Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2655/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČK, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. i 4., članka 286. stavak 4. i 12., članka 242. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22) i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-212/2024-12 od 15. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Metković, kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) od okrivljenika ČK trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo marke „Škoda, tip Fabia 1.4 MPI Comfort“, registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj: [serijski broj] od 10. rujna 2023. i isto postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ČK proglašen je krivim zbog djela prekršaja članka 32. stavak 1. i 4., članka 286. stavak 12., članka 242. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 440,00 (četristočetrdeset) eura i kaznom zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika u trajanju od 2 (dva) dana te mu je preostalo za izdržati 28 (dvadesetosam) dana zatvora, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

4. Pobijanom presudom privremeno oduzeto osobno vozilo marke Škoda Fabia 1.4 MPI Comfort, registarske [registarska oznaka], sa pripadajućim ključevima, vraćeno je vlasniku.

5. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog vraćanja privremeno oduzetog vozila i zbog neizrečene predložene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Smatraju da je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao oduzeti osobno vozilo s obzirom da je isti višestruko kažnjavan zbog istovrsnih prometnih prekršaja, da se radi o upornom recidivistu te da bi se svrha specijalne i generalne prevencije postigla samo oduzimanjem motornog vozila te izricanjem predložene zaštitne mjere jer do sada poduzete mjere oduzimanja vozačke dozvole i ukidanje iste nisu okrivljenika spriječile da i nadalje čini iste prekršaje. Također ukazuju na činjenicu da je privremeno oduzeto vozilo vlasništvo okrivljenikovog pokojnog oca, a da je njegov nasljednik upravo okrivljenik i njegova sestra. Predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

Žalba je osnovana.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao s obzirom da nije vlasnik vozila jer činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, nije odlučna za odluku o oduzimanju vozila.

8. Nadalje, iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, podcijenio je njihov značaj, budući da je već u pet navrata pravomoćno kažnjavan za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te su mu izricane novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Ranije izrečene sankcije očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja jer okrivljenik i nadalje čini iste prekršaje, odnosno pokazuje naročitu upornost u činjenju najtežih prekršaja.

9. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već kažnjavan za najteže prometne prekršaje, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona, na što opravdano ukazuje tužitelj.

10. Stoga, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

11. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o povratniku na kojeg dosadašnje sankcije nisu djelovale da promjeni ponašanje i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

12. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).

13. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

14. Odlučujući o žalbi tužitelja u odnosu na neizrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da izricanje iste u konkretnom slučaju ne bi bilo svrsishodno jer bi izvršenje mjere tekla o izvršnosti ove presude s obzirom da okrivljenik ne može ponovno polagati vozački ispit i steći pravo na upravljanje motornim vozilo prije isteka roka od dvije godine od izvršnosti rješenja kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.

15. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.