REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1904/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja

GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, zastupan po punomoćniku Marko Bujić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ASES USLUGE d.o.o., OIB: 28315107902, Sesvete, Pirinova ulica 46, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ASES USLUGE d.o.o. Sesvete, OIB: 28315107902, isplatiti tužitelju GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o. Zagreb, OIB: 03744272526 iznos od 17.796,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. rujna 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun zajedničke pričuve koji u ime suvlasnika vodi upravitelj stambene zgrade u [adresa], društvo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj: 0086339, a sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 €.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.586,63 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je upravitelj zgrade koji zastupa suvlasnike stambene zgrade u [adresa] i smatra da je ovlašten pokretati postupke radi naplate zajedničke pričuve, sve sukladno odredbi članka 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Tužitelj dodaje da, kao upravitelj stambene zgrade u [adresa], upravlja računom pričuve zgrade IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. i s kojeg računa su vršene sve uplate na račun tuženika.

Pojašnjava kako su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], ugovorili s tuženikom obavljanje građevinsko-obrtničkih radova pa je tuženik na temelju ugovora izdao račun za predujam broj 14/01/223 od 19. rujna 2023. na iznos od 17.796,82 €, koji iznos je tužitelj kao upravitelj isplatio tuženiku istog dana s računa pričuve zgrade, nakon čega je tuženik 04. srpnja 2024. izdao storno račun za predujam na isti iznos od 17.796,82 € te izdao račun br. 650/01/1 na ukupan iznos ugovorenih radova u iznosu od 36.027,46 €, uz napomenu na predmetnom računu da je iznos od 17.796,83 € već podmiren uplatom po računu za predujam i da ostaje kao dug za platiti iznos od 18.230,63 € koji iznos je tužitelj podmirio tuženiku uplatom s računa stambene zgrade na račun 19. srpnja 2024. Ističe kako je tužitelj, omaškom, istog dana ponovo uplatio iznos od 17.796,83 €.

Tužitelj je nakon toga nekoliko puta, što usmeno, što pisanim putem, pozivao tuženog na povrat iznosa od 17.796,83 € što tuženik nije učinio slijedom čega tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi u cijelosti te ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja jer je tužitelj samo upravitelj te on izvršava svoje dužnosti sukladno međuvlasničkom ugovoru i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da je pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova koja se mora voditi na posebnom računu kojim upravlja upravitelj, a koja imovina ne predstavlja imovinu upravitelja već on za svoje usluge naplaćuje samo ugovorenu naknadu. Tužitelj nije legitimiran potraživati da mu tuženik isplati iznos od 17.796,83 € jer eventualnim stjecanjem bez osnove tuženika, umanjena je imovina svih suvlasnika zgrade, a ne tužitelja kao trgovačkog društva pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u međuvlasnički ugovor s popisom zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade i popisom suvlasnika (list 5 do 14 spisa), u ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] (list 15 do 18 spisa), u pravila postupanja kod ustupanja radova (list 19 do 23 spisa), u godišnji program upravljanja (list 24 i 25 spisa),u R1 račun za predujam (list 26 spisa), u potvrdu o izvršenom plaćanju iznosa od 17.796,82 € od 19. rujna 2023. (list 28 spisa), u R1 storno račun za predujam (list 29 spisa), u R1 račun za troškove građevinsko- obrtničkih radova (list 30 spisa), u potvrdu o izvršenom plaćanju iznosa od 17.796,82 € od 19. srpnja 2024. (list 32 spisa), u potvrdu o izvršenom plaćanju iznosa od 18.230,63 € od 19. srpnja 2024. (list 33 spisa), u pismo direktora tuženika (list 34 spisa), u sudsku praksu (list 45 do 56 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 17.796,86 € kojeg je tuženik stekao bez osnove.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj dva puta tuženiku uplatio iznos od 17.796,86 € i da ga tuženik nije vratio tužitelju.

7. Među strankama je sporno da li je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

8. Uvidom u međuvlasnički ugovor utvrđeno je da su ga suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zaključili 11. srpnja 2011. te su upravljanje zgradom povjerili tužitelju s kojim je ugovor o upravljanju zaključili 1. kolovoza 2011.

9. Uvidom u potvrde o uplatama (list 28,32 i 33 spisa) utvrđeno je da je tužitelj dva puta uplatio iznos od 17.796,82 € i to prvi put 19. rujna 2023., a drugi put 19. srpnja 2024. što tuženik niti ne spori.

10. Uvidom u pismo direktora tuženika utvrđeno je da on priznaje da nije sporno da su sva sredstva uplaćena na račun tuženika, ali ih je zaplijenila banka jer je tuženik u tom trenutku bio u financijskim problemima, a navodi kako nije sporno da će izvršiti povrat više uplaćenih sredstava kada bude u mogućnosti.

11. Člankom 90. stavkom 1. ZV propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. istog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je člankom 380. stavkom 1. istog Zakona određeno da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti.

12. U konkretnom slučaju predmet zahtjeva je novčana tražbina na koju imaju pravo svi suvlasnici zgrade (nepodijeljeno vlasništvo svih suvlasnika točno označene nekretnine koji u smislu članka 57. stavka 1. ZV imaju na tom vlasništvu udjele čija veličina nije određena, ali je odrediva), a ne i sam upravitelj zgrade, koji kao tužitelj nije tražio da se utužena tražbina plati na poseban račun na koji se uplaćuje zajednička pričuva (niti je on naveden u tužbenom zahtjevu), već je tražio da se iznos isplati upravo njemu.

13. Nadalje, upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane su člankom 93. ZV, koji je, između ostalog, u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

14. Međutim, u konkretnom slučaju zakonska ovlaštenja ne daju tužitelju kao upravitelju zgrade pravo na ostvarivanje utužene tražbine već se navedena ovlaštenja iscrpljuju (samo) u pravu na procesni položaj zastupnika suvlasnika nekretnine.

15. Upravitelj ne može s pozicije tužitelja od tuženika tražiti povrat više uplaćenih sredstava u svoje ime i za svoj račun, a primjenom odredbe čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i dragim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekstu ZV) jer u tužbi nije naveo osobe, suvlasnike u čije ime i za čiji račun postupa, odnosno potražuje od tuženika povrat više uplaćenih sredstava

16. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZV upravitelj zgrade je osoba koja djeluje kao opunomoćenik suvlasnika (čl. 89 ZOO-a) time da ima pravni položaj nalogoprimca suvlasnika (čl. 45. st. 1. ZV), koji je, ako nije što drugo određeno, primjenom odgovarajućih pravila o nalogu ovlašten i obvezan upravljati stvari za račun suvlasnika (čl. 749. ZOO). Njegova dužnost naplate dugovanja (čl. 379. st. 1. podstavak 4. ZV) mu ne daje pravo da ju traži od tuženika u svoje ime, jer je on prema odredbi čl. 93. st. 1. ZV postavljen od strane suvlasnika da upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Prema st. 2. istog članka u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

17. Odredbom čl. 378. ZV određene su ovlasti upravitelja, te se određuje da on upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom koji suvlasnici sklapaju s upraviteljem. Osim što raspolaže sredstvima zajedničke pričuve, on zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom sa suvlasnicima nije drukčije određeno (st. 5.). Iz navedene zakonske odredbe određeno proizlazi da tužitelj, kao upravitelj, nema ni zakonske ni ugovorne ovlasti pojavljivati se pred sudom kao stranka u postupku u kome traži u svoje ime i za svoj račun isplatu iznosa pričuve.

18. Dakle, upravitelj ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade te bi, kao takav, mogao u njihovo ime i za njihov račun voditi postupak prisilne naplate tražbine pred sudom, a ne i sam biti stranka u postupku. Tužitelj postavlja svoj zahtjev na način da naplatu traži u svoje ime i za svoj račun.

19. Naime, tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade i upravo s takve pozicije aktivno je legitimiran za podnošenje tj. ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Navedeni je stav izražen u odluci Ustavnog suda odluci broj: broj U-III-3 794/2006.

20. Međutim, nedostatak aktivne legitimacije proizlazi iz citirane odluke Ustavno suda, jer je u njoj izraženo pravno stajalište da je upravitelj zgrade ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve, a što u konkretnoj pravnoj stvari opet nije slučaj budući da je upravitelj kao tužitelj, postupak naplate pričuve pokrenuo u svoje ime, bez navođenja osoba za čiji račun postupa, i za svoje račun.

21. Radi navedenog u ovoj pravnoj stvari radi o situaciji da je tužbeni zahtjev pogrešno postavljen, jer je temeljem citiranih odredaba ZV-a tužitelj trebao tražiti isplatu od tuženice, ali na ime zajedničke pričuve točno određene nekretnine. Takav je stav izražen u odluci Ustavnog suda broj U-III-4733/2017.

22. Kako dakle tužitelj nije aktivno legitimiran, to je valjalo primjenom odredbe čl. 378 ZV, odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT)

26. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu tužbe u iznosu od po 500,00 € (Tbr. 8.1.) i zastupanja na ročištu 17. veljače 2025. u iznosu od 500,00 € (Tbr.9.1.), dakle ukupno 1.000,00 € i zatraženi PDV u iznosu od 150,00 € (Tbr.46.).Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 224,42 € jer nije ni bio pozvan na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu, a niti ju je platio jer obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu dospijeva tek pravomoćnošću presude, dakle tuženiku su ukupno priznati troškovi u iznosu od 1.150,00 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

27. Tužitelj nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.586,63 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sudac:

Maja Jurovicki:

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- kal 30 dana