REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-634/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari prvotužitelja HVARSKI VODOVOD d.o.o., [adresa], OIB: 96577868636, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Novokmet, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lovrić, Novokmet i partneri d.o.o., Zagreb, drugotužitelja VODOVOD BRAČ d.o.o., [adresa], OIB: 45854645558, kojeg zastupa punomoćnik Meri Blaslov- Pavasović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov-Pavasović iz Splita, protiv tuženika VODOVOD OMIŠ d.o.o., [adresa], OIB: 77317840351, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025., uz sudjelovanje punomoćnika prvotužitelja, punomoćnika drugotužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je na snazi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem središnjih objekata regionalnog vodovoda Omiš-Brač-Hvar-Šolta od 30. svibnja 2018. godine, sklopljen između tužitelja HVARSKI VODOVOD d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Republika Hrvatska, OIB: 96577868636, tužitelja VODOVOD BRAČ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 45854645558 i tuženika VODOVOD OMIŠ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77317840351.

II Utvrđuje se da izjave tuženika VODOVOD OMIŠ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77317840351 od 7. rujna 2022. i 22. rujna 2022. godine, o raskidu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem središnjih objekata regionalnog vodovoda Omiš-Brač-Hvar-Šolta od 30. svibnja 2018. godine sklopljenog između tužitelja HVARSKI VODOVOD d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Republika Hrvatska, OIB: 96577868636, tužitelja VODOVOD BRAČ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 45854645558 i tuženika VODOVOD OMIŠ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77317840351 ne proizvode pravne učinke na postojanje pravnog odnosa uspostavljenog njegovim sklapanjem.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tuženika radi prekida ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Visokim upravnim sudom RH pod poslovnim brojem Usoz- 331/2023, te pod poslovnim brojem Usoz-267/2023, kao i postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Usl-2122/23.

II Nalaže se tuženiku da prvotužitelju u roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.663,62 EUR-a, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da drugotužitelju u roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR-a, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 11. prosinca 2023. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi utvrđenja.

2. U tužbi tužitelj navodi kako temeljem članka 187. Zakona o parničnom postupku zahtijeva utvrđenje postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika zasnovanog međusobnim Ugovorom parničnih stranaka iz 2018. Postojanje tog odnosa da je postalo sporno uslijed izjavljenog jednostranog raskida ugovora od strane tuženika u rujnu 2022., a zbog navodnih "promijenjenih okolnosti" iz članka 369. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelji i tuženik da su tri isporučitelja vodnih usluga sukladno Zakonu o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19), a koji posluju na području Splitsko- dalmatinske županije. Oni da su u proteklih nekoliko desetljeća zajednički izgradili uređaj za pročišćavanje i obradu "Zagrad", kao i ostale elemente vodoopskrbnog sustava [adresa] sukladno tome istima da je pripalo suvlasništvo nad izgrađenim objektima i time pravo na određenu količinu vode, odnosno postotak vode iz sustava, dok su dugi niz godina ugovorima uređivali međusobna prava i obveze glede rada i održavanja uređaja "Zagrad" i ostalih središnjih objekata u sklopu regionalnog vodovoda Omiš-Brač-Hvar-Šolta. Tako isti da su sklopili Ugovore o međusobnim pravima i obvezama u odnosu na rad i održavanje uređaja "Zagrad" i to od 8. siječnja 1998. koji je izmijenjen anexom od 30. kolovoza 2007., te Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u odnosu na rad i održavanje uređaja "Zagrad" od 31. prosinca 2009., te od Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem središnjih objekata regionalnog vodovoda Omiš-Brač-Hvar-Šolta od 30. svibnja 2018. Ugovorom iz 2018. da je bitnom u članku 3. ugovoreno da tuženik upravlja radom i održavanjem objekata koji su predmet ugovora, a utvrđene mjesečne troškove u iznosu od 261.800,00 kn obračunava prema iskazanim udjelima. Ti se troškovi naplaćuju tužiteljima mjesečnim računima, a u slučaju promjene troškova ugovoreno je da će ugovorne strane sporazumno anexom promijeniti Ugovor iz 2018. U srpnju i kolovozu 2022. tužitelj i tuženik da su započeli s pregovorima oko sklapanja anexa/dodataka Ugovoru iz 2018., međutim, nakon što tužitelji nisu pristali na sklapanje dodatka tom Ugovoru jednostrano predloženog od strane tuženika, on da je započeo s jednostranim radnjama kojima je grubo prekršio svoje obveze iz Ugovora iz 2018.

4. Tuženik da je 7. rujna 2022. uputio tužiteljima dopise u kojima u bitnom navodi da ne može nastaviti s isporukom po ranije određenim uvjetima zbog znatnijeg povećanja troškova uslijed inflacije i drugih čimbenika, te da su ostvarene pretpostavke iz članka 369. Zakona o obveznim odnosima. Istim dopisom da su pozvani tužitelji da potpišu predloženi dodatak ugovoru te podmire (uvećani) račun (koji je bio izdan u uvećanom iznosu sukladno predloženom dodatku ugovora, unatoč tome što dodatak ugovora nije potpisan od strane tužitelja) sve u roku od 7 dana. U istom tuženik da navodi da se Ugovori iz 2018. imaju smatrati jednostrano raskinutim i bez ikakve posebne daljnje izjave ili obavijesti.

5. Tužitelji da su na navedeni dopis odgovorili zajedničkim dopisom od 14. rujna 2022. u kojemu navode da smatraju neprihvatljivim način dostave prvog dodatka ugovoru bez prethodne komunikacije i analize troškova kao i opciju jednostranog raskida važećeg ugovora, te da su obavijestili tuženika kako su podmirili troškove za srpanj i kolovoz sukladno važećem Ugovoru iz 2018. Tuženik da je 28. rujna 2022. uputio tužiteljima dopis kojim utvrđuje da je Ugovor iz 2018. jednostrano raskinut, a razlog da je činjenica da tužitelji nisu potpisali dodatak ugovora jednostrano predložen od strane tuženika. Dopisom od 31. listopada 2022. tužitelji da su odgovorili na navedeni dopis i predložili sastanak.

6. Vodovod Omiš da je podnio Vijeću za vodne usluge zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti na Odluku o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe prema drugom isporučitelju vodnih usluga, a temeljem članka 47. stavak 4. Zakona o vodnim uslugama. Po provedenom postupku da je donesena Odluka kojom se daje prethodna suglasnost na nacrt Odluke o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe isporučiteljima vodnih usluga Vodovod d.o.o. [adresa] drugom isporučitelju vodnih usluga Vodovod Brač d.o.o. od 27. srpnja 2023., Klasa: 325-11-23-03/54, Ur. broj: 346-99-23-2 (u daljnjem tekstu: suglasnost VVU). Temeljem takve suglasnosti tuženik da je donio "Odluku o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga" od 28. srpnja 2023. broj 3976/22 i istu po objavi u službenom glasniku Splitsko-dalmatinske županije dostavio tužiteljima uz dopise od 2. kolovoza 2023. Popratnim dopisom upućenim prvotužitelju tuženik da je pozvao istoga da svoj odnos s Vodovodom Brač uskladi sa Zakonom o vodnim uslugama i podzakonskim aktima. Dopis gotovo istog sadržaja 2. kolovoza 2023. tuženik da je uputio i drugotužitelju. Drugotužitelj da je dostavio tuženiku dopis broj: 01-0196/23 od 29. kolovoza 2023., te se poziva na njegov sadržaj, dopis sličnog sadržaja da je tuženiku poslao i prvotužitelj dana 30. kolovoza 2023., te se poziva na njegov sadržaj.

7. Drugotužitelj da je u međuvremenu pokrenuo dva postupka protiv suglasnosti VVU i Odluke Vodovoda Omiš. Tako da je 25. kolovoza 2023. Vodovod Brač pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji se vodi pod poslovnim brojem UsI- 2122/2023 kao i zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti općih akata Visokom upravnom sudu RH koji da se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Usoz-267/2023. Unatoč tome tuženik da nije prihvatio navode tužitelja i pozive na sporazumnu izmjenu ugovora, već da je 31. kolovoza 2023. drugotužitelju dostavio dopis na čiji sadržaj se pozivaju tužitelji.

8. Pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe da se temelji na odredbi članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Tužitelji da su u postupcima tuženika prisiljeni tražiti tzv. pozitivnu deklaratornu zaštitu da bi se utvrdilo postojanje njihovog pravnog odnosa s tuženikom utemeljenog na Ugovoru iz 2018., jer da je tuženik svojim brojnim jednostranim postupcima doveo u pitanje samu opstojnost ugovornog odnosa s tužiteljima.

9. Iz dopisa Vodovoda Omiš od 7. rujna 2022. da proizlazi da tuženik temelji navodni raskid Ugovora iz 2018. na članku 369. Zakona o obveznim odnosima i da očigledno smatra da su se ostvarile pretpostavke za primjenu instituta izmjene ili raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, a u kojem slučaju da nije moguće jednostrano raskinuti ugovor već isključivo konstitutivnom odlukom suda. Tuženik da očigledno nije smatrao Ugovor iz 2018. raskinutim sve dok nije donio spornim Odluku Vodovoda Omiš kao novi temelj za ispostavljanje računa tužiteljima. U periodu od rujna 2022. do kolovoza 2023. tuženik da je uredno nastavio ispostavljati fakture tužiteljima s iznosima koji su u skladu s Ugovorom iz 2018. Tako da su tužitelj i tuženik još godinu dana nakon raskida Ugovor očigledno nastavili postupati po Ugovoru iz 2018. Iz navedenog da proizlazi da tuženik nije smatrao da je valjano raskinuo Ugovor iz 2018. Radi navedenoga tužitelj predlaže donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

10. U odgovoru na tužbu zaprimljenu dana 14. svibnja 2024. tuženik osporava postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe, uz obrazloženje da ishodom ovog parničnog postupka tužitelji ne mogu ostvariti drukčiju ni kvalitetniju pravnu korist od one koju već imaju. Navodnu korist da nisu dokazali niti pokušali dokazati. Prava iz Ugovora iz 2018. koja žele zaštititi podnošenjem tužbe da se zapravo svode na pitanje (visine) cijene vodne usluge javne vodoopskrbe drugim isporučiteljima. Visoki Upravni sud RH rješenje pod poslovnim brojem Usoz-252/2023- 3 od 26. rujna 2023. da je odbacio prijedlog ovdje drugotužitelja za ocjenu zakonitosti Odluke vijeća za vodne usluge kojim se daje prethodna suglasnost na nacrt Odluke o cijeni vodne usluge, Klasa: 325-11/2023-03/54, Ur. broj: 346-99-23-2 od 27. kolovoza 2023.

11. U konkretnom slučaju tuženik da je donio Odluku o cijeni vodne usluge, a kojom je određena cijena vodne usluge javne vodoopskrbe koju tuženik pruža ovdje drugotužitelju kao drugom isporučitelju vodnih usluga na mjernom mjestu Omiš- Ribnjak; tuženik da je nacrt prethodno navedene Odluke o cijeni vodne usluge podnio Vijeću za vodne usluge sa zahtjevom za izdavanje prethodne suglasnosti; Vijeće za vodne usluge je dana 27.7.2023.g. donijelo Odluku KLASA: 325-11/23-03/54, URBROJ: 346-99-23-2 kojom je dalo prethodnu suglasnost na nacrt Odluke o cijeni vodne usluge (u daljnjem tekstu Prethodna suglasnost VVU), a sukladno svom ovlaštenju iz članka 68. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama. Tuženik da je nakon ishođenja prethodne suglasnosti VVU, objavio Odluku o cijeni vodne usluge u Službenom glasniku Splitsko-dalmatinske županije, te je ista stupila na snagu osmog dana od dana objave odnosno 5.8.2023.g. Po stavu tuženika da je irelevantno je li Ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz 2018. na snazi ili ne jer sporni Ugovor da je ionako "ex lege " izmijenjen u dijelu koji se odnosi na cijenu potpuno neovisno o raskidu istoga. Do takve "ex lege" izmjene Ugovora iz 2018. da je došlo temeljem članka 47. stavak 4. i članka 105. Zakona o vodnim uslugama. Prisilni propisi da u svakom pojedinom slučaju imaju prednost nad odredbama ugovora zaključenom između stranaka. Stupanjem na snagu Zakona o vodnim uslugama da je izmijenjen u bitnome normativni okvir na način da su prisilnim odredbama uređeni odnosi koji su do tada bili u sferi slobode ugovaranja. Ispravnost navedenog stajališta da potvrđuje i stručno mišljenje vijeća za vodne usluge od 15. ožujka 2024. u kojemu ističe kako u konkretnom slučaju postoji djelomična neusklađenost ugovornog pravnog odnosa sa imperativnim zakonskim odredbama.

12. Tužitelj navodi da sve i da je Ugovor iz 2018. na snazi (a sve do sada ukazuje da je predmetni Ugovor raskinut), Vijeće da bi bilo dužno promijeniti imperativne odredbe članka 47. ZVU-a, a ne dispozitivne odredbe Ugovora iz 2018. Poziva se na članak 105. stavak 2. Zakona o vodnim uslugama ističući kako stupanjem na snagu zasebne odluke o cijeni vodnih usluga iz članka 47. stavak 4. Zakona o vodnim uslugama cijena vodne usluge javne isporuke drugim isporučiteljima se može za buduća obračunska razdoblja obračunavati i naplaćivati isključivo na temelju odredbe članka 47. stavak 4. Zakona o vodnim uslugama. Stoga tuženik predlaže odbaciti tužbu, te obvezati tužitelje na snašanje parničnog troška.

13. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 19. kolovoza 2014., prvotužitelji navodi kako pitanje jesu li suglasnost VVU i Odluka Vodovoda Omiš zakonite da će odlučiti nadležni sudovi-Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud RH, a o čemu da još nije odlučeno. Poziva se na pravno mišljenje prof. dr. sc. UR od 25. ožujka 2024. (točka 15. podneska) sukladno nalazima iz pravnog mišljenja da proizlazi kako za donošenje Odluke Vodovoda [adresa], kao i suglasnost VVU od 27. srpnja 2023. nema pravnog temelja s obzirom da i dalje nije donesena Uredba iz članka 105. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama, te kako Ugovor iz 2018. i dalje predstavlja jedini pravno valjani temelj za uređenje međusobnih odnosa Hvarskog vodovoda, Vodovoda Brač, te Vodovoda Omiš. Ističe kako su neosnovani navodi tuženika da u konkretnom slučaju postoji nesuglasnost ugovornog pravnog odnosa sa imperativnim zakonskim okvirom, budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje Odluke Vodovoda [adresa], a Ugovor iz 2018. da nije valjano raskinut.

14. U podnesku zaprimljenom kod suda 15. listopada 2024. tuženik navodi da je Odluka o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga, a koja je donesena od strane tuženika dana 28.7.2023.g., broj: 3976/22 (u daljnjem tekstu Odluka o cijeni vodne usluge) stupila na snagu 5.8.2023.g.. Navodi da je Vijeće za vodne usluge (u daljnjem tekstu VVU) donijelo Odluku o prethodnoj suglasnosti na nacrt Odluke o cijeni vodne usluge, KLASA: 325-11/23-03/54, URBROJ: 346-99-23-2 od 27.7.2023.g. (u daljnjem tekstu Prethodna suglasnost VVU), a koja je stupila na snagu 27.7.2023.g. Prethodna suglasnost VVU i Odluka o cijeni vodne usluge na snazi i proizvode pravne učinke sve do dana današnjeg, te iste da niti su ocijenjene nezakonitima od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (postupci pod poslovnim brojevima Usoz-331/2023 te Usoz-267/2023) niti su poništene od strane Upravnog suda u Splitu (postupak pod poslovnim brojem UsI-2122/2023), dok je Odluka o cijeni vodne usluge utvrđena zakonitom od strane nadzornog tijela odnosno VVU sukladno članku 67. st. 1. toč. 1. Zakona o vodnim uslugama. Osporava pravni interes tužitelja za traženje deklaratorne pravne zaštite. Protivi se korištenju dostavljenog pravnog mišljenja od strane prof. dr. sc. UR od 25. ožujka 2024. iz razloga specificiranih u točci 5. podneska. Osporava navode prvotužitelja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje Odluke o cijeni vodne usluge, a iz razloga jer nije donesena Uredba o Vijeću za vodne usluge iz članka 105. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama, a budući da isto ne proizlazi iz Odredbi Zakona o vodnim uslugama. Ističe kako neovisno o tome je li Ugovor iz 2018. na snazi ili ne, na odnos između tužitelja i tuženika da se primjenjuje odluka o cijeni vodne usluge, a budući da je predmetni Ugovor iz 2018. "ex lege" izmijenjen u dijelu koji se odnosi na cijenu a sukladno odredbi članka 105. stavak 2. Zakona o vodnim uslugama.

15. U podnesku prvotužitelja zaprimljenog kod suda 21. siječnja 2025. isti je ustrajao u svim do tada istaknutim navodima te osporava navode tužitelja iz podneska od 15. listopada 2024.

16. Sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika dostavljen sudu 11. veljače 2025. u 18:38 sati, tj. dan prije održavanja ročišta od dana 12. veljače 2025., a pozivom na odredbu članka 299.a. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) kojim je propisano da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. tog članka, a predmetni podnesak nije dostavljen najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebao raspraviti sudu i protivnoj stranci. Tako je sud postupio uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik poziv za predmetno pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari zaprimio dana 29. listopada 2024., pa je imao dovoljno vremena da se očituje na sve navode protivne strane, te da takvo postupanje sud nije smatrao svrsishodnim (stavak 4. članka 299a. ZPP-a), uz napomenu kako je uostalom tuženik upravo na ročištu imao mogućnosti iznijeti sve navode i prijedloge za koje je smatrao da su relevantne za predmetnu pravnu stvar (što je uostalom i učinio). Kako uz predmetni podnesak tužitelj podnio i protutužbu, to je istu sud dao zavesti pod novi poslovni broj (naredba u spisu), te je zaveden pod poslovni broj P-79/2025.

17. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

18. Tužbeni zahtjevom tužitelj traži da sud:

-utvrdi da je na snazi Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem središnjih objekata regionalnog vodovoda [adresa] od 30. svibnja 2018. (dalje: predmetni Ugovor iz 2018.) zaključen između parničnih stranaka.

- utvrdi da je izjava tuženika o raskidu Ugovora iz 2018. ne proizvodi pravne učinke na postojanje pravnog odnosa uspostavljenog njegovim sklapanjem.

19. Radi odlučivanja o istaknutim prigovorima tuženika koji se odnose na dopustivost raspravljanja i odlučivanja o tužbenom zahtjevu-prigovor nedostatka pravnog interesa, te odlučivanja o prijedlogu za zaustavljanje i aktivnosti u parnici- prekid postupka zbog prethodnog pitanja, sud u nastavku obrazloženja daje kronološki slijed pravnih radnji koje su prethodile pokretanju ovog parničnog postupka.

20. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće činjenice koje među strankama nisu sporne:

-da su tužitelji i tuženik zajednički izgradili uređaj za pročišćavanje i obradu "Zagrad", kao i ostale elemente vodoopskrbnog sustava [adresa] i istima da je pripalo suvlasništvo nad izgrađenim objektima i time pravo na određenu količinu vode;

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem uređaja za obnovu vode "Zagrad" od 8. siječnja 1998. (list 14 i 15 spisa), koji je izmijenjen anexom od 30. kolovoza 2007. (list 16 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem uređaja za obnovu vode "Zagrad" od 31. prosinca 2009. (list 17-18 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama nad radom i održavanjem središnjih objekata regionalnog vodovoda Omiš- Brač-Hvar-Šolta od 30. svibnja 2018. (list 19-20 spisa);

-da su člankom 3. Ugovora iz 2018. stranke sporazumno utvrdile da Vodovod d.o.o., [adresa] upravlja radom i održavanjem objekata koje su predmetom Ugovora, a utvrđene mjesečne troškove u iznosu od 261.800,00 kn obračunava prema udjelima iskazanima u članku 2. tog Ugovora, troškovi da se naplaćuju mjesečnim računima koji se izdaju zadnjeg dana u mjesecu s dospijećem plaćanja od 30 dana, te da će promjenom predmetnih troškova ugovorne strane sporazumno anexom promijeniti taj Ugovor;

- da je dopisom od 7. rujna 2022. naslovljenim kao: "-Poziv za sklapanje dodatka i podmirenje obveza; -Izjava o raskidu Ugovora (uvjetno)" tuženik obavijestio ove tužitelje da ne može nastaviti s isporukom po ranije određenim uvjetima, budući da je u zadnje vrijeme došlo do znatnijeg povećavanja troškova uslijed inflacije i drugih čimbenika koje da su već poznati i očigledni, te da su ostvarene pretpostavke iz članka 369. Zakona o obveznim odnosima za izmjenu ili raskid ugovora. Istima su pozvani tužitelji da bez odgode potpišu prijedlog prvog dodatka Ugovora najkasnije u roku od 7 dana, te podmire račune, dok u protivnom istekom navedenog roka da se ima smatrati jednostrano raskinutim bez ikakve posebne daljnje izjave ili obavijesti Ugovor iz 2018. (list 22 i 23, te 27 i 28 spisa);

- da su dopisom od 14. rujna 2022. tužitelji obavijestili tuženika kako način dostave prvog dodatka Ugovora bez prethodne komunikacije i analize troškova smatra neprihvatljivim kao i opciju jednostranog raskida važećeg Ugovora, da se pozivaju na primjenu odredbe članka 3. Ugovora iz 2018. (list 33 spisa);

- da je dopisom od 22. rujna 2022. naslovljenim kao: "obavijest o raskidu ugovora" tuženik obavijestio tužitelje da Ugovor iz 2018. utvrđuje jednostrano raskinut (list 34 i 35 spisa);

- da je tuženik donio Odluku o cijeni vodne usluge kojom je određena cijena vodne usluge javne vodoopskrbe koju tuženik pruža ovdje drugotužitelju kao drugom isporučitelju vodnih usluga na mjernom mjestu Omišalj-Ribnjak pod brojem 3975/22 od 28. srpnja 2023. (list 87 spisa);

-da je Vijeće za vodne usluge na temelju članka 47. stavak 4. i članka 68. stavak 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19) na zahtjev isporučitelja vodnih usluga Vodovod d.o.o., [adresa] donijelo Oduku, Klasa: 325-11/23- 03/54, Ur. broj: 346-99-23-2 od 27. srpnja 2023. (list 96 spisa) da se daje prethodna Suglasnost na nacrt Odluke o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe isporučitelja vodnih usluga Vodovod d.o.o., [adresa] drugom isporučitelju vodnih usluga Vodovod Brač d.o.o. u tekstu priloženom uz tu Odluku (list 96-109 spisa), kojom je predmetna cijena određena na mjernom mjestu Omiš-Ribnjak u visini od 0.13670 EUR-a po m3 u kojem nije iskazan porez na dodanu vrijednost (list 38 spisa);

- da je naprijed navedena Odluka objavljena u službenom glasniku Splitsko- dalmatinske županije (list 89-91 spisa), te da je ista stupila na snagu osmog dna od dana objave, odnosno 5. kolovoza 2023.;

-da je dopisom od 2. kolovoza 2023. naslovljenim kao: "Obavijest o početku primjene" tuženik obavijestio prvotužitelja da je u Službenom glasniku Splitsko-dalmatinske županije od 28. srpnja 2023. objavljena Odluka o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe drugim isporučiteljima vodnih usluga, te da je od trenutka primjene predmetne Odluke dužan odnos sa ovdje drugotužiteljem uskladiti sukladno Zakonu o vodnim uslugama ("Narodne novine" 66/19) i podzakonskim aktima (list 40 spisa);

-te da je identičan dopis naprijed navedenog sadržaja i nadnevka tuženik uputio ovdje drugotužitelju, time da ga je uputio da sukladno novim okolnostima odnos sa trećim isporučiteljima kojim provodi preuzetu robu riješi sukladno odredbama Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine 66/19) i podzakonskim aktima (list 42 spisa);

- da je dopisom od 29. kolovoza 2023. naslovljenim kao: "Obavijest o nemogućnosti primjene" ovdje drugotužitelj obavijestio tuženika da predmetnu Odluku prema obavijesti dopisom broj 3976/23-2 od 2. kolovoza 2023. nije u mogućnosti primijeniti, jer da je protiv Odluke VVU i protiv Odluke tuženika od 28. srpnja 2023. drugotužitelj pokrenuo odgovarajuće postupke pred nadležnim upravnim sudovima, radi ukidanja tih odluka i stavljanja izvan snage iz razloga što iste drži nezakonitim;

- da je dana 30. kolovoza 2023. prvotužitelj obavijestio tuženika da je i dalje na snazi Ugovor iz 2018., te da je tuženik Odluku od 28. srpnja 2023. donio temeljem prethodne suglasnosti VVU-a, a koje da su predmetom pokrenutih sudskih postupka i koje da će biti stavljene prema stavu prvotužitelja biti stavljene van snage, kao i sve kada bi ti akti i bili zakoniti, a što da nisu da bi postojala dva osnova za naplatu iste usluge, a što da je protuzakonito i neprimjenjivo (list 45 spisa);

- da je dana 31. kolovoza 2023. tuženik obavijestio tužitelje kako je Ugovorom iz 2018. bio uspostavljen drukčiji režim, a koji da je raskinut krivnjom tužitelja uslijed grubih višekratnih i dugotrajnih zlouporaba pozicije, kao i da računi za isporučenu robu moguć biti ispostavljeni samo isključivo temeljem zakonite važeće Odluke od 28. srpnja 2023. (list 46 spisa);

- da je tuženik ispostavio tužiteljima račune na temelju Odluke od 28. srpnja 2023. (list 48-71 spisa);

- da je Vodovod Brač d.o.o. pokrenuo postupak pred Visokim upravnim sudom RH osporavajući Odluku Vijeća za vodne usluge, pod oznakom Klasa: 325-11/23-03/54, Ur. broj: 346-99-29-2 od 27. srpnja 2023. i Odluku o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga, koje je donijelo društvo Vodovod d.o.o., [adresa] ,pod br. 3976/22 od 28. srpnja 2023., te da je dana 26. rujna 2023. doneseno rješenje poslovni broj Usoz-252/23-3 kojim je prijedlog odbačen jer da se radi o aktu Vijeća za vodne usluge za čiju ocjenu zakonitosti nije nadležan sud (list 83- 85 spisa);

- da iz sadržaja obrazloženja naprijed citiranog obrazloženja (točka 4.) proizlazi da će sud o prijedlogu za ocjenu zakonitosti akata Vodovoda d.o.o. [adresa] o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga od 28. srpnja 2023. odlučivati pod poslovnim brojem Usoz-267/2023 (razdvojen predmet);

- da se tako pred Visokim upravnim sudom RH vode postupci radi ocjene zakonitosti pod poslovnim brojem Usoz-331/2023 pokrenut na prijedlog ovdje prvotužitelja, te pod poslovnim brojem Usoz-267/2023, a koji je pokrenut na prijedlog ovdje drugotužitelja,

- da je u tijeku upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem UsI- 2122/2023 radi poništenja predhodne Suglasnosti Vijeća za vodne usluge od 27. srpnja 2023. i Odluke Vodovoda [adresa] od 28. srpnja 2023.;

- da je predmet ovog postupka utvrđenje je li Ugovor iz 2018. valjano raskinut ili ne.

21. Prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja radi pokretanja ove parnice sud nije našao osnovanim.

22. Pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom članka 187. ZPP-a.

23. Deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (članak 187. stavak 1. ZPP-a). Takva tužba može se podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje kakve tužbe (članak 187. stavak 2. ZPP-a). Pravno zaštitni cilj deklaratorne tužbe jest pravomoćno utvrđenje određenog pravnog stanja koje mora postojati ili nepostojati.

24. Dakle, zbog svog karaktera, deklaratorna se zaštita, može tražiti samo u slučajevima u kojima je mogućnost traženja te zaštite ili izrijekom (izravno ili posredno) predviđena zakonom ili u slučajevima u kojima se potreba za tom zaštitom može opravdati postojanjem odgovarajućeg pravnog interesa. U prvom slučaju pravni interes se predmnjeva, dok će u drugom slučaju dopustivost traženja deklaratorne zaštite ovisiti o postojanju pravnog interesa kojim će se opravdati potreba traženja i pružanja takve zaštite.

25. Na pravni interes kao opću procesnu pretpostavku pazi sud po službenoj dužnosti, ali i u povodu prigovora tuženika.

26. Pojam pravnog odnosa treba tumačiti kao određenu pravno utvrđenu vezu između određenih osoba ili takvu vezu osoba prema stvarima koja je konkretizirana činjeničnim stanjem navedenim u tužbi. Raskid ugovora, ima značaj (pravno relevantne) činjenice o kojoj može ovisiti postojanje nekog prava ili pravnog odnosa. Konkretno pravnozaštitni cilj predmetne deklaratorne tužbe jest pravomoćno utvrđenje određenog pravnog odnosa koji prema stavu tužitelja mora postojati, budući da tuženik nije valjano raskinuo Ugovor iz 2018. Korist za tužitelja predstavlja primjena Ugovora iz 2018. među strankama takav kakav je. Od tuda sud nalazi da egzistira pravni interes.

27. U konkretnom slučaju pitanje je li Odluka Vijeća za vodne usluge od 27. srpnja 2023. i Odluka tuženika o cijeni vodne usluge od 28. srpnja 2023. zakonita, nije prethodno pitanje, niti od odluke u upravnom postupku (Visoki upravni sud poslovni broj Usoz-331/2023 i Usoz-267/2023- radi ocjene zakonitosti i Upravnim sudom pod poslovnim brojem Usl-2122/2023- radi poništenja) ovisi odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja, jer je odlučna činjenica u ovom predmetu samo je li valjano tj. temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima tuženik raskinuo Ugovor iz 2018. ovim tužiteljima, dok će se u upravnom postupku odlučivati o zakonitosti i "eventualnom" poništenju navedenih Odluka. Prethodno pitanje je takvo pitanje kada odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, pa se bez rješenja tog pitanja ne može riješiti glavna stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu. Prema tome, prethodno pitanje je takvo pitanje kod kojeg odluka suda ovisi o tome postoji li nakon pravo ili pravni odnos među strankama, a bez rješavanja tog pitanja, sud ne može donijeti odluku o glavnoj stvari. Za odlučivanje o osnovanosti tuženog zahtjeva u ovom sporu, odluke upravnog suda nemaju utjecaja, jer se u tim upravnim postupcima neće odlučivati o postojanju određenog prava (prava na raskid Ugovora iz 2018.) ili pravnog odnosa među strankama (postojanju ugovornog odnosa po Ugovoru iz 2018.). Tako sud zaključuje kako postupak pred upravnim sudom ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te ocjenjuje da nema mjesta primjeni odredbe članka 213. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

28. Sporno je, nadalje, među strankama, je li Ugovor iz 2018. valjano raskinut i posljedično tome je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Tužitelji tvrde da tuženik nije valjano raskinuto Ugovor iz 2018., budući da nije moguće jednostrano raskinuti ugovor zbog promjenjenih okolnosti. S druge pak strane tuženik je pozivom na odredbu članka 369. ZOO-a jednostrano raskinuo Ugovor iz 2018. dopisom od 7. rujna 2022. i 22. rujna 2022., te tijekom postupka tvrdi da je irelevantno je li Ugovor iz 2018. na snazi ili ne, budući da je isti "ex lege" izmijenjen u dijelu koji se odnosi na cijenu, potpuno neovisno o raskidu istoga. Takav potonji stav tuženika sudu nije prihvatljiv, budući predmetni obvezno-pravni odnos između stranaka pretpostavlja postojanje ugovora sa definiranim i određenim sadržajem (predmet, cijena),dok je izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moguć na temelju zakonom predviđenih pretpostavki i okolnosti.

30. Slučajeve raskida ugovora literatura dijela na raskid na osnovi stranačke volje i raskid na osnovu zakona .

31. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, na koje se poziva tuženik, regulira odredba članka 369. Zakona o obveznima odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO)

32. Prema odredbi članka 369. stavak 1. ZOO-a ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine.

33. Načelo "pacta sunt servanda" nalaže ugovornim stranama ispunjenje njihovih obveza. Nasuprot tome, katkad nakon sklapanja ugovora mogu nastati okolnosti koje savjesnoj strani i bez njene odgovornosti bitno otežaju ispunjenje odnosno dovedu do bitne neravnoteže u položaju ugovornih strana.

34. Iz sadržaja dopisa tuženika od 7. rujna 2022. (naprijed citiran) jasno proizlazi da tuženik raskid Ugovora iz 2018. temelji na članku 369. stavak 1.ZOO-a.. Dopisom od 22. rujna 2022. tuženik je obavijestio tužitelje da utvrđuje da je Ugovor iz 2018. jednostrano raskinut.

35. U trenutku sklapanja svakog ugovora postoje okolnosti (činjenice) prema kojima se sugovaratelji ravnaju odnosno koji uzimaju u obzir prilikom donošenja odluke o sklapanju ugovora. Pri tome se ne misli na osobu sugovaratelja, predmet ugovora i ugovor, nego na izvanjske (izvanugovorni strana) okolnosti čije postojanje stoji u vezi sa svrhom ugovora, vrijednošću stranačkih činidbi, naporima i troškovima koje će dužnik imati pri ispunjenju i slično. Misli se na sve one vanjske okolnosti koje mogu utjecati na težinu ispunjenja, ravnotežu vrijednosti stranačkih činidbi i opću ravnotežu između ugovornih strana. To su promijenjene okolnosti.

36. Zbog promijenjenih okolnosti ugovor se može raskinuti samo odlukom suda. (Tako Vrhovni sud Revt-37/08 od 1. listopada 2008.)

37. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može se dati običnom izjavom jedne ugovorne stranke, već je potrebno podnijeti konstitutivnu tužbu kojom se zahtijeva raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, pa u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtijeva pravni odnos prestaje pravomoćnošću odluke. (Tako Vrhovni sud Rev-734/10 od 6. veljače 2013.)

38. Dakle, raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe članka 369. stavak 1. ZOO-a može se zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud konstitutivnom presudom odlučuje o raskidu tog pravnog odnosa. Takvom tužbom se zahtijeva ukidanje odnosno izmjena postojećeg pravnog odnosa. To tuženik, predmetno, međutim, nije učinio zbog čega jednostrani raskid Ugovora iz 2018. temeljem dopisa od 7. rujna 2022. i 22. rujna 2022. zbog promijenjenih okolnosti nema pravni učinak.

39. Kako dakle, nisu bile ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora iz 2018., to isti nije ni raskinut, odnosno isti je na snazi među ovdje parničnim strankama. Stoga je valjalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

40. Naposljetku je za navesti kako je sud odbio kao suvišan prijedlog punomoćnika tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem ZZ tuženika na okolnosti stvarne volje stranaka prilikom potpisa Ugovora iz 2018., te komunikacije stranaka vezano za raskid izjavljen u rujnu 2022., budući da tuženik nije određeno naveo koja bi to "stvarna volja stranaka" bila, te je bilo za očekivati da predloži pored sebe saslušanje i drugih stranaka koje su sudjelovale u zaključenju istoga, a što nije učinio, dok vezano za okolnosti raskida spisu priliježu materijalni dokazi. Tako je sud ocijenio da bi izvođenje tog dokaza dovelo nepotrebnom odugovlačenju ovog postupka. Isto tako sud je odbio prijedlog tuženika radi uvida u spis ovog suda poslovni broj Povrv- 361/2024, budući tuženik nije određeno naveo radi kojih okolnosti predlaže uvid u navedeni spis. Tako je sud odlučio pozivom na odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: OT-a), kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023-dalje: ZSP).

42. Prvotužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava tužbe od 11. prosinca 2023. (TBR 7. toč. 1. OT-a) – 500 bodova, trošak sastava podneska od 91. kolovoza 2024., 21. siječnja 2025. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – po 500 bodova, trošak pristupa na ročište od 12. veljače 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 500 bodova, odnosno ukupno 2.000 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 4.000,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.000,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 5.000,00 EUR-a. Navedeni iznos valja uvećati za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR-a, te sudske pristoje na presudu u iznosu od 331,81 EUR-a, pa je tako prvotužitelju valjalo obistiniti ukupan trošak u iznosu od 5.663,62 EUR-a.

Drugotužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava tužbe od 11. prosinca 2023. (TBR 7. toč. 1. OT-a) – 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 12. veljače 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) - 500 bodova, odnosno ukupno 1.000,00 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 2.000,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 500,00 EUR- a, daje iznos od ukupno 2.500,00 EUR-a.

32. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju su priznate i kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a određen za ostale odnose.

Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.

U Splitu, 20. ožujka 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- Punomoćniku prvotužitelja;

- Punomoćniku drugotužitelja;

- Punomoćniku tuženika;

- u spis