REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-108/2024-87

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika SUNDANCE – ISTRA d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 25, OIB: 38432325104 zastupanom po punomoćnici Gabrijeli Banić, odvjetnici iz Zagreba, nakon glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Zorana Slokovića, odvjetnika iz Pazina i punomoćnice tuženika Gabriele Banić, odvjetnice iz Zagreba te presude objavljene 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti na ime manje isplaćene bruto plaće ukupan iznos od 19.654,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se do 31.07.2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

-na iznos od 248,17 EUR, počev od dana 23.05.2013., pa do isplate,

-na iznos od 821,69 EUR, počev od dana 20.06.2013., pa do isplate,

-na iznos od 827,94 EUR, počev od dana 19.07.2013., pa do isplate,

-na iznos od 831,74 EUR, počev od dana 19.08.2013., pa do isplate,

-na iznos od 841,03 EUR, počev od dana 06.09.2013., pa do isplate,

-na iznos od 849,63 EUR, počev od dana 10.10.2013., pa do isplate,

-na iznos od 849,53 EUR, počev od dana 13.11.2013., pa do isplate,

-na iznos od 850,77 EUR, počev od dana 10.12.2013., pa do isplate,

-na iznos od 850,45 EUR, počev od dana 13.01.2014., pa do isplate,

-na iznos od 858,21 EUR, počev od dana 25.02.2014., pa do isplate,

-na iznos od 855,79 EUR, počev od dana 19.03.2014., pa do isplate,

-na iznos od 848,42 EUR, počev od dana 16.04.2014., pa do isplate,

-na iznos od 843,90 EUR, počev od dana 29.05.2014., pa do isplate,

-na iznos od 840,12 EUR, počev od dana 30.06.2014., pa do isplate,

-na iznos od 1.297,62 EUR, počev od dana 15.07.2012., pa do isplate,

-na iznos od 1.302,25 EUR, počev od dana 15.08.2014., pa do isplate,

-na iznos od 1.300,46 EUR, počev od dana 15.09.2014., pa do isplate,

-na iznos od 851,38 EUR, počev od dana 15.02.2016., pa do isplate,

-na iznos od 930,93 EUR, počev od dana 15.03.2016., pa do isplate,

-na iznos od 911,86 EUR, počev od dana 15.04.2016., pa do isplate,

-na iznos od 919,03 EUR, počev od dana 15.05.2016., pa do isplate,

-na iznos od 923,75 EUR, počev od dana 15.06.2016, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan u dijelu za isplatu do iznosa 27.732,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su iznosi sadržani u dosuđenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja bolovanja zbog komplikacija u trudnoći ukupan iznos od 550,94 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od 19.12.2014. do 31.07.2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime manje isplaćene rodiljne naknade ukupan iznos od 3.916,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

-na iznos od 141,32 EUR počev od dana 18.12.2014., pa do isplate,

-na iznos od 515,04 EUR počev od dana 19.01.2015., pa do isplate,

-na iznos od 536,27 EUR počev od dana 19.02.2015., pa do isplate,

-na iznos od 590,99 EUR počev od dana 25.02.2015., pa do isplate,

-na iznos od 561,26 EUR počev od dana 18.03.2015., pa do isplate,

-na iznos od 519,27 EUR počev od dana 17.04.2015., pa do isplate,

-na iznos od 516,74 EUR počev od dana 18.05.2015., pa do isplate,

-na iznos od 535,99 EUR počev od dana 18.06.2015., pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu do iznosa od 3.928,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 11,95 EUR teku od 25.02.2015. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime manje isplaćene otpremnine ukupan iznos od 2.957,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 27.rujna 2016., pa do isplate u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.681,35 EUR, u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 4.965,13 EUR zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika od 04.11.2004., te da je 12.05.2016. primila odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Na istu da je 27.05.2016. uložila zahtjev za zaštitu prava radnika, tražeći da joj se pravilno utvrdi trajanje otkaznog roka, kao i visina otpremnine koja da je u odluci samo opisno navedena, da joj se isplati neisplaćeni dio plaće, rodiljne naknade i naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći. Tuženik da je djelomično udovoljio zahtjevu, odnosno samo u dijelu koji se tiče trajanja otkaznog roka, dok da je za ostali dio naveo da mora provjeriti podatke. Tužiteljica od tuženika kao poslodavca da ima potraživanja s osnova neisplaćene plaće, s osnova manje ostvarene naknade za vrijeme korištenja bolovanja zbog komplikacija u trudnoći, te s osnova manje isplaćene rodiljne naknade obzirom da tuženik nije tužiteljici obračunavao davanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje na ukupno ugovoreni iznos plaće, već samo na dio plaće koji da joj je isplaćivan na računu u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica da je sa tuženikom ugovorila stvarnu plaću u iznosu od 880,00 eura neto u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-s na dana isplate. Na račun u Republici Hrvatskoj da joj je isplaćivan neto iznos od 2.660,00 kuna dok da je ostatak iznosa do 880,00 eura isplaćivan na račun tužiteljice u Republici Italiji. S obzirom da je tužiteljica imala ugovorenu plaću u iznosu od 880,00 eura neto da je potrebno na dan isplate plaće odnosno na dan dospijeća plaće (petnaestog u mjesecu za pretekli mjesec) ukoliko plaća nije isplaćivana u mjesecu u kojem je trebala biti isplaćena, utvrditi kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB-a, te temeljem tog iznosa obračunati bruto plaću iz ovog iznosa, a što je navedeno u tablici br. 1 koja da je sastavni dio tužbe. Dalje navodi da prema Zakonu o radu termin plaća predstavlja bruto plaću, te da je ista obračunala bruto plaću prema kalkulatoru objavljenom na internet stranici www.rrif.hr. Tužiteljici da je plaćanje na račun u Republici Italiji vršeno neredovito, a posljednja uplata da je izvršena 29.05.2014. kad joj je uplaćen iznos od 3.000,00 eura, te je tom uplatom zatvoreno dugovanje za plaću zaključno s mjesecom lipnjem 2012. Dalje navodi da je tužiteljici na račun u Republici Hrvatskoj isplaćen dio plaće za period od lipnja 2012., pa do zaključno svibnja 2014., sve prema podacima u tablici broj 1. dok joj za lipanj, srpanj i kolovoz 2014. plaća nije isplaćena niti djelomično. Tuženik da nije vršio nikakve uplate na račun tužiteljice u Republici Hrvatskoj od 30.06.2014., pa do 12.07.2016. kada je nakon zaprimljenog zahtjeva za zaštitu prava platio iznos od 2.033,20 kuna za siječanj 2016., te isti iznos za veljaču, ožujak, travanj i svibanj iste godine. Navodi da je kod isplate za svibanj 2016. u iznosu od 2.033,20 kuna omaškom navedeno da se radi o isplati plaće za siječanj 2016. Tim iznosima da je samo djelomično isplaćena plaća tužiteljici obzirom da nije poštovan dogovor o isplate neto plaće od 880 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tužiteljica da je koristila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći u periodu od 01.rujna 2014. do 45 dana prije termina poroda koji je trebao biti 07.01.2015. od kada je na rodiljnom dopustu. Na rodiljnom dopustu da je bila do 04.01.2016., te da joj za prvih 6.mjeseci nakon poroda pripada rodiljna naknada u iznosu pune neto plaće ostvarene prije poroda, odnosno 880,00 eura neto u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, a za preostalih 6 mjeseci da joj pripada naknada zajamčena zakonom (od 2.328,20 kuna do 2.750,88 kuna) i koja joj je naknada za tih preostalih 6 mjeseci isplaćivana. Dalje navodi da kako tužiteljici nisu isplaćivani doprinosi na ukupan iznos plaće to je ista ostvarila pravo na manji iznos naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, a ostvarila je i manji iznos rodiljne naknade za period od 45 dana prije poroda, te za 6 mjeseci nakon poroda, sve u iznosima navedenim u tabeli br. 2. i 3. Tužiteljica zaključno u historijatu tužbe specificira svoja potraživanja što se tiče manje isplaćene plaće, naknade plaće za vrijeme bolovanja zbog komplikacija u trudnoći, te manje isplaćenu rodiljne naknade. Na ročištu 09.studenog 2016. proširuje tužbeni zahtjev tražeći i isplatu manje plaćene otpremnine u iznosu od 23.366,66 kuna. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev i zahtjeva parnični trošak od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, te da su netočni navodi tužiteljice da u odnosu na njezine plaće postoje dugovanja. Ističe da nije jasno na temelju čega tužiteljica smatra da joj je ugovorena plaća u iznosu od 880,00 eura neto. Isto da tužiteljica nije dokazala, te da nije dostavila nikakav vjerodostojan dokazni prijedlog, kao što bi bio ugovor o radu ili nekakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se tuženik obvezao tužiteljici isplaćivati bilo što mimo njezine ugovorene plaće. Dalje napominje da su dogovori kakve tužiteljica spominje nezakoniti, te otklanja bilo kakvu mogućnost povezivanja tuženika sa nezakonitim radnjama. Tuženik da je sa tužiteljicom sklopio ugovor o radu u kojem su definirani svi sastojci radnog odnosa, pa tako i plaća. Ništa drugo što se ticalo radnog odnosa da nije bilo niti dogovoreno niti definirano mimo ugovora o radu i hrvatskih radnopravnih propisa. Tabele koje su dostavljene uz tužbu da ne predstavljaju nikakav vjerodostojan dokument, to da su izračuna sa tzv. „kalkulatora plaće“ na internetu u koji da se može unijeti bilo koja željena vrijednost u rubriku „neto plaća“, pa da se dobije izračun poreza i doprinosa. Te tabele da nemaju nikakvu povezanost sa radnim odnosom tužiteljice kod tuženika. Iz predloženih dokaza, a posebice prijedloga za saslušanjem svjedoka CŽ i BŽO da se ne navodi na koje okolnosti se isti imaju saslušati, isti, pa se tuženik protivi tim dokaznim prijedlozima ukoliko se ne navedu okolnosti na koje se iste namjerava saslušati. Dalje navodi da je s obzirom da je tuženik hrvatsko društvo tužiteljica svu dokumentaciju predanu uz tužbu a koja je na stranom jeziku dužna prevesti po stalnom sudskom tumaču. Navodi iz tužbe o zatvaranju navodnog dugovanja za plaću uplatom iznosa od 3.000,00 eura na račun tužiteljice u Italiji da su proizvoljni. U odnosu na sve navedeno da tuženiku ne preostaje ništa nego sve navode paušalno osporiti i pozvati se na teret dokaza koji da je na tužitelju. Tuženik također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ne protivi se provođenju financijskog vještačenja ukoliko se navede što bi bio sadržaj istoga. Isto tako ako bi se vještačile poslovne knjige tuženika predlaže da se odredi vještak iz Zagreba, jer se poslovne knjige tuženika nalaze u knjigovodstvenom uredu u Zagrebu. Što se tiče rodiljne naknade tužiteljice tuženik ističe da se njega to ne tiče, jer da je svoja prava iz rodiljne naknade tužiteljica morala rješavati sa isplatiteljem iste, odnosno Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Dalje navodi da su navodi iz točke IV. tužbe potpuno nerazumljivi, pa se tuženik protivi dokaznim prijedlozima koje je iznijela tužiteljica osim u slučaju da ista objasni na koju okolnost se ti dokazi trebaju izvesti i što se sve točno traži. Osporava tabele dostavljene uz tužbu obzirom da ih je sastavila sama tužiteljica, te ponavlja da iste nisu vjerodostojan dokument i protivi se tom dokaznom prijedlogu. Dalje navodi da je razvidna nepodudarnost trajanja bolovanja zbog komplikacija u trudnoći u odnosu na točku 2. i 3. tužbenog zahtjeva. U točci 1. tužbenog zahtjeva da se navodi da su komplikacije navodno nastale 15.09.2014., a u točci 2. i 3. da su nastale 19.12.2014. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-115/2016 od 13. listopada 2020. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati: na ime manje isplaćene bruto plaće ukupan iznos od 148.088,05 kn, na ime manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zbog komplikacija u trudnoći ukupan iznos od 4.151,03 kn, na ime manje isplaćene rodiljne naknade ukupan iznos od 29.511.73 kn te na ime manje isplaćene otpremnine ukupan iznos od 22.285,39 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Navedena presuda je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-101/2021 od 17. srpnja 2024. ukinuta pod točkama I, II i III izreke kao i u dosuđujem dijelu pod točkom IV izreke te rješenje istog suda pod istim poslovnim brojem pod točkama III i IV izreke, pa je predmet u navedenim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uputa je Županijskog suda je da se uzme u obzir sve uplate koje je tužiteljica primala na svoj račun u inozemstvu te da se na njih osvrne u obrazloženju presude te da pravilno dosudi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koji su iznosi sadržani u tužitelju dosuđenim bruto iznosima.

4. U ponovljenom dokaznom postupku izvršen je uvid u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (list 7), zahtjev za zaštitu prava (list 8 i 9), podatke (list 10), dokumentaciju-obračunske liste (list 13-48, 49-85), izvod iz zemljišnih knjiga (list 86 i 89), financijski izvještaj za 2015. (list 90.), bilješke uz financijske izvještaje za 2015. (lits 91-97) povijesni izvadak iz sudskog registra (list 98 i 99), dokument (list 119), promet po računu (list 128-139), dokumentaciju (list 142-151), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BŽO, CŽ (list 178-180), tužiteljice (list 181-182), izvršen je uvid u potvrdu o visini dohotka (list 210-216), provedeno je vještačenje po vještaku Zorici Unukić (list 254-256), izvršen je uvid u zahtjev (list 258-261), provedena je dopuna nalaza i mišljenja po vještaku Zorici Unukić (list 266-269), izvršen je uvid u ostalu dokumentaciju priloženu spisu.

5. Sukladno uputi višeg suda, 9. listopada 2024. održano je ročište, na kojem je tužitelj predložio dopunu financijskog vještačenja na način da se iz bruto plaće izdvoji iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kako bi mogao precizirati tužbeni zahtjev. Nadalje je naveo da se iz ispisa računa vidi da kada se uplata od 19.109,45 EUR podijeli sa 530,00 EUR, rezultat je upravo razlika plaće za 36 mjeseci, odnosno za razdoblje do siječnja 2012. te da tužiteljici nije plaćena plaća za niti jedan mjesec utuženog razdoblja, nego se tim uplatama pokrivalo ranije dugovanje na ime razlike plaće. Na ročištu održanom 22. siječnja 2025. tuženik se usprotivio dopuni vještačenja jer smatra da nema osnove uzimati u obzir plaćanja drugih pravnih osoba na račun tužiteljice i da se s obzirom na isprepletene odnose između tužiteljice, njezinog brata, tuženika i zakonskog zastupnika tuženika ne može sa sigurnošću utvrditi koja uplata se odnosi na koja pravni odnos i na koju osobu jer da su tužiteljica i njezin brat često nastupali zajedno i primali uplate jedan za drugoga. Naveo je da konstrukcija da bi tuženik bio odgovoran za neku proizvoljno određenu mjesečnu plaću koju bi isplaćivala neka treća osoba u inozemstvu nije potkrijepljena niti jednim materijalnim dokazom pa prema tome se tuženik protivi dopuni vještačenja jer nije jasna metodologija kojom će se neke uplate trećih osoba smatrati plaćom, jer je izračun istih u neskladu s načelom slobode ugovaranja iz Zakona o radu. Tužitelj se na navedeno očitovao navodeći da je u dosadašnjem tijeku postupka dokazano na jasan način postojanje odnosa između stranaka i duga tuženika prema tužiteljici, a da se tuženik sada proizvoljno poziva na navodno postojanje uplata tuženika koji bi bili vršeni tužiteljici za račun trećih osoba, odnosno njezinog brata.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju. Sporna je ugovorena visina plaće tužiteljice u utuženom razdoblju, sporna je visina isplaćene naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći i rodiljna naknada, visina otpemenine, te uplate na tužiteljičin račun u Italiji za vrijeme radnog odnosa i tko ih je vršio, odnosno da li su to uplate koje se mogu povezati sa tuženikom, te plaćom ugovorenom sa tuženikom.

8. Svjedok CŽO u svom je iskazu na ročištu 19. listopada 2017. naveo da je bio zaposlen kod tuženika kao direktor, da je došao iz Mađarske kako bi se razvijali poslovi na tom području, te da je na funkciji direktora bio od 2003. do 2007. Tužiteljica da je radila kod tuženika kao administrator, da je pomagala oko prevođenja, te kod sklapanja ugovora i kontakata sa klijentima. Dalje navodi da mu je poznato koliku je ugovorenu plaću imala tužiteljica iako on nije nadgledao tužiteljicu, već da je za to bila zadužena osoba MŽO. Plaća tužiteljici da je isplaćivana u dva dijela, jedan dio da je isplaćivan u prvo vrijeme od 2002. i 2003. u iznosu od 800,00 eura i to da je dio koji je dolazio iz Mađarske, a kasnije da je taj dio iznosio 880 eura., a drugi dio da je isplaćivan u svrhu plaćanja doprinosa. Navodi da nije siguran koliko iznosi taj drugi dio, moguće 200 do 300 eura. Dalje navodi da nije siguran da li je u ovom prvom dijelu tužiteljici isplaćivana plaća u eurima ili u protuvrijednosti kuna. Kada je došao u Hrvatsku da mu je BŽ asisistirala, no da je formalan ugovor sklopljen tek 2004. Tužiteljica da mu se obratila i rekla da joj MŽO ne isplaćuje redovito plaću, te da se tada definiralo ugovorom koliko će se isplaćivati za njezin rad. Dok nije sklopljen ugovor o radu da joj se isplaćivalo na bazi koliko je radila. Navodi da nije vidio ugovor o radu niti ga je on sklapao sa tužiteljicom, jer je njegovo ovlaštenje bilo razvoj projekata, te se nije bavio sa ugovaranjem plaća i kadrovima. 2004. da su MŽO i tužiteljica otišli u jedan bar i da je onda shvatio da je njezina plaća porasla na 880 eura. Što se tiče plaćanja dijela plaće tužiteljici u Hrvatskoj navodi da o tome nema saznanja, da je on isplaćivan iz Mađarske također, te da se njegov razgovor sa tužiteljicom uvijek vodio vezano za novac koji dolazi iz Mađarske. Navodi da se tužiteljici isplaćivalo 800 eura iz Mađarske i 200 do 300 eura na doprinose prije sklapanja ugovora o radu. Tužiteljica da mu se samo jednom požalila da joj se ne isplaćuje plaća kako bi trebalo i to prije sklapanja njenog ugovora o radu, a nakon sklapanja ugovora o radu da više nisu o tome razgovarali. Nije mu poznato da bi se tužiteljici plaća smanjivala. Dalje navodi da je za ugovaranje plaće zaposlenicima bio zadužen MŽO. Njemu da je cijeli iznos plaće bio isplaćivan iz Mađarske. Navodi da nema saznanja na koji način je tužiteljici isplaćivana plaća, odnosno da li je dijelom iz Mađarske, a dijelom iz Hrvatske. U vrijeme dok je on radio (2002. do 2007.) da je tužiteljica radila samo za tuženika i nikoga drugog. Na upit da li zna da li je osim njega bio još netko formalno direktor u vrijeme dok je on bio odgovara da je on bio koncentriran na kupnju lokalnih nekretnina i troškove, da je je MŽO bio prisutan u svemu, da je držao sve konce u rukama i vjerojatno je MŽO bio „firma“. Navodi da u vrijeme dok je on bio direktor da mu nije poznato da je tuženik radio sa Enscik mortgage finance, odnosno da mu taj naziv ne znači ništa. Njemu da je isplaćivala plaću firma iz Mađarske koja se zvala Organoq, no da su se i firme koje su mu isplaćivale plaću mijenjale, a što mu nije bilo bitno, već mu je bilo bitno da je plaća stizala. Na upit da li mu je poznato da je tuženik za vrijeme dok je on bio direktor surađivao sa nekom tvrtkom iz Mađarske navodi da je MŽO vodio računa o financijama. Dalje navodi da ne zna tko je financirao iz Mađarske projekte u [adresa], o tome da je vodio račune Grant i da je moguće osnivao posebne tvrtke za pojedine projekte.

9. Svjedok CŽ u svom je iskazu na ročištu 19.listopada 2017. naveo da je sa tvrtkom tuženika surađivao još od samog otvaranja, a da gospodina MŽO poznaje još od ranije. Nikad nije bo formalno zaposlen kod tuženika, a 2007. da ga je MŽO zamolio da bude formalno direktor bez mogućnosti donošenja odluka i sve iz razloga kako bi mogao potpisivati dokumente kad MŽO nije bilo. Direktor da je bio nekoliko godina, no da je kasnije to za njega bilo previše i da nije više imao vremena za to. U vrijeme kada je bio direktor tuženik da ga je plaćao na način da je svjedok putem svog obrta ispostavljao mjesečne račune tuženiku u iznosu od 7.500,00 kuna. Što se tiče tužiteljice (njegove sestre) sjeća se da su MŽO i tužiteljica vodili razgovor 2002. ili 2003. u jednom baru i dogovorili njenu plaću od 800,00 eura. Pretpostavlja da se plaća mijenjala, te da zna da je tužiteljici plaća isplaćivana u dva dijela i to jedan dio na račun u Italiji, a jedan dio u Hrvatskoj i to minimalac po zakonu. Tužiteljica da mu se često žalila na tu plaću, no da se on nije htio u to miješati i zbog toga što je bio dobar sa MŽO. Tužiteljica da je naknadno sklopila ugovor o radu sa tuženikom negdje krajem 2002. ili početkom 2003., a prije toga da nije imala nikakav ugovor, te da je radila po dogovoru. Dalje navodi da se plaća kod tuženika dogovarala sa MŽO. Djelatnost tuženika da je bila traženje i kupnja zemljišta, ulaganje u isto i povećanje vrijednosti istog. Da su se razvijali projekt, da je kupljeno od 25 do 30 nekretnina dok je on surađivao sa tuženikom. U svemu tome da je sudjelovala i tužiteljica. Dok je bio direktor da je sva radio uz konzultacije sa MŽO. Svjedoku nije poznata koje poduzeće je isplaćivalo iznos iz inozemstva, kao niti to da bi tuženik i Esnsick mortgage finace imali poslovni odnos. Dalje navodi da je bio dobar sa MŽO, no da to više nije tako, jer ga je isti napao.

10. Tužiteljica MŽ u svom iskazu na ročištu 13.prosinca 2017. navodi da je prije nego je počela raditi kod tuženika radila u Italiji od 1994. do 2001., a da je potom počela sa pregovorima sa tuženikom i to od početka 2002. Razgovarala je sa MŽO koji je bio zadužen za financije i sa njim je dogovorila da radi za 800 eura. Tada da nije bila još u radnom odnosu i taj novac da joj je isplaćivan na ruke. U to vrijeme direktori su bili MŽO i UŽO. Dalje navodi da je obavljala raznovrsne poslove, da je sudjelovala na sastancima, da je simultano prevodila na tim sastancima sve dok nije bio potreban pečat sudskog vještaka. Tvrtka tuženika da se razvijala u dva pravca, jedan dio da je bio veći projekti kao što su gradnje marina, zainteresiranost za veće tvrtke kao što je Istraturist, kupovina vojnih objekata i slično, a drugi dio da se odnosio na projekte kupovine nekretnina s ciljem gradnje luksuznih vila za iznajmljivanje. Da su se kupovala čitava sela. Ona da je surađivala u svemu tome, komunicirala s odvjetnikom, odlazila u katastar i prikupljala svu potrebnu dokumentaciju. Dogovorena isplata u početku da je funkcionirala, no da su problemi počeli nastajati negdje 2003., jer nije imala niti mirovinsko niti zdravstveno i nije bila prijavljena. Dalje navodi da se požalila UŽO, pa da je UŽO razgovarao sa MŽO, te da je nakon toga došlo do sklapanja ugovora 2004.kada je sa MŽO i dogovorila plaću od 880 eura u protuvrijednosti kuna. Kako je od ranije imala račun u Italiji (tamo je prethodno radila) u Uni Credit banci Grant ju je pitao da li može dio njene plaće plaćati u Italiji i na što je pristala. Plaća od 880 eura da joj je isplaćivana u jednom dijelu oko 2.600,00 kuna na račune kod Erste banke, a kasnije OTP banke u Hrvatskoj, a ostali dio na račun u Italiji. To da je ispočetka funkcioniralo. Dalje navodi da je 2007. otišao B i da joj se tada opseg poslova povećao, te da joj je počela kasniti isplata u eurima od strane tuženika. 2013.godine da se pobunila i traži da joj se plati ono što joj duže vremena nije isplaćivano. Navodi da se ne sjeća točno datuma, ali da zna da su joj posljednji iznosi plaćeni u eurima i to jedan od 5.000,00 eura i drugi od 3.000,00 eura, te da se to može pogledati u tablici. Plaćenih 3.000,00 eura da je bila zadnja isplata. Kod tuženika da je nastavila raditi sve do 09.mjeseca 2014., da joj i dalje nisu bili isplaćivani iznosi, tako da u trenutku kada je prestala raditi 01.09.2014. veliki dio plaće u eurima da joj nije isplaćen, a niti su joj bile isplaćene tri posljednje plaće u kunama. O tome da je obavijestila MŽO, da je trudna, da ima komplikacije zbog kojih mora mirovati. MŽO na to da joj je rekao da s obzirom da će imati dijete da više neće toliko vremena biti u mogućnosti na raspolaganju tuženiku, te da je najbolje da prestane raditi kod tuženika. Navodi da je prvo bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, da joj se u 1.mjesecu 2015. rodilo dijete i porodiljni da joj je istekao 04.01.2016. kada se trebala vratiti na posao kod tuženika. Tuženik da je prestao poslovati na adresi u [adresa] i daje preselio poslovanje u Zagreb. Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovnih razloga da je dobila u 5.mjesecu 2016., te istu da nije pobijala, osim dijela koji se tiče otkaznog roka. Dalje navodi da je nakon toga kontaktirala odvjetnika tuženika iz Rijeke koji je je rekao da dostavi tablice plaće koliko joj tuženik duguje i to samo za dio koji se odnosi na kune, a da dio koji se odnosi na eure da može zaboraviti. Kako nije imala pristup računalu da joj je trebalo dosta vremena da sve skupi. Kasnije da ju je zvao odvjetnik i tražio tablice (da je vikao), da požuri sa dostavom istih. Navodi da dok je radila kod tuženika da mu je redovito slala tablice sa podacima o iznosima koje joj tuženik duguje s osnova plaće i tablice o podacima o troškovima koji su nastali tuženiku, jer da je surađivala sa knjigovođom. S MŽO da je često komunicirala dok je kod tuženika radio UŽO, da je komunicirala više sa njim, a od odlaska UŽO da je sa MŽO bar jednom tjedno razgovarala, a nekad i češće, putem skypa, telefonom, i programom Ever note putem kojega se slala dokumentacija. U tom programu da je MŽO pisao sve što je trebalo izmijeniti, te da je bio potpuno informiran u svakom trenutku. Navodi i da u vrijeme kada nije imala sklopljen ugovor o radu da je radila samo kod tuženika. Što se tiče uplatitelja iznosa u eurima na račun u Italiji navodi da je u početku dobivala izvješća od banke, ali da joj je to bilo skupo, pa da je rekla da će dolaziti u banku provjeravati stanje u kad bi joj neki iznos sjeo. Dalje navodi da bi ju i MŽO znao pitati da li joj je stigla uplata od C, NŽO, da se više ne sjeća da li je to bilo i putem Hungaria Ham Holdinga. Da joj je bilo prekomplicirano ići u Italiju to provjeravati, pa da je to činila telefonom. Navodi da ne zna u kakvoj su vezi firme koje su joj vršile uplate u Italiji, no da zna da je ta imena zamijetila kad su se vršila izmijene u sudskom registru tuženika, kada se mijenjao osnivač. Ne zna kakve su bile poveznice tih tvrtki i Granta, da se nitko time posebno nije bavio niti su imali dokumentaciju o tome, jer da su svi smatrali da su to tvrtke od Granta. MŽO da joj nikada nije osporavao tablice njenog potraživanja koje mu je slala. Dalje navodi da je Grantu predavala dokument s dvije tablice i to Budget report koji se odnosio na troškove tuženika i drugi tablice njenih potraživanja od tuženika na ime plaće. Od kad je u radnom odnosu kod tuženika da nije dobila isplatu na ruke. Koliko se sjeća da je dobivala oko 2.600,00 kuna na račun u Hrvatskoj i oko 530 eura na račun u Italiji, te da joj je bilo bitno da bude ukupno 880,00 eura. Na pitanje zbog čega nije inzistirala da joj se vrše uplate navodi da kad bi se prestalo sa uplatama, da bi tražila novac i da bi joj se onda platilo. Pojašnjava da je za tuženika radila kao da radi za sebe, da je imala velika očekivanja oko razvoja projekata, radno mjesto da joj je bilo blizu kuće i da je bila u stalnom radnom odnosu. Nitko od strane tuženika da joj nije obećavao nikakva dodatni profit, da je radila za plaću od 880 eura, no da se nadala povećanju plaće. Nije odmah tužila nakon kašnjenja uplata, jer je vjerovala MŽO. Na pitanje kome je predala pismo kada je otišla na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći navodi da nije imala kome, no da je MŽO imao uvida putem kompjutera u svu dokumentaciju putem programa Ever note.

11. Stalni sudski vještak financijsko računovodstvene struke Zorica Unukić u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika do 12.05.2016.godine kada je primila redovitu odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Nadalje da je tužiteljica uložila i zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke. Izračun pripadajuće bruto plaće tužiteljice vještakinja je prikazala u Tabeli br. 1. kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja i to prema prometu po računu tužiteljice u UniCredit banci u Italiji, po prometu po računu tužiteljice u OTP banci, po potvrdi porezne uprave o visini dohotka i primitaka, te po potvrdi HZZO-a o isplaćenim naknadama za komplikacije u trudnoći i naknadama za rodiljni dopust. Vještakinja je od tužiteljice zatražila i ugovor o radu no isti joj nije dostavljen uz pojašnjene tužiteljice da ga nije pronašla. Vještakinja dalje navodi da je usporedbom isplaćenog dohotka s dohotkom dostavljenim od strane porezne uprave Pula zaključila da su isplaćeni neto iznosi koji su isplaćivani na tekući račun OTP banke (to da je jedina usporedba, jer da nisu dostavljene platne liste), te da su uredno obračunati svi pripadajući doprinosi. Dalje navodi da se usporedbom iznosa o isplaćenim naknadama za bolovanje-komplikacije u trudnoći i rodiljni dopust može zaključiti da su isti obračunati prema isplaćenoj plaći koju je tužiteljica primala u Republici Hrvatskoj. Temeljem svega navedenog ukoliko će se priznati neto plaća od 880 eura vještakinja zaključuje da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u periodu od srpnja 2012. do svibnja 2016. iznosi 112.450,94 kune, da je manje isplaćena naknada za komplikacije u trudnoći u iznosu od 4.151,03 kune i da je manje isplaćena naknada za rodiljni dopust u iznosu od 29.511,73 kune, odnosno sveukupno manje 146.113,70 kuna. S obzirom na iznesene primjedbe tužiteljice u podnesku od 17. srpnja 2020. u pogledu manje plaćene bruto plaće tužiteljici (u odnosu na naknadu za bolovanje povezano sa komplikacijama u trudnoći i u odnosu na rodiljnu naknadu tužiteljica nije imala primjedbi i prihvatila je izračune) sudska vještakinja je u svom iskazu na ročištu održanom 30.srpnja 2012. navela da je na traženje tužiteljice dostavila na ročištu 30.srpnja 2020. prilog 1A (list 258 i 259 spisa) bez uplata na talijanskom računu tužiteljice za koje se tvrdi da nisu uplaćeni (greškom je u iskazu navedeno dostavljeni) o strane pravne osobe povezane sa bivšim poslodavcem, te prilog 1B (list 260 i 261 spisa) u kojem je dala verziju bez uplata na talijanski račun tužiteljice. Pojašnjava da se navedeno odnosi na primjedbe tužiteljice koje vještak prihvaća obzirom da vještak ne može biti u saznanju na koga se iste odnose, tako da su zadovoljenje sve mogućnosti izračuna. Dalje pojašnjava da se prilozi 1A i 1B razlikuju od prvog nalaza i mišljenja odnosno izračuna u tom nalazu iz razloga što isti ne obuhvaćaju prethodno navedene uplate za koje tužiteljica navodi da se ne odnose na bivšeg poslodavca, te u izračunu 1B u kojem su izuzete navedene uplate na talijanski račun tužiteljice, a kako je prethodno navedeno. Dalje odgovarajući na upit punomoćnika tužiteljice na što se odnosi stupac 9 u inicijalnom nalazu i mišljenju vještakinja navodi da se isti odnosi na jednakomjerno raspoređene uplate sa talijanskog računa kroz utuženo razdoblje, te da je isto korigirano kroz priloge 1A (list 258 i 259 spisa) u kojem su navedene uplate raspoređene na prve mjesece do razlike od 880 eura neto dogovorene plaće. Na daljnji upit da pojasni na koji način je nastala razlika zbroja stupaca 8 i 9 nalaza i mišljenja vještakinja je navela da se isti odnosi na omašku u izračunu, a sve da je ispravljenog prilogom 1A. Što se tiče otpremnine navodi da to nije bio nalog suda, te da bi za to trebalo napraviti dopunu nalaza. Dalje vještakinja vezano za uplate u stupcima 7., 8. i 9. nalaza i mišljenja navodi da je uplata na talijanski račun tužiteljice od 08.10.2013. u iznosu od 5.000,00 eura izvršena od Had Den ham holdings limited, dok je uplata od 29.05.2014. u iznosu od 3.000,00 eura izvršena od Haden ham hungarian holdings limited. Dalje pojašnjava vezano za uplatu od 3.000,00 eura da je navedena uplata provedena 29.05.2014. i iz razloga što je navedenu uplatu svela pod mjesec svibanj 2014. s obzirom da je uplata bila u navedenom mjesecu. Na ukazivanje punomoćnika tužiteljice da je stupcu 7. i 8. navela da se radi o plaćama o autorskom honoraru, a ne o ugovoru o djelu vještakinja je navela da je s obzirom na predmet spora vodila se potencijalnim uplatama plaće tužiteljice.

12. Kako je tužiteljica zahtijevala i obračun otpremnine vještakinja je sačinila dopunu nalaza i mišljenja (list 266 do 269 spisa) u kojem je izračunala otpremninu u dvije varijante, prvoj tako da se za svaku navršenu godinu rada kod tuženika uzme prosječna bruto plaća koju je tužiteljica ostvarila u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu i drugoj varijanti sukladno prijedlogu tužiteljice (list 117 spisa) i to na način da kao prosječnu bruto plaću izračuna uzimajući u obzir neto plaću od 880 eura u kunskoj protuvrijednosti bruto plaće 3 mjeseca prije otkazivanja. Dopunu je sačinila pozivajući se na odredbe članka 126. Zakona o radu. U prvoj varijanti izračuna vještakinja navodi temeljem dokumentacije u spisu da je tuženik istu obračunao na temelju bruto plaće isplaćene za mjesece 02. do 04. 2014. Nadalje navodi da prema priloženom ispisu prometa u OTP banci (list 54 do 82 spisa) proizlazi da nije isplaćena plaća za 06. do 08. mjesec 2014., da je od 09 do 11. mjeseca 2014. tužiteljica koristila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, da je od 11. mjeseca 2014. do 03. mjeseca 2015. koristila obvezni porodiljni dopust, te od 03. do 06. mjeseca 2015. dodatni rodiljni dopust. Dalje navodi da je iz istog ispisa prometa OTP banke vidljivo da su naknade HZZO-a isplaćivane od 07.mjeseca 2015. do 05.mjeseca 2016., te da su 12.07.2016.isplaćene zaostale plaće za 01. do 05.mjesece 2016. Kako je otpremnina tužiteljici isplaćena dana 27.09.2016. u izračunu da su se mogle koristiti bruto plaće 02 do 04. mjesec 2016. isplaćene 12.07.2016. (tabela br. 4. i 5.) u bruto iznosu od 2.541,51 kn, a po kojem bi izračunu tužiteljica primila manju otpremninu u odnosu na isplaćenu, na bazi prosječne bruto plaće u periodu od 02. do 04. 2014. u iznosu od 3.400,00 kn (Tabela br. 6. i 7.) i to za 3.148,45 kn. Pema drugoj varijanti u Tabeli br. 8. vještakinja navodi da je izračunala bruto plaću sa uključenom dogovorenom neto plaćom u iznosu od 880 eura u obračunskom razdoblju tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu (27.05.2020. - list 7 spisa)., a koja predstavlja osnovu za izračun bruto otpremnine. U Tabli br. 9. vještakinja je izračunala razliku između isplaćene otpremnine s uključenom neto plaćom od 880,00 eura (Tabela br. 4) isplaćene otpremnine (list 119 i 147 spisa), a sve sukladno članku 126. Zakona o radu, odnosno iznos iz prosječne bruto plaće (3 mjeseca prije otkaza Ugovora o radu, odnosno za 02., 3. i 4. mjesec 2016.) Navodi da je izračunata 1/3 prosječne bruto plaće. Ista da je pomnožena sa 11 godina radnog staža tužiteljice koji je ostvaren kod tuženika. Dobiveni iznos otpremnine na bazi bruto plaće s uključenom neto plaćom od 880 eura da je umanjen za isplaćenu otpremninu u iznosu od 12.466,67 kuna (obračun, list spisa 119 i isplata-izvod prometa po računu ErsteBanke, list 147 spisa). Zaključno po prvoj varijanti vještakinja zaključuje da je tuženik tužiteljici isplatio više otpremninu nego što proizlazi temeljem članka 126. Zakona o radu, jer da je isplaćeni iznos od 12.466,67 kuna isplaćen na bazi prosječne bruto plaće od 3.400,00 kuna, dok bi joj temeljem tri zadnje plaće prije prestanka ugovora o radu izračun bio temeljen na bruto plaći od 3.148,45 kuna. Što se tiče druge varijante vještakinja navodi da ukoliko će se prihvatiti ukupna neto plaća od 880,00 eura da proizlazi razlika obračunate i isplaćene otpremnine sve sukladno članku 126. Zakona o radu u iznosu od 22.285,39 kuna, dakle u toj drugoj varijanti tuženik duguje tužiteljici na ime manje plaćene otpremnine iznos od 22.285,39 kuna. Sve to vještakinja detaljno prikazuje u prilozima 4. i 5. (list 268 do 269 spisa).

13. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao i dopune istog sud cijeni stručnim i objektivnim a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbe na stručnost vještaka u odnosu na sačinjene izračune. U preostalom dijelu vezano za osnovanost potraživanja tužiteljice nije na vještaku davanje mišljenja, već će isto biti obrazloženo u nastavku postupka cijeneći svaki provedeni dokaz zasebno kao i sve dokaze u svojoj ukupnosti. Upravo iz tog razloga sud nije provodio dopunu vještačenja koju je tužiteljica predlagala u ponovljenom postupku, jer okolnosti na koje je predložila ne može utvrditi vještak, već je to zadaća suda.

14. Nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika i to od 04.11.2004.godine, pa dao 27.07.2016. Istoj je u konačnici otkazan ugovora o radu za radno mjesto Project menagera/Voditelja projekta EU ulaganja u visoko kategorijske smještajne objekte temeljem izmijenjene odluke o otkazu ugovora o radu od 09.05.2016.godine kojom je po uloženom zahtjevu za zaštitu prava tuženik utvrdio i otkazni rok od dva mjeseca i dva tjedana u odnosu na prethodnu odluku (list 7 spis) u kojoj je otkazni rok utvrđen u trajanju od 15 dana. Što se tiče ugovorene plaće tužiteljice i tuženika ocjena je ovog suda temeljem provedenih dokaza da je tužiteljica sa tuženikom ugovorila, pa tako i utuženom razdoblju plaću u iznosu od 880,00 eura neto i koja je istoj uplaćivana djelom na njen račun u Republici Hrvatskoj i djelom na račun u Republici Italiji. Isto potvrđuje i iskaz svjedoka ŠŽO koji je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je tužiteljica imala plaću od 800 eura odnosno od 2004.kada je i formalno zaposlena kod tuženika 880 eura. Konkretno isti svjedok navodi da je tu plaću od 880 eura tužiteljica (a koja je bila po njegovom iskazu njegov asistent) sa tuženikom dogovorila nakon jednog razgovora tužiteljice i BŽOŽ u 2004.godini. Navedeni svjedok i sam navodi, a što potvrđuje u spisu priležeći izvod iz sudskog registra za tuženika da je bio član uprave tuženika. Nadalje bitno je istaći da je i sam svjedok naveo da je i on plaću primao i to u punom iznosu iz Mađarske od više tvrtki. Isto tako navedeni svjedok je jasno iskazivao da su se takva plaćanja vršila zbog manjeg plaćanja poreza. Njegov iskaz u pogledu ugovorene plaće tužiteljice potkrjepljuje i iskaz svjedoka CŽ koji je također jedno vrijeme bio član uprave kod tuženika i to prije nego se tužiteljica formalno zaposlila. Svjedok CŽ naveo je u svom iskazu da su BŽOŽ i tužiteljica u njegovom baru negdje 2002. ili 2003. dogovorili njenu plaću od oko 800 eura s time da ostavlja mogućnost da se plaća mijenjala, pa kako svjedok UŽO navodi da je 2004.godine dogovorena plaća za tužiteljicu 880 eura podudarno je da su oba svjedoka navela da je tužiteljica dogovorila plaću sa tuženikom u iznosu većem od onoga koji se navodi u ugovoru o radu. Bitno je istaknuti da su oba saslušana svjedoka podudarno iskazivala da je tužiteljici i prije formalnog zasnivanja radnog odnosa isplaćivan iznos od 800 eura, a isto proizlazi i iz njezina iskaza koji dio joj je tada u iznosu od 800 eura (prije zasnivanja radnog odnosa) isplaćivan na ruke. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice obzirom je njezin iskaz u skladu sa iskazima svjedoka ČŽO te iskazu CŽ koji su prema ocjeni ovoga suda nepristrani odnosno nisu osobno zainteresirani za ishod ovog spora. Konačno na istinitost tvrdnje da je tužiteljica dogovorila navedenu plaću upućuje i struktura poslova koje je obavljala za tuženika, pa je tako iz odluke o otkazu vidljivo da je bila projekt menadžer i voditelj projekata EU ulaganja za visoko kategorijske smještajne objekte, kao i iz njenog iskaza da je sudjelovala u raznim projektima vezano za gradnju marina i kupovinu nekretnina i da je surađivala sa odvjetnikom, da je odlazila u katastar i prikupljala svu potrebnu dokumentaciju. Ista je također pojasnila zašto je tražila i sklapanje ugovora o radu, jer da nije imala niti mirovinsko niti zdravstveno, te da je stoga 2004.godine postigla dogovor sa BŽOŽ i ugovorila plaću od 880 eura.

15. Sud nadalje ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim iskaz tužiteljice da joj je isplaćivana plaća, dakle jednim dijelom na račun u Hrvatskoj, a drugim dijelom na od ranije otvoren račun u banci u Italiji, a što u konačnici potvrđuju i isprave u spisu, pa tako i u pogledu svega onoga što joj je isplaćeno na njen račun u Hrvatskoj kod OTP banke d.d. Dakle isplaćeni dio plaće tužiteljici u Republici Hrvatskoj jasno je potvrđen i u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zorice Unukić gdje je vještakinja na osnovu obrađene dokumentacije (prometu po računa tužiteljice kod OTP banke gdje su prikazivani neto iznosi - listovi 54 do 82 spisa) u prvotnom nalazu i mišljenju sačinjenom 19.06. 2020. i tabelarnom prikazu u tom nalazu – prilogu 1 (list 221 i 222 spisa) utvrdila u razdoblju od 07.mjeseca 2012. do 05.mjeseca 2016. da je istoj ukupno isplaćeno 91.541,69 kuna bruto (zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa). Isti iznos od 91.541,69 u cijelosti je podudaran glede isplaćene joj plaće u istom razdoblju i kroz iste mjesece specificirano i prema u drugom tabelarnom prikazu koje je vještakinja predala na ročištu 30.srpnja 2020. (1a u stupcu 10 - list 258 i 259 spisa i 1b u stupcu 8 – list 260 i 261 spisa). Što se tiče iznosa plaćenih tužiteljici na njen račun u Italiji iz pregleda prometa po tužiteljičinom računu u UniCredIt banci (list 49 do 53 spis - prevedeno po stalnom sudskom tumaču Heleni Derosi na listu 127 do 139 spisa) za razdoblje od 01.01.2009. do 02.08.2016. valja prije svega pojasniti strukturu tvrtki koje se spominju a od strane kojih su vršene uplate.

16. Tvrtka Ensic u izvodu je banke sa punim nazivom Ensic Mortagge finance inc, zatim tvrtke Haddenham Holdings Limited fees i Haddenham Hungarian Holdings limited - naziv potonje dvije tvrtke se u povijesnom izvatku iz sudskog registra tuženika (list 98 i 99 spisa) bile prvo Haddenham Holdings Limited fees, a potom Haddenham Hungarian Holding limited i one su jedini imatelji poslovnog udjela tuženika. Iz dokumentacije priležeće spisu, izvoda po računu, proizlazi da je tvrtka Ensic Mortgage financ inc izvršila za vrijeme radnog odnos tužiteljice kod tuženika sljedeće uplate na tužiteljičin račun u Italiji: iznos od 2.118,85 eura knjižen dana 29.04.2009., iznos od 1.587,90 eura knjižen 22.06.2009., iznos od 1.059,70 eura knjižen 21.08.2009., iznos od 1.589,00 eura knjižen 25.11.2009., iznos od 1.060,00 eura knjižen 28.01.2010., iznos od 1.060,00 eura knjižen 03.05.2010., iznos od 530,00 eura knjižen 20.05.2010. i iznos od 2.104,00 eura knjižen 23.05.2011. Dakle prema uplatama putem tvrtke Ensic Mortgage financ inc.tužiteljici je ukupno od 04.mjeseca 2009. do 05.mjeseca 2011. plaćen iznos od 11.109,45 eura. Nadalje iz istog izvoda proizlazi da su na račun tužiteljice kod banke u Italiji evidentirane uplate od Haddenham Holdings Limited fees: iznos od 5.000,00 eura knjižen 30.12.2013. i iznos od 3.000,00 eura knjižen 29.05.2014 (ukupno 8.000,00 eura).

17. Što se tiče navedenih uplata od prije navedenih pravnih osoba (Ensic Mortagge finnacne inc, Haddenham Holding Limited fees i Haddenham Huhnagrian Holdings limitede) ovaj je sud, vezano za navode tužitelja da su to sve pravne osobe povezane sa bivšim poslodavcem, utvrdio da temeljem priloženog izvoda iz sudskog registra (list 98 i 99 spisa) proizlazi da su osnivači tuženika u određenim razdobljima bile tvrtke Sundance Managment Services Limited, nakon toga Haddenham Holdings Limited i Haddenham Hungarian Holdings Limited, sve kako je vidljivo pod odjeljkom osnivači/članovi društva. Dakle nigdje iz izvatka iz sudskog registra niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi osnivač ili pravna osoba povezana sa tuženikom bila tvrtka Ensic Mortggae finance inc. Tako da se uplate vršene od tog društva (Ensic Mortggage finance inc) ne mogu niti na jedan način dovesti kao uplatu od povezane osobe. Jedine iz spisa mjerodavne uplate koje su vršene od povezanih pravnih osoba su uplata tvrtke Haddenham Holdings Limited Fees u iznosu od 5.000,00 eura izvršena 30.12.2013. na račun tužiteljice u Italiji i uplata tvrtke Haddenham Hungarian Holdings Limited u iznosu od 3.000,00 eura izvršena 29.05.2014. na račun tužiteljice u Italiji. Da su navedene dvije tvrtke povezane sa tuženikom, kao što je već navedeno proizlazi iz priloženog izvatka iz sudskog registra gdje je razvidno da su u određenim razdobljima svaka od tih tvrtki bile osnivači tuženika te su kao takva ta društva bila i povezani sa tuženikom kao vladajuća društva u odnosu na tuženika u skladu sa člancima 473. do 475. Zakona o trgovačkim društvima iz glave VI. istog zakona koji definira povezana društva. Polazeći od toga sud prihvaća tabelarni prikaz 1A stalne sudske vještakinje Zorice Unukić dostavljen na ročištu 30.srpnja 2020. (list 258 i 259 spisa) gdje je na jedini mogući način vještakinja utvrdila da je tužiteljici isplaćena manje bruto plaća u iznosu od 148.088,05 kuna specificirano kroz mjesece od 07.mjeseca 2012. do 05.mjeseca 2016. Naime u tom tabelarnom prikazu vještakinja je kroz utužene mjesece preračunala isplate izvršene od osnivača tuženika (uplate od 3.000,00 i 5.000,00 eura) u kune u iznosu od 60.863,88 kuna, te je iznosom i zatvarala isplaćene plaće tužiteljici u punom iznosu što se tiče isplata u Italiji za razdoblje od 07.mjeseca 2012. do 03.mjeseca 2013. sve u skladu sa čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima odnosno primjenom pravila o redu uračunavanja ispunjenja. Kada se uzme u obzir i uplata u iznosu od 4.453,09 kuna za 04.mjesec 2013., tada u tom razdoblju nakon što se oduzme bruto plaća isplaćena tužiteljici u Republici Hrvatskoj istoj pripada jedino razlika za 04. mjesec 2013. u iznosu od 1.869,83 kune, te nakon toga za svo razdoblje od 05.mjesecac 2013. do 05.mjeseca 2016. u iznosu pune bruto plaće od 880,00 eura preračunate u kune manje za plaćeni dio u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica nije dakle ničim dokazala da bi tvrtka Ensic mortggage financ inc na bilo koji način bila povezano društvo sa tuženikom niti je ikome od svjedoka, pa tako i direktoru PŽO bilo ime te tvrtke poznato i da bi ga se povezalo sa tuženikom, a u konačnici vezano za uplate na tužiteljičin račun od te tvrtke Ensic mortggage finance inc nigdje iz priloženih izvoda ne proizlazi da bi to bilo na ime plaće, već se samo spominje uplata. Uz sve to bitno je primijeti da je je stalna sudska vještakinja u prvom nalazu i mišljenju od 19.06.2020. konkretno na listu 221 spisa, prilog 1 uzela u izračun i uplatu u iznosu od 1.144,00 eura na račun u Italiji (uplata od 16.01.2013.)od SNP Natuurreizzen bv i što je kasnije izostavila zbog primjedbi tužiteljice (podnesak list 248 spis) da to nije pravna osoba povezan s tuženikom i što je i ovom sudu prihvatljivo sve u smislu ranije citiranog koja društva mogu sukladno Zakonu o trgovačkim društvima biti povezane osobe, a što nije kako je već rečeno niti Ensci mortggage finance niti SNP Naturreizzen bv.

18. Zaključno, polazeći od razdoblja za koje tužiteljica potražuje plaću, dakle od neisplaćene plaće za 07.mjesec 2012. (dospjele u 8.mjesecu 2012.) do plaće za 05.mjesec 2016. (dospijele u 6.mjesecu 2016.) zaključak je ovog suda da je tuženik u obvezi isplatiti joj bruto plaću kako je dosuđeno u točci I. izreke, a na osnovu tableranog prikaza stalne sudske vještakinje 1A dostavljenog na ročištu 30. srpnja 2020., odnosno ukupno manje plaćenu joj bruto plaću u ukupnom iznosu od 148.088,05 kuna i sve polazeći prema ocjeni ovog suda da je tužiteljica kako je objašnjeno dokazala da je ugovorila plaću sa tuženikom u iznosu od 880,00 eura neto. Kako tuženik nije ničim dokazao da je isplatio tako manju plaću koja joj je dosuđena kroz utuženo razdoblje na temelju provedenog vještačenja valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev u tom dijelu.

19. Dakle, kao što je obrazloženo, jedino su mjerodavne uplate koje su vršene od povezanih pravnih osoba su uplata tvrtke Haddenham Holdings Limited Fees u iznosu od 5.000,00 eura izvršena 30.12.2013. na račun tužiteljice u Italiji i uplata tvrtke Haddenham Hungarian Holdings Limited u iznosu od 3.000,00 eura izvršena 29.05.2014. na račun tužiteljice u Italiji. Sud je iz iskaza svjedoka i tužiteljice, kao i materijalnih dokaza u spisu, izveo zaključak da se predmetne uplate odnose na isplatu zaostalih plaća te je tako i postavio zadatak vještaku. Vještakinja je, sukladno zadatku, kroz utužene mjesece obračunala kako su tim uplatama zatvarane isplaćene plaće tužiteljici u punom iznosu što se tiče isplata u Italiji za razdoblje od 07.mjeseca 2012. do 03. mjeseca 2013., primjenom pravila o redu uračunavanja ispunjenja.

20. U odnosu na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan jer tužiteljica nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 06. rujna 2017). Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a za navedeno nije bilo potrebno provoditi dopunu financijskog vještačenja.

21. Što se tiče manje plaće naknade plaće za vrijeme bolovanja tužiteljice zbog komplikacija u trudnoći sud je u cijelosti prihvatio nalaz sudske vještakinje Zornice Unukić od 19.06.2020. (list 219 do 224 spisa, posebno prilog 2 lista 224 spisa) u tom djelu i kojim je ista temeljem pripadajuće plaće tužiteljice u iznosu od 880 eura neto (odnosno uvećane bruto) što ovaj sud prihvaća, te naknade koju je ista primala u Republici Hrvatskoj za vrijeme dok je tužiteljica bila na bolovanju povezanom sa komplikacijama u trudnoći (09.mjecec 2014. do 23.11.2014.) utvrdila da joj pripada iznos od 4.151,03 kune kao razlika manje plaćene joj naknade uzimajući da je mjesečni maksimum te naknade zakonski mjesečno ograničen na iznos od 4.257,28 kuna. Isto vrijedi i za manje plaćenu rodiljnu naknadu tužiteljici koju je vještakinja tabelarno prikazala na prilogu 3 nalaza od 19.06.2020. uzimajući sve potrebne parametre, pa tako i utvrđene plaće i plaćene joj rodiljne naknade, temeljem čega je utvrđeno da tužiteljici pripada razlika od 29.511,73 kune. Taj dio tužiteljica je u konačnici prihvatila i nije imala primjedbi, a tuženik se na isto nije očitovao. U odnosu na postavljeni zahtjev u toj točci (3 tužbenog zahtjeva) ukupan iznos koji tužiteljici pripada iznosi ukupno 29.511,73 kune, a ne kako je postavljeno u tužbenom zahtjevu (list 3 spisa) 29.601,73 kune. Naime tužitelj je očito omaškom u pisanju u jednom od iznosa umjesto iznosa 4.452,79 kuna naveo pogrešan iznos od 4.542,79 kuna tako da je je tužbeni zahtjev u tom dijelu djelomično usvojen, jer razlika postavljenog u tužbenom zahtjevu i izračuna vještaka u ukupnom iznosu iznosi manje za 89,50 kuna (29.601,73 kune – 29.511,73 kune = 90,00 kuna).

22. Vezano za manje plaćenu otpremninu koju je stalna sudska vještakinja Zorica Unukić izračunala kroz varijante 1. i 2. sve sukladno dopuni nalaza i mišljenja sačinjenog 04.08.2020. (list 266 i 269 spisa) sud u cijelosti prihvaća varijantu 2 koja polazi od ukupne neto plaće od 880 eura obračunate u bruto iznosu za tri mjeseca koja su prethodila otkazu ugovora o radu i koje sveukupno za 02., 03. i 04. mjesec 2016. iznose ukupno iznose 28.433,50 kuna. Konkretno sukladno članku 126. Zakona o radu kako i proizlazi iz vještačenja dobiva se za ta tri mjeseca prosječna plaća od 9.477,83 kune, odnosno u jednoj trećini iste iznos od 3.159,28 kuna i što s obzirom na 11 godina radnog staža tužiteljice ostvarenog kod tuženika ukupno iznosi 34.752,06 kuna. Kada se taj iznos oduzme od nesporno isplaćene otpremnine u iznosu od 12.466,67 kuna tužiteljici pripada razlika u iznosu od 22.285,39 kuna. U tom djelu je također djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu iz varijante 2 dopune nalaza u iznosu od 22.285,39 kuna, a sve jer je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 23.366,68 kuna, pa joj pripada manje isplaćen iznos od 22.285,39 kuna sve sukladno čl. 126. st.1. i 2. Zakona o radu zbog čega je odlučeno kao u toč. IV izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, u nastavku: ZPP), u vezi s člankom 164. ZPP-a, a visina troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa). Tužiteljici pripada po 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1.) te za sastav prijedloga za osiguranje (Tbr. 11.1.), prema vrijednosti predmeta spora 32.212,45 EUR u vrijeme poduzimanja tih radnji, a od 9. studenog 2016. na dalje prema vrijednosti predmeta spora 35.313,74 EUR, pa tako tužiteljici nadalje pripada nagrada po 500 bodova za zastupanje na ročištima (Tbr. 9.1.): 9. studenog 2016., 19. listopada 2017., 13. prosinca 2017., 30. srpnja 2020., 31. kolovoza 2020., 9. listopada 2024. i 22. siječnja 2025., zatim za sastav podneska od 17. srpnja 2020. (Tbr. 8.1.) te zatraženih 125 bodova za sastav žalbe od 26. listopada 2020, što ukupno iznosi 4625 bodova, odnosno 9.250,00 EUR, što uvećano pripadajući PDV (Tbr. 46.) iznosi 11.562,50 EUR. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu sa 80%, dosuđen joj je trošak zastupanja u iznosu od 9.250,00 EUR. Tome valja pribrojiti trošak provedenog vještačenja u iznosu 431,35 EUR, koji je tužiteljici priznat u cijelosti pa tako ukupan trošak tužiteljice iznosi 9.681,35 EUR.

24. Tužiteljici nije priznat trošak za pristup svjedoka na sud jer nije dokazala da joj je taj trošak nastao, kao ni trošak sastava odgovora na žalbu, budući da naveden trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

25. Tuženiku nije priznat parnični trošak jer je sud uspjeh stranaka u sporu cijenio kvalitativno i kvantitativno pa kako se većim dijelom postupka raspravljalo o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, a što je tužiteljica uspjela dokazati pa je isključivo tužiteljici priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku, razmjerno uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora.

U Puli 20. ožujka 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

- Tužiteljici po pun.

- Tuženiku po pun.