REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-183/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom premetu tužitelja EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević &partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, 13.ožujka 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice NĆ, dana 20.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208533870 od dana 09.03.2007. godine, koji je tužitelj EĆ, [adresa] zaključio sa Zagrebačkom bankom d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, koje glase: „Članak 1. Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 40.320,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 269,77 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d.. Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju, PĆ, [adresa], isplati iznos od 1.324,34 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 5,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 godine

- za iznos od 59,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 godine

- za iznos od 60,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.02.2014 godine

- za iznos od 58,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2014 godine

- za iznos od 58,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2014 godine

- za iznos od 59,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.08.2014 godine

- za iznos od 59,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.06 2014 godine

- za iznos od 80,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11,07.2014 godine

- za iznos od 61,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.08.2014 godine

- za iznos od 62,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.09.2014 godine

- za iznos od 62,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2014 godine

- za iznos od 64,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.11.2014 godine

- za iznos od 64,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2014 godine

- za iznos od 65,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2015 godine

- za iznos od 85,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13,04.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2015 godine

- za iznos od 65,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2015 godine sve do isplate.

III Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, da tužitelju EĆ, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 11,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.05.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od . 9,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 9,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 6,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 8,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 10,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 8,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 7,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 10,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 do 24.02.2016.

- za iznos od 12,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 14,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 14,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 18,78 EUR sa z.z,kamatom počevši od 01.04.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 17,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 18,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 30,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 28,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 37,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 33,00 EUR sa z,z,kamatom počevši od 01.10.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 25,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 41,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2010 do 24.02.2016.

- za iznos od 47,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 42,80,EUR sa z.z,kamatom počevši od 01.02.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 44,26 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.03.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 40,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 40,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 53,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 55,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 69,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2011 do 24.02,2016.

- za iznos od 67,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 56,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 55,34 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 01.12.2011 do 24.02.2016.

- za iznos od 58,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 61,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 61,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 60,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 61,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16,06.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.07.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 58,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 58,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 58,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.12.2012 do 24.02.2016.

- za iznos od 55,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 56,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 56,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 52,85 EUR xa z.z.kamatom počevši od 16.05.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 54,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 40,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013.do 24.02.2016.

- za iznos od 54,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 59,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 57,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 do 24.02.2016.

- za iznos od 52,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 do 24.02 2016.

te naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.773,17 EUR, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj EĆ podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 9.ožujka 2007.g., te su tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Niki Bagariću iz [adresa], broj ovjere OV-3865/2007.Rok otplate kredita je 19 godina. Tužitelj je s tuženikom sklopio dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverziju kredita u CHF.

1.1. U navedenom ugovoru, u članku 1. ugovoreno je, da Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 40.320,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen tim Ugovorom. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 269,77 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. Člankom 5.ugovoreno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.09.2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.09.2015.g. i iznosi 18.031,32 HRK.

1.2. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kod tuženika podigla namjenski kredit za nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.3. Navodi da je Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija, ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužitelj ne spori, da mu je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu u konverziji, međutim ista je učinjena protivno zakonu, ali kako tužitelj nije mogao dobiti prikaz, sa izračunom te pretplate, stoga je tužiteljica prisiljena podignuti ovu tužbu. Osim toga, iz konverzije nije jasno, što se odnosi na utvrđenu pretplatu, da li promjenjiva kamata ili pak valutna klauzula. Upravo iz toga proizlazi, da je tuženik samovoljno odredio pretplatu, bez bilo kakvog pregovaranja sa korisnikom kredita.

1.4. Zbog navedenoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj zaključio s tuženom dana 09.03.2007.g. godine, pod brojem 3208533870, koje glase: „Članak 1. Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 40.320,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 269,77 CHF, obračunao po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem da dan plaćanja. Utvrditi da je ništetna odredba članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, sve na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja glasi: Članak 5. Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.09.2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.09.2015.g. i iznosi 18.031,32 HRK. Također predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos čija će se visina utvrditi financijskim vještačenjem.

1.5. Podneskom od 2.veljače 2025. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrđenje ništetnosti članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog 24.prosinca 2016. te je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.324,34 EUR te potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznose koji su mu u konverziji priznati kao preplata.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Navodi da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Iz prometa po partiji kredita razvidno je da su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene od strane Tekija d.o.o. i Zvečevo d.o.o.

2.1. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

2.2. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 126. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 27.svibnja 2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 27.svibnja 2018. godine nastupila zastara.

2.3. Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je.

2.4. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/2015 te su tužiteljica i tuženik 6.veljače 2016. sklopili Dodatak ugovora o kreditu.

2.5. Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

2.6. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.

2.7. Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

2.8. Navodi da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

2.9. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.

2.10. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 9.ožujka 2007. broj 3208533870, dodatak ugovora o kreditu od 24.veljače 2016., u nalaz financijskog vještaka Borisa Belunjaka od 18.siječnja 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer su sva plaćanja vršena u ime i za račun upravo tužitelja i plaćanja su učinjena u svrhu ispunjenja obveze tužitelja za povrat kredita.

6. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik Zagrebačka banka d.d. i tužitelj dana 9.ožujka 2007., sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju kuće kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.320,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, koji se tužitelj obvezao vratiti kreditoru, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom, te se tužitelj obvezao tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je promjenjiva i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,9%, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 19 godina (čl. 3. Ugovora), što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.

7. Iz iskaza tužitelja danog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je tužitelj predmetni kreditu podigao za kupnju obiteljske kuće i njezinu adaptaciju i to u Zagrebačkoj banci jer je preko njih primao plaću. Kredit je digao u CHF jer drugačiji kredit nije mogao dobiti iako je htio podići kredit u EUR, ali su mi rekli da kredit može podići samo u CHF. Nije ništa pregovarao s bankom oko kredita jer je bio sretan da mu daju kredit i rekli su mu da što prije ode kod bilježnika i potpiše ugovor. Rata kredita je u početku iznosila 1.600,00 kuna, a poslije 2.600,00 kuna. Kad mu je banka ponudila da se izvrši konverzija pristao je na to i tu nije bilo nikakvog dogovora ili pregovora te su mu samo rekli da su izvršili obračun, da je preplatio 18.000,00 kuna i taj iznos su mu obračunali u ratama kredita. Pročitao je dio kredita o rati i visini. U trenutku potpisivanja kredita nije imao nikakvih nejasnoća jer je to tada bio povoljan kredit međutim kasnije se sve promijenilo. Kuća koju je kupio od kredita služi za život njegove obitelji i nikada je nije iznajmljivao. Nije vlasnik obrta. Nije posebno čitao aneks ugovora. Bio je sretan da su mi priznali preplatu koliko god jer su mu rate enormno porasle.

8. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje obiteljske kuće i adaptacije iste, on ima svojstvo potrošača.

9. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 9.ožujka 2007. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 1. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/2018-4 od 3.rujna 2019.odbio kao neosnovanu reviziju, između ostalih i reviziju ovdje tužitelja, protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u tom dijelu.

13. Prema odredbi članka 502.a , stavak 1.ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu(tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a, st.1.toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

15. Prema tome, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe br.Pž-1401/2012 od 4.srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su ništave odredbe članka 1. i 7. predmetnog Ugovora u kojim člancima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

17. Naime, Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15- dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te odredbe se među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su ništetne te je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio po osnovi preplaćenog zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

19. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. Prema članku 1115. istog zakona kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

21.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

21.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

21.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

22.Tuženikov prigovor zastare potraživanja je neosnovan.

22.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare neosnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 29.svibnja 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 5.svibnja 2009.

23. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao tužbeni zahtjev.

23.1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Borisa Belunjaka proizlazi da je tužitelj zbog primjene tečaja za CHF za kune samo više platio iznos od 28.436,74 kuna, a samo manje platio -427,19 kuna. Odnosno, iznos ukupno do visine više plaćenih anuiteta izračunat samo zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, izračunate ovim nalazom vještačenja, od sveukupne razlike plaćenog (više i manje plaćeno) zbog primjene tečaja CHF za kune do visine ukupno plaćenog iznosi 28.009,55 kuna (u kojem je u potpunosti isključen utjecaj promjena redovne kamatne stope po svim osnovama), umanjen je za iznos priznate preplate tužitelju u konverziji kredita iz CHF u EUR dana 24.veljače 2016. godine, u iznosu od 18.031,32 kuna (Tablica 7., kolona 10), te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od strane tužitelja u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 9.978,23 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 1.324,34 EUR.

23.2. Budući je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka sud je prihvatio njegov tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.324,34 EUR, odlučivši kao u izreci presude.

23.3. Vještak je u Tablici 7.(list spisa 284) Izračun više plaćenih anuiteta do visine ukupno plaćenih anuiteta po osnovi valutnih razlika umanjeno za preplatu po konverziji kredita, kolona 10., naveo umanjenja preplate prema Aneksu ugovora o kreditu po konverziji kredita od 24.veljače 2016., koja je banka uračunala tužitelju prilikom izračuna konverzije(izraženo u kunama), a na koje je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (izraženo u EUR).

24. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka, prikazanim u Tablici 7., kolona 3.

25. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te je tuženik tužitelju dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.773,17 EUR koji troškovi se odnose se na sastav tužbe s PDV-om (250,00 EUR), zastupanje na dva ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (125,00 EUR), sastav 2 podneska s PDV-om (2x250,00 EUR) % te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR.

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 20.ožujka 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb