REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-13/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Mirjane Madunić i Mile Solde kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Irene Tomić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KV, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19 dalje u tekstu: KZ/11) povodom privatne tužbe privatne tužiteljice KVP, odlučujući o žalbi okrivljenika KV podnesenoj po braniteljici Vanji Jurić odvjetnici iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 337/2020-10 od 28. rujna 2021, na nejavnoj sjednici dana 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika KV te se prvostupanjska presuda preinačava u odluci o kazni tako da se okrivljenik KV osuđuje na novčanu kaznu u iznosu od 50 (pedeset) dnevnih iznosa time da dnevni iznos okrivljenika iznosi 30,92 (trideset eura devedesetdva centa) pa novčana kazna iznosi 1.546,22 eura, a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se novčana kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1(jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Odbija se žalba okrivljenika u preostalom dijelu kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljenik KV proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvreda –opisano u članku 147. stavak 2. u svezi stavka 1., kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11, te je osuđen na novčanu kaznu od 50 (pedeset) dnevnih iznosa time da je visina dnevnog iznosa 233,00 (dvjestotridesettri) kuna, pa novčana kazna iznosi 11.650,00 (jedanaest tisuća šestopedeset) kuna, koju je okrivljenik dužan platiti u roku 4(četiri) mjeseca.
1.1.Na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će na temelju članka 43. stavak 2. KZ/11 uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Na temelju članka 43. stavak 3. KZ/11 ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.
1.2.Na temelju članka 151. stavak 1. i 2.KZ/11 naloženo je okrivljeniku o svom trošku objaviti u cijelosti presudu putem televizije u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.3.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1-7. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08 okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500 (petsto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatne tužiteljice o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik KV po braniteljici Vanji Jurić, zbog bitnih povreda kaznenog postupka jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije razmotrio zakonski razlog za isključenje protupravnosti iz članka 148.a KZ/11 niti za oslobođenje od kazne okrivljenika iz članka 147. KZ/11 tako da u tom dijelu presuda nema razloga. Isto tako sud nije s jednakom pažnjom ispitao i utvrđivao činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist kako je propisano člankom 9.stavak 1. ZKP/08 čime je sud nepravilno primijenio odredbe ZKP/08. Žali se i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje smatra nije potpuno utvrđeno budući je sud odbio ispitati svjedoke koje je predložila obrana radi utvrđivanja dostatne činjenične osnove za iznošenje vrijednosnog suda te da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je propustio utvrditi da je privatna tužiteljica prethodno u istoj emisiji uvrijedila okrivljenika, kao i da izjava okrivljenika nije proizašla iz političke debate o političkim stavovima privatne tužiteljice. Žalbu podnosi i zbog povrede kaznenog zakona jer da sud nije primijenio odredbu članka 148.a KZ/11 o isključenju protupravnosti i članka 147. stavak 3. i 4.KZ/11 o oslobođenju od kazne. Žali se i zbog odluke o kazni, jer smatra da je sud trebao okrivljenika osloboditi od kazne jer je on zapravo samo uzvratio uvredu, jer je privatna tužiteljica sutradan u medijima okrivljenika nazvala "korumpiranim" i "medijskim obmanjivačem". Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu, i donijeti oslobađajuću presudu, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba okrivljenika djelomično je osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva u svojoj žalbi jer je po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća izreka presude posve razumljiva i nema proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno naveo razloge osuđujuće presude i brižljivo analizirao sve provedene dokaze da bi na kraju posve ispravno utvrdio da je okrivljenik KV počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom, opisano u članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11.
5.1. Neosnovano žalitelj ističe da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da sud nije razmotrio zakonski razlog za isključenje protupravnosti iz članka 148.a KZ/11 niti za oslobođenje od kazne okrivljenika iz članka 147. KZ/11 niti je sud s jednakom pažnjom ispitao i utvrđivao činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist kako je propisano člankom 9. stavak 1. ZKP/08 čime je sud nepravilno primijenio odredbe ZKP/08. Suprotno ovim tvrdnjama prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne, razumljive, logične, dostatne i neproturječne razloge, pravilno ocjenjujući pri tome sve provedene dokaze na temelju kojih je utvrdio sve odlučne činjenice.
5.2.Naime odredbom članka 148.a KZ/11 je propisano kako nema kaznenog djela iz članka 147. KZ/11 ako je počinitelj njegova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih interesa. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik riječ "spodoba" izrekao privatnoj tužiteljici u emisiji Otvoreno koja se emitirala na HRT 1, i to prilikom izlaska iz studija, tako da na taj način očito nije postupao u obavljanju političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, nije se radilo niti o javnom interesu, javnoj informaciji, znanstvenom ili stručnom radu, tako da nije bilo razloga te okolnosti posebno obrazlagati u pobijanoj presudi. Prema tome, neosnovani su prigovori da bi sud počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, jer da bi postojala ova povreda potrebno je da je ta povreda utjecala ili mogla utjecati na presudu, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, budući da prvostupanjski sud nije povrijedio ni članak 9. ZKP/08 kako neosnovano navodi žalitelj.
6. Žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije bilo potrebe ispitivati svjedoke TV i IV, jer je sud pregledao snimku emisije, ispitao privatnu tužiteljicu i optuženika te zapravo izveo sve dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a iz točke 5.2. i 5.3. obrazloženja pobijane presude u kojima je detaljno opisan dijalog između privatne tužiteljice i okrivljenika u navedenoj emisiji, proizlazi da privatna tužiteljica nije prethodno niti uvrijedila niti klevetala okrivljenika. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je vrlo jasno i konkretno naveo sve utvrđene činjenice, koje je posve razložno i ispravno ocijenio i protumačio i iz svih provedenih dokaza je i izveo pravilan zaključak da se u ponašanju okrivljenika stječu sva obilježja kaznenog djela stavljenog mu na teret, a za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav izražen u točki 7.4. obrazloženja pobijane presude kako je sud dužan utvrditi da li je ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, pri čemu je sud dužan za to ograničenje navesti relevantne i dostatne razloge pri čemu se ograničavanje prava na slobodu govora mora razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su izjave dane.
6.2.Imajući u vidu sve okolnosti u kojima je spornu izjavu dao okrivljenik u emisiji Otvoreno koja se emitirala na HRT 1 i u kojoj se doista vodila politička rasprava, ali je ta rasprava prestala na način da je optuženi odustao od daljnje rasprave, ustao se, te skidajući mikrofon i izlazeći iz studija, i u tom trenutku kad je izgovorio riječi “ja sa ovom spodobom ne želim sjediti u studiju“, što sigurno nije bilo prijeko potrebno u konkretnoj situaciji i nije se radilo više o političkoj debati o pitanjima od javnog interesa, tako da nema opravdanja takve izjave tolerirati niti se takva izjava može opravdati bilo kojim legitimnim ciljem.
6.3.Prema tome izjava okrivljenika “ja sa ovom spodobom ne želim sjediti u studiju“, nije iznesena u raspravi od javnog interesa niti u kontekstu političkog mišljenja i svog stava o prethodno danoj izjavi odnosno iznesenom političkom mišljenju privatne tužiteljice niti je isto izrekao nakon riječi privatne tužiteljice za koje navodi da su za njega uvredljive, već inkriminirane riječi izgovara izvan prostora sjedenja u kojem su se nalazili gosti emisije Otvoreno i to u trenutku kada je skidao mikrofon. Da je inkriminirana riječ "spodoba" uvredljive naravi proizlazi iz činjenice što ista sadrži evidentnu poruku negativne karakteristike osobnosti te su navedeni izraz pogodan za uvrijediti bilo koju osobu, pa tako i privatnu tužiteljicu koja potvrđuje u svom iskazu.
6.4.Pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu okrivljenika u kojoj poriče da bi vrijeđao privatnu tužiteljicu na opisani način ocjenjujući ju neistinitom, neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, sam okrivljeni potvrđuje da riječ spodoba može biti uvredljiva za jednu ženu, no on smatra da je to samo u situaciji ako je izrečena zbog fizičkog izgleda, te opravdava sebe time što je on to izgovorio zbog cjelokupnog političkog djelovanja tužiteljice misleći da je privatna tužiteljica politička spodoba, iako to ne proizlazi iz konkretne situacije niti je on to tako rekao. U pravu je prvostupanjski sud kad navodi da je inkriminiranu izjavu okrivljeni dao samo da privatnu tužiteljicu uvrijedi nazivajući ju spodobom, a što predstavlja lik koji tek liči ljudskom biću, poružnjena ljudska prilika.
6.5. S pravom je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljeni inkriminiranu izjavu iznio sa izravnom namjerom da privatnu tužiteljicu osobno uvrijedi, jer sporna izjava okrivljenika nije proizišla iz političke rasprave u kojoj se tražilo stav okrivljenika o iznesenom političkom mišljenju privatne tužiteljice, budući da razgovor koji su prethodno inkriminiranoj izjavi vodili privatna tužiteljica i okrivljeni se nije odnosio na politička pitanja i teme od javnog interesa već se radilo o prepiranju dviju osoba u javnom prostoru oko toga tko od njih dvoje može pričati i tko želi ili ne želi slušati te priče.
6.6.Naime, nakon što se privatna tužiteljica obratila okrivljeniku riječima „a vi ste onaj neovisni analitičar koji radi za K“ rekao privatnoj tužiteljici da još malo hraćne, pa nakon njenog odgovora da vidi kako hraćka, da je zalutala u emisiju, a kada mu je ista rekla da je medijsko obmanjivanje kada se on predstavlja neovisnim, odgovorio joj je da je ona osoba koja tvrdi da je bilo u Splitu 50 000 ljudi, a kada mu je nakon toga privatna tužiteljica rekla da ju prekida i da nije u stanju ni razgovarati, potvrdio joj je da ju prekida i da ju ne želi slušati – dakle, okrivljeni na navode privatne tužiteljice koje smatra uvredljivima ne reagira opovrgavanjem iznijetih navoda, već privatnoj tužiteljici upada u riječ jer ju ne želi slušati, a što jest pravo svake osobe pa tako i okrivljenika, uz pravo da opovrgne sugovornika ukoliko iznosi neistinite ili uvredljive izjave. Potom, nakon što mu je privatna tužiteljica rekla da ne mora biti tu i da može izaći, okrivljeni ustaje sa stolice i udaljuje se i tek na traženje voditelja da se vrati izjavljuje “ja sa ovom spodobom ne želim sjediti u studiju“, iz čega proizlazi da njegova izjava nije iznesena u raspravi od javnog interesa niti je navedeno izjavio u kontekstu političkog mišljenja i svog stava o prethodno danoj izjavi odnosno iznesenom političkom mišljenju privatne tužiteljice niti je isto izrekao nakon riječi privatne tužiteljice za koje navodi da su za njega uvredljive, već inkriminirane riječi izgovara izvan prostora sjedenja u kojem su se nalazili gosti emisije Otvoreno i to u trenutku kada je skidao mikrofon.
6.7. Imajući u vidu sve navedeno, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je žalbu i iz tog žalbenog razloga valjalo odbiti.
7. Žalba nije osnovana niti zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona. Kako je već ranije utvrđeno, nije bilo osnova niti su bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 148.a KZ/11, kojom je propisano kako nema kaznenog djela iz članka 147. KZ/11 ako je počinitelj njegova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih interesa. Isto tako valja napomenuti da nisu bili ispunjeni uvjeti niti za primjenu članka 147. stavak 4. KZ/11, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrđeno da je privatna tužiteljica prethodno vrijeđala okrivljenika pa da joj je on uzvratio uvredu, jer i sam žalitelj navodi da je sutradan u medijima privatna tužiteljica rekla da je okrivljenik "korumpiran i da je medijski obmanjivač". Prema tome, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kad je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. KZ/11.
8.Žalba okrivljenika zbog odluke o kazni je osnovana te i ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena novčana kazna prestroga. Iako je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere kazne, ipak je stav ovog suda da prvostupanjski sud kod okrivljenika nije dovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti osobito činjenicu da je isti prethodno kazneno neosuđivana osoba, da je ovo zapravo jedan eksces u njegovu dosadašnjem životu, da je obiteljski čovjek, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, da je zaposlen te prema svemu socijalno prilagođena osoba, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
8.1.S obzirom na ovako utvrđene brojne olakotne i u nedostatku otegotnih okolnosti, ovaj sud je imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te pravilo o odmjeravanju kazne iz članka 47. KZ/11, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni tako što je okrivljenika osudio na novčanu kaznu u iznosu 50 (pedeset) dnevnih iznosa (kako je već i ranije presuđeno), visina dnevnog iznosa utvrđena je u iznosu 30,92 eura, (preračunati iznos ranije utvrđenog dnevnog iznosa okrivljenika od 233,00 kn po tečaju konverzije 7,5345) stoga novčana kazna iznosi ukupno 1.546,22 eura (protuvrijednost iznosa 11.650,00 Kuna). Ovaj sud je ocijenio kako se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti i bez izvršenja odnosno naplate novčane kazne te da će se i uvjetnom novčanom kaznom uz rok provjeravanja od jedne godine dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela i dovoljno izraziti društvena osuda zbog počinjenog. Po ocjeni ovog suda ova je kazna u svemu primjerena stupnju krivnje okrivljenika, svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi okrivljenika, kao i društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela, te se opravdano može očekivati da će se istom u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11.
9.Zbog navedenog valjalo je pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način naveden u točki I. izreke presude na temelju članka 486. ZKP/08. U preostalom nepreinačenom dijelu pobijanu presudu je valjalo potvrditi, budući je utvrđeno kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08.
Požega, 20. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
