treba istaći posebno s obzirom na obranu optuženika koji tvrdi da je on stvorio trgovačko društvo pa nije mogao otuđiti njegovu imovinu kako ga se tereti optužnicom da imovina trgovačkog društva nije imovina osnivača, pa osnivači i direktori društva nemaju ovlasti imovinom društava raspolagati kao sa svojom vlastitom imovinom, a članovi uprava društva dužni su savjesno skrbiti o imovini društva u cilju povećanja, a ne umanjenja imovine. Ovakvim postupanjem izuzimanjem imovine društva kroz nepolaganje novčanih iznosa dobivenih prodajem nekretnina društva na račun društva odnosno korištenjem za redovito poslovanje društva tako pribavljenih novčanih sredstava optuženik je svjesno i namjerno zlorabio svoje ovlasti, motiviran upravo izvlačenjem novčanih sredstava iz društva i uzrokovanjem likvidacije i stečaja društva. Pri tome je s obzirom na vrijednost novčanih sredstava koju je pribavio prodajom nekretnina pribavio sebi korist u iznosu od 3.775.577,13 kuen (501.105,20 eura), dakle u iznosu većem od 60.000,00 kuna, a prema odredbi članka 87. stavka 29. KZ/11. vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, pa je stoga, uzimajući u obzir visinu štete uzrokovane društvu nedvojbeno da su u postupanju optuženika ostvarena obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

16. Optuženi KT pri tom je bio je svjestan da na način na koji postupa u inkriminiranom razdoblju kada u trajanju od svega deset dana prodajom imovine društva bez polaganja novčanih sredstava s osnove kupoprodaje nekretnina u iznosu od 501.105,20 eura na žiro račun društva, postupa protivno imovinskim interesima društva DIO GRUPA d.o.o.. Naime, optuženik je bio svjestan da postoji dugovanje društva s osnove poreznog duga i upravo je, kao što je sam naveo, ne polažući novčana sredstva od, u tom razdoblju, prodanih nekretnina društva na žiro račun društva želio i spriječiti namirenje drugih obveza društva. Pri tome, sredstva, kao što je naprijed obrazloženo on nije koristio u svrhu poslovanja društva, postupajući tako protivno imovinskim interesima društva, a čije je interese bio dužan štititi, pa je djelo htio kao takvo i kao svoje. On je takvim postupanjem pribavio sebi znatnu imovinsku korist, a trgovačkom društvu prouzročio znatnu štetu.

17. Sud je neznatno, izmijenio činjenični opis i to u šestom redu navođenjem tek broja Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon o trgovačkim društvima te u osmom redu činjeničnog opisa je iza naznake novčanog iznos od „501.105,20“ umjesto omaškom navedebe valute „eur“ naveo ispravno „eura“, na koju je neznatnu specifikaciju činjeničnog opisa, kojom se ne zadire u bitna obilježja kaznenog djela, sud bio ovlašten.

18. Obzirom da ubrojivost optuženika i svijest o protupravnosti nisu dovedeni u pitanje, a nisu utvrđeni niti bilo kakvi ispričavajući razlozi, utvrđeno je da su u ponašanju optuženog KT ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. Kz/11 za koje ga je oglasio krivim

19. Obrana optuženika prihvaćena je tek u dijelu u kojem je suglasno ostalim izvedenim dokazima, priznao da je u inkriminiranom razdoblju prodao nekretnine društva i da novac dobiven tom prodajom nije položio na žiro račun društva. Međutim, dio obrane optuženika da je na taj način podmirio obveze društva s osnove plaćanja dijela kupoprodajne cijene zemljišta društvu OBBO-VULK d.o.o. i vraćajući pozajmice ranijim partnerima TT i IT s osnove njihovih financijskih ulaganja u društvo, iz naprijed iznijetih razloga nije prihvaćena već je ocijenjana tek pokušajem otpravdanja nezakonitog izuzimanja imovine i uzrokovanja time štete društvu DIO GRUPA d.o.o. Niti obrana optuženika o požaru u kojem je izgorjela dokumentacija društva kao razlog neposjedovanja iste ne može se prihvatiti, kao što je naprijed obrazloženo. Što se pak tiče navoda da je ulaženjem u ovaj projekt i dovršetkom objekta u vrijeme gospodarske krize nije nikog oštetio, da je društvo DIO GRUPA d.o.o. on sam stvorio pa nije mogao otuđiti novac društva, kao i da je projekat završio s minusom jer je više uložio u izgradnju nego je uprihodio prodajom nekretnina, valja istaći da je poslovni rizik zasigurno bila izgradnja objekta u vrijeme gospodarske krize, no ni na koji način isto ne može biti opravdanje za inkriminiranu zlouporabu i postupanje na štetu imovinskih interesa društva. Trgovačko društvo je zaseban entitet, ima svoju pravnu osobnost i njegova imovina ne predstavlaj imovinu vlasnika društva, koji je može po svojem nahođenju, suprotno propisima koristiti na štetu imovinskih interesa društva.

20. Vjerodostojnost iskaza svjedoka dana je prethodno.

21. Nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijske vještaka Tomislava Prpića i vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina ĐT u cijelosti su prihvaćeni, dani su na temelju raspoložive materijalne dokumentacije, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osoba nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka.

22. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom postupka također je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna.

23. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio KZ/11 prema kojem je radnja počinjenja kaznenog djela odgovarala opisu kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. S obzirom je, 01. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11), sud je na temelju članka 3. stavka 3. KZ/11 bio dužan utvrditi postoji li pravni kontinuitet odnosno da li se kazneno djelo koje se inkriminira optuženiku može podvesti pod biće određenog kaznenog djela iz KZ/11. Ispitujući postojanje pravnog kontinuiteta sud utvrdio da postoji pravni kontinuitet te da kazneno djelo činjenično opisano u optužnici nalazi svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gopodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Naime, kazneno djelo zlouporabe službenog položaja i ovlasti čini službene ili odgovorna osoba koja iskoristiti svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, a obilježja kojeg djela su utvrđena u inkriminiranom ponašanju optuženog KT. S obzirom na načelo obvezne primjene blažeg zakona opisano u članku 3. stavku 2. KZ/11, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju blaži KZ/11 te je isti primijenio. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o visinama neodređenih vrijednosti kao zakonskih obilježja kaznenih djela (broj Su-IV K-4/2012-7), a koje je sada i izričita zakonska odredba (članak 89. stavak 29. KZ/11) zakonsko obilježje „znatna imovinska koristi“, odnosno „znatna šteta“ kod kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11 postoji kad vrijednost imovinske koristi, odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna. To je za optuženika povoljnije od zakonskog obilježja kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97 prema kojoj je znatna imovinska koristi postojala ako je iznos prelazio iznos od 30.000,00 kuna pa je za ostvarenje kvalifikatornog obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11 potreba veća kriminalna količina. Slijedom navedenog, sud je u konkretnom slučaju kao blaži zakon primjenio KZ/11 te predmetno djelo označio po istom, kao djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11.

24. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženom KT za počinjeno kazneno djelo, a kojom bi se ostvarila svrha kako specijalne tako i generalne prevencije i izrazila primjerena društvena reakcija u vidu društvene osude počinjenog kaznenog djela, vijeće je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, osobito jačinu povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinio, način počinjenja djela, prijašnji život optuženika i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

24.1.Tako je olakotnom okolnosti optuženom sud cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, koja okolnost dovedena u svezu sa činjenicom da je optuženik osoba u dobi od skoro sedamdeset godina ukazuje da je ovakvo njegovo ponašanje izolirani oblik ponašanja, a ne pravilo ponašanja. Olakotnom okolnošću cijenjen je i protek vremena od počinjenja kaznenog djela (trinaest godina), obzirom se protek vremena ne može se pripisati krivnji optuženika, kao i činjenica da je optuženik otac četvoro djece. Otegotnom okolnošću pak optuženiku cijenjena je visina pribavljene imovinske koristi. Naime, iako isto obilježje jest kvalifikatorna okolnost te kao takva ne može biti samo za sebe uzeta u obzir kao otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne jer bi to predstavljalo dvostruko vrednovanje iste okolnost koja bi se time vrednovala jednom kao obilježje kaznenog djela, a potom i kao okolnost relevantna za kaznu, u ovom konkretnom slučaju visina pribavljene imovinske koristi koju je optuženik ostvario za sebe u znatnoj mjeri premašuje zakonski minimum od 60.000,00 kuna, zbog čega je visina pribavljene imovinske koristi cijenjena otegotnom okolnošću.

24.2. Cijeneći, dakle, da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, te cijeneći zakonski okvir za odmjeravanje kazne, ali i vrijeme počinjenja kaznenog djela i nespornu okolnost gospodarske krize koja je otežavala normalno poslovanje posebice građevinskih tvrtki, sud je na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 optuženog KT za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Pri tome je uzimajući u obzir životnu dob optuženika i dosadašnju neosuđivanost, sud ocijenio da radi postizanja svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju nije potrebno izvršenje izrečene kazne u cijelosti, pa je istome na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu prema kojem neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu, dok se kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u odnosu na optuženika neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od četiri godine od dana pravomoćnosti ne počini drugo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja u uvjetovanom djelu odmjerena je cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela kao i utvrđenu kriminalnu količinu.

24.3. Ovakva kazna izrečena optuženom KT za počinjeno kazneno djelo, po ocjeni suda, potrebna je i primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela te odgovara stupnju krivnje optuženika i istom će se postići svrha kažnjavanja, djelovati na optuženog da shvati neprimjerenost i kažnjivost svojeg ponašanja kako do ovakvih ili sličnih kažnjivih ponašanja u budućnosti ne bi došlo, a djelovat će se i na druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

25. S obzirom je nesporno utvrđeno da je počinjenim kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11 optuženi KT ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 501.105,20 eura sud je po prijedlogu tužitelja, a s obzirom na načelo prema kojem nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, od optuženika oduzeo imovinsku korist u iznosu od 501.105,20 eura te odredio da taj novčani iznos predstavlja imovinu RH te naložio optuženiku isti iznos u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti uplatiti u državni proračun.

26. Optuženom ŽT koji je oglašen krivim za učin kaznenog djela iz članka 246.stavka 2. KZ/11, sud je na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 1.-6. ZKP/08 naložio naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura, visina kojeg je odmjerena uzimajući u obzir duljinu trajanja i brojnost u postupku poduzimanih radnji, kao i naknaditi trošak provedenih knjigovodstveno financijskih vještačenja u ukupnom iznosu od 5.854,90 eura te naknaditi nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 119,45 eura, koji je trošak dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude uplatom u Državni proračun. Ocjena je suda da optuženik koji, iako je nezaposlen, a obzirom da ostvaruje primanja u mjesečnom iznosu od oko 3. - 4.000,00 eura i ima nekretnine u vlasništvu te nema obveza uzdržavanja drugih je u mogućnosti naknaditi ovako odmjeren trošak postupka bez opasnosti po uzdržavanje sebe i svoje obitelji.

U odnosu na odbijajući dio presude

27. S obzirom da je ovlašteni tužitelj, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu tijekom rasprave, a nakon provedenog dokaznog postupak odustala od daljnjeg kaznenog progona optuženog KT za učin kaznenog djela zlouporabe stečaja iz člana 282. stavka 1. i 2. KZ/97, na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08 u odnosu na optuženika odbijena je optužba da bi počinio ovo kazneno djelo, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Sanja Nola

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.