Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2401/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AO, koju brani Ivan Smokrović, odvjetnik u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2024., poslovni broj: Pp-5614/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. AO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2., te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. AO (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

14. rujna 2021. u 00,50 sati u Rijeci, u Zvonimirovoj ulici upravljala osobnim vozilom marke „Ford Fiesta“ reg. oznake i broja [registarska oznaka] i dolaskom kod kbr. 20, nije u kretanju svoje vozilo držala na dovoljnoj udaljenosti od desnog ruba kolnika, već je vozilo pomaknula suviše udesno van kolničke trake i tom prilikom prednjim i zadnjim desnim kotačima udarila u uzdignuti betonski rubnjak desne strane kolnika, te se od siline udara u nastavku zaustavnog puta vozilo odbilo na lijevu kolničku traku i prednjim lijevim bočnim dijelom udarilo u lijevi bočni dio osobnog vozila marke „Ford Fiesta“ reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐO a kretao se iz suprotnog smjera svojom desnom kolničkom, lijevom prometnom trakom, a u prometnoj nesreći vozač ĐO zadobio je tjelesne ozljede,

- pa da bi time počinila prekršaj iz članka 47. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalba okrivljenice u odnosu na djelo u točki 2. izreke pobijane presude je bespredmetna.

III

Uslijed odluke u točki I izreke ove drugostupanjske presude, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se okr. AO za djelo u točki 1., iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne, u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), koju kaznu je dužna platiti u roku od trideset dana od primitka ove drugostupanjske odluke, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

IV U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. CO kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AO dužna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okr. AO proglašena je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 47. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te joj je na temelju citiranih propisa za svako djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 i 290,00 eura, a potom na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.610,00 eura.

1.1. Uz kaznu, okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole na temelju mjere opreza Postaje prometne policije Rijeka od 14. rujna 2021.

1.2. Okrivljenica je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 291,36 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, putem branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika u Rijeci, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim donošenjem osuđujuće presude 20. prosinca 2024. za djelo u točki 2. izreke pobijane presude povrijeđeno je materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice u pitanju nastupanja zastare prekršajnog progona, koja povreda je navedena i opisana u članku 196. točki 3. Prekršajnog zakona.

4.1. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinila 14. rujna 2021.

4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

4.3. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisane kazne za djelo u točki 2. u fiksnom iznosu od 290,00 eura, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.5. Prema tome, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo, budući da je od vremena kada je predmetni prekršaj počinjen 14. rujna 2021. do donošenja pobijane presude 20. prosinca 2024. proteklo više od tri godine, pa je prije donošenja pobijane presude nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka, za to djelo.

4.6. Zbog navedenih razloga, trebalo je po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenice odbiti optužbu za djelo iz članka 47. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao u izreci ove presude u točki I, pa je žalba u tom dijelu bespredmetna.

5. Uslijed odluke u točki I ove drugostupanjske presude, preinačena je i odluka o kazni, tako da je preostali prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, kao u točki III izreke ove presude.

6. Neosnovano žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da dana 20. prosinca 2024. nisu bili ostvareni uvjeti za održavanje rasprave bez okrivljenice, jer da je istu trebalo ponovno ispitati. Suprotno tvrdnji žaliteljice, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je svoju obranu iznijela u postupku pred sudom 21. veljače 2024., a za raspravu 20. prosinca 2024. dostava poziva za okrivljenicu i njezinog branitelja je uredno iskazana, pa je prvostupanjski sud imao zakonske uvjete za provođenje rasprave i svih dokaza na kojima se temelji pobijana presuda, s time da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u postupku nije nužno ponovno ispitivanje okrivljenice, a imala je mogućnost nazočiti raspravi i prigovarati izvedenim dokazima te predlagati druge dokaze. Bez uspjeha žaliteljica upire da je bila spriječena nazočiti raspravi, budući da je uredno pozvana i nije predlagala odgodu rasprave. Međutim na raspravi je bio nazočan odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom, u zamjenu za izabranog branitelja, koji je mogao u postupku u korist okrivljenice poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenica (osim obrane). Prema tome, pogrešno sugerira žaliteljica da bi održavanjem rasprave (20. prosinca 2024.) posljedično bilo povrijeđeno i njezino pravo na obranu, budući da iz provedenog postupka proizlazi da joj je omogućeno pravo na obranu sukladno odredbe članka 85. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona.

7. Pogrešno ističe žaliteljica da nije navedeno koji je točno materijalni propis primijenjen, budući da iz uvoda pobijane presude jasno proizlazi da je primijenjen Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), pa je dakle, jasno i određeno naveden primijenjen propis sa svim izmjenama koje su nastupile nakon počinjenja djela i koje je pravilno primijenio i prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, s obzirom da su kasnije izmjene povoljnije za počiniteljicu.

8.

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo u točki 1. izreke, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

8.1. Žaliteljica ne spori upravljanje vozilom u prometu na cesti inkriminirane prilike, a bez uspjeha dovodi u pitanje registarsku oznaku vozila kojim je upravljala, budući da isto nije odlučna činjenica za pravilno utvrđenje stanja stvari za predmetno djelo, dok stupanj koncentracije alkohola u krvi nesporno proizlazi iz materijalne dokumentacije predmeta, odnosno vještačenja izuzetih uzoraka krivi i mokraće radi analize (zbog poricanja rezultata alkotesta) i mišljenja da je u trenutku prometne nesreće (upravljanja vozilom) bila u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,73 g/kg. Stoga je na temelju rezultata provedenog postupaka prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj stavljen joj na teret.

8.2. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja u pogledu djela u točki 1. izreke pobijane presude, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona te nije prestrogo odmjerena, s obzirom da je kazna odmjerena u posebnim zakonom najniže propisanoj mjeri blaže vrste kazne. Stoga je mišljenje i ovog suda da je izrečena kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona i utjecaj na počiniteljicu i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok žaliteljica ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

9.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

10. Ispitujući u povodu žalbe, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, ovaj sud je utvrdio da je izricanje zaštitne mjere na zakonu utemeljeno, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj prekršaja upravljanja vozilom pod izrazito visokim stupnjem alkoholiziranosti i okolnostima postupanja te prilike, kojim se u velikoj mjeri dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, pa je u potpunosti opravdano otklanjanje uvjeta kojima se omogućuje daljnje činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počiniteljice, nedovoljnoj svijesti o opasnosti i pogibeljnosti činjenja ovakvih prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, pri čemu navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

11. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu poznate materijalne prilike žaliteljice.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.