Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-6644/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VO, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 23. ožujka 2023., broj: 72.Pp-1233/2022, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VO i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. DO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. i članka 282. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju cit. propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.710,00 eura, u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je okrivljenik bio uhićen u svezi prekršaja 13. travnja 2022. kao 39,82 eura, pa je na ime kazne preostalo za platiti 1.670,18 eura, u roku od pet mjeseci po pravomoćnosti presude.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem braniteljice Slađane Panić, odvjetnice u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj u točki b), te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, sugerirajući da nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na djelo u točki b), jer je i prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika u pogledu odbijanja testiranja na prisutnost droge, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud iznio valjane razloge o odlučnim činjenicama prihvaćanjem okolnostnog svjedočenja policijskih službenika koji su postupali kritične zgode i neposredno u obavljanju nadzora u prometu utvrdili svojstvo vozača i njegovo protupravno postupanje, pa je u svezi sa predmetu priloženim zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika došao do na zakonu osnovanog zaključka o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenika. Ovaj sud nije utvrdio proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog iscrpnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Žalitelj u postupku pred sudom i sada u žalbi ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti, a ovlaštenje za postupanje policijskog službenika proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled.
Odbijanje testiranja na prisutnost droge u organizmu, suprotno tvrdnji žalitelja, proizlazi iz rezultata provedenog postupka, jasnih iskaza policijskih službenika ŠO i NO, i to neposrednog iskazivanja svjedoka ŠO u nazočnosti okrivljenika, koji u pogledu odlučnih činjenica djela nije imao primjedbe. Naime, za ostvarenje bića djela odlučno je da vozač odbije jedan od načina ponuđenog ispitivanja, što je i utvrđeno u postupku pred sudom, te jasno proizlazi i iz provedenog suočenja okrivljenika i svjedoka ŠO, međutim i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 13. travnja 2022. Suprotno tvrdnje žalitelja, iako prvostupanjski sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz CO, isti ne bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenja stanja stvari, budući da je jasno navela da je DO „odbio vađenje krvi i urina“, a služena osoba je očito na temelju okolnosti predmetnog postupanja procijenila da je potreban takav način utvrđivanja prisutnosti droga u organizmu. Naime, odredbom stavka 4. članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno je propisano da su osobe iz stavka 1., 2. i 3. dužne postupati prema zahtjevima policijskih službenika, a žalitelj i njegova braniteljica u postupku nisu predlagali provođenje drugih dokaza.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela, stupanj prekršajne odgovornosti, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanim iznosima za svako pojedino djelo, smatrajući da će se s obzirom na njegove lošije materijalne prilike tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni ispod minimalno propisanih kazni za počinjenje prekršaje.
7.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počinitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem kao dan zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora (čl. 40. st. 1. i 2. PZ-a).
7.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenih prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline, a iz okolnosti predmetnog postupanja može se zaključiti o postojanju opasnosti od ponavljanja prekršaja. Zaštitna mjera određena je u manjoj mjeri iznad minimalno propisanog vremena trajanja, koje je razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona. U svezi navoda žalbe o prestrogoj mjeri ističe se svojim paušalnim i ne konkretiziranim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost odluke suda prvog stupnja.
9. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju, prema podacima iz prvostupanjskog predmeta o materijalnim prilikama i nezaposlenosti okrivljenika, ispunjeni uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je u nedostatku drugih relevantnih podataka oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
