Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1228/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KK, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika KK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-2722/2021-5 od 23. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Povodom žalbe okrivljenika KK, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, na način na način da se počinjena djela prekršaja, činjenično opisana u izreci, pravno označavaju kao prekršaji iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), za koji prekršaj se okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude, a ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne u smislu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je kaznu u cijelosti platio.
II Odbija se žalba okrivljenika KK kao neosnovana i pobijana presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik KK obvezan je platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 dana od dana primitka presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik KK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude.
2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 (četristo) kuna.
4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti nejasni. Ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je kao vlasnik vozila dostavio podatke o osobama koje su mogle upravljati njegovim vozilom, a da točnog počinitelja prometnog prekršaja nije mogao utvrditi zbog proteka vremena. Zbog toga smatra da je na ovako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od krivnje.
Žalba je neosnovana.
5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Tokom trajanja ovog postupka dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22), koji propis je blaži za počinitelja od propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, te je isti i primijenjen na temelju odredbe članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), na način opisan pod točkom I. izreke ove presude. Naime, propisom koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023. propisan je blaži minimum novčane kazne za prekršaj iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Okrivljenik u žalbi neosnovano upire na bitnu povredu postupka jer iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je ista jasna, razumljiva te valjano i argumentirano obrazložene te u istoj nisu uočene proturječnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je tokom postupka isticao da je dao podatke o svojoj supruzi i njezinom ocu, kao mogućim počiniteljima, jer nije mogao utvrditi tko je upravlja vozilom toga dana, s obzirom da vozilo on nije koristio, već ili supruga ili njezin otac, što zbog proteka vremena nije mogao utvrditi. Okrivljenik je imao priliku izvršiti uvid u snimku prekršaja i tako otkloniti sumnju, ali iz snimke nije bio vidljiv vozač. Iste tvrdnje okrivljenik ponavlja i u svojoj žalbi. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret da u svojstvu vlasnika vozila nije dostavio vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je vozilo dao na upravljanje, a kojim vozilom je počinjen prometni prekršaj. Okrivljenik je na zahtjev policije dostavio podatak o identitetu dvije osobe koje su mogle upravljati vozilom, i to podatke svoje supruge i njezinog oca, što je u suprotnosti sa odredbom članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ista odredba jasno propisuje: „Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.“ Činjenica da okrivljenik, zbog proteka vremena nije mogao utvrditi identitet vozačka koji je njegovim vozilom počinio prometni prekršaj ne predstavlja okolnost koja bi ga ispričala od prekršajne odgovornosti. Kao vlasnik vozila, koje predstavlja opasnu stvar, dužan je u svakom trenutku znati i voditi brigu kome vozilo daje na upravljanje, a što je u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti.
9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u iznosu zakonom propisanog minimuma. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.
11. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda, v.r.
ĆK, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
