REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-2716/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Fumiš, uz sudjelovanje zapisničarke Amele Međuselac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MR, iz članka 12. stavka 4., a kažnjivog po članku 12. stavku 8. i iz članka 216. stavka 1. točke 3., a kažnjivog po članku 216. stavku 3., Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 49/2020, 85/2022, 140/2022 i 133/2023), povodom optužnog prijedloga MUP-a, PUZ-a, III. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/6230 od 10. ožujka 2025., nakon ročišta održanog u žurnom postupku, temeljem članka 179. stavka 1., članka 183. i članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.) Okrivljenik: MR, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i E, rođen **.**.2000. u [adresa], državljanin RH, završio osnovnu školu, nezaposlen, radi po potrebi, od toga zaradi 1.000,00 eura mjesečno, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je dana 09. ožujka 2025. u 18:10 sati u Zagrebu, Dubrava, na okretištu tramvaja i autobusa ZET-a Dubrava, upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilima bilo koje kategorije, a navedeno vozilo ulazi u kategoriju "B" motornih vozila,

dakle, upravljao je motornim vozilom "B" kategorije prije stjecanja prava na upravljanje vozilima navedene kategorije,

čime je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. točka 3., a kažnjiv po članku 216. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

pa mu se temeljem citiranih propisa

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 30 (trideset) dana.

II.)Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 40. st. 3. PZ-a, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od dana 09. ožujka 2025. u 18:10 sati kada je isti lišen slobode do dana 20. ožujka 2025. u 16:00 sati, kada je isti pušten na slobodu kao 12 (dvanaest) dana zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati još 18 (osamnaest) dana zatvora.

II.)Temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik se

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi dana 09. ožujka 2025. vremenski nešto prije od 18:10 sati u Zagrebu, u Dubravi, upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] kojom prilikom da bi postupio suprotno postavljenom prometnom znaku "zabrane ulaska na okretište ZET-a" te navedenim vozilom ušao na okretište tramvaja i autobusa ZET-a Dubrava, dakle, da bi postupio suprotno postavljenom prometnom znaku,

čime bi ostvario prekršaj iz članka 12. stavka 4., a kažnjiv po članku 12. stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

III.)Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1.MUP, PUZ, III. Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/6230 od 10. ožujka 2025. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2.Okrivljenik je u obrani izjavio: "Poričem djela prekršaja, ne osjećam se krivim. Nije točno da sam kritične zgode ja upravljao vozilom, dogodilo se na sljedeći način. Ja sam bio sa zaručnicom ER na adresi gdje živimo [adresa], njoj se u stanu dogodila ozljeda glave, pala joj je staklena vaza na glavu. Ja sam zvao taxi i sa taxijem sam sa njom otišao u Draškovićevu bolnicu, tamo su sredili ozljedu i pustili su ju. Nakon što su ju otpustili iz Draškovićeve, s taxijem smo ona i ja otišli na adresu [adresa], tamo mi živi bratić BR. Nakon što su nas otpustili iz Draškovićeve nismo išli doma u [adresa] nego taxijem na [adresa] jer mi je bratić javio prije nego se zaručnica ozlijedila da mu je auto ostao u kvaru kod Voljenog Vukovara – lokala u Dubravi. Zaručnica i ja smo popili kavu na adresi gdje bratić živi na [adresa]. Auto koji se spominje u optužnom prijedlogu je vlasništvo moje zaručnice. Nakon toga smo ja i zaručnica s taxijem s njegove adrese otišli do Voljenog Vukovara što je vožnja s autom 7, 8 minuta da vidimo u čemu je kvar auta. Na upit Suda iskazujem: Bratić ima svoje vozilo, svoj automobil, ali je zadnjih par dana vozilo bilo kod mog bratića i to vozilo [registarska oznaka] jer mi smo jedna velika obitelj, moj stric nema auto, a bratić mi je prije nego se zaručnica ozlijedila javio da mu je auto ostao u kvaru kod PR. Sudu pojašnjavam, kada smo došli do bratića, on nije bio doma. BR ima 4,5 automobila odnosno cijela obitelj. Zaručnica i ja smo taxijem došli sa adrese BR do Voljenog Vukovara. Tamo nije bilo bratića BR, on je dolazio na tu adresu s nekim prijateljem koji će popraviti auto. Ja imam rezervni ključ od vozila [registarska oznaka]. Ja kad sam prišao svom vozilu [registarska oznaka] policijski auto je bio zaustavljen do njega. Ja sam sjeo u svoj auto, nisam uključio motor i nisam ga pokrenuo, policajci su ostali sjediti u policijskom autu do. Ja sam se njima prvi obratio rekavši im da nemam vozačku i da ću pokušat upalit motor. Kad sam otključao auto i sjeo na mjesto vozača, zaručnica je sjela na mjesto suvozača. Ja sam se prvi obratio policiji u vozilu do i pitao sam ih odnosno rekao im da je vozilo u kvaru, je li smijem probati uključiti auto, a da nemam vozačku, to sam rekao prvo. Odgovorili su mi može, ajde. Pitao sam nakon što su mi rekli da mogu pokušati uključiti motor vozila da li će biti problem, je li će mi dopustiti da ga premjestim na parking udaljenosti otprilike nekoliko metara. Ja sam uključio motor, opet se zgasio i ja sam ga opet uključio. Oni su patrolirali autom, stalno su bili tu, vidjeli su me cijelo vrijeme. Vozio sam ne više od nekoliko metara – 2 metra i onda su upalili rotirke. Ja ne znam za prometni znak na tom mjestu. Oni su se vozili tim putem kud sam se i ja kretao."

3.U dokaznom postupku saslušan je svjedok FR, proveden je dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedoka FR te je izvršen uvid i pročitano je izvješće o uhićenju, izvod iz prekršajne evidencije, punomoć i povijest bolesti za ER od 09. ožujka 2025.

4.Svjedok FR je iskazao: "Sjećam se događaja od sinoć u 18:07 sati kad sam zaustavio okrivljenika, to je bilo na okretištu autobusa i tramvaja Dubrava. Ja sam bio u policijskom vozilu, policijsko vozilo je bilo označeno kao policijsko vozilo, sa mnom je bio vježbenik. Sjećam se da sam ja vozilom ušao iz Avenije Dubrava gledano u pravcu zapada sa desne strane skrenuo na okretište autobusa i tramvaja Dubrava, ušao sam na okretište nekoliko metara, desetak metara i onda sam stao s vozilom jer sam si čitao nešto u vozilu, neki predmet. Ja sam ušao vozilom iz smjera Dubrave gledano u pravcu zapada i skrenuo udesno na okretište autobusa i tramvaja ZET-a u Dubravi, zaustavio sam se vozilom jer sam nešto čitao i vidio sam da je gospodin napravio krug po okretištu. Ja nisam osobno vidio da je on skrenuo vozilom iz Dubrave na okretište udesno već je to vozilo već bilo u okretištu. Ja nisam vidio gdje je ušao na okretište je li iz Ulice Dubrava ili s Avenije Gojka Šuška, ali u oba slučaja krši prometni znak "zabrane ulaska na okretište ZET-a". Nakon što sam vidio da vozi ja sam uključio rotacijska svjetla i zaustavio ga. Ja sam 40-ak minuta ranije prije toga bio na istom mjestu, to je moj sektor i vidio sam to vozilo Renault Megane parkirano zaustavljeno, ugašeno, sa upaljena sva 4 žmigavca, gospodin je tada sjedio na vozačevom mjestu sa gospođom, mislim ER što sam kasnije utvrdio. Ja sam mu se približio vozilom, nisam izlazio iz vozila van, ali sam ga upozorio da vozilo ne može biti tu parkirano. On mi je rekao da on ne vozi, ali da čeka bratića B koji je otišao na Malešnicu i da će ga on odvesti kad se vrati. Pojašnjavam Sudu okrivljenik mi je rekao da će ga bratić odvesti, a ne okrivljenik. Na upit Suda iskazujem: I u prvom i u drugom navratu sa okrivljenikom je bila ženska osoba, da je 2006. godište i da se zove ER." Nakon što je svjedoku predočena obrana okrivljenika, svjedok je iskazao: "To nije istina, ništa od toga. Događaj se odvijao kako sam ja rekao. Ja mu nisam rekao da može uključiti motor. On se meni nije prvi obratio. Nije me tražio za nikakvo dopuštenje da uključi motor, niti bi ga dobio. Rekao mi je da vozilo nije njegovo, to sam se sad sjetio."

5.Na upit Suda okrivljenik je izjavio: "Moja zaručnica ER nema vozačku dozvolu."

Na upit branitelja svjedok je iskazao: "Ja nemam saznanja tko je vozilom ušao u okretište niti kada. Ja sam vidio vozilo u kretanju, njime je upravljao okrivljenik, on je imao namjeru ići lijevo na Aveniju Dubrava, a kad je vidio rotacijska sredstva onda je skrenuo desno prema izlazu na Ulicu Gojka Šuška."

Na upit branitelja, svjedok je iskazao: "Meni je okrivljenik rekao da se vozilo ugasilo, ali to mi je rekao u prvom navratu, u prvoj kontroli kad sam mu rekao da ne smije tu biti parkiran, rekao mi je da čeka bratića s Malešnice koji će odvesti auto. U prvom razgovoru mi nije spomenuo da nema vozačku dozvolu. Ja sam u drugoj kontroli utvrdio da on nema vozačku dozvolu provjerom preko podataka MUP-a i šefa smjene." Na upit Suda okrivljeniku o tome da zašto mu je kritične zgode bilo toliko žurno popraviti auto kad on ne vozi, zaručnica ne vozi, a bratić dolazi sa drugom osobom na mjesto gdje je auto ostao u kvaru, da osposobi auto odmah, a zna da ne smije voziti okrivljenik je izjavio: "Zaručnica je imala razbijenu glavu i htio sam ju što prije odvesti doma. Pojašnjavam Sudu s taxijem sam ju htio što prije odvesti doma."

6.Prilikom provođenja dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedoka FR. Okrivljenik se obratio svjedoku riječima: "U prvom navratu kad sam sjedio u vozilu, pitao sam gospodina je li mogu uključiti motor i da nemam vozačku", odgovorili ste mi: "ajde može".

Svjedok se obratio okrivljeniku riječima: "To nije točno. Ja vas nisam pitao u prvom navratu ništa jer niste upravljali vozilom, samo sam vas upozorio da je vozilo nepropisno zaustavljeno. U drugom navratu kad je izašao iz vozila mi je rekao da nema vozačku dozvolu."

Na upit Suda svjedok je iskazao: "Okrivljenik je vozio oko 50 do 100 metara što je sve bilo na okretištu. On je stao nakon što sam ja upalio rotacijska svjetla." Na izričit upit Suda svjedok je iskazao: "To vozilo je moglo ući na okretište jedino onuda gdje sam ja ušao iz Avenije Dubrava pa skretanje udesno gdje skreću autobusi udesno ili iz Ulice Gojka Šuška gdje mu je opet zabrana ulaska prometnim znakom."

7.Iz povijesti bolesti za ER od 09. ožujka 2025. izdanu od Klinike za traumatologiju, Draškovićeva 19, vidljivo je da je ista izdana 09. ožujka 2025 u 15:51 sati te da je ER zatražila liječničku pomoć radi ozljede glave.

8.Iz izvoda iz prekršajne evidencije vidljivo je da je okrivljenik u posljednje 3 godine prije ostvarenja prekršaja radi kojih se vodi ovaj postupak pravomoćno proglašen krivim i kažnjen odlukom Postaje granične policije Stara gradiška od 23. siječnja 2024. koja je pravomoćna 01. veljače 2024. radi prekršaja iz Zakona o nadzoru državne granice, odlukom ovog Suda broj Pp-5515/2024 od 28. travnja 2024. koja je istog dana postala pravomoćna radi prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilje u obitelji, odlukom ovog Suda broj Pp-7545/2024 od 23. lipnja 2024. koja je istog dana postala pravomoćna radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom presudom mu je za navedeni prekršaj te za prekršaje iz Zakona o osobnoj iskaznici i prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama izrečena novčana kazna od 1.730,00 eura, presudom ovog Suda broj Pp- 14473/2024 od 21. studenog 2024. koja je istog dana postala pravomoćna, kojom je proglašen krivim za prekršaje iz članka 72. stavka 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, radi prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 9.500,00 eura te odlukom ovog Suda broj Pp-15733/2024 od 20. prosinca 2024. koja je istog dana postala pravomoćna kada je po treći puta pravomoćno proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 216. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana sa rokom kušnje od 1 godine. Iz potvrde odjela za prekršajne evidencije vidljivo je da je presudom ovog Suda broj Pp-14473/2024 od 21. studenog 2024. okrivljenik između ostalih proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 216. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a uvidom u navedenu presudu vidljivo je da je okrivljenik između ostalih prekršaja proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po članku 216. stavku 3., a ne članku 216. stavku 6. istog Zakona.

9.Na osnovu obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljenik ostvario prekršaj za koji je proglašen krivim te da nema dokaza da je ostvario prekršaj iz članka 12. stavka 4. navedenog Zakona koji mu se optuženjem stavlja na teret.

10.Okrivljenik ne poriče činjenicu da kritične zgode nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima "B" kategorije i ne poriče da je te zgode na okretištu autobusa i tramvaja u Dubravi upravljao vozilom navedenim u optuženju. Nije prihvaćena obrana okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da je kritične zgode prvi se obratio djelatniku policije koji se nalazio u parkiranom policijskom vozilu tik do njegovog vozila (okrivljenikovog) koje je ostalo u kvaru, da je pitao djelatnika policije i rekao mu da nema vozačku dozvolu i je li može pokušati pokrenuti vozilo i uključiti motor vozila te da mu je djelatnik policije odgovorio potvrdno rekavši "ajde, može", a da je potom pitao djelatnika policije je li bi bio problem ako pokrene vozilo je li ga može preparkirati nekoliko metara dalje na parkiralište te da mu je djelatnik policije odgovorio potvrdno, smatrajući da je takva obrana okrivljenika dana u pravcu izbjegavanja njegove prekršajne odgovornosti. Nije životno niti je uvjerljivo da vozač čije je vozilo u kvaru zaustavljeno sa uključena 4 pokazivača pravca neposredno do parkiranog – zaustavljenog policijskog vozila, obrati se djelatniku policije pitavši ga može li vozilo pokušati uključiti to jest pokrenuti s mjesta, uključiti motor vozila te da bi mu djelatnik policije dao dopuštenje za to, a sve nakon što bi vozač najprije rekao djelatniku policije da nema vozačku dozvolu. Niti je životno da to vozač traži i kaže djelatniku policije da nema vozačku dozvolu (da nema pravo na upravljanje motornim vozilima) i nije životno da to bilo koji djelatnik policije dopusti takvom vozaču. Ovakva obrana okrivljenika nije uvjerljiva jer nije životna. Svjedok FR od ranije osobno ne poznaje okrivljenika niti je sa njim u ni u kakvoj vezi. Prekršaj je utvrdio na mjestu događaja neposrednim zapažanjem. Događaj je opisao sa nizom detalja koji upućuju na vjerodostojnost njegovog iskaza, nije mijenjao navode iskaza i detaljno je opisao kontrolu u oba navrata navedene večeri predmetnog vozila. Prilikom provođenja dokaza suočenjem između okrivljenika i imenovanog svjedoka, svjedok je bio u međusobnom obraćanju sigurniji i uvjerljiviji što je Sud utvrdio neposrednim zapažanjem. Prilikom provođenja dokaza suočenjem svjedok se izričito obratio okrivljeniku, nakon što mu je okrivljenik rekao da je u prvom navratu kad je sjedio u vozilu rekao i pitao gospodina da nema vozačku i je li može uključiti motor, a on da mu je odgovorio "ajde, može", rekavši okrivljeniku da to nije točno te da u prvom navratu nije bilo postupanja već ga je samo upozorio da je vozilo nepropisno zaustavljeno. Sud je po slobodnoj ocjeni cijenio činjenicu da okrivljenik sve do saslušanja svjedoka i do vremena kada je čuo iskaz svjedoka, nije spominjao činjenicu da je kontrola bila u dva navrata. Navedena okolnost ne ukazuje na vjerodostojnost obrane okrivljenika. Svjedok je tijekom cijelog postupka izričito iskazivao da je 40-ak minuta ranije, prije kritičnog događaja bio na istom mjestu, jer to je njegovo područje koje obilazi, primijetio je na okretištu zaustavljeno navedeno vozilo Renault Megane sa uključena sva četiri pokazivača pravca, vozač je sjedio u vozilu – okrivljenik, a na mjestu suvozača je bila ženska osoba, te je tom prilikom samo upozorio vozača da ne može tu biti parkiran odnosno zaustavljen, a vozač mu je odgovorio da on ne vozi, ali da čeka bratića koji će doći sa Malešnice i odvesti vozilo. Svjedok iskazuje da u tom prvom navratu nije bilo postupanja. Svjedok je izričito iskazao da mu je okrivljenik tek u drugom navratu kada je izašao iz vozila van rekao da nema vozačku dozvolu izdanu, a on je tu činjenicu nakon toga utvrdio preko podataka MUP-a i šefa smjene. Sud je po slobodnoj ocjeni cijenio činjenicu da je okrivljenik izričito iskazao na upit Suda da mu je bila žurba popraviti vozilo koje je bratiću ostalo u kvaru na okretištu autobusa i tramvaja u Dubravi, bez obzira na činjenicu što on – okrivljenik ne vozi jer nema vozačku dozvolu, njegova zaručnica ER također ne vozi jer nema vozačku dozvolu, a vozilo je bilo kod bratića na korištenju nekoliko dana koji bratić se zove BR te je tom prilikom dok je okrivljenik bio u vozilu na okretištu sa zaručnicom BR dolazio na to mjesto drugim vozilom sa osobom koja je trebala popraviti vozilo, jer da je htio – da se žurio zaručnicu ER što prije odvesti kući jer je ista tog dana oko 2 sata ranije imala ozljedu glave koja je sanirana u Draškovićevoj bolnici. Nije uvjerljiva obrana okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da se žurio popraviti vozilo, a da zaručnicu što prije odveze kući taxijem. Naime, okrivljenik je u obrani prethodno na izričite upite Suda iskazivao da mu je bratić BR javio da mu je vozilo ostalo u kvaru prije nego je zaručnica kod kuće imala ozljedu, da je on zaručnicu taxijem odveo sa adrese stanovanja [adresa] do Draškovićeve bolnice, te potom taxijem do adrese gdje bratić živi [adresa], a potom opet taxijem na okretište autobusa i tramvaja ZET-a u Dubravi. Nije životna obrana okrivljenika kada kaže da mu se žurilo popraviti vozilo jer da je htio zaručnicu što prije vratiti kući taxijem, a prije toga je zaručnica po obrani cijelo vrijeme taxijem išla s njim od Draškovićeve bolnice do [adresa] te potom do okretišta autobusa i tramvaja u Dubravi. Da je istinita obrana okrivljenika u tom dijelu bilo bi životno da zaručnicu vrati kući odmah nakon što je završila obradu u Draškovićevoj bolnici. Navedena okolnost ukazuje na nevjerodostojnost obrane okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je kritične zgode on se prvi obratio djelatnicima policije, rekao im da nema vozačku dozvolu i potom pitao ih je li može pokušati uključiti motor vozila i preparkirati ga eventualno te da je od njih dobio potvrdan odgovor. Iz iskaza svjedoka FR i same obrane okrivljenika nedvojbeno je da je okrivljenik kritične zgode upravljao navedenim vozilom "B" kategorije na okretištu autobusa i tramvaja ZET-a u Dubravi, a prije stjecanja prava upravljanja motornim vozilima "B" kategorije čime je počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Iako nije odlučno za počinjenje samog prekršaja Sud je po slobodnoj ocjeni cijenio i činjenicu utvrđenu iz iskaza svjedoka – da je okrivljenik sa okretišta kritične zgode imao namjeru skrenuti lijevo na Aveniju Dubrava, a kada je vidio uključena rotacijska svjetla skrenuo je desno na Aveniju Gojka Šuška. U svakom slučaju okrivljenik kritične zgode nije bio ovlašten upravljati navedenim vozilom, a iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je istim upravljao na okretištu oko 50-ak do 100 metara te da je imao namjeru vozilom upravljati i dalje, a kad je vidio uključena rotacijska svjetla, skrenuo je ne u lijevo kako je imao namjeru na Aveniju Dubrava već u desno na Aveniju Gojka Šuška. Provedenim dokazima utvrđene su sve odlučne činjenice, a svako daljnje provođenje dokaza značilo bi odugovlačenje ovog postupka.

11.Stoga je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 3. navedenog Zakona opisan u izreci i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana koja je za ovo djelo prekršaja Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisana u novčanom iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, smatrajući da će se kod okrivljenika u ovom slučaju ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 30 dana ostvariti svrha kažnjavanja. Iz izvoda iz prekršajne evidencije vidljivo je da je okrivljenik do sada u tri navrata proglašen krivim za istovjetni prekršaj. U prvom navratu mu je izrečena minimalna novčana kazna, u drugom navratu mu je izrečena znatno veća novčana kazna, a u trećem slučaju mu je izrečena uvjetna osuda na rok kušnje od 1 godine koji rok teče od 20. prosinca 2024. do 20. prosinca 2025. Sud je kao olakšavajuće okolnosti okrivljeniku cijenio činjenice da je prekršaj djelomično priznao i da je mlada osoba, dok mu je kao otežavajuću okolnost uzeo u obzir činjenicu da je višekratno kažnjavan za istovrsni prekršaj i pokazuje upornost u činjenju istog. Kao olakšavajuću okolnost Sud je također cijenio činjenicu da je okrivljenik svjestan svoje odgovornosti te da je obećao da takve prekršaje više neće činiti. Izrečena kazna zatvora od 30 dana primjerena je svim okolnostima koje su od utjecaja na izbor vrste i visine kazne te će se takvom kaznom kod okrivljenika ostvariti svrha kažnjavanja, a ista će odgojno utjecati i na druge da ne čine takve prekršaje. U ovom slučaju Sud je utvrdio da se kod okrivljenika novčanom kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja jer okrivljenik pokazuje upornost u vršenju prekršaja budući na njega nisu do sada djelovale učinkovito niti izrečena novčana kazna u vrlo visokom iznosu, a niti izrečena kazna zatvora od 60 dana sa rokom kušnje od 1 godine.

12.Sud u ovom postupku nije raspravljao o izricanju zaštitne mjere oduzimanja vozila kojim je okrivljenik kritične zgode upravljao jer ovlašteni tužitelj predmetno vozilo nije oduzeo od okrivljenika privremeno do okončanja ovog postupka.

13.Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da nema dokaza da je okrivljenik ostvario prekršaj iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik poriče taj prekršaj navodeći da on to vozilo nije dovezao na okretište već da je to učinila druga osoba, a svjedok FR nema osobnih saznanja o tome koja je osoba predmetno vozilo dovezla na okretište autobusa i tramvaja u Dubravi jer to nije vidio. Okrivljenik navodi da je vozilo bilo na korištenju kod bratića te da on - okrivljenik kritične zgode nije ušao vozilom u okretište jer da je samo sa zaručnicom došao taxijem do okretišta i na okretištu ušao u svoje vozilo jer ima rezervni ključ vozila, a koje vozilo je bratiću bilo ostalo u kvaru na okretištu. Svjedok FR je u prvom navratu kontrole već zatekao zaustavljeno to vozilo u okretištu te nema saznanja o tome , jer nije vidio , koja je osoba dovezla vozilo na okretište i time postupila protivno postavljenom prometnom znaku " zabrane ulaska na okretište ZET-a". Radi navedenog za navedeno djelo prekršaja okrivljenik je oslobođen optužbe u nedostatku dokaza temeljem članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona po načelu po kojem se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica odlučuje u korist okrivljenika.

14.Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. st. 2. toč. 1. do 4. Prekršajnog zakona jer se radi o osobi bez primanja.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Amela Međuselac

Vesna Fumiš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku: MR – putem uprave Zatvora

2. Branitelj: odvjetnik Tomislav Grahovac, Andrije Hebranga 9, [adresa] Zagreb – preporučeno poštom

3. Tužitelju: MUP, PUZ, III. Policijska postaja Zagreb – sudskim dostavljačem

4. pismohrani - ovdje