REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-98/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene po braniteljici mr. Jeleni Tkalec, odvjetnici iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K- 498/2024-15 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optužene ŽT odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optužena ŽT, proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena joj je djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je okrivljena ŽT osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11.
2.Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 27. rujna 2024. pa nadalje.
3. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenoj ŽT je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora dok će se okrivljena nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a tijekom trajanja roka provjeravanja u zdravstvenoj ustanovi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. naloženo je okrivljenoj ŽT platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok je ista temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena po braniteljici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Smatraju kako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenica,a odnosno oni su u znatnoj mjeri proturječni čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Činjenično stanje je smatraju pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je pogrešno utvrđeno da bi okrivljenica izrekla riječi koje su podobne kod oštećenice izazvati ustrašenost i uznemirenost. Okrivljenica je osoba starije životne dobi, koja boluje od teških oboljenja i kojoj je potrebna stalna institucionalna liječnička skrb kako bi operirala pluća. Do sada nikada nije evidentirana u kaznenoj evidenciji. Slijedom navedenog predlažu da nadležni sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno pobijanu presudu preinači i okrivljenici izrekne nižu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu u kojem predlažu da nadležni županijski sud žalbu optuženice po braniteljici odbije u cijelosti te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba optužene nije osnovana.
5. Nije u pravu žaliteljica kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11.ZKP/08 na koju se poziva u svojoj žalbi, iako ovu povredu žaliteljica detaljnije ne obrazlaže. Po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, izreka presude je posve razumljiva i jasna , u pobijanoj presudi nema nikakvih proturječnosti koje se u žalbi navode, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude iscrpno i detaljno naveo razloge osuđujuće presude te brižljivo analizirao sve provedene dokaze da bi na kraju posve ispravno utvrdio da je optužena ZT počinila kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.
6.Nije u pravu žaliteljica ni kad tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, osobito iskaze svjedoka žrtve HT snahe optužene, unuke mldb. ST i sina optužene PT, koji iskazi su međusobno potpuno suglasni, i koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio istinitim i vjerodostojnim.
7. Prvostupanjski sud je s pravom zaključio, da su riječi koje je kritične zgode optužena izrekla prijeteći smrću snahi,“da će ju rasporiti kao svinju,..da će djetetu skalpelom rasporiti vrat i deset doktora ju neće spasiti“ koje riječi su i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, objektivno pogodne kod svake prosječne osobe izazvati osjećaj straha, nespokojstva i ugroženosti, na koji način su se u ponašanju optužene stekla sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje bliskoj osobi stavljenog joj na teret. Nasuprot žalbenim navodima ove izrečene riječi nikako nisu pogodne djelovati edukativno kako neosnovano tvrdi žaliteljica, a sud opravdano smatra kako ih s tim ciljem optužena nije niti izrekla.
8. S pravom je prvostupanjski sud ocijenio da je obrana optužene kad poriče počinjenje kaznenog djela neuvjerljiva, nelogična, suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka te očito usmjerena na izbjegavanje njene kaznene odgovornosti. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optužene i njene kaznene odgovornosti, a za što je u obrazloženju svoje presude dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Imajući u vidu navedeno, žalba optužene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona kad je optuženu proglasio krivom zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 139.stavak 3. u vezi članka 139. stavak 2. KZ/11.
10.Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženoj osnovano utvrdio kao olakotne okolnosti da je okrivljenica inkriminirane zgode, zbog psihoorganske oštećenosti koja za posljedicu ima promjene na planu ličnosti, mišljenja, emocija i ponašanja, bila bitno smanjeno ubrojiva, kao i njenu dosadašnju neosuđivanost, time da je ista rođena 1950., iz čega proizlazi da je unatoč starijoj životnoj dobi njezino dosadašnje ponašanje bilo usklađeno s društvenim normama. Kao otegotne okolnosti kod optužene prvostupanjski sud je pravilno cijenio način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela iz kojeg je razvidan visok stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti koji se očituje u brojnosti i brutalnosti izrečenih prijetećih riječi.
11. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je optuženu za počinjeno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11, ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno u cijelosti izvršiti kaznu, izrekao joj djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od kazne na koju je okrivljena ŽT osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 kojom će se otkloniti opasnost da optužena u budućnosti više ne počini teže kazneno djelo. Tako izrečena kazna je zapravo minimalna kazna za ovo kazneno djelo i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje, kažnjavanje ispod zakonskog minimuma, a za koje se zalaže optužena, nije osnovano.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optužena pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optužene povrijeđen kazneni zakon iz članka trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 20. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
