REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-2207/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Šilić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, Zagreb, Heinzelova 88, OIB: 44879111575, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/208, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 4. travnja 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/4259, URBROJ: 338-21-02- 02-24-6 od 7. veljače 2024.

III Priznaje se tužiteljici dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji:

F43.0 ozljedom na radu nastala 6. listopada 2023. te se nalaže tuženiku donijeti odgovarajuće rješenje u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tužiteljici AO trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.433,18 EUR (slovima: pettisućačetiristotridesettri eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, uvećano za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a kamate teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/208, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 4. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/4259, URBROJ: 338-21-02-02-24-6 od 7. veljače 2024., kojim se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0, ne priznaje ozljedom na radu pretrpljena 6. listopada 2023., te joj se ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika jer tuženik nije postupao po pravilima Zakona o općem upravnom postupku niti je tuženik postupao po vlastitom općem aktu Pravilniku o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužiteljica je u žalbi jasno navela da uopće nije bila saslušana u postupku donošenja rješenja, niti je bila pozvana da pristupi liječničkom povjerenstvu. Nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva nisu joj bili dostavljeni prije donošenja rješenja te zaključno da je navedeni nalaz i mišljenje potpisan od strane samo jedne osobe. Na navedene žalbene navode tuženik se u osporenom rješenju uopće nije očitovao. Isto tako javnopravna tijela, u oba stupnja, nisu postupala prema odredba ZUP-a, koja se odnose na vještačenje. Tužiteljici nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku vještačenja niti pred prvostupanjskim niti pred drugostupanjskim povjerenstvom već su joj nalazi samo dostavljeni uz prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje. Tužiteljica se na navedene nalaze nije mogla niti očitovati prije donošenja rješenja što je suprotno pravilima o vještačenju, članak 65. i 66. ZUP-a, ali i samom Pravilniku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koja je očigledno zbog usklađenja sa praksom Upravnog suda, Visokog upravnog suda, Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava mijenjana 2022. godine. Tužiteljica je u žalbi navela da liječničko povjerenstvo nije donijelo nalaz u punom sastavu. U nalazu su navedena samo dva člana, a samo je jedan potpisao nalaz i mišljenje. Tužiteljica smatra da se na takvim nalazima i mišljenjima nije mogla ustanoviti zakonita odluka ni prvostupanjskog ni drugostupanjskog tijela. Ističe kako smatra da u liječničkom povjerenstvu treba sudjelovati specijalist psihijatar što ovdje nije bio slučaj niti u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom povjerenstvu. Tužiteljica smatra kako specijalist obiteljske medicine, pedijatrije ili neurokirurgije ne može valjano ocijeniti nalaz specijalista psihijatrije, stoga tužiteljica predlaže da u ponovnom postupku u sastavu povjerenstva bude specijalist psihijatar. Tužiteljica i nadalje smatra da je stanje koje je utvrdio psihijatar u uzročnoj vezi s kritičnim događajima i da je napad na tim hitne medicinske pomoći percipirala kao ugrozu osobne sigurnosti, ugrozu pacijenta i cijelog tima. Isto tako, tužiteljica se osjećala ugroženo dugo nakon navedenog događaja. Tužiteljica je bila nesporedno životno ugrožena i smatra da je težu posljedicu spriječio vozač hitne pomoći koji je zaustavio nepoznatog muškarca od ulaska u vozilo hitne pomoći. Ovo sve jasno proizlazi iz dokumentacije u spisu, a posebno očitovanja MUP-a i izjave vozača g. UO. Poziva se na relevantnu praksu ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.

2.1. Predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14.-2/22.). U cijelosti ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te posebno ističe kako u konkretnom slučaju iz sadržaja spisa proizlazi je tužiteljica dana 06. listopada 2023. godine, kao dio tima hitne medicinske službe sudjelovala u intervenciji kada je u jednom trenutku muška osoba u pokušaju ulaska u vozilo hitne pomoći udarilo kolegu tužiteljice i prijetilo mu. U tim okolnostima, iako se radilo o događaju u kojem je tužiteljica obavljala poslove za koje je zdravstveno osigurana u okviru svog radnog vremena, tužiteljici se u vezi tog događaja ne mogu priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 Akutna reakcija na stres. To stoga što predmetna dijagnoza pretpostavlja postojanje preplavljujućeg traumatskog iskustva koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe pri čemu ne smije postojati drugi jasni mentalni poremećaj, a tužiteljica u konkretnom slučaju nije doživjela prijetnju sigurnosti i fizičkoj cjelovitosti sebe ili voljene osobe niti je razina stresa bila značajnijeg intenziteta. Pritom iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u vezi predmetnog događaja koristila zdravstvenu zaštitu uslijed retraumatizacije zbog prethodnog iskustva.

3.1. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, iako uredno pozvan, nije se uključio u ovaj upravni spor.

5. Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je poslodavac tužiteljice 18. listopada 2023. podnio prijavu o ozljedi na radu za dijagnozu prema MKB F43.0. Kao način nastanka ozljede navodi se pružanje medicinske pomoći ozlijeđenoj osobi u prometnoj nezgodi.

9. U očitovanju o okolnostima nastanka ozljede tužiteljica navodi da je 6. listopada 2023. bila na intervenciji jer je dostavno vozilo udarilo pješakinju i srušilo je na pod pri čemu je zadobila ozljedu glave. Za vrijeme pregleda nepoznati muškarac je pokušao ući u vozilo. Oštećeni UO rekao je napadaču da ne može ući nakon čega ga je udario šakom u nos i psovao majku. Nakon incidenta mu je zaprijetio da će ga pronaći i polomiti. Događaj je prijavljen policiji.

10. Iz spisa proizlazi da je oštećeni UO zadobio kontuziju nosa sa ekskorijacijom lijevog dorzuma nosa.

11. Prisutan FO, medicinski tehničar također opisuje nasilno ponašanje nepoznatog muškarca, koji nakon što je udario kolegu, nastavio je i dalje prijetiti i vrijeđati.

12. Iz dopisa PU zagrebačke, V Policijske postaje Zagreb od 24. studenog 2023. proizlazi da su u službene prostorije pristupili zdravstveni djelatnici Nastavnog Zavoda za Hitnu medicinu Grada Zagreba, vozač kola Hitne pomoći UO, dr. med. AO i tehničar FO, te je UO podnio kaznenu prijavu protiv NN počinitelja radi kaznenog djela prisila prema zdravstvenom radniku iz čl. 315a Kaznenog zakona na način da je dana 06.10.2023. oko 09,50 sati, na adresi u [adresa], tijekom pružanja medicinske pomoći ozlijeđenoj ženskoj osobi u prometnoj nezgodi, NN muškarac nasilno htio ući u vozilo hitne u kojem je medicinsko osoblje pružalo pomoć unesrećenoj te je ničim izazvan šakom udario vozača UO u predjelu nosa, uslijed čega je UO zadobio otvorenu ranu na nosu, nakon čega mu je NN muškarac nastavio prijetiti riječima: "Naći ću te, slomit ću ti noge, ne znaš ti tko sam ja". Zbog napada i prijetnji, zdravstveni djelatnici nisu mogli nastaviti s radom te je po ozlijeđenu osobu došla druga ekipa hitne medicinske pomoći i prevezla je u KBC Zagreb. Policijski službenici V. PP Zagreb podnijeli su posebno izvješće protiv poznatog počinitelja Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

13. U tijeku postupka zatražen je nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva od 25. siječnja 2024. koji ocjenjuju da se Dijagnoza F43.0 – Akutna reakcija na stres ne može priznati ozljedom na radu, jer se nije radilo o izuzetno životno ugrožavajućem događaju.

14. U povodu žalbe tužitelja pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 29. ožujka 2024., nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje da se kod osiguranice zatražena dijagnoza Akutna reakcija na stres F43.0 ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od dana 06.10.2023. godine kao ozljeda na radu jer razina stresa nije bila značajnijeg intenziteta s obzirom da osiguranica nije imala traumatske iskustvo koje predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti i integritetu osobe (fizički napad-nasilje, prijetnja, oružjem, otmica, teška nesreća, nasilna smrt.). Uvidom u priloženu dokumentaciju i nalaze psihijatra utvrđujemo da se predmetni događaj ne može dovesti u kontekst životno ugrožavajućeg stresora, a time niti ozljede na radu jer osigurana osoba nije bila direktno napadnuta ni verbalno niti fizički. Ovdje se može razabrati da je objektivno nepoželjna situacija na radnom mjestu kod osiguranice trigerirala prethodno neugodno iskustvo koje je imala ranije što se navodi i u nalazu psihijatra, te se i u nalazu psihijatra navodi da se kod osiguranice radi o retraumatizaciji. Kratkotrajne promjene psihičkog stanja uslijed izloženosti različitim stresnim situacijama u okviru radnog mjesta i poslova koje osiguranica obavlja, odnosno očekivane normalne psihičke reakcije na iste, ne mogu se smatrati ozljedom na radu. Akutna reakcija na stres u smislu ozljede na radu predstavlja direktnu izloženost životno ugrožavajućem stresoru što kod osiguranice nije bio slučaj jer nije bilo direktnog napada na nju ni verbalno ni fizički, dakle, nije bila neposredno životno ugrožena niti je bilo prijetnje oružjem ili bilo kakvog oblika ugroze života ili cjelovitosti osobe.

15. Temeljem predmetne ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda doneseno je osporeno rješenje.

16. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023., dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

17. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

18. Odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022, 33/2023.) propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

19. Prema članku 35. istog Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

20. Člankom 49. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.). Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva (stavak 5.).

21. Budući da tužiteljica navodi razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka, to je sud je usvojio prijedlog tužiteljice, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, da se provede medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. LO, dr.med., specijalist psihijatrije, subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije, koji u svom nalazu i mišljenju od 1. prosinca 2024. navodi da je temeljem analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica potražila psihijatrijsku pomoć 9.10.2023.g., gdje su njene psihičke tegobe ocijenjene kao Akutna stresna reakcija (F43.0). Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu svjedočenja fizičkom napadu na kolegu te izrečenim prijetnjama, no isto tako i opravdane bojazni za njen osobni tjelesni integritet, što je kod nje izazvalo emocionalnu reakciju u vidu, po psihijatru, opisane simptomatike “tjeskobna, napeta. U sadržaju traumatska situacija. Ima poteškoće prosnivanja. U retraumatizaciji. Otežanog je općeg funkcioniranja uključujući na zahtjevnom radnom mjestu“. Nadalje, iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica i prije predmetnog štetnog događaja bila izložena stresnim iskustvima, te je predmetni štetni događaj u vidu retraumatizacije i doveo do pojave simptomatike, kod primarno psihički vulnerabilne strukture. Akutna stresna reakcija (F43.0) je prolazni poremećaj, koji se javlja kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres. Stresor može biti preplavljujuće traumatsko iskustvo, koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe (npr. nasilje). Uvažavajući sve navedeno smatra da se u tužiteljice, kao psihička posljedica predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu od 6. listopada 2024.g., razvila simptomatika Akutne stresne reakcije (F43.0). Između predmetnog štetnog događaja i razvoja simptomatike Akutne stresne reakcije (F43.0), postoji izravna uzročno-posljedična veza.

22. Tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodi kako je mišljenje vještaka suprotno njegovom nalazu. Naime, medicinski je kontradiktoran zaključak vještaka o razvoju simptomatike akutne reakcije na stres i izravne posljedične veze između te dijagnoze i događaja u kojem je sudjelovala tužiteljica kada je izloženost tužiteljice tom događaju, u kojem je sudjelovala isključivo kao svjedok, kod nje uzrokovao retraumatizaciju i doveo do pojave simptomatike akutne reakcije na stres kod primarno vulnerabilne strukture ličnosti. U priloženom očitovanju Liječničkog povjerenstva navodi se da ne osporavaju da je osiguranica doživjela jednu količinu stresa jer ovakvi događaji izazivaju kod svih ljudi nelagodu, a u sklopu radnog mjesta za očekivati je da se na žalost mogu desiti i nepoželjne situacije. Tuženik se slaže sa vještakom da se kod osiguranice radi o retraumatizaciji, a to je naveo i psihijatar pri prvom pregledu kao i oni u svom vještačenju. Događaji ili interakcije koje osobu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo mogu dovesti do ponovnog javljanja simptoma traumatizacije čak i godinama kasnije. Jasno im je da je osiguranicu ovakav događaj uznemirio, no osobna vulnerabilnost zbog ranijih trauma (napad u 26 godini, smrt oca) je predispozicija zdravstvenog stanja i važan čimbenik u nastanku kratkotrajnih promjena psihičkog stanja kod osiguranice. Akutna reakcija na stres sama po sebi ne predstavlja ozljedu na radu, nego tek kada se osigurana osoba nađe u situacijama direktne izloženosti životno-ugrožavajućem stresoru, što ovdje nije slučaj. Nije se radilo o neposrednoj fizičkoj ugroženosti osigurane osobe. Stresor, situacija ili događaj moraju biti prijeteće ili katastrofične prirode koji bi vjerojatno uzrokovao značajne smetnje u gotovo svake osobe. Tuženik se ne slaže sa mišljenjem vještaka kada je u pitanju utvrđivanje ozljede na radu jer sudski vještak nije kritički ocijenio vezu događaja i poremećaja psihičkog stanja u smislu Zakona.

23. Tužitelj je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

24. U očitovanju na prigovore tuženika sudski vještak u podnesku od 18. siječnja 2025. pojašnjava da je iz priloženog nalaza psihijatra razvidna jasno definirana dijagnoza Akutne stresne reakcije (F43.0), kao posljedica izloženosti psihičkom stresu na radnom mjestu, iako sama nije bila fizički ozlijeđena. Sukladno rješenju Suda vještačena je konkretna osoba, u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme, te smatra da postoji nesumnjiva izravna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja u tužiteljice. Akutna stresna reakcija (F43.0) je prolazni poremećaj, koji se javlja kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres. Stresor može biti preplavljujuće traumatsko iskustvo, koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe (npr. nasilje).

25. Također, sud je na raspravu pozvao stalnog sudskog vještaka prim. LO, dr.med., koji u odnosu na iznesene prigovore tuženika odgovara da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 1. prosinca 2024. kao i pisanog očitovanja od 18. siječnja 2025. Naime, tuženik u svojim podnescima relativizira predmetni štetni događaj na način da su situacije u kojima se našla tužiteljica moguće i predvidljive. Navedeno se sa sudsko-medicinskog stajališta ne može ni na koji način uzeti u obzir jer se vještači konkretna osoba u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme. Analizirajući dinamiku štetnog događaja neosporno je da je tužiteljica bila izložena stresnom iskustvu u vidu svjedočenja agresivnom i nasilnom ponašanju osobe iako sama nije bila tjelesno ozlijeđena no već sam čin svjedočenja je predstavljao stresno iskustvo koje je u tužiteljice, u vidu retraumatizacije, izazvalo simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0). Navedeno je i potvrđeno nalazom psihijatra od 9. listopada 2023. godine. Psihička vulnerabilnost tužiteljice a koja se odnosi na njezino prijašnje stresno iskustvo odnosno smrt njenog oca bilo je od utjecaja na razvoj akutne stresne reakcije u konkretnom slučaju, a kao što je i naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju. Na upit tuženika koja su obilježja dijagnoze F43.0, odnosno akutne reakcije na stres, odgovara da se opis navedene dijagnoze nalazi u kriterijima MKB te da nije dužan na isto odgovoriti. Simptomatika koja se navodi u nalazu psihijatra je opisana i podvedena pod dijagnozu akutne stresne reakcije. Nastavno, vještak navodi kako tuženik uopće ne razumije što to znači retraumatizacija, dakle, znači stresni događaj koji se ne može podvesti pod uobičajeno životno iskustvo a u osobi izaziva određenu vrstu emocionalne reakcije koja se očituje tjeskobom, psihomotornom napetošću, osjećajem ugroženosti, poremećajem spavanja, do dramatičnih simptoma kao što je konfuzno-oneroidno ponašanje. Također tuženik ne uvažava ni dijagnozu postavljenu od strane psihijatra a koja je navedena u medicinskoj dokumentaciji već na svoj način tumači simptomatiku akutne stresne reakcije. Na upit koja je razlika između traumatizacije i retraumatizacije, navodi, kao što i sama riječ govori, da je ponovno izlaganje nekom stresnom događaju. Je li retraumatizacija uvjetovana prethodnim stresnim situacijama koje je tužiteljica doživjela u životu a uvažavajući nalaz i mišljenje Zavoda za javno zdravstvo od 9. listopada 2023., navodi da je retraumatizacija uzrokovana konkretnim štetnim događajem a na podlozi psihičke ranjive strukture tužiteljice.

26. Tuženik na održanoj raspravi smatra da su doneseni nalaz i mišljenje kao i očitovanje vještaka od 18. siječnja 2025. i na današnjoj raspravi nestručni i neobrazloženi. Izjavljuje da ne može postavljati pitanja jer su ista vezana za opis simptomatike naznačene dijagnoze tužiteljice.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. LO, dr.med., specijalist psihijatrije, obzirom je isti dan u skladu s pravilima struke, te je sukladan medicinskoj dokumentaciji u spisu, tim više što je sudski vještak specijalist psihijatar s dugogodišnjim iskustvom, te je jasno izrazio svoj stav kako je dijagnoza akutne reakcije na stres (F43.0), navedena u nalazu liječnika specijalista, u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa događajem od 6. listopada 2023. koji događaj je bio traumatsko iskustvo, koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe (npr. nasilje). Pored navedenog, u liječničkom povjerenstvu Direkcije, na čijem se nalazu i mišljenju temelji osporeno rješenje, kao niti u prvostupanjskom liječničkom povjerenstvu, nema liječnika specijalista psihijatra.

28. Osim toga, ovlašteni vještak tuženika u biti niti ne iznosi konkretan prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka već ponavlja navode iznesene u svojim nalazima i mišljenjima. Posebice se ukazuje tuženik relativizira značaj samog događaja, navodeći da tužiteljica „jest doživjela jednu količinu stresa“, ali „da se u sklopu radnog mjesta mogu desiti i nepoželjne situacije“. Nesporno jest da je u konkretnom događaju nepoznati muškarac bez ikakvog povoda i razloga napao vozača hitne pomoći, ozlijedio ga, te je time spriječen njegov ulazak u vozilo gdje je tužiteljica pružala liječničku pomoć ozlijeđenoj ženi. O ozbiljnosti situacije govori činjenica da daljnje pružanje liječničke pomoći više nije bilo moguće, na lice mjesta je došla policija i drugo vozilo hitne pomoći, te je napadač i kazneno prijavljen. Prema ocjeni ovog suda, ne može se prihvatiti zaključak tuženika da razina stresa „nije bila značajnijeg intenziteta obzirom da osiguranica nije imala traumatsko iskustvo koje predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti i integritetu osobe“, obzirom da upravo iz opisanog ponašanja nepoznatog muškarca, fizičkog napada na vozača medicinskog tima, te daljnje vrijeđanje i prijetnje proizlazi ozbiljno stresno iskustvo u vidu prijetnje sigurnosti i integritetu osobe.

29. U opisu simptomatike Akutne reakcije na stres koju dostavlja opunomoćenik tuženika na raspravi navodi se da stresor može biti preplavljujuće traumatsko iskustvo koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe, a da vulnerabilnosti i sposobnost svladavanja problema imaju ulogu u nastajanju i jačini akutnih stresnih reakcija. Upravo vještak u svom nalazu i mišljenju, te u izlaganju na raspravi jasno navodi da je prethodna retraumatizacija uzrokovana konkretnim štetnim događajem.

30. Prema ocjeni suda, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, osporen je nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na kojem se temelji osporeno rješenje, poglavito stoga što je sudski vještak kao stručna osoba i spec. psihijatrije jasno izrazio svoj medicinski stav da je tužiteljica bila izložena stresnom iskustvu u vidu svjedočenja agresivnom i nasilnom ponašanju osobe koje je u tužiteljice, u vidu retraumatizacije, izazvalo simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0).

31. Slijedom navedenog, iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, po ocjeni suda, izveden je pogrešan zaključak da se dijagnoza F 43.0 postavljena u nalazu liječnika specijalista kod tužiteljice ne može uzročno-posljedično povezati opisanim događajem od 6. listopada 2023., te je stoga došlo o do pogrešne primjene materijalnog prava.

32. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje po liječniku specijalistu jer smatra da doneseni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije stručno izrađen. Prema ocjeni suda, prim. LO liječnik je specijalist psihijatrije, subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije, a sama činjenica što se njegova ocjena i izneseni stručni medicinski razlozi ne slažu s nalazima liječničkih povjerenstava (u čijim sastavima nema liječnika specijaliste psihijatrije), bez navođenja konkretnih razloga za takovu ocjenu, ne može se smatrati da nije stručan i neobrazložen. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a dokaznu vrijednost vještačenja ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije vezan ni stručnim nalazom niti mišljenjem vještaka, i može ih, vodeći se pravilima logike, podvrgnuti analizi i kritici, što je i učinjeno danim obrazloženjem.

33. Sukladno svemu navedenom, valjalo je, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao pod toč. I do III izreke presude.

34. Nadalje, tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora, te potražuje trošak od po 1.000,00 EUR za sastav tužbe, podneska od 16. siječnja 2025., pristupa na dva ročišta, uvećano za pripadajući PDV. Potražuje i trošak plaćenog predujma za sudsko vještačenje, te stoga ukupno potražuje iznos od 5.433,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

35. Člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.

36. Prema stavku 2. članka 144. Zakona o upravnim sporovima troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

37. Prema stavku 4. članka 144. Zakona o upravnim sporovima troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

38. Člankom 147. stavkom 6. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

39. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog.

40. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe,, podneska od 16. siječnja 2025. i pristupa na dva održana ročišta, sukladno Tbr. 27/1. al. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa) u visini od po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife daje iznos od po 1000,00 EUR, kako je i zatraženo tužbom, u ukupnom iznosu od 4.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, čini iznos od 5.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 433,18 EUR, što daje ukupno priznati trošak u iznosu od 5.433,18 EUR. Trošak je priznat zajedno sa zateznom kamatom u skladu s odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a. Tužitelju se priznaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak sukladno odredbi članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.), a tijek zateznih kamata određen je u skladu s odredbom članka 144. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.

41. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod toč. IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Odvjetnica Maja Šilić, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis