Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1677/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kazimiru Ferenčić, odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Ferenčić i Liebhardt u Crikvenici, protiv tuženika 1. Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, 2. Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, oboje zastupani po odvjetniku Miroslav Leko iz odvjetničkog društva Leko i partneri d.d. i 3. Sonje Đeldum, Malinska, Mire Ostrogovića 23, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 25 P-1054/2019 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 25 P- 1054/2019 od 27. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom odnosno rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je kako slijedi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 11. Ugovora o kreditu broj 1610430046 od dana 13. rujna 2002. godine, između Riadria banke d.d., Rijeka, Đure Šporera 3, kao davatelj kredita, sa jedne strane, Sonje Đeldum, Malinska, M. Ostrogovića 23, kao korisnika kredita sa druge strane, te tužiteljice kao jamca, sa treće strane.

II. Utvrđuje se ništetnom suglasnost o zapljeni od 13. rujna 2002. godine, koja glasi na tužiteljicu kao prvog jamca, radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu broj 1610430046, koji ugovor je zaključen dana 13. rujna 2002. godine, između Riadria banke d.d., Rijeka, Đure Šporera 3, kao davatelja kredita, sa jedne strane, Sonje Đeldum, Malinska, M. Ostrogovića 23, kao korisnika kredita sa druge strane, te tužiteljice kao jamca, sa treće strane, kao što se utvrđuje i ništetnost mjeničnog očitovanja za bianco akceptirane mjenice radi osiguranja tražbine Riadria banke d.d., Rijeka, Đure Šporera 3, po istom ugovoru o kreditu broj 1610430046, koje glasi na tužiteljicu kao jamca.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotužniku isplatiti tužiteljici iznos od

kuna,

sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO koji će iznos tužiteljica specificirati nakon pribave podatak od Financijske agencije. "

I Odbija se prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere koji glasi:

„I. Zabranjuje se drugotuženiku – protivniku osiguranja prisilna naplata pljenidbom mirovine koju tužiteljica prima te novčanih sredstava po računima tužiteljice otvorenih kod bilo koje banke, štedionice ili osobe koja obavlja poslove pravnog prometa i prijenosom na račun drugotuženika – protivnika osiguranja temeljem Suglasnosti o zapljeni od dana 13.09.2002. ovjerene dana 13.09.2002. kod javnog bilježnika Koka Borasa, Crikvenica, ulica K. Zvonimira 29 pod brojem OV- 5972/02.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi na tužbu tužiteljice UN protiv tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. i Sonje

Đeldum pod poslovnim brojem P-1054/2019.“

II Nalaže se tužiteljici da 1. i 2. tuženiku namiri trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica te istu pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe članka 11. Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 13. rujna 2002. kojim se tužiteljica, kao jamac, obavezala na preuzimanje svih obaveza korisnika kredita te utvrđenje ništetnom Suglasnosti o zaplijeni od 13. rujna 2002. koja glasi na tužiteljicu kao prvog jamca, a radi osiguranja tražbine po navedenom ugovoru kao i ništetnost mjeničnog očitovanja za bianco akcetirane mjenice radi osiguranja tražbine Riadria banke d.d. Rijeka, Đure Šporera 3, po istom ugovoru o kreditu 1610430046.

6. Tužiteljica u ovom postupku kao osnovu ništetnosti ističe da ista nikad nije potpisala navedene isprave te da je njezin potpis krivotvoren.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja zaključuje kako su ugovor o kreditu, kao i suglasnost o zaplijeni te mjenično očitovanje sklopljeni 13. rujna 2002. pa da je na konkretan odnos primijeniti odredbu članka 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91), sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) naglašavajući da sud sudi u granicama zahtjeva sukladno odredbi članka 2. ZPP-a pa zaključuje da predmetni ugovor o kreditu, sporazum o zaplijeni kao i mjenično očitovanje da ne mogu biti ništetni zbog činjenice da je tužiteljica nije potpisala.

7.1. Posljedično, da je neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom, na temelju, kako tvrdi tužiteljica nevaljane pljenidbe i prijenosa. Radi iznesenog sud daljnje dokaze nije provodio u ovom postupku odnosno nije proveo grafološko vještačenje na okolnost je li tužiteljica potpisala sporne izjave.

7.2. Nadalje, sud ističe da je tužiteljica uz tužbu predložila izdati i privremenu mjeru tvrdeći da nije nikada potpisala ugovor o kreditu ni suglasnost o zaplijeni ovjerenu kod javnog bilježnika Koka Borasa iz Crikvenice, pod posl.br. Ov-5972/02, već da je tužiteljicu potpisala treća osoba. Tužiteljica navodi da od primanja ima samo mirovinu, da ne može platiti režije niti kupiti hranu, da je njezina egzistencija ozbiljno ugrožena, te da pljenidbom sredstava s njezina računa dolazi u nezavidnu poziciju.

7.3. O privremenoj mjeri sud je odlučio na temelju odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ ). Odredbom čl. 340. OZ je propisano da je prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskog postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Nadalje, na temelju čl. 344. OZ privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja da ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 345 OZ radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja i to zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

7.4. Tužiteljica u ovom postupku da shodno navedenom, nije dokazala vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a sve kako je to obrazloženu u odnosu na tužbene zahtjeve tužiteljice, pa je sud odbio prijedlog radi određivanja privremene mjere kao neosnovan.

8. Odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a sve u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa).

9. Međutim, žalbenim prigovorima tužiteljice dovedena je u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

10. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ističe da je potrebno praviti razliku između nepostojećih i ništetnih pravnih poslova odnosno ništavih koji termin koristi ZOO/91 pa da kod nepostojećih ugovora nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, tako da oni ne nastaju, jer nije postignuta suglasnost za njihovo sklapanje, a to će biti slučaj ako stranka tvrdi da isti nije potpisala. Dakle, nepostojeći ugovor da uopće ne postoji za razliku od ništetnog / ništavog pravnog posla koji stvarno postoji, ali ne proizvodi pravne učinke.

11. Međutim, u konkretnoj situaciji, uvažavajući doista istaknute razlike između nepostojećih i ništetnih ugovora je navesti da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o spornom pitanju je li tužiteljica potpisala ili nije potpisala sporne isprave. Stoga, sud nije mogao odbiti točku 3 tužbenog zahtjeva koja glasi na isplatu – povrat uplaćenog jer bi taj dio tužbenog zahtjeva mogao biti osnovan čak i kad bi tužbeni zahtjev pod točkom 1 i 2 bio neosnovan. Naime, osnovanost tog zahtjeva ovisi o činjenici da li je tužiteljica potpisala sporni ugovor odnosno ostale isprave ili nije bilo kako se to kvalificiralo ništetnost ili nepostojanje. Ako tužiteljica nije potpisala ugovor pa onda on nije ni nastao tada je tužbeni zahtjev pod 3 osnovan čak i ako je neosnovana točka 1 i 2 zahtjeva, odnosno čak i ako ugovor nije ništetan.

11.1. Navedenu činjenicu sud nije utvrdio pa nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva što ukazuje na osnovanost istaknutog žalbenog razloga, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

11.2. Radi iznesenog, po stavu ovog žalbenog suda, u konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi, a što je tužiteljica i predlagala u postupku, autentičnost potpisa na predmetnim ispravama a što je sud odbio. Naime, ako određeni pravni posao ne proizvodi pravne učinke bilo da je on ništetan ili nepostojeći onda svakako tuženici stječu korist bez valjane pravne osnove.

12. Radi iznesenog, presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti temeljem odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

13. U nastavku postupka sud prvog stupnja će provesti dokaz koji je tužiteljica predložila odnosno provesti će grafološko vještačenje na okolnost je li tužiteljica doista potpisala sporne isprave ili ne te će potom, uz valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o istaknutom tužbenom zahtjevu tužiteljicu.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić