Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-551/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kaliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/A, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d. o. o., odvjetnicima u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 50404607-5103232221 od 2. studenog 2006. godine zaključenog između tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 2. studenoga 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103232221 uz rok otplate od 84 mjeseca, kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 35.000,00 HRK. Tuženik je tužitelju naplatio naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 875,00 HRK, što predstavlja 2,500 % iznosa kredita. Navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 87., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Poziva se na odredbu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi toč. 10 Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju "uzmi li ostavi". Tuženik mu nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi se tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika i o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita te su isti ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno. Stoga ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe toč. 10. Ugovora o kreditu uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do plateža sve u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe da navedena odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno drugim riječima ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 2,500 % na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe. Da je tužitelju ta odredba Ugovora o kreditu bila jasna i lako uočljiva proizlazi i iz letka odnosno ponude koji je tuženik stavio na raspolaganje svim svojim korisnicima, pa tako i tužitelju. Naime, iz navedenog letka, jasno je razvidno da se naknada za obradu kredita naplaćivala u visini od 2,500 %. O naplati naknade za obradu kredita tužitelj je bio upoznat i prilikom sklapanja ugovora. Osim što je ta odredba tužitelju bila lako uočljiva, nedvosmisleno razumljiva i prezentirana od strane službenika tuženika, iznos naknade od 2,500% od iznosa kredita je naknada za troškove koji su prouzrokovani tuženiku uslijed obrade kredita poput: operativnih troškova, materijalnih troškova, troška s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluga), povezanih regulatornih troškova. S obzirom na troškove nastale prilikom obrade kredita tuženik je sukladno odredbi čl. 10. Ugovora i nastalim troškovima naplatio naknadu u visini od 2,500 % od visine predmetnog kredita u iznosu od 875,00 HRK. Slijedom navedenog, ukazuje se da je odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača propisano da je ugovorna odredba nepoštena ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da će se prilikom utvrđivanja tih okolnosti uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Ističe da je ulazna naknada bila utvrđena u točno određenom i tužitelju poznatom i lako uočljivom i razumljivom iznosu, da je službenik tuženika tužitelju prezentirao ulaznu naknadu i troškove koje obuhvaća, da je postojala i ponuda koja je predana tužitelju, a u kojoj se također upozorilo tužitelja na obvezu plaćanje naknade. Stoga, nakon što je upoznat sa svim tim okolnostima, a budući da je polazište za bilo koji obveznopravni odnos sadržano u volji ugovornih strana, ukoliko tužitelj nije pristajao na navedenu naknadu, isti nije ni bio u obvezi pristati na predmetni Ugovor o kreditu. Osim toga, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u dostavu podataka (str. 3-4) ugovor o kreditu (str. 6-9) podatke banke (str. 26-30), odluka o visini kamatnih stopa (str. 49-54), u sudsku praksu (str. 60-115), saslušan je tužitelj (str. 116) i svjedokinja ĐJ (str. 118.).

4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju prilikom podizanja kredita 2006. godine bila obračunata i naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 875,00 HRK, a taj kredit je bio podignut i utrošen u svrhu adaptacije kuće te se radilo o tipskom kreditu sklopljen na formularu. O tom kreditu se nije pregovaralo već ga je tužitelj mogao podići ili ne pod uvjetima navedenim u tom kreditu. Tužitelj navodi da je ugovor pročitao ali nije razumio što točno znači naknada za obradu kredita niti mu je itko objasnio koji su to troškovi koji se trebaju pokriti iz naknada za obradu kredita. U trenutku podizanja kredita tužitelj navodi da je bio zaposlen u "Eurogmb" te nije imao obrt, OPG ili privatnu firmu.

4.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da se ne sjeća ugovora koji su sklopili tužitelj i tuženik 2006. godine. Međutim, svjedokinja navodi da se u odnosu na naknadu za obradu kredita nije moglo pregovarati jer su uvjeti bili određeni u određenom postotku tako da su uvjeti kredita bili unaprijed određeni. Svjedokinja navodi da se ne sjeća da li se je radilo o tipskom ugovoru ali su se podaci o pojedinom zajmoprimcu unosili dok su uvjeti za podizanje kredita bili unaprijed određeni, a naknada je bila navedena u ugovoru. Taj ugovor je pročitan kod javnog bilježnika, a svjedokinja se ne sjeća da li su klijenti pitali od čega se sastoji naknada kredita.

5. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

6. Među strankama nije sporno:

- da su sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607- 5103232221 od 2. studenoga 2006. u iznosu od 35.000,00 HRK,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 9,650 % godišnje,

- da je rok otplate kredita je određen na 84 mjeseca, radi adaptacije kuće s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima,

- da je toč. 10. navedenog Ugovora ugovorena obveza korisnika kredita platiti prije korištenja kredita naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini 2,500 % na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana,

- da je tuženik naplatio istu naknadu tužitelju u iznosu 875,00 HRK.

7. Sporno je:

- je li ništetna odredba toč. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/50404607-5103232221 od 2. studenoga 2006. kojom je ugovorena naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini 2,500 % na iznos kredita.

8. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl.5. Direktive 93/13/EEZ.

9. Nije prijeporno da je tuženik sastavio Ugovor o kreditu na standardiziranom, unaprijed pripremljenom obrascu, te ga je tužitelj dobio tek kada ga je trebao potpisati, kao i da tom prilikom nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama Ugovora, niti je tužitelj mogao utjecati na odredbu o visini naknade budući da je ista bila propisana katalogom tuženika, kako to i proizlazi iz izvatka iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

11. U čl. 59. ZZP propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju, te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U čl. 81. st. 1. ZZP, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi toč. 10. Ugovora, prilikom sklapanja istog pojedinačno pregovaralo. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezuje prije isplate kredita platiti banci naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini 2,500 % od iznosa kredita.

13. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), dalje ZOO, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornim odredbama ugovora. Isto tako u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva i zašto je određena baš u visini 2,500 % od ukupnog iznosa kredita, a niti je to navedeno u letcima koji su davani klijentima i bili izloženi u poslovnicama tuženika.

14. Sporna ugovorna odredba, iako je naizgled jasna i razumljiva, u smislu obveze tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te je ta odredba jasno određena i u dijelu visine te naknade, jer je u istoj navedeno da naknada iznosi 2,500 % od iznosa kredita. Prema utvrđenju ovog suda ista nije u cijelosti jasna, jer nije jasno i određeno navedeno na što se ti troškovi odnose, a nelogično je i da njihova visina ovisi o visini iznosa kredita, jer ista nije od utjecaja na sve one troškove koje navodi tuženik, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u nerazmjerno visokom iznosu od 875,00 HRK. Pritom je za istaknuti i da je nelogičan navod tuženika da se ti troškovi odnose na troškove djelatnika banke, zatim materijalne troškove u vidu uredskog materijala, informatičke opreme, energenata, razmjene podataka i slično, zatim trošak poštarine i povezanih regulatornih troškova, kao što je primjerice izrada ponude i provjere unosa podataka, jer djelatnici banke za svoj rad ostvaruju plaću, a ne ostvaruju posebnu naknadu za obradu kredita, koju bi tuženik trebao svojim djelatnicima isplatiti, dok ostatak navedenih troškova ulazi u redovne troškove poslovanja banke, koji svakako ne korespondiraju s iznosom naknade koja je ugovorena spornom odredbom i naplaćena tužitelju.

15. Slijedom navedenog, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je nametnula obvezu tužitelju kao potrošaču plaćanja neobrazložene naknade u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom obrade kredita, koja odredba je stoga prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ništetna. Ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost samog ugovora, sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a, budući da on može opstati bez te odredbe, slijedom čega je sud odlučio kao pod toč. I izreke i utvrdio ništetnost sporne ugovorne odredbe o naknadi.

16. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora (1.327,23 EUR) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) tužitelju pripada za sastavljanje tužbe-100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za obrazloženi podnesak od 7. veljače 2025.-100 bodova te za zastupanje na ročištima od 22. siječnja 2025., 27. veljače 2025. i 20. ožujka 2025. po 100 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 1.000,00 EUR, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 250,00 EUR, što onda iznosi 1.250,00 EUR.

16.2. Prema tome, tužitelju pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na predmetni iznos troška teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, zbog čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

16.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 106,18 EUR, jer je tužitelj istih oslobođen temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, te tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR, s obzirom da taj trošak nije niti nastao jer ročište za objavu presude nije održano.

U Virovitici 20. ožujka 2025.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja - Odvjetnik Jugoslav Puran, Ferde Rusana 4, Bjelovar

2. Za tuženika – OD Metelko, Knežević & Partneri d. o. o., Lopašićeva 6, Zagreb