Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-813/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženice IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Margareti Krivić, odvjetnici u Osijeku, radi ništetnosti ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 14. rujna 2020. koja glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o ustupanju od 4. listopada 2013. sklopljen između pok. FO kao pravnog prednika tužiteljice GO iz [adresa] i I. tuženice kao primateljice IO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan sa danom 2. lipnja 2014."

i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o ustupanju od 4. listopada 2013. sklopljen između pok. FO kao pravnog prednika tužiteljice GO iz [adresa] i I. tuženice kao primateljice IO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan sa danom 2. lipnja 2014."

II/ Nalaže se tužiteljici GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I. tuženici IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 10.175,00 EUR-a (desettisućastosedamdesetpeteura), u roku 15 dana.

III/Odbija se kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao davateljica uzdržavanja sklopila sa sada pok. FO Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 14. svibnja 2015. Temeljem istog a za dano uzdržavanje trebala je steći pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište u [adresa]. Nakon smrti FO kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisala se I. tuženica IO temeljem Ugovora o ustupanju kojega je dana 4. listopada 2013. sklopila s primateljem uzdržavanja FO. Temeljem navedenog Ugovora I. tuženica IO je trebala obaviti odgovarajuće pravne radnje za FO, koje nije izvršila niti ikada ispostavila račune za izvršene usluge, a uz to punomoć joj je bila opozvana 2. lipnja 2014. sa zahtjevom za vraćanje cjelokupne dokumentacije. Tužiteljica nije znala za predmetni Ugovor kao niti za Ugovor koji je I. tuženica IO zaključila s II. tuženikom CO za koji smatra da je prividan Ugovor o zajmu od 17. rujna 2015. prema kojem navodno posuđuje 50.000,00 EUR-a od II. tuženika CO, a koji je navodno primila 15. kolovoza 2010., čiji povrat osigurava zasnivanjem založnog prava na spornoj nekretnini. Tvrdi kako je Ugovor o ustupanju između sada pok. FO i I. tuženice IO ništetan, da se radi o zelenaškom ugovoru jer I. tuženica IO nije izvršila nikakvu činidbu temeljem koje bi imala bilo kakvo potraživanje od FO i stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke. Tvrdi da je ništetan i prividan Ugovor između I. tuženice IO i II. tuženika CO zaključen radi osiguranja vlasništva I. tuženice IO na predmetnim nekretninama i stoga kao davateljica uzdržavanja FO, kao ranijem vlasniku nekretnine, ima pravni interes utvrditi ništetnim Ugovor o ustupanju I.tuženice SO sa FO, kao i Ugovora o zajmu između tuženika. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim Ugovor zaključen između sada pok. FO i I.tuženice te brisanje upisanog prava vlasništva s I. tuženice BO i uspostava ranijeg stanja u odnosu na predmetnu nekretninu. Nadalje, tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sklopljenog između tuženika od 17. rujna 2015. tako da je I.tuženica dužna trpjeti brisanje upisanog prava zaloga na naprijed navedenoj nekretnini, a potražuje i naknadu troška parničnog postupka.

2. Tijekom postupka, u podnesku od 14. rujna 2020. tužiteljica navodi i da je Ugovor o ustupanju ništetan zbog nesrazmjera međusobnih činidbi, te je tužiteljica postavila supsidijarni tužbeni zahtjev, u slučaju da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim Ugovora o ustupanju i Ugovora o zajmu, da onda sud odluči o zahtjevu tužiteljice kojim zahtjeva da se utvrdi da je Ugovor o ustupanju od 4. listopada 2013. sklopljenog između pok. FO kao pravnog prednika tužiteljice i IO otkazan s danom 2. lipnja 2014. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužiteljica navodi da je Ugovor o zajmu fiktivan te da je zbog poslovnih i prijateljskih odnosa sklopljen između tuženika, a koji obveznopravni odnos nije nastao, te uz navedeni podnesak dostavlja i izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Rijeci, zk. ul. broj [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica].

2.1. Na raspravi održanoj 6. veljače 2025., punomoćnica tužiteljice navela je da je pok. FO, kao nalogodavac otkazao predmetni ugovor o nalogu svojom izjavom i opozivom punomoći, pa da sukladno tome tužiteljica smatra da nalogodavac može otkazati nalog kad god hoće samo ne u nevrijeme. Navela je da smatra izjavu tuženice o neprimitku otkaza punomoći i poziva na povrat dokumentacije neistinitim, s obzirom da sama u svom iskazu navodi da je za iste saznala tek u kolovozu, a iz zahtjeva za vraćanje dokumentacije razvidno je da isti poslan tek u rujnu 2014., a to govori u prilog neistinitom iskazivanju prvotuženice. Također, navela je da smatra da se vjerodostojnost potpisa i istinitosti potpisa na povratnicama, kao i tome kome isti pripadaju, ne može utvrđivati laički i "prostim okom", s obzirom da je tuženica navela da ista nije potpisala povratnice i da nije njezin potpis, da je trebala na naveden okolnosti predložiti grafološko vještačenje. Isto tako, napomenula je da Ugovor o ustupanju nije ni na koji način konzumiran.

3. U odgovoru na tužbu I. tuženica IO ne spori zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i FO. Tvrdi da je nakon smrti FO postupila prema Ugovoru o ustupanju s kojim je isti zaključila te da je s njim imala poslovnu suradnju još od 2004., da je za istog obavljala niz usluga koje joj isti nije platio, isti se kod nje zaduživao, a usluge i dugove nije vratio i stoga je zaključen Ugovor o ustupanju. Opoziv punomoći i zahtjev za povrat dokumentacije nije raskid Ugovora o ustupanju. Nije znala da je VO zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tužiteljicom. Tvrdi kako je tuženik samo želio osigurati svoje potraživanje koje je imao prema njoj.

4. U odgovoru na tužbu II. tuženik CO navodi kako tužiteljica samo pretpostavlja da je u pitanju prividan Ugovor o zajmu između njega i I.tuženice IO. Tvrdi da se s I.tuženicom IO poznaje više od 14 godina, s kojom je i surađivao poslovno, a koja je od njega u više navrata prije 2010. pozajmljivala određene novčane iznose koje je u početku uspjela vratiti, a kasnije posuđivala i veće iznose koje nije vratila, a koji ukupno iznose 50.000,00 EUR-a za što nisu sklapali nikakve ugovore već su išli na povjerenje, a dogovor je bio da pozajmljeni iznos vrati do 25. rujna 2015. za što su i zaključili Ugovor o zajmu dana 17. rujna 2015. gdje mu je I.tuženica BO IO kao garanciju za vraćanje ponudila upis hipoteke na nekretnini koja je temeljem Ugovora o ustupanju prešla u njezino vlasništvo. Vidio je da je nekretnina bez tereta i stoga je istu prihvatio kao zalog, a u pitanju je nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Smatra kako je tužiteljica neoprezno ušla u sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju znajući za postojanje određenih smetnji i to Ugovora o ustupu, kao i činjenice da je primatelj uzdržavanja imao zakonske nasljednike kćerku i sina.

4.1. Tijekom postupka I. tuženica IO i II. tuženik CO navode da je pok. FO otkazao punomoć, ali nije otkazao ugovor ili poduzeo radnje da raskine ugovor, isti nije niti spominjao. Nadalje, o supsidijarnom tužbenom zahtjevu od 14. rujna 2020., tuženici smatraju kako takav zahtjev sud ne treba uzeti u razmatranje s obzirom jer je isti postavljen nakon zaključenja pripremnog postupka, a nije bilo osnova da tužiteljica ranije u postupku ne postavi i ovakav zahtjev kao supsidijaran, te predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.2. Na raspravi održanoj 6. veljače 2025. punomoćnica tuženika se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu od 14. rujna 2020. navodeći da je isti neosnovan iz razloga što do otkaza Ugovora nije došlo. Nadalje, navela je da pok. VO **.**.2014. uputio dopis – opoziv punomoći kojom je opozvao punomoć danu IO, ali ne u propisanoj formi kojoj je punomoć dana, dakle, nije ovjerio svoj potpis na istoj, a istim dopisom je zahtijevao da odmah raskine Ugovor o ustupanju. Time se može smatrati kako je pok. VO pozivao tuženicu da sporazumno raskinu Ugovor na što ona nije pristala, te do raskida Ugovora nije došlo, a isti nije mogao biti niti otkazan u fazi kada je isti već konzumiran, odnosno, i tuženica i tuženik su ispunili ugovorne činidbe. Pok. VO je eventualno za života mogao podnijeti tužbu kojom će tražiti od suda utvrđenje da je Ugovor otkazan, što nije učinio, nego to tužbom traži tužiteljica, što nije ovlaštena činiti. Slijedom navedenog, predložila je sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici snošenje troškova, te je istaknula kako tuženica IO nije zaprimila otkaz punomoći, kao što je i iskazivala tijekom postupka, nego je isti zaprimio njezin bivši suprug, što je vidljivo iz potpisa na povratnici dostavljenoj uz tužbu, te je moguće prostim okom utvrditi da se radi o različitim potpisima.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku pročitao U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list spisa 5), Ugovor o ustupanju (list spisa 6), punomoć (list spisa 7), Ugovor o zajmu (list spisa 8-10), Zahtjev za vraćanje dokumentacije (list spisa 11), opoziv punomoći (list spisa 12), povratnice (list spisa 13), Izjava (list spisa 28), dopisi odvjetnice Ingrid Barić upućeni g. HO i g. UO (list spisa 29 i 30), Ugovor o ustupanju nekretnina (list spisa 31), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list spia 32), raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list spisa 33), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list spisa 34), raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list spisa 35), preslik pisma pisanog rukom (list spisa 36-37), Ugovor o ustupanju nekretnina (list spisa 54-55), Ugovor o najmu (list spisa 56-58), Ugovor o zakupu (list spisa 59), Ugovor o najmu (list spisa 60), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list spisa 61-62), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list spisa 63-65), tužba tužitelja FO protiv tuženika UO radi poništenja ugovora, presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-4740/2010-2, dopis odvj. Ingrid Barić upućen g. HO, izjava HO, odgovor na tužbu tuženika UO te podnesak odvj. Ingrid Barić (sve navedeno se odnosi na predmet P-393/07) (list spisa 66-74), preslik rješenja Z-446/66 od 7. ožujka 1966. (list spisa 105), preslik rješenja (list spia 106-107), liječnički karton za FO (list spisa 163-206), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (list spisa 244-251), izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 269-270), izvršio uvid u spise Z-4170/14 (Z- 4804/14), Z-9952/14 saslušao svjedoke RO, AO, DO, GOP, zamolbenim putem saslušao svjedoke UO, HO te je saslušao tužiteljicu, I. tuženicu i II. tuženika.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prije svega potrebno je reći da je Županijski sud u Velikoj Gorici u ovoj pravnoj stvari donio je presudu i rješenje posl.broj Gž-389/2024-2 od 6. rujna 2024., te je presudom je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu ovog suda posl.br. P-3275/2019- 45 od 15. travnja 2024. pod stavkom I. izreke a u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnim Ugovora o ustupanju, te utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu. Nadalje, Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu pod toč. II. i III. izreke presude i rješenje. U razlozima navedene odluke navedeno da se na ročištu 29. rujna 2020. tuženici nisu protivili preinačenju tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica preinačila podneskom od 14. rujna 2025. već su se „protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao i supsidijarnom zahtjevu“ upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, pa da se temeljem čl. 190. st. 4. ZPP- a ima smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a nije se prije toga protivio preinaci. Kako iz spisa proizlazi da se tuženici nisu protivili preinaci, a upustili su se u raspravljanje o glavnoj stvari, nije jasno zašto sud nije dopustio preinaku. Nadalje, s obzirom da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan ugovor o ustupanju sklopljen između sada pok. FO i I. tuženice IO, sud bi trebao odlučiti i o suspsidijarnom tužbenom zahtjevu tužiteljice da je navedeni ugovor raskinut.

8. U ponovljenom postupku, na ročištu održanom 6. veljače 2025. I. tuženica IO se protivila preinaci tužbenog zahtjeva, te je navela da je isti bio postavljen u fazi glavne rasprave, a kako je to sve bilo obrazloženo u podnesku od 19. siječnja 2022. te kako je prvostupanjski sud i obrazložio u toč. 7. prvostupanjske presude (koja je djelomično ukinuta).

9. Ovaj sud je na ročištu održanom 6. veljače 2025. dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 14. rujna 2020. jer se tuženici na ročištu dana 29. rujna 2020. nisu protivili preinačenju tužbenog zahtjeva već su se "protivljenjem tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao supsidijarnom" upustili u raspravljanje o glavnoj stvari (a kako je to obrazložio i Županijski sud u Velikoj Gorici u ukidbenom rješenju, a čije obrazloženje prihvaća i ovaj sud) pa se sukladno čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) smatra da su pristali na preinaku tužbe. Budući da se tuženici nisu protivili preinaci, sud je odlučio kao u izreci rješenja. Potrebno je reći da je tužiteljica na ročištu 6. veljače 2025. navela da se preinačeni tužbeni zahtjev odnosi samo na tuženicu IO, kako je to navedeno u podnesku u kojem je istaknut tužbeni zahtjev.

10. Među parničnim strankama je sporno je li pok. FO otkazao Ugovor o ustupanju sklopljen između I. tuženice IO i pok. FO, odnosno je li isti otkazan s danom 2. lipnja 2014.

11. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju između FO, kao primatelja uzdržavanja i GO, kao davateljice uzdržavanja, proizlazi je da je sklopljen 14. svibnja 2015., ovjeren od strane suda 3. lipnja 2015.

12. Iz Ugovora o ustupanju između FO, kao ustupatelja i IO, kao primateljice, proizlazi da je sklopljen i ovjeren po javnom bilježniku 4. listopada 2013. Prema istom ugovorne stranke utvrđuju da je ustupatelj zbog obveza koje je umjesto njega obavljao primatelj dužan podmiriti dogovorene obveze u materijalnom smislu prema primatelju. Ukoliko se primatelj za života ustupatelja ne namiri za svoje radnje koje je obavljao za njega tijekom života, ustupatelj se tim Ugovorom obvezuje da nakon njegove smrti primatelj može iz prodaje njegovih nekretnina i to kuće i dvora površine 65 m2 na kčbr. [katastarska čestica], oranice površine 16 m2 i to kčbr. [katastarska čestica] i oranice od 46 m2 i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Navedenim ugovorom ugovorne strane uređuju svoje imovinsko-pravne odnose tako što ustupitelj ustupa svoj dio od 1/1 dijela nekretnine za izvršene usluge i radnje na nekretnini ustupatelja u Rijeci, a za koje je primatelj izvršio određene radnje i poslove što je navedeno u punomoći koju je ustupatelj dao primatelju, kao svom punomoćniku. Ustupatelj prima predmetne nekretnine bez novčane naknade ili bilokave protučinidbe uz obvezu da realizira dana ovlaštenja u punomoći za nekretninu ustupatelja u Rijeci. Prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama izvršit će se temeljem toga ugovora nakon smrti ustupatelja u korist primatelja. Ustupatelj daje suglasnost da može izvršiti zabilježbu istog u zemljišnim knjigama.

13. Iz punomoći koju je dao VO dana 4. listopada 2013. proizlazi kako istom ovlašćuje IO da ga zastupa pred nadležnim sudom, državnim tijelima i ustanovama Republike Hrvatske, prilikom kupoprodaje ili darovanja nekretnine koje je vlasnik ili suvlasnik, da ima pravo uvida u sve isprave koje se odnose na njegove nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, kuće koje je suvlasnik, poslovnog prostora i garaže, sklapati i potpisivati predugovore i ugovore o kupoprodaji nekretnina, primati kaparu, cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, u slučaju kupoprodajne cijene putem bankovnog kredita, poduzimati prema banci sve radnje neophodne za realizaciju istog, podići iznos kredita koji se odnosi na kupoprodaju nekretnine, po potrebi prenijeti tu punomoć ili dio daljnjih ovlaštenja odvjetniku po izboru. Punomoć je dana do realizacije danih ovlaštenja i odriče se prava opoziva iste.

14. Iz opoziva punomoći od 2. lipnja 2014. koju je tuženica primila proizlazi da je VO opozvao punomoć IO koju joj je dao 4. listopada 2013. te navodi da nije više ovlaštena poduzimati nikakve radne i ostale radnje u njegovo ime i za njegov račun. Zahtjeva i da mu se u roku od 15 dana pošalje faktura sa preciznom specifikacijom svih pravnih i ostalih radnji koje je učinila u njegovo ime i za njegov račun, te da se navedu cijene prema službenim tarifama. Zahtjeva i odmah raskid i stavljanje van snage Ugovor o ustupanju koji su sklopili istoga dana i ovjerili kod istog bilježnika. Nadalje navodi da poništenje navedenog ugovora zahtjeva iz razloga što ga je ista navela na potpisivanje toga Ugovora bez razjašnjenja bitnih odredbi Ugovora koji nije uspio niti precizno pročitati pa tako niti razumjeti i da je isti sačinjen na njegovu štetu jer je narušeno načelo jednakih činidbi. Na kraju se navodi da se nada da je jasno da je i u tuženicinom interesu da ponište sporni ugovor, jer će u suprotnom morati podnijeti kaznenu prijavu.

15. Dana **.**.2014. pok. FO je uputio zahtjev za vraćanje dokumentacije koja se nalazi kod IO kao i dostavu fakture za obavljene radnje. Ukoliko tako ne postupi izvijestit će Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Ukoliko mu ne uspostavi specificirani račun smatrat će da nema nikakvih potraživanja prema njemu.

16. Iz Ugovora o ustupanju nekretnina od 21. veljače 2014. između ĆO, s jedne strane i FO proizlazi da je ĆO ustupila nekretnine pok. FO, a kojeg je prilikom sklapanja navedenog ugovora zastupala I. tuženica ŽO.

17. Iz Ugovora o najmu 15. rujna 2003. i Ugovora o najmu između FO i KO, proizlazi da su pok. FO davao neke od svojih nekretnina u najam.

18. Iz Ugovora o ustupanju nekretnina sklopljenog između pok. FO i ZO iz 2012.(list spisa 31), Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između pok. FO i ZO iz 2012. (list spisa 32), raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list spisa 33), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list spisa 34), raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list spisa 35), proizlazi da je pok. FO sklapao i raskidao više ugovora kojima je predmet ugovora , između ostalog i bila predmetna nekretnina.

19. U svom iskazu tužiteljica GO navela je da je pok. VO njezin ujak s kojim je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer mu je bila potrebna njega obzirom je bio u 80-oj godini života. Sa bivšom suprugom pok. FO je bila u dobrim odnosima i ona ju je uputila da postoji određeni ugovor koji je VO zaključio s IO i ujedno ju izvijestila da je sud dva puta odbio zabilježbu koju je ista tražila na njegovim nekretninama u Osijeku. O svemu je izvijestila i Šiminu kćerku GO koja je bila upoznata da će s njezinim ocem zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa sada pok: FO nije podnijela z.k. odjelu ovoga suda radi stavljanja zabilježbe istog. Prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju na zemljišno-knjižnom izvatku na kojem je VO bio vlasnik određenih čestica nije bila stavljena nikakva zabilježba. Sa I. tuženicom IO osobno nije nikada kontaktirala. Zna da je sada pok. VO u [adresa] imao stan i garažu te da je ovlastio IO da stan proda ili iznajmi, no ništa od toga nije napravila i stan je u konačnici iza njegove smrti pripao njegovoj djeci sinu i kćerki. Zna da je VO od IO tražio da mu ispostavi račun za eventualno pružene usluge. Nakon što je saznala za ugovor o ustupanju između FO i IO razgovarala je sa FO koji je bio iznenađen da bi stan mogao pripasti IO jer ona za njega nije ništa učinila. Sada pok. VO nakon saznanja i shvaćanja što je u ugovoru u ustupu od njezinog supruga RO zahtijevao je da podnese kaznenu prijavu protiv IO i da napravi sve radi poništenja predmetnog. Zna da se pok. VO pisanim putem obraćao tuženici radi raskida predmetnog ugovora. Ne zna da li je IO odgovarala na pisane podneske FO. Ista nije FO dostavila račun za eventualno ispostavljene usluge. Osobno je vodila brigu o FO godinu i pol dana prije njegove smrti.

20. U svom iskazu svjedok RO naveo je da je njegova supruga zaključila sa FO Ugovor o doživotnom uzdržavanju na preporuku Šimine kćerke GO s kojom su bili u dobrim odnosima i koja je ponekad znala doći u Osijek, a i oni u Rijeku. Da VO nije vlasnik stana saznali su nakon što je supruga dobila odbijenicu da se uknjiži kao vlasnica stana od strane Zemljišno-knjižnog odjela ovoga suda jer je na njemu već uknjižena IO. Istu je vidio prvi puta u srpnju 2016. kada je došla s majstorom kako bi promijenio bravu, a ona ušla u posjed predmetnog stana, a sljedećeg puta na predmetnoj raspravi kada je bio na hodniku. Predmetni stan je dvorišni stan u kojem postoje još četiri stana, a dva od njih u vlasništvu su AO koji tamo živi s obitelji te jedan prazni stan. Čuo je od FO da je 2013. nastojao svoj poslovni prostor u Rijeci ili iznajmiti ili prodati jer je živio od mirovine u visini 1.700,00 kn, dugova nije imao, no nije ostavio novčanih sredstava iza svoje smrti. Svojedobno isti je u predmetnom prostoru imao gostionicu, a nakon što je prostor napustio darovao ga je svojoj djeci. Njegovog sina nije upoznao. Za gospođu IO čuo je tijekom 2013. od FO jer je rekao kako će mu ista prodati ili iznajmiti poslovni prostor koji je imao u Rijeci. VO je ujak njegove supruge i kada ljetuju u Rijeci ljetuju kod Šiminog brata i redovno posjećuju njegovu bivšu suprug ĆO od koje se rastao misli 1995. ili 1996. Isti su imali dvokatnicu u Rijeci koju su podijelili tako da je FO pripao I kat, a supruzi ĆO II, dok su prizemlje podijelili da je FO pripalo 40 %, a ĆO 60 %, te svakom pola garaže koju su kasnije dogovorno riješili da ĆO svoju polovicu prepusti FO. VO je prodao I kat kuće i doselio se u Osijek tijekom 1999., kada je kupio prvu nekretninu i od tada promijenio par, da bi 2008. kupio nekretninu u Cvjetkovoj ulici. Isti nikada nije bio dužan, a nakon što su vidjeli Ugovor o ustupanju između FO i IO, a na koji ugovor ih je upozorila gospođa koja je živjela sa FO, istog je upoznao što znači sadržaj toga ugovora te je u dogovoru s njim tražio opoziv istog ugovora i otkaz punomoći te je isto preporučeno upućeno IO s pozivom da dostavi račune tj. koliko iznose njezine usluge koje VO treba platiti, a koje je eventualno napravila za njega. To ista nije učinila pa ju je VO nazvao putem telefona i bio neugodan, a nakon toga u razgovoru s njim odlučio se za kaznenu prijavu. Na rješenja kojima je bila određena zabilježba Ugovora o ustupanju u dogovoru sa FO uložio je žalbe i stoga predmetne zabilježbe nisu provedene. Njegova supruga nije htjela ništa bilježiti u zemljišnim knjigama dok je VO živ i zbog toga propusta je došlo do cijele situacije. Na Patologiji su im rekli da u roku sedam dana mogu u Matičnom uredu podići izvadak iz matične knjige umrlih što su i napravili, no prije njih to je ishodila IO te se i upisala kao vlasnica.

21. U svom iskazu svjedok AO naveo je da je poznavao sada pok. FO, a poznaje tužiteljicu i I. tuženicu IO, no ne i tuženika. IO vidio je u dva navrata u Osijeku, a GO je češće viđao od 2013. ili 2014. i njezinog supruga. Ne zna kakvo je bilo financijsko stanje sada pok. FO. IO vidio je dva puta za života FO, a nakon toga kada je po njegovoj smrti došla s ključevima u njegov stan i zvala policiju kako bi se maknuli podstanari. Nikakvih detaljnijih saznanja glede odnosa između FO i IO nema.

22. Iskaz tužiteljice, svjedoka RO, AO, sud je ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno suglasni, a osobito u dijelu u kojem iskazuju o tome da su prije smrti pok. FO vodili brigu o njemu, kao i u dijelu (iskaza tužiteljice i EO) da su saznali za Ugovor o ustupanju sklopljenog između I. tuženice i pok. FO, te da su bili obaviješteni o činjenici da je I. tuženica IO pokušavala više puta upisati zabilježbu Ugovora o ustupanju u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, a što je i u skladu sa priklopljenim spisima ovog suda broj Z-4170/14, Z-9952/14.

23. U svom iskazu svjedok HO navela ja da poznaje tužiteljicu jer joj je ista sestrična, a VO je njezin otac. Bila je u dobrim odnosima s ocem i sa tužiteljicom. Osobno ne poznaje tuženicu IO, no njezin otac spomenuo ju je vezano za rješavanje nekretnine u Rijeci te kako misli da je ista rješavala imovinske stvari oko prizemlja obiteljske kuće i garaže. Ne zna da li je njezin otac trebao istoj što platiti i da li je platio. Otac je živio u [adresa] u stanu jedne kuće, a tužiteljica je s njim održavala kontakte, posjećivala ga i donosila mu stvari. Te godine kada je otac preminuo pao je u tramvaju i ozlijedio kuk. Nakon toga ga je njegovala tužiteljica jer se više nije mogao kretati i stoga je prešao živjeti kod nje u kućanstvo. O tome su ga izvijestili i tužiteljica i njezin otac i stoga je bila suglasna da nekretninu u Osijeku prepusti tužiteljici jer se ista o njemu najviše brinula. Smatra kako je otac bio u financijskoj oskudici iz razloga što je htio prodati poslovni prostor u Rijeci. Prigodno za Novu Godinu i blagdane znala mu je poslati određeni novčani iznos kako bi si mogao nešto kupiti i to je radila zadnje dvije godine pred njegovu smrt. Za oca nije rješavala nikakvu posebnu papirologiju u Rijeci. Zna da je htio iznajmiti poslovni prostor u Rijeci, a ne zna da li je s njenim bratom dijelio kakvu najamninu.

24. U svom iskazu svjedok UO naveo je kako zna da je tuženica IO za njegovog oca obavljala određene poslove vezano za nepravilnu uknjižbu na garaži te da je nešto radila u Osijeku, no ne zna što. Od njega je tražila da vrati ključ od garaže i istu isprazni. Sa svojim ocem imao je Ugovor o najmu na period od pet godina za poslovni prostor za što mu je platio 5.000,00 EUR-a. S njim je bio u lošim odnosima. Ne zna koliko je dugo tuženica IO radila za njegovog oca i njezin angažman zna samo oko garaže. Ne zna da li joj je isti plaćao usluge i da li joj je eventualno ostao dužan. Poznato mu je da je njegov otac 1999. prodao stan u [adresa] za 110.000,00 EUR-a od čega je kupio neke nekretnine u Osijeku i Dardi. Koliko zna do smrti je sve prodao. Za oca je rješavao "papirologiju" vezano za poslovni prostor u Rijeci kojega je htio iznajmiti i stoga mu je poslao punomoć preko agencije, misli "Lider" iz Rijeke da u njegovo ime potpiše ugovor, što je i učinio kod javnog bilježnika ali do same realizacije nije došlo. Misli da se u priču IO uključila 2011., a nakon što mu je prezentiran Ugovor o ustupanju nekretnine - garaže između ĆO i FO od 21. veljače 2014. naveo je kako se IO pojavila u tom periodu, no i da vjeruje kako je s ocem bila u dogovoru i ranije. Nakon što mu je predočena izjava koja se nalazi u ovosudnom spisu koju je priložila tuženica IO uz odgovor na tužbu navodi kako je on potpisao tu izjavu da ne mora ići u Osijek, a da je tu izjavu sastavila IO koja ga je radi toga i kontaktirala.

25. Iskaz svjedoka UO i iskaz svjedokinje HO, u dijelu u kojem iskazuju da je pok. FO imao poslovnu suradnju s tuženicom IO u vezi nekretnina u Rijeci, da je ta poslovna suradnja trajala duži niz godina, sud je ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno sukladni, a i u skladu su sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu i to u skladu s predmetnim Ugovorom o ustupanju FO i I. tuženice IO, punomoći koju je dao VO dana 4. listopada 2013., Ugovora o ustupanju nekretnina od 21. veljače 2014., Ugovora o najmu iz 2007., Ugovora o zakupu, a koje Ugovore je I. tuženica IO sudu dostavila kao dokaz radnji koje je obavljala za pok. FO.

25.1. Dio iskaza svjedokinje HO u kojem navodi da smatra da je pok. FO bio u financijskoj oskudnici sud je ocijenio nevjerodostojnim jer navedena svjedokinja navela da to smatra jer je njezin otac htio prodati nekretninu u Rijeci,

1 0

odnosno navedeni dio iskaza odnosi se na njezine pretpostavke o financijskim prilikama oca.

26. U svom iskazu I. tuženica ŽO navela je da je 2003. radila u Agenciji Dogma kao agent za nekretnine kada se istoj obratio sada pok. VO jer je bio zainteresiran da se njegov poslovni prostor koji je imao u Rijeci u suvlasništvu sa njegovim sinom UO iznajmi jer u to vrijeme je bila otežana prodaja s obzirom na nesređeno zemljišno-knjižno stanje. Prestala je raditi u agenciji Dogma, no ostala je u kontaktu sa sada pok. FO a svoju agenciju otvorila je 2006., s tim da ju je zatvorila 31. prosinca 2010. Cijelo vrijeme bila je u kontaktu sa FO i pružala mu sve potrebne usluge. Od 2003. imala je ključ od predmetnog poslovnog prostora koji je iznajmljivan, no ne zna za koji iznos je isti iznajmljivan. Ne sjeća se da li je sa FO potpisala bilo kakav ugovor, odnosno ponudila mu punomoć za zastupanje, no s istim je imala poseban odnos - prijateljski. Isti je inzistirao na zaključenju ugovora o ustupanju. A punomoć joj je bila potrebna radi razrješenja njegovog odnosa sa njegovom bivšom suprugom. Nikada FO nije izdala račun jer za to nije bilo potrebe. Sa istim je imala dogovor da za njega radi besplatno pa ukoliko isti bude zadovoljan prepisat će joj stan i to je bilo 2003. godine. Pisani trag ugovora napravili su 2013. kada je isti to odlučio. Ništa od novca glede zakupa nije išao na njezin račun. Protiv nje je kaznenu prijavu podnio VO i ista je odbačena. Dva puta je podnosila zahtjev za zabilježbu ugovora u zemljišnim knjigama i istom je udovoljeno no VO se žalio. Drugi puta je podnosila ne sjeća se točno kada, no za njegova života. Zahtjev za vraćanje dokumentacije i opoziv punomoći osobno nije potpisala u lipnju 2014., već je to učinio njezin tada bivši suprug, a ona je za isto saznala u kolovozu 2014. godine i tada telefonski razgovarala sa FO, koji joj je djelovao bolesno, no dokumentaciju mu nije vratila. Tom prilikom VO joj je rekao telefonskim putem da mu ne mora ništa vraćati i da njihov dogovor od ranije ostaje. Nakon što je saznala za smrt FO i to od njegovog susjeda AO a misli da ju je izvijestio i njegov sin podnijela je gruntovnici zahtjev za upis prava vlasništva. Ne zna koliko godina radnog staža ima, misli deset. Od 2001. u dobrim je odnosima sa CO koji je imao ili još uvijek ima agenciju Kvalitas. 2002. sa svojim tadašnjim suprugom krenula je u gradnju kuće, s tim da joj je suprug u invalidskoj mirovini pa je znala posuđivati novac od CO. Imala je troškove u odnosu na nekretninu FO jer je plaćala određene račune za njega. Računi za nekretninu FO stizali su na njegovu adresu, istom je posuđivala novac, a o posudbama nema pisanog traga i smatra da niti ne treba jer je zaključila Ugovor o ustupanju, a novac je posuđivala od 2005. Kada je posuđivala drugima novac i kada je osobno posuđivala nije imala pisane tragove i ne zna zašto bi ih imala. Naknadno navodi da je imala potvrde koje je sve pokidala nakon što je zaključen ugovor o ustupanju sa FO, a isto tako i sa CO. Te potvrde nisu bile ovjeravane kod javnog bilježnika. Osobno je odlazila u Gradsko komunalno poduzeće Grada Rijeke i plaćala režije za poslovni prostor u suvlasništvu FO. Njezina agencija ugašena je 2010. zbog recesije koja je zahvatila cijelo ovo područje. U to vrijeme bila je zajedno sa suprugom visoko zadužena u visini 2,500.000,00 kn, no isto ima pokriveno imovinom u vrijednosti 350.000,00 EUR-a kuća za odmor koja je u suvlasništvu sa bivšim suprugom na jednake dijelove. Od CO posuđivala je u više navrata novac za što su imali potvrde, a konačni ugovor o zajmu zaključili su 17. rujna 2015. Od CO primila je u jednom navratu 15.000,00 EUR-a, drugom prilikom 17.000,00 EUR-a i to tijekom 2010., a da su ugovor o zajmu zaključili 2015. Sa CO bila je i u

1 1

poslovnim dogovorima jer je isti doveo kupce za njezinu obiteljsku kuću koja je trebala biti prodana, kapara primljena, no 2012. Raiffeisen banka provela je ovrhu nad istom te je kapara vraćena. Nije smatrala za potrebnim da si međusobno zaključuju posebne ugovore. Ugovor o ustupanju sa FO zaključen je na njegovo inzistiranje i isti je sa već gotovim ugovorom došao u Rijeku, a isto tako i u odnosu na punomoć od 4. listopada 2013. Nakon 4. listopada 2013. za sada pok. FO je kao punomoćnik potpisala ugovor sa njegovom bivšom suprugom ĆO i taj ugovor odnijela u gruntovnicu te platila takse. FO nije poslala račun jer nakon što je dobila njegov dopis da mu to pošalje u telefonskom razgovoru rekao je da to nije on pisao, već RO, no misli da mu pisano nije odgovorila. VO rekao joj je da njegova nekretnina u Osijeku vrijedi između 35.000,00 i 40.000,00 EUR-a. Misli da njezine radnje koje je obavila za istog vrijede toliko. VO znao je i prespavati kod nje, istuširati se pa i jesti i vozili su ga do Osijeka, no nije mu rečeno da će mu to biti naplaćeno, no takav je dogovor bio.

27. U svom iskazu II. tuženik CO naveo da tuženicu IO poznaje dugi niz godina od 2001. s tim da su od 2003. i u prijateljskim odnosima jer su oboje imali agencije za promet nekretnina pa su u tom dijelu surađivali. Zna da istoj nije išlo dobro i da nije plaćala niti doprinose, a od njega je posudila 2003. do 2010. 18.000,00 EUR-a za što mu je izdavala potvrde koje bi potpisala i na kojima je bio rok vraćanja, a on udarao pečat, a uobičajen je bio rok vraćanja od šest mjeseci, ponegdje i godinu dana ili do prodaje njezine nekretnine za što je tijekom 2007. ili 2008. zaključio s njom i njezinim tadašnjim suprugom ugovor o posredovanju gdje je naknada 3 %. 2010. I. tuženica IO ga je zamolila za daljnju posudbu 15.000,00 EUR- a a kasnije i 17.000,00 EUR-a jer je zapala u financijske poteškoće s Raiffeisen bankom i željela je da svoga sina makne iz dužničke obveze. I tom prilikom sastavio je potvrdu o posudbi koju je ista potpisala a on lupio žig. Misli da je to trebala vratiti do 19. rujna 2015. Znao je da je u problemima i zato joj je i posudio, a nije znao da li je banka pokrenula ovrhu na njezinoj nekretnini, no znao je da je blokirana ona, njezin suprug i sin. Ista mu je pred istek roka za vraćanje rekla kako mu ne može vratiti, no ponudila mu je kao osiguranje nekretninu u Osijeku, za koju je provjerio u z.k.ul. da nije opterećena nikakvim davanjima te je to prihvatio. Sitnije iznose koje je posuđivao u ranijem periodu ista je vraćala, no one o kojima je svjedočio ista nije vratila. Inzistirala je da te potvrde pokida kada su zaključili ugovor o zajmu te je to i učinio, a napisano je da je posuđeno 50.000,00 EUR-a koji je ustvari bio već ranije posuđen. Ugovor o zajmu pisao je on. Zna da je tuženica IO zahtijevala zabilježbu Ugovora o ustupanju u zemljišnim knjigama kada je sud donio rješenje kojim isto odobrava, no na isto se žalio VO te je izbrisana ta zabilježba, ista je ponovno pokušala zabilježiti predmetni ugovor no neuspješno pa pretpostavlja da je dostavom smrtnog lista uspjela upisati svoje vlasništvo. Rekla mu je da je upisana kao vlasnica na stanu u [adresa]. Njegovo potraživanje je stavljeno u teretnom listu. Kuća u suvlasništvu tuženice IO teško se prodaje, a čuo je da je hipoteka austrijske banke, a z.k.ul. za istu nije vidio. Istoj je prodao teren na kojem je sagrađena njezina kuća i to kao posrednik. Tuženoj IO posudio je 18.000,00 EUR-a kao fizička osoba, a ne njegova agencija i to bez kamata i nije osnivao založno pravo radi predmetnog potraživanja. Njegovo je pravo da se ne osigura. FO nije poznavao. Sva saznanja o odnosu između FO i IO zna po iskazu IO. Prvi puta za istoga čuo je nakon 2010. a istoj je posuđivao novac i prije nego što je čuo za FO. Nije čuo da postoji bilo kakav ugovor između FO i IO. Kako bi se osigurao zbog svojih godina i

1 2

bolesti na njegovu inicijativu zaključen je ugovor o zajmu s tuženom IO. 7-8 dana prije isteka roka za vraćanje novca koji je tužena posudila od njega ista mu je ponudila predmetnu nekretninu u Osijeku. Svoje potraživanje nije osigurao na nekretnini u suvlasništvu tuženice IO koja po njegovoj procjeni vrijedi oko 200.000,00 EUR-a, odnosno banka je već bila na istom upisana. Čuo je da je banka upisala hipoteku na iznos od 95.000,00 EUR-a. Pravnik je po struci, a ugovor o zajmu sam je pisao, s tim da je ovjeru vršio bilježnik.

28. U svom iskazu svjedok DO naveo je da je poznavao sada pok. FO jer je isti u više navrata prespavao u kući u kojoj je živio sa svojom suprugom, ovdje tuženicom IO, od koje se razveo prije tri godine, a posjete FO bile su prije tj. prije 5-6 godina otprilike. Spavao je kod njegove supruge, odnosno njih, jer mu je supruga koja je po zanimanju konobarica rješavala papire i vozila ga na sud u Osijek i Rijeku. Vozila ga je više puta u Osijek, a ne zna točno kakve papire mu je rješavala. Supruga je sklona volontiranju i smatra da su zbog toga došli u lošu financijsku situaciju, odnosno između ostalog zbog toga. Misli da u to vrijeme supruga nije radila. Ista ima 10 ili 12 godina radnog staža i to kao konobarica, a imala je i agenciju za nekretnine. Ona je bila jedina zaposlena u toj agenciji, a surađivala je s drugima. Ne zna koliko je dugo tuženica IO imala agenciju za promet nekretnina a misli 2-3 godine. Agencija za promet nekretnina bila je u kući i mnogi ljudi su prolazili i smatra da je supruga plaćala takse za njih tj. troškove i ostalo, ne precizirajući isto. Poznaje II. tuženika CO i zna da je isti pravnik te da je supruga surađivala s njim dok je imala agenciju. Zna da je isti dao i određene pozajmice oko 80.000,00 do 90.000,00 EUR-a i to za kredit. Ne zna razjasniti zašto za kredit. Kada je kod kuće on prima pošiljke, no ukoliko su naslovljene na tuženicu iste ne otvara i ne čita.

29. Iskaz svjedoka DO i iskaz tuženice IO u dijelu u kojem je iskazivala o poslovnoj suradnji sa pok. FO, sud je ocijenio vjerodostojnim jer su međusobno sukladni, a i u skladu su s dokumentacijom u spisu i to to u skladu s Ugovorom o ustupanju između FO i tuženice IO, punomoći koju je dao VO dana 4. listopada 2013., Ugovora o ustupanju nekretnina od 21. veljače 2014., Ugovora o najmu iz 2007., Ugovora o zakupu, a koje Ugovore je tuženica IO sudu dostavila kao dokaz radnji koje je obavljala za pok. FO.

29.1. Iskaz I. tuženice IO u dijelu u kojem iskazuje o pokušajima zabilježbe Ugovora o ustupanju u zemljišnim knjigama je u skladu s iskazima tužiteljice, svjedoka RO i priklopljenim spisima Z-4170/14 (Z-4804/14), Z-9952/14,

29.2. Nadalje, iskaz I. tuženice IO i II. tuženika CO sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu kojem navodi zašto, kada i pod kojim uvjetima je je sklopljen Ugovor o zajmu, jer su u tom dijelu iskazi sukladni.

30. Iz iskaza svjedokinje dr. IOP proizlazi da se sjeća pok. FO kao svog pacijenta. Isti je imao problema sa glaukomom, te hipertenziju, a slomio je i kuk, zbog čega je bio slabije pokretan. Osobno ga je poslala na psihijatriju da se utvrdi da li ima elemenata demencije ili alshaimera, a sve iz razloga što je na to posumnjala nakon što sam bila kod njega u kućnoj posjeti, te joj se žalio da ga susjedi

1 3

napadaju, pljačkaju, što joj je bilo sumnjivo. Nalaz psihijatra bio je uredan, tj. sa naznakama psihoorganske promjene. Isti je i od ranije imao u terapiji Praxiten koji služi za smirenje ili pak Oxazepan koji je istovrsni lijek samo drugog proizvođača i takove lijekove pije 50% pučanstva starije životne dobi. Jednom prilikom nazvala ju je djelatnica Centra za socijalnu skrb Osijek, te ju upoznala sa činjenicom da će se o FO brinuti njegova nećakinja. Poznato joj je da je tek par mjeseci prije smrti počeo redovno koristiti terapiju za hipertenziju, a do tada je čak i to neredovito uzimao što je razvidno iz njegova zdravstvena kartona, jer tko ima takav zdravstveni problem, isti je konstantan i trebao bi takove lijekove naručivati jednom mjesečno, a on je to činio dva puta godišnje.

30.1. Iskaz svjedokinje dr. IOP sud je ocijenio vjerodostojnim, a u skladu je i s iskazom tužiteljice i svjedoka RO, da su prije smrti pok. FO oni vodili brigu o njemu, a u ostalom dijelu iskaz je u skladu sa zdravstvenim kartonom na ime pok. FO.

31. Prije svega potrebno je reći da s obzirom na to da je tužiteljica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, davateljica uzdržavanja pok. FO, prema ocjeni ovoga suda ima pravni interes podnijeti tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je Ugovora o ustupanju otkazan s danom 2. lipnja 2014.

32. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno sud je utvrdio da je:

- da je pok. FO s I. tuženicom IO imao poslovnu suradnju nekoliko godina prije nego su sklopili predmetni Ugovor o ustupanju od 4. listopada 2013.,

- da je prilikom te suradnje I. tuženica IO obavila neke od poslova za pok. FO vezano za rješavanje nekretnine u Rijeci te imovinske stvari oko prizemlja obiteljske kuće i garaže u Rijeci (navedeno utvrđeno na temelju iskaza svjedoka UO i HO).

- pok. FO sa I. tuženicom IO sklopio Ugovor o ustupanju od 4.listopada 2013. na temelju kojega je I. tuženici IO ustupljena predmetna nekretnina za izvršene usluge i radnje na nekretnini ustupitelja u Rijeci, a za koje je primatelj izvršio određene radnje i poslove što je navedeno u punomoći koju je ustupitelj dao primatelju, kao svom punomoćniku,

- da je pok. FO **.**.2013. dao I. tuženici IO punomoć kojom je ovlastio tuženicu da ga zastupa u određenim poslovima vezano za nekrentine kojih je on vlasnik,

- da su ĆO i pok. FO sklopili Ugovor o ustupanju nekretnina od 21. veljače 2014. temeljem kojega ĆO ustupila nekretnine pok. FO, a kojeg je prilikom sklapanja navedenog ugovora zastupala tuženica IO

- da je **.**.2014. pok. FO poslao obavijest I. tuženici IO da opoziva punomoć,

1 4

- da je u lipnju 2014. I. tuženica IO pokušala zabilježiti u zemljišnim knjigama Ugovor o ustupanju,

- da je **.**.2015. pok. FO sklopio sa tužiteljcom Ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- da je **.**.2014. pok. VO podnio I. tuženici zahtjev za vraćanjem dokumentacije,

- da je 17. rujna 2015. sklopljen Ugovor o zajmu između I. tuženice IO i II. tuženika CO.

33. Tužbenim zahtjevom od 14. rujna 2020. tužiteljica zahtjeva da sud utvrdi da je pok. FO otkazao Ugovor o ustupanju sklopljen sa I. tuženicom IO.

33.1.Tužiteljica je tijekom postupka navodila da pok. FO, kao nalogodavac otkazao predmetni ugovor o nalogu svojom izjavom i opozivom punomoći, pa da sukladno tome tužiteljica smatra da nalogodavac može otkazati nalog kad god hoće samo ne u nevrijeme. Isto tako, napomenula je da Ugovor o ustupanju nije ni na koji način konzumiran.

33.2. Tijekom postupka I. tuženica IO je navodila da je pok. VO **.**.2014. uputio dopis – opoziv punomoći kojom je opozvao punomoć danu IO, ali ne u propisanoj formi kojoj je punomoć dana, dakle, nije ovjerio svoj potpis na istoj, a istim dopisom je zahtijevao da odmah raskine Ugovor o ustupanju. Time se može smatrati kako je pok. VO pozivao tuženicu da sporazumno raskinu Ugovor na što ona nije pristala, te do raskida Ugovora nije došlo, a isti nije mogao biti niti otkazan u fazi kada je isti već konzumiran.

34. Prema mišljenju ovoga suda predmetni Ugovor o ustupanju nije ugovor o nalogu, kako to tvrdi tužiteljica, pa se na isti ne primjenjuju odredbe ZOO-a koje se odnose na ugovor o nalogu. Ugovor o nalogu je ugovor kojim se ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (čl. 763. ZOO-a). Prema ocjeni ovoga suda, Ugovor o ustupanju je ugovor kojim su ugovorne strane uređivale svoje imovinsko-pravne odnose a kako to proizlazi iz čl. 1. stavka 3. Ugovora o ustupanju, te tim ugovorom tuženica nije ovlaštena poduzimati radnje za račun pok. FO. Navedeni Ugovor o ustupanju je povezan s punomoći koju je pok. FO dao tuženici i to iz razloga što je se Ugovorom o ustupanju rješavaju i imovinsko-pravni odnosni stranaka proistekli iz radnji koje je tuženica poduzimala temeljem punomoći koju joj je dao pok. FO, ali isti Ugovor o ustupanju nije Ugovor o nalogu.

34.1. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je pok. FO opozvao punomoć, ali navedenim opozivom punomoći nije otkazao Ugovor o ustupanju, nego je, a kako to proizlazi iz samog Opoziva punomoći, pozvao tuženicu da Ugovor o ustupanju raskinu, a tražio je i poništaj navedenog ugovora iz razloga da nije razumio što je potpisao i da je narušeno načelo jednakosti činidaba.

35. Ovaj sud je sukladno čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tumačio sadržaj odredbi Ugovora o ustupanju. U Opozivu punomoći pok. FO niti ne

1 5

navodi da je opozvao Ugovor o ustupanju, a iz navedenog Opoziva punomoći ne proizlazi niti volja pok. FO da navedenim Opozivom punomoći otkaže i Ugovor o ustupanju. Naime, kao što je već prethodno rečeno, pok. FO je pozvao I. tuženicu IO na raskid ugovora, na što ista nije pristala (što nije sporno), a za života nije poduzimao pravne radnje za raskid ugovora a nije niti podnio tužbu za poništaj predmetnog ugovora.

35.1. Budući da I. tuženica IO nije pristala na raskid Ugovora o ustupanju, do raskida nije došlo, a pok. FO nije niti podnio tužbu za raskid ili poništaj navedenog Ugovora. U vezi jednostranog raskida ugovora potrebno je reći da se ugovor može raskinuti samo iz razloga koji su unaprijed predviđeni voljom stranaka, a iznimno kad je to propisano zakonom. U ovom slučaju tužiteljica niti ne tvrdi da Ugovor o ustupanju sadrži raskidnu klauzulu. Pravo na raskid kod dvostranoobveznog ugovora ima ugovorna strana u slučaju kada druga strana ne ispuni svoju obvezu, a što ne proizlazi iz Opoziva punomoći, odnosno da tuženica nije ispunjavala svoju ugovornu obvezu ili da prema okolnostima slučaja proizlazi da svoju obvezu neće ispuniti.

36. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju pok. FO nije jednostrano otkazao Ugovor o ustupanju, niti je isti raskinut. Potrebno je naglasiti da se tužbenim zahtjevom zahtjeva utvrđenje da je Ugovor o ustupanju otkazan (ne i raskinut).

37. Nadalje, u vezi navoda tužiteljice da Ugovor o ustupanju nije konzumiran, potrebno je reći da u konkretnom slučaju činjenica je li ili nije konzumiran ugovor ne utječe na činjenicu da pok. FO Opozivom punomoći nije opozvao otkaz Ugovora o ustupanju, kao i da nije došlo da raskida ugovora.

38. Tijekom postupka I. tuženica IO je navodila da nije primila u lipnju 2014. Opoziv punomoći. Međutim, ista je iskazivala da je za opoziv saznala u kolovozu 2014., no trenutak kada je tuženica saznala za opoziv punomoći ne utječe na opstojnost Ugovora o ustupanju jer isti nije otkazan, niti raskinut.

39. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I/ izreke presude.

40. Budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, pripada im naknada troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu I. tuženice IO u iznosu od 500,00 EUR-a, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 16. veljače 2017, 12. travnja 2017., 1. lipnja 2017., 19. rujna 2017., 20. prosinca 2017., 10. travnja 2018., 29. rujna 2020., 27. lipnja 2020., 10. siječnja 2023., i zastupanje na ročištu 5. ožujka 2024. i 2. veljače 2025., za svako ročište 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 6.000,00 EUR-a. Tuženicima je priznat trošak sastava podneska od 19. siječnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, Tuženicima je priznat trošak sastava žalbe od 11. lipnja 2018. u iznosu od 625,00 EUR-a sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, te trošak sastava žalbe od 30. travnja 2024. u iznosu od 275,00 EUR-a sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife. Sveukupno je tuženicima priznat trošak u iznosu od 7.400,00 EUR-a. Budući da je punomoćnik zastupao dva tuženika, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavki za 10%, odnosno tuženicima pripada naknada troška u iznosu

1 6

od 8.140,00 EUR-a, uvećan za 25% PDV-a iznosi 10.175,00 EUR-a. Stoga je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

41. Tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu II. tuženika CO, jer je navedeni odgovor na tužbu sastavio sam II. tuženik CO, a ne njegov punomoćnik. Nadalje, tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 16. veljače 2017. jer nije bio potreban za parnicu (čl. 155. ZPP-a). Naime, navedenim podneskom je dostavljena punomoć za zastupanje II. tuženika CO, te su ponovljeni navodi iz odgovora na tužbe, a ostale navode tuženici su mogli iznijeti na ročištu koje je održano isti dan. Nadalje, tuženicima nije priznat niti trošak sastava podneska od 5. lipnja 2023. jer nisu bili potrebni za parnicu (čl. 155. ZPP-a) zato što se u njima iznose navodi koji su se mogli iznijeti na ročištima koja su slijedila.

42. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, tužiteljičin zahtjev za naknadom troška odbijen je kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. I. i II. tuženika