Poslovni broj: Povrv-72/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOPLAST d.o.o. Split, Ulica slobode 5, OIB: 70676517267, kao upravitelj zgrade Garaža B. Bušića 11, Velebitska 32 u Splitu, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika KANZA d.o.o. Split, Put Žnjana 22, OIB: 68592654139, kojeg zastupaju punomoćnici Dražen Vuković i Saša Lalić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1 D, radi isplate 6.813,69 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZE, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split i zamjenika punomoćnika tuženika JE, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Majić iz Podstrane pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-129/2023 (sudski predmet: Ovrv- 25436/2023) od 14. studenog 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 4.403,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 71,99 EUR od 21.10.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.11.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.12.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.1.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.2.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.3.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.4.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.5.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.6.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.7.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.8.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.9.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.10.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.11.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.12.2021. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.1.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.2.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.3.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.4.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.5.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.6.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.7.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.8.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.9.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.10.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.11.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.12.2022. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.1.2023. do isplate,

- na iznos od 73,23 EUR od 21.2.2023. do isplate,

- na iznos od 73,23 EUR od 21.3.2023. do isplate,

- na iznos od 73,23 EUR od 21.4.2023. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.10.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.11.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.12.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.1.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.2.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.3.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.4.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.5.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.6.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.7.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.8.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.9.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.10.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.11.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.12.2021. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.1.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.2.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.3.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.4.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.5.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.6.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.7.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.8.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.9.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.10.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.11.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.12.2022. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.1.2023. do isplate,

- na iznos od 71,00 EUR od 21.2.2023. do isplate,

- na iznos od 71,00 EUR od 21.3.2023. do isplate,

- na iznos od 71,00 EUR od 21.4.2023. do isplate,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. studenog 2023. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Majić iz Podstrane pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-129/2023 (sudski predmet: Ovrv- 25436/2023) od 14. studenog 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.410,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 71,99 EUR od 21.5.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.6.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.7.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.8.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.9.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.10.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.11.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.12.2019. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.1.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.2.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.3.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.4.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.5.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.6.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.7.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.8.2020. do isplate,

- na iznos od 71,99 EUR od 21.9.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.5.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.6.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.7.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.8.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.9.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.10.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.11.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.12.2019. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.1.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.2.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.3.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.4.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.5.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.6.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.7.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.8.2020. do isplate,

- na iznos od 69,81 EUR od 21.9.2020. do isplate,

te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.364,59 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Tihana Majić iz Podstrane donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-129/2023 (sudski predmet: Ovrv- 25436/2023) od 14. studenog 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 6.813,69 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu u istom roku naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv- 25436/2023-14 od 18. prosinca 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, isto tako je odlučeno da će se spis ustupiti ovom sudu te je po pravomoćnosti tog rješenja Općinski sud u Splitu dostavio predmet ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje kao neosnovano, navodeći da poriče postojanje bilo kakvog duga prema tužitelju. Tužitelj da nema osnove potraživati utuženi iznos od tuženika te da se stoga ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Utuženi iznos da je paušalno određen, bez iti jednog dokaza u odnosu na njegovu osnovanost i visinu, a utuženi računi osim što su paušalni, da nikada nisu ni dostavljeni tuženiku. Tuženik je također istakao i prigovor zastare utuženog potraživanja.

4. Podneskom od 17. siječnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, navodeći da isti nisu ničim potkrijepljeni te da su usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj je naveo da je upravitelj zgrade oznake Garaže B.Bušića 11, Velebitska 32 u Splitu te da se radi o nekretnini koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a tuženik da je vlasnik za cijelo posebnih dijelova te nekretnine i to: 34. suvlasnički dio: 230/9084 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34) dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa, označeno kao SP2, ukupne površine 262,98 m2, koji se sastoji od sanitarnih čvorova, stubišta, hodnika, pomoćnog prostora i predprostora, u podrumu II – na kojeg se odnosi kartica broj 69241 te 60. Suvlasnički dio: 221/9084 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) dijela koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa označeno kao SP1, ukupne površine 271,21 m2, koje se sastoji od sanitarnih čvorova, stubišta, zajedničkog prostora, u podrumu I - na kojeg se odnosi kartica broj 69267. Tužitelj ističe da su Međuvlasničkim ugovorom „U Splitu, 17.01.2019. godine“ suvlasnici su uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade i čestice zemlje na kojoj leži zgrada te da su odredili da upravljanje stambenom zgradom povjeravaju tužitelju kao upravitelju. U članku 6. tog ugovora da je određena visina pričuve po 1 m2 za pojedini dio zgrade pa tako i za sklonište i to 2 kune/ m2. Nadalje, između suvlasnika stambene zgrade i tužitelja kao upravitelja da je sklopljen Ugovor o upravljanju kojim su također regulirana međusobna prava i obveze.

5. S obzirom na navedeno, a pozivajući se na odredbe članka 93. i članka 378. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), tužitelj navodi da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka, kao i da može zastupati suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima te da može u povodu prigovora nastaviti parnicu kao tužitelj. Dakle, upravitelj zgrade da je ovlašten ex lege pokrenuti sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, a takav pravni stav da je zauzela i sudska praksa (Ustavni sud RH u svojoj odluci broj U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006., kao i Županijski sud u Splitu u pravnom shvaćanju od 13. veljače 2007.). Sukladno tome, tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije da je u cijelosti neosnovan. Isto tako, a s obzirom na činjenicu da je tuženik vlasnik prethodno navedenih posebnih dijelova nekretnine to da je posve jasno da je on obveznik plaćanja pričuve. Tuženik, a ni bilo tko drugi da ne može u vlasništvu imati određeni dio zgrade i onda se pozivati da u odnosu na taj dio nema nikakvu obvezu kao da taj dio ne postoji. Osnovno načelo je da vlasništvo obvezuje, a s obzirom da je za predmetnu zgradu sklopljen međuvlasnički ugovor, tuženikovi navodi da ne mogu imati nikakvog utjecaja na ovaj predmet. Tužitelj navodi da je tuženiku sve račune uredno dostavio, a iz izvoda otvorenih stavki da je jasno vidljivo koliko i za koje razdoblje iznosi tuženikova obveza.

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, tužitelj je naveo da je taj prigovor djelomično osnovan. Naime, potraživanje s osnove zajedničke pričuve da se smatra povremenim potraživanjem na koje se treba primijeniti trogodišnji zastarni rok od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga, prigovor zastare da je osnovan za potraživanje koje dospijeva do listopada 2020., budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 3. listopada 2023., a radi čega tužitelj da u tom dijelu povlači prijedlog, dok ustraje u preostalom dijelu zahtjeva. Tim podneskom od 17. siječnja 2024., a koji je ispravio podneskom od 11. rujna 2024., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev predlažući da sud održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.403,09 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate.

7. Budući da je tužitelj naprijed navedenim podnescima od 17. siječnja 2024. i 11. rujna 2024. smanjio tužbeni zahtjev za dio glavnice tražbine u ukupnom iznosu od 2.410,60 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva ima zapravo značenje djelomičnog povlačenja tužbe za taj iznos i kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio, to je stoga sud utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena te je stoga u tom dijelu trebalo ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a sve to sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

8. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ostao kod navoda iz podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi, navodeći da osporava osnovanost i uređenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je istakao da je iz spisu priloženog Međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019. razvidno da je isti potpisao B4 d.o.o., OIB: 388840558801, kao vlasnik skloništa/prostora označenih kao SP1 i SP2, iako tada (17.1.2019.) to društvo više nije bilo vlasnik istih. Naime, vlasnik predmetnih prostora da je zaključkom o predaji nekretnina Općinskog suda u Splitu broj OVR-1929/12 od 30. siječnja 2018. već tada bio tuženik, koji da je i upisan kao vlasnik istih rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, broj Z-27688/2018. Zbog toga, navedeni Međuvlasnički ugovor da nikako nije mogao potpisati B4 d.o.o. koji tada nije bio vlasnik bilo kakvih nekretnina u toj zgradi. U vezi s tim, tuženik navodi da je člankom 19. Međuvlasničkog ugovora propisano da se isti smatra sklopljenim kada ga potpiše većina suvlasnika, a kada se zanemari potpis B4 d.o.o. (koji tada nije ni bio suvlasnik) to stoga taj ugovor nije potpisala većina suvlasnika, nego prema obračunu tuženika tek oko 30% suvlasnika. Iz toga da je jasno da predmetni ugovor nikada nije sklopljen niti obvezuje suvlasnike. Samim time, da nisu važeći ni obvezujući ni Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. niti Ugovor o upravljanju garažnim objektom B. Bušića 11, Velebitska 32, Split od 17. siječnja 2019., a što da ima za posljedicu nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, jer isti nije upravitelj predmetne zgrade. To da ima za posljedicu ima i paušalnost utuženih iznosa pričuve, jer o istima nikada nisu odlučili suvlasnici zgrade većinom glasova. Sukladno tome, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Tužitelj je osporio iznesene navode tuženika kao neosnovane, ističući da se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu te da tuženik u trenutku sklapanja međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019. nije bio vlasnik predmetnih posebnih dijelova nekretnine, iako je moguće da je imao osnovu za upis.

10. Tuženik je u odnosu na takve navode tužitelja istakao da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao sudskom odlukom i to rješenjem o dosudi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1929/12 od 11. prosinca 2017., a koji način stjecanja da je predviđen i u skladu s člankom 126. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Upis u zemljišne knjige da predstavlja samo jedan od načina stjecanja vlasništva, a koji način da u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kod stjecanja prava vlasništva na temelju odluke suda, a što je u konkretnom slučaju u odnosu na tuženika i bilo, vlasništvo da se stječe nastupanjem pravomoćnosti sudske odluke, a ne posljedičnim upisom vlasništva u zemljišne knjige. U ovakvim slučajevima, taj upis da ima samo deklarativni učinak, jer se samo "obznanjuje" vlasništvo koje je već stečeno pravomoćnošću rješenja o dosudi. Tuženik je također naveo i da je iz dostavljenog rješenja Općinskog suda u Splitu, ZK odjela Split pod poslovnim brojem Z-27688/2018 razvidno da je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama zaprimljen kod nadležnog suda 25. srpnja 2018. pa je stoga tuženik već od naznačenog datuma stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, a koji način stjecanja da je izričito propisan u članku 120. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga, da je nesporno da je tuženik u trenutku sklapanja predmetnog Međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019. već bio vlasnik predmetnih nekretnina, a unatoč tomu isti je da je umjesto njega potpisao B4 d.o.o. koji nije bio vlasnik. Zbog toga, predmetni Međuvlasnički ugovor da nikada nije stupio na snagu (zbog nedostatka potpisa većine suvlasnika). Tuženik je istakao i da je iz izvatka iz poslovnih knjiga - konto kartice suvlasnika, koji je tužitelj dostavio u spis, vidljivo da je tužitelj već od travnja 2019. potraživao iznos pričuve od tuženika, a što da je u očitoj kontradikciji s navodima tužitelja kako tuženik u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora nije bio vlasnik predmetnih posebnih dijelova nekretnina. Iz toga da je također razvidno da je tužitelj odmah po početku važenja Međuvlasničkog ugovora i na temelju istog, potraživao iznos pričuve od tuženika unatoč tome što je upoznat s činjenicom da tuženik kao stvarni vlasnik predmetnih nekretnina nikada nije potpisao taj ugovor. Dakle, tužitelj da je bio upoznat s tuženikovim pravom vlasništva te da je neovisno o tome postupao "mala fide", odnosno da svjesno postupa protupravno i na nedopušten način.

11. U odnosu na naprijed iznesene navode tuženika, tužitelj je naveo kako je nesporna činjenica da je rješenjem suda od 26. veljače 2020. izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tuženika na predmetnoj nekretnini, a koja je osnova upisa tog prava vlasništva da u ovom predmetu nije bitno, već da je bitan trenutak upisa u zemljišnoj knjizi te trenutak od kojeg je tužitelj kao upravitelj mogao znati da je došlo do promjene prava vlasništva te time i do promjene obveznika podmirenja pričuve. Isto tako, činjenica da je tuženik nekretninu stekao u ovršnom sudskom postupku temeljem rješenja o dosudi da također nije mjerodavna, jer da taj ovršni postupak ni na koji način utječe na početak tijeka obveze tuženika u ovom predmetu, a ni na valjanost Međuvlasničkog ugovora. Mjerodavan da nije ni trenutak kada je rješenje o dosudi postalo pravomoćno, već da je mjerodavan trenutak njegove provedbe u zemljišnoj knjizi, jer da tužitelj kao ni drugi suvlasnici nisu mogli znati, niti je to njihova dužnost znati, za provođenje bilo kakvog ovršnog postupka. Stoga, tužitelj odnosno suvlasnici zgrade da nisu znali niti su morali znati da je došlo do promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sve do trenutka donošenja rješenja o upisu odnosno provedbi istog u zemljišnoj knjizi suda. Prema tome, tužitelj smatra sve i da su tuženikovi navodi osnovani, a nisu, Međuvlasnički ugovor da je valjan, na snazi i da proizvodi pravne učinke. Pri tom je tužitelj naveo i da u slučaju da prethodni vlasnik predmetne nekretnine nije bio potpisnik Međuvlasničkog ugovora, taj ugovor da bi i dalje bio valjan, jer je za njegovu valjanost bila ostvarena potrebna većina suvlasničkih dijelova u odnosu na cjelinu nekretnine.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja – konto kartice suvlasnika sa stanjem na dan 12. svibnja 2023. (stranice 80-83 i 131-134 spisa), Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. (stranice 117 -127 spisa), Ugovor o upravljanju garažnim objektom B. Bušića 11, Velebitska 32, Split od 17. siječnja 2019. (stranice 77-79 i 128-130 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 135-136 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, poslovni broj Z-27688/2018 od 26. veljače 2020. (stranice 158-159 spisa), podatke o zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-27688/2018 (stranica 175 spisa), te je isto tako izvršen uvid u spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1929/2012.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Predmet ovog spora odnosi se na plaćanje troškova zajedničke pričuve za zgradu oznake Garaža B. Bušića 11, Velebitska 32 u Splitu. Dakle, u ovom postupku tužitelj kao upravitelj naprijed navedene zgrade, koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potražuje od tuženika plaćanje sredstava zajedničke pričuve za dva posebna dijela te nekretnine, koja su u vlasništvu tuženika, i to za etažno vlasništvo E-34, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa, označenog kao SP2, ukupne površine 262,98 m2 te etažno vlasništvo E-60, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa označenog kao SP1, ukupne površine 271,21 m2. Uređenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom se potražuje plaćanje sredstava pričuve za razdoblje od mjeseca rujna 2020. do mjeseca ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 4.403,09 EUR.

15. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja ističući prije svega prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik je također istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao i prigovor zastare tražbine. Tuženik svoje protivljenje tužbenom zahtjevu temelji na tvrdnji da on nije potpisao Međuvlasnički ugovor, premda je u vrijeme sastavljanja tog ugovora bio vlasnik predmetna dva skloništa, dok je taj ugovor potpisalo društvo B4 d.o.o., koje u to vrijeme nije bio vlasnik bilo kakvih nekretnina u toj zgradi, a zbog čega Međuvlasnički ugovor nije potpisan od potrebne većine suvlasnika predmetne zgrade. Upravo stoga, Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019., kao ni Ugovor o upravljanju garažnim objektom B. Bušića 11, Velebitska 32, Split od 17. siječnja 2019., da nisu važeći niti obvezujući, a što da ima za posljedicu nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, jer isti nije upravitelj predmetne zgrade, kao i paušalnost utuženih iznosa pričuve, jer o istima nikada nisu odlučili suvlasnici zgrade većinom glasova.

16. Tužitelj je osporio naprijed iznesene navode i prigovore tuženika ističući da je Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. valjano sklopljen, jer tuženik u trenutku sklapanja međuvlasničkog ugovora nije bio vlasnik predmetnih posebnih dijelova nekretnine, a sam međuvlasnički ugovor da je potpisan od potrebne većine suvlasnika te da je stoga valjan, na snazi i proizvodi pravne učinke. Stoga da je tužitelj, kao upravitelj predmetne zgrade, ovlašten pokrenuti i voditi ovaj postupak radi naplate sredstava zajedničke pričuve od tuženika.

17. Kako se dakle tužbeni zahtjev odnosi na plaćanje sredstava zajedničke pričuve, potrebno je navesti da je odredbom članka 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

18. Prema članku 86. ZV-a, poslovi redovite uprave nekretninom su, između ostalog, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove te imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja.

19. Nadalje, prema članku 89. stavak 1. ZV-a, troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

20. Prema članku 90. stavak 1. ZV-a, zajednička pričuva iz članka 85. stavak 2. ZV-a je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je prema stavku 2. članka 90. ZV-a zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

21. Prema članku 375. stavak 1. ZV, uzajamni odnos suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), Stavkom 2. tog članka propisano je što sve međuvlasnički ugovor iz stavka 1. mora sadržavati pa je tako propisano da isti sadrži osobito: veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti te uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini.

22. Člankom 375. stavak 3. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Prema stavku 4. tog članka, odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

23. Iz dostavljenih izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja - konto kartica suvlasnika, a koji se odnose na sredstva zajedničke pričuve zgrade Garaža B. Bušića 11, Velebitska 32, Split, razvidno je da tužitelj, s osnove pričuve za sklonište, za tuženika kao korisnika pod šiframa 69267 i 69241, zaključno s 12. svibnja 2023. ima evidentirano nepodmireno potraživanje na ime obveza za sredstva zajedničke pričuve u ukupnim iznosima od 3.459,24 EUR i 3.354,45 EUR. Navedeno potraživanje odnosi se na neplaćenu pričuvu za razdoblje od mjeseca travnja 2019. do mjeseca ožujka 2023.

24. Iz dostavljenog Međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019. razvidno je da je u istom navedeno kako na temelju članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima suvlasnici garažnog objekta B. Bušića 11, Velebitska 32, Split, sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sklapaju taj ugovor, a kojim ugovorom da se uređuju uzajamni odnosi suvlasnika garažnog objekta u vezi s upravljanjem i korištenjem garaže. U članku 2. tog ugovora je navedeno da se u smislu tog ugovora utvrđuje da se na uvodnoj označenoj čestici zemljišta smatra objekt sa 45 garažnih mjesta, 12 parking mjesta, 1 digitalna centra, 2 skloništa, 1 trafo stanica i 1 poslovni prostor. Nadalje, u članku 3. je navedeno da je popis posebnih dijelova garažnog objekta, njihovih suvlasnika, kao i postotak u kojem određeni posebni dio objekta sudjeluje u odnosu na čitavi garažni objekt, zajedno s potpisima suvlasnika, sadržan u posebnom privitku ( Privitak 1) koji čini sastavni dio tog ugovora. U članku 6. je određen iznos sredstava zajedničke pričuve koji suvlasnici plaćaju mjesečno pa je tako, između ostalog, navedeno da se za sklonište plaća pričuva u visini od 2,00 kn/m2. U članku 8. je navedeno da su suvlasnici suglasni da upravljanje garažnog objekta na temelju posebnog ugovora povjere upravitelju Tehnoplast d.o.o. Split (tužitelju) te da sklapanjem tog ugovora suvlasnici daju ovlaštenje-punomoć upravitelju da ih zastupa u postupcima pred tijelima državne uprave i nadležnim sudovima. U članku 9. je navedeno da suvlasnici ovlašćuju TE za obavljanje dužnosti predstavnika suvlasnika te da ga ovlašćuju i da sklopi ugovor o upravljanju garažnim objektom s upraviteljem. Prema članku 19. Međuvlasničkog ugovora, isti se smatra sklopljen kada ga na Privitku 1. potpiše većina suvlasnika, čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, te da isti obvezuje sve suvlasnike garažnog objekta koji je predmet tog ugovora, a odredbe samog ugovora da stupaju na snagu 1. travnja 2019.

25. Iz Ugovora o upravljanju garažnim objektom B. Bušića 11, Velebitska 32, Split, od 17. siječnja 2019. razvidno je da je taj ugovor potpisan između Suvlasnika tog garažnog objekta po ovlaštenom predstavniku TE i tužitelja kao upravitelja, a kojim se u članku 1. navodi kako se utvrđuje da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom od 17. siječnja 2019. odredili da će upravljanje garažnim objektom povjeriti društvu Tehnoplast d.o.o. Split (tužitelju). Nadalje su u ugovoru navedena prava i obveze potpisnika istog.

26. Uz Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. priložen je i Privitak 1. tom ugovoru, a koji sadrži popis posebnih dijelova predmetne zgrade, s oznakom ili brojem prostora, kao i oznakom vlasnika svakog pojedinog prostora. Iz tog Privitak 1. je razvidno da isti sadrži potpise pojedinih suvlasnika koji su navedeni u tom privitku, a za koje se smatra da su potpisali Međuvlasnički ugovor. U Privitku su navedena ukupno 62 suvlasnička dijela, koji imaju ukupnu površinu od 1.584,59 m2. Pregledom istog također je utvrđeno da je za sklonište pod rednim brojem 34, a koji nosi oznaku P2SP2, površine posebnog dijela od 262,98 m2 te za sklonište pod rednim brojem 60, koji nosi oznaku P1SP1, površine tog posebnog dijela od 271,21 m2, kao vlasnik upisano društvo B4 d.o.o., OIB: 38884058801, te da je isto potpisalo Međuvlasnički ugovor. Zbrajanjem potpisa suvlasnika koji su navedeni u tom privitku proizlazi da je Međuvlasnički ugovor potpisan od strane većine suvlasnika, jer isti sadrži potpise suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine 71,57% od naprijed navedene ukupne površine zgrade (garaže). Međutim, kada se od ukupno prikupljenih potpisa suvlasnika za sklapanje međuvlasničkog ugovora oduzme ukupna površina skloništa oznake P1SP1 i P2SP2 koja iznosi 534,19 m2, te ujedno čini 33,71 % od ukupno prikupljenih potpisa suvlasnika za sklapanje međuvlasničkog ugovora, proizlazi da su navedeni Međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi iznose ukupno 599,97 m2, a što predstavlja 37,86 % od ukupne površine zgrade koja iznosi 1.584,59 m2.

27. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split od 17. siječnja 2024., a koji se odnosi na suvlasničke udjele pod rednim brojevima 34 i 60, razvidno je da je na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica], koje su upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasnik 34. suvlasničkog dijela, etažno vlasništvo E-34, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa označenog kao SP2, ukupne površine 262,98 m2, u podrumu II. te 60. suvlasničkog dijela, etažno vlasništvo E-60, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom skloništa označenog kao SP1, ukupne površine 271,21 m2, u podrumu I., upisan tuženik.

28. Iz sadržaja rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, poslovni broj Z-27688/2018 od 26. veljače 2020. razvidno je da je tim rješenjem, a na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1929/12 od 11. prosinca 2017. i poslovni broj Ovr-1929/12 od 19. lipnja 2018., kao i Zaključka o predaji nekretnina Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1929/12 od 30. siječnja 2018. te rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1929/12 od 29. kolovoza 2018., dopuštena uknjižba prava vlasništva posebnih dijelova zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to suvlasničkog dijela označenog kao sklonište SP2 i suvlasničkog dijela označenog kao sklonište SP1 na ime tuženika za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena B4 d.o.o., OIB: 38884058801, za cijelo. Tim rješenjem ujedno je određeno brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod posl. broj. Z- 2427/12 na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu br. Ovr-158/12 od 5. ožujka 2012.

29. Iz podataka o zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-27688/2018 od 27. rujna 2024. razvidno je da se radi o predmetu uknjižbe prava vlasništva (dosude nekretnine) u odnosu na 230/9084 dijela – sklonište SP2, [broj poduloška] i 221/9084 dijela – sklonište SP1, [broj poduloška], čest. zem. [katastarska čestica] ZU. 17896 k. o. [katastarska općina]. Radi se o predmetu, koji je uz oznaku spisa Ovr-1929/12, zaprimljen 25. srpnja 2018. te je isti riješen 26. veljače 2020. na način da je tom prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva udovoljeno.

30. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr- 1929/2012 utvrđeno je da se radi o ovršnom predmetu u kojem je na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja, a protiv ovršenika B4 d.o.o. Otok Dalmatinski, OIB: 38884058801, radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 340.794,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka doneseno rješenje o ovrsi, kojim je određena ovrha na nekretninama položenim u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU. 17896 k. o. [katastarska općina] i to na idealnom dijelu te zgrade povezanom s cjelinom skloništa, označenih kao poduložak br. 434SP2 i poduložak 467SP1. To rješenje o ovrsi donio je Trgovački sud u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-158/2012 od 5. ožujka 2012. te je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Općinskom sudu u Splitu kod kojeg se postupak nastavio voditi pod poslovnim brojem Ovr-1929/2012. Zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 1929/2012 od 4. listopada 2017. određena je prodaja predmetnih nekretnina putem javne dražbe. Rješenjem o dosudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 1929/2012 od 11. prosinca 2017. predmetne nekretnine dosuđene su tužitelju kao kupcu te je ujedno određeno da se kupac oslobađa polaganja kupovnine, jer njegova ovršna tražbina iznosi više od ponuđenog iznosa kupovnine. Zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1929/2012 od 30. siječnja 2018. potvrđeno je da je naprijed navedeno rješenje o dosudi nekretnine postalo pravomoćno 28. prosinca 2017. te da se naprijed navedena nekretnina predaje tužitelju (ovrhovoditelju kao kupcu). Tim zaključkom ujedno je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti upis prava vlasništva tužitelja na nekretninama, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena ovršenika B4 d.o.o.

31. Nadalje, iz tog spisa je razvidno da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split. poslovni broj Z-44529/17 od 3. travnja 2018. odbijen prijedlog kojim se traži upis zabilježbe dosude predmetnih nekretnina tužitelju iz razloga što za predmetne nekretnine nisu navedeni suvlasnički dijelovi koji pripadaju posebnim dijelovima zgrade u odnosu na cjelinu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica]. Isto tako, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split. poslovni broj Z-4201/18 od 5. travnja 2018. odbijen prijedlog kojim se traži upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja kao kupca, zbog istih prethodno navedenih razloga. Nakon toga, Općinski sud u Splitu je donio rješenje pod poslovnim brojem Ovr-1929/12 od 19. lipnja 2018. a kojim je izvršen ispravak rješenja od 11. prosinca 2017. u odnosu na ispuštene suvlasničke dijelove nekretnine koje su dosuđene tužitelju kao kupcu te je isto tako rješenjem od 29. kolovoza 2018. ispravljen zaključak o predaji nekretnina tužitelju kao kupcu od 30. siječnja 2018. Nakon toga, Općinski sud u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, donio je rješenje pod poslovnim brojem Z-27688/2018 od 26. veljače 2020. a kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja.

32. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka, a uzimajući u obzir iznesene navode i prigovore tuženika, kao prvo je trebalo utvrditi kada je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnih dvaju skloništa oznake SP1 i SP2, odnosno je li to bilo prije ili nakon sastavljanja Međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019., a nakon toga i je li taj Međuvlasnički ugovor potpisan od strane potrebne većine suvlasnike, odnosno proizvodi li pravne učinke te obvezuje li sve suvlasnike predmetne zgrade, a sve to imajući u vidu odredbe članka 375. stavak 3. ZV-a.

33. U odnosu na trenutak kada je tužitelj stekao vlasništvo dvaju skloništa u predmetnoj zgradi oznake SP1 i SP2 potrebno je navesti da tužitelj u spis nije dostavio povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine. Međutim, iz sadržaja isprava koje su dostavljene u ovaj spis, kao i sadržaja spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1929/2012 razvidno je da je tužitelj predmetne nekretnine stekao rješenjem o dosudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 1929/2012 od 11. prosinca 2017., a kojim rješenjem su predmetne nekretnine dosuđene tužitelju kao kupcu u ovršnom postupku.

34. U vezi s takvim stjecanjem prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane tuženika navodi se da je odredbom članka 114. stavak 1. ZV-a propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema stavku 2. tog članka ZV- a, na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

35. Nadalje, prema odredbi članka 126. stavak 1. ZV-a, odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Stavkom 2. toga članka je propisano da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi.

36. S tim u svezi navodi se da će prema odredbama članka 101. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje OZ), u rješenju o dosudi nekretnine sud odrediti da se nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinoj prodajom. Isto tako, prema odredbi članka 102. OZ-a, ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101. OZ-a.

37. Sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, tužitelj je pravomoćnošću navedenog rješenja o dosudi u ovršnom postupku stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina te mu je ujedno zaključkom o predaji nekretnina od 30. siječnja 2018. u tom ovršnom postupku, a kojim zaključkom je utvrđena pravomoćnost rješenja o dosudi s danom 28. prosinca 2017., određena predaja tih nekretnina u posjed te je ujedno naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti upis prava vlasništva predmetnih nekretnina (dva skloništa oznake SP1 i SP2) u korist tuženika. Sve navedeno bilo je prije nego što je sastavljen Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. Činjenica da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik tih nekretnina tek na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, poslovni broj Z-27688/2018 od 26. veljače 2020. ne utječe na trenutak stjecanja prava vlasništva tuženika, jer je taj upis u zemljišnim knjigama deklaratorne naravi. Dakle, tužitelj je trenutkom pravomoćnosti rješenja o dosudi stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev x 240/2018-2v od 8. siječnja 2019.).

38. U odnosu na navode tužitelja da je upravitelj zgrade ovlašten u ime svih suvlasnika, između ostalog, pokretati i voditi sudske postupke radi naplate neplaćenih sredstava zajedničke pričuve potrebno je navesti da takva ovlaštenja upravitelja proizlaze iz odredbi članka 93. ZV-a i članka 378. stavak 5. ZV-a, ali samo ako se radi o upravitelju koji je izabran od strane suvlasnika međuvlasničkim ugovorom, koji je potpisan od strane potrebne većine suvlasnika, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

39. Naime, a kao što je to već prethodno navedeno, prema odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a, odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

40. Uzimajući u obzir naprijed navedeni trenutak kada je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnih dvaju skloništa u zgradi, odnosno kada je postao vlasnikom istih, a što je bilo prije sastavljanja Međuvlasničkog ugovora od 17. siječnja 2019., odnosno prije nego što je taj ugovor trebao stupiti na snagu 1. travnja 2019., razvidno je da taj ugovor nije sklopila odnosno potpisala većina suvlasnika u smislu odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a, a ni u smislu članka 19. Međuvlasničkog ugovora. Naime, ako se od ukupnog broja potpisa suvlasnika koji su navedeni u Prilogu 1. dostavljenog Međuvlasničkog ugovora izuzmu potpisi društva B4 d.o.o., a u odnosu na skloništa oznake SP1 i SP2, koje društvo u to vrijeme više nije bilo vlasnik tih skloništa, to onda proizlazi da je navedeni Međuvlasnički ugovor nije potpisan od potrebne većine suvlasnika, jer je zbrajanjem potpisa ostalih suvlasnika razvidno da su Međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine 37,86 % od ukupne vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Dakle, iz toga proizlazi da predmetni Međuvlasnički ugovor ne proizvodi svoje pravne učinke. Upravo stoga niti izbor tužitelja kao upravitelja te zgrade nije stupio na snagu pa stoga tužitelj nije valjano izabran kao upravitelj zgrade od strane većine suvlasnika, a slijedom čega isti nema aktivnu legitimaciju za zastupanje suvlasnika predmetne zgrade, a što znači da nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka.

41. U odnosu na navode tužitelja kako u odnosu na njega, odnosno ostale suvlasnike, za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama nije mjerodavan trenutak kada je rješenje o dosudi postalo pravomoćno, već da je mjerodavan trenutak njegove provedbe u zemljišnoj knjizi suda, a što da je bilo rješenjem suda od 26. veljače 2020. kada je izvršen uknjižba prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, te u svezi s tim i pozivanjem na odredbe članka 127. stavak 2. ZV-a, ističe se da tužitelj platnim nalogom iz rješenja ovrsi javnog bilježnika nije potraživao od tuženika plaćanje naknade od veljače 2020., kada je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina, već od ranije, odnosno od mjeseca travnja 2019., kada je naprijed navedeni Međuvlasnički ugovor trebao stupiti na snagu. U prilog tome ističe se da je iz izvatka poslovnih knjiga tužitelja-konto kartica suvlasnika (stranice 80–83 spisa) razvidno da tužitelj zadužuje tuženika kao obveznika plaćanja pričuve od mjeseca travnja 2019., dakle prije nego što je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih skloništa, a iz čega proizlazi zaključak da je tužitelju bilo poznato da je tuženik postao vlasnik nekretnina i prije nego što je to njegovo vlasništvo upisano u zemljišnim knjigama, dakle prije nego što je Međuvasnički ugovor trebao stupiti na snagu. Samim time, kao i obzirom na činjenicu trenutka kada je tuženik stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina u smislu odredbe članka 126. ZV-a, to stoga ovaj sud navode tužitelja kojima se isti poziva na načelo povjerenja upisa u zemljišne knjige u konkretnom slučaju, a u odnosu na pravo vlasništva tuženika, ne smatra osnovanim.

42. Slijedom naprijed navedenog, a budući da predmetni Međuvlasnički ugovor od 17. siječnja 2019. nije potpisan od strane potrebne većine suvlasnika, to stoga taj Međuvlasnički ugovor ne proizvodi pravne učinke pa samim time niti Ugovor o upravljanju zgradom od 17. siječnja 2019., koji na temelju tog Međuvlasničkog ugovora sklopljen s tužiteljem, ne proizvodi pravne učinke. Upravo stoga, tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja sud je ocijenio osnovanim (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-1307/2016-2 od 22. svibnja 2018.)

43. Radi navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu je trebalo odbiti i posljednično tome, a primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je tužitelj ustrajao uređenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom. Sukladno tome, odlučeno je kao u izreci ove presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 158. stavak 1. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je isti izgubio parnicu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Pri tom se napominje da do djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja, u iznosu od 2.410,60 EUR, nije došlo iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja u tom dijelu ili zbog drugog razloga koji se može pripisati tuženiku, već iz razloga što je tužitelj za taj dio utužene tražbine uvažio tuženikov prigovor zastare potraživanja.

45. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženih podnesaka od 23. travnja 2024. i 27. rujna 2024. u visini od po 100 bodova za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 10. rujna 2024. i 18. listopada 2024. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 500 bodova i što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Na taj iznosu, tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV-e po stopi od 25% u iznosu od 250,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tuženiku je trebalo priznati i trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 114,59 EUR, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

46. Dakle, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.364,59 EUR pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 20. ožujka 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude i rješenja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis