REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-52/2022-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska ulica 3, protiv tuženika GA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja VA i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska ulica 3 iznos od 3.968,94 eur na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.201,80 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. veljače 2022. ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19-01/2589, URBROJ: 338-21-02-01-19-08 od 2. prosinca 2019. tuženiku utvrđen s danom 31. ožujka 2013 prestanak statusa zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca Auto Salon Klarić zasnovanog 4. listopada 1994. Ističe, kako je tuženi u razdoblju od 2. prosinca 2014. do 2. prosinca 2019. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 29.905,99 kn. Navodi, kako je prema odredbi čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.; dalje: ZOZO), a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,, 41/08,, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zaovoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe kako je točno da je tuženiku da je tuženiku prestao radni odnos kod poslodavca Auto Salon Klarić, ali on nema točnih saznanja kada je koristio zdravstvenu zaštitu u razdoblju od 2. Prosinca 2014. do 2. prosinca 2019., dok je netočno da je zdravstvenu zaštitu koristio neopravdano. Naime, tuženik je hrvatski branitelj, pa u skladu sa odredbom čl. 22. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ima temeljem svog statusa zdravstveno osiguranje, a taj status je stekao i temeljem odredbe čl. 7. ZOZO-a. Sukladno tome netočno je da je tuženiku isplaćeno nešto na što nije imao pravo, jer je tuženik status osiguranika stekao temeljem odredbe čl. 7. ZOZO-a, pa se ne njega ne primjenjuje odredba čl. 137. ZOZO-a, a još manje odredba čl. 1111. st. 3. ZOO-a. Naime, odredba čl. 137. ZOZO-a, glasi: „Osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.“ Kako je tužitelj uz predmetnu tužbu priložio rješenje Zavoda po kojem je tuženiku s 31. ožujka 2013. prestao status osigurane osobe, a temeljem navedenog članka novac mora vratiti osigurana osoba, što tuženik po rješenju zavoda od tog dana nije, očigledno je da ne postoji dužnost tuženika da vrati eventualno primljena sredstva. Osim toga tuženik nije niti primio ta sredstava, pa se ne zna što bi to trebao vratiti. S druge strane ako je tuženik osigurana osoba temeljem Zakona o braniteljima, onda mu isplata nije izvršena bez osnove, jer on ima pravo na zdravstveno osiguranje temeljem svoj statusa. Prema tome tužba je neosnovana jer tuženik kao hrvatski branitelj ima status osiguranika, pa zdravstvenu zaštitu nije stekao bez osnove. Isto je i ako se radi i o naknadi štete kako to tužitelj navodi u „Opomeni pred tužbu“, koju je priložio uz tužbu. Naime, po odredbi čl. 135. ZOZO-a, osigurana osoba je dužna prijaviti svaku promjenu „koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu“, a tuženiku koji ima status branitelja, a time i status osiguranika, gubitak radnog mjesta nije utjecao na korištenje prava s osnova zdravstvenog osiguranja. Nadalje u odredbi čl. 135. st. 2. toč.1. ZOZO-a, se navodi da je osigurana osoba dužna naknaditi Zavodu štetu: „ ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu“. Kako tuženik ima status osiguranika temeljem Zakona o braniteljima, kod njega prestankom radnog odnosa nije nastupila niti promjena opsega, a niti gubitak prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Drugim riječima tuženik kao branitelj ima ista prava iz zdravstvenog osiguranja kao i zaposlena osoba, temeljem čega njegova prava nisu umanjena niti u kom pogledu, pa ne postoji njegova obveza za naknadu štete. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja, jer su sva ta navodna potraživanja koja tuženik opreza radi osporava osim po pitanju osnove, tako i u pogledu visine, nastala u razdoblju od 2014. do 2019. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj se podneskom od 28. ožujka 2022. očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Iste smatra u cijelosti pravno neosnovanima. Ističe, kako je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19-01/2589, URBROJ: 338-21-02-01-19-08 od 2. prosinca 2019. tuženiku utvrđen s 31. ožujka 2013. prestanak statusa zdravstveno osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju kod poslodavca Auto salon Klarić d.o.o. zasnovanog 4. listopada 1994. Tuženik je u razdoblju od 2. prosinca 2014. do 2. prosinca 2019. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 29.905,99 kn. Navodi kako je prigovor zastare neosnovan, budući da je tužitelj za štetnika i štetnu radnju saznao u trenutku donošenja rješenja u upravnom postupku, a koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2020. Prema odredbi čl. 143. st. 1. u vezi čl. 147. st. 1. ZOZO-a propisano je da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članaka 135. i 136. te članaka 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod dok tražbine naknade štete, u smislu odredbi ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-om. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO- a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

4. Tijekom postupka sud je pregledao podatke MUP-a (str. 3 spisa), Opomenu pred tužbu od 15. prosinca 2021. (str. 5 i 6 spisa), dopis tužitelja od 24. svibnja 2021. (str. 7 i 8 spisa), opću uplatnicu (str. 9 spisa), povratnicu (str. 11 spisa), Rješenje tužitelja od 2. prosinca 2019. s potvrdom pravomoćnosti (str. 13 – 15 spisa), popis računa ispostavljenih na ime tuženika (str. 19 – 23 spisa), Pregled postupaka u PZZ- u (str. 25 – 28 spisa), Pregled realiziranih recepata u ljekarnama (str. 29 – 332 spisa), Osobni račun za pomagalo (str. 333 i 334 spisa), Troškove liječenja SKZZ (str. 335 – 344 spisa), Troškove liječenja u bolnici (str. 345 spisa), Pregled realiziranih recepata (str. 346 i 347 spisa), Troškove liječenja u bolnici (str. 348 i 349 spisa), Pregled realiziranih recepata u ljekarnama (str. 350 – 352 spisa), Statuse 27/21 (str. 353 i 354 spisa), Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 355 spisa), Analitiku (str. 356 – 358 spisa), Izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 359 spisa), Izvatke o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 360 – 523 spisa), presliku vojne knjižice tuženika (str. 530 – 532 spisa), Potvrdu RH V.P. Vinkovci od 28. svibnja 1992. (str. 533 spisa), dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 16. veljače 2023. (str. 546 spisa), Karton pacijenta (str. 548 – 617 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 618 – 628 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 630 – 656 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 3. ožujka 2023. (str. 666 spisa), dopis Ministarstva obrane od 13. ožujka 2023. (str. 667 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića od 18. ožujka 2024. (str. 682 – 707 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića od 5. lipnja 2024. (str. 724 – 762 spisa) i priloge nalazu financijskog vještaka (str. 764 – 779 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka je sporna osnova, visina tužbenog zahtjeva, sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja i sporna je pasivna legitimacija tuženika.

7. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje od tuženika naknadu troškova zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koje je tužitelj podmirio za tuženika u razdoblju od 2. prosinca 2014. do 2. prosinca 2019., a za koje razdoblje tvrdi kako je tuženik neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja.

8. Uvidom u rješenje tužitelja KLASA: UP/I-503-01/19-01/2589, URBROJ: 338- 21-02-01-19-08 od 2. prosinca 2019., a koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2020., utvrđeno je kako je tuženiku utvrđen s danom 31. ožujka 2013. prestanak statusa osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca "AUTO SALON KARIĆ" d.o.o., Sesvete, a koji radni odnos je zasnovan 4. listopada 1994.

9. Međutim, tuženik je tijekom postupka isticao kako je on neovisno o prethodno opisanom rješenju i dalje imao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na temelju svog statusa hrvatskog branitelja.

10. Dakle, tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju, jer tvrdi da je on i nakon donošenja prethodno opisanog rješenja tužitelja imao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

11. Radi provjere navoda tuženika da on ima status hrvatskog branitelja, ovaj sud je službenim putem zatražio od Ministarstva hrvatskih branitelja podatak o tome ima li tuženik status hrvatskog branitelja. Dopisom od 16. veljače 2023. Ministarstvo hrvatskih branitelja obavijestilo je ovaj sud kako se to ima li netko status hrvatskog branitelja može provjeriti kod Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova i to nadležnoj policijskoj upravi prema mjestu prebivališta. Posljedično, sud je zatražio podatak o tome ima li tuženik status hrvatskog branitelja od nadležnih institucija.

12. Dopisom od 3. ožujka 2023. (str. 666 spisa) Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestilo je ovaj sud kako tuženik nije zaposlenik Policijske uprave zagrebačke, niti je isti u toj Upravi ostvario status hrvatskog branitelja.

13. Nadalje, je dopisom od 13. ožujka 2023. (str. 667 spisa) Ministarstvo obrane obavijestilo ovaj sud kako su uvidom u svoje evidencije utvrdili da tuženik nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

14. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika. Naime, tuženik nije dokazao da ima status hrvatskog branitelja, pa se neosnovano poziva na to da bi mu po toj osnovi pripadala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i nakon što su mu ista prestala po osnovi radnog odnosa kod poslodavca Auto Salon Karić d.o.o.

15. U predmetnoj pravnoj stvari se po ocjeni ovog suda radi o tome da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na pravilima o stjecanju bez osnove. Naime, u odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, je odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO-a propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. U predmetnoj pravnoj stvari radi se upravo o tome da je tuženiku rješenjem tužitelja od 2. prosinca 2019., koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2020. utvrđen prestanak statusa osiguranje osobe Zavoda još sa danom 31. ožujka 2013., godine. Dakle, radi se o situaciji da je tuženik po navodima tužitelja nešto primio po osnovi koja je kasnije otpala.

17. Prethodno opisano je važno radi ocjene osnovanosti istaknutog prigovora zastare utuženog potraživanja. Naime, kod stjecanja bez osnove primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a. U predmetnom slučaju po ocjeni ovog suda osnova na temelju koje je tuženik nešto stekao otpala je tek pravomoćnošću prethodno opisanog rješenja tužitelja od 2. prosinca 2019., a to je bilo 8. siječnja 2020.

18. S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena ovome sudu 4. veljače 2022., tužitelj je istu podnio unutar petogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek zastare prekinut i istaknuti prigovor zastare u cijelosti je neosnovan.

19. U ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost da li su tuženiku pružene zdravstvene usluge za koje tužitelj tvrdi da su iste pružene i za koje je uz tužbu priložio odgovarajuću dokumentaciju.

20. U svom nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2024. medicinski vještak prof. dr. sc. Žarko Rašić, specijalist kirurgije utvrdio je kako su sve zdravstvene usluge na koje se odnosi utuženo potraživanje pružene tuženiku, a to je ukupno 319 u nalazu pobrojanih zdravstvenih usluga.

21. Tužitelj je podneskom od 25. ožujka 2024. istaknuo kako nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Žarka Rašića.

22. Tuženik je podneskom od 27. ožujka 2024. u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Rašića istaknuo kako ako je i točno da su zdravstvene usluge izvršene nema dokaza da je ona izvršena za sve stavke iz predmetne tužbe.

23. Po ocjeni ovog suda riječ je o paušalnom i ničime potkrijepljenom prigovoru tuženika, budući da je vještak Rašić izradio predmetni nalaz i mišljenje prema svim pravilima struke te je specificirao sve zdravstvene usluge, njih ukupno 319 koje su izvršene tuženiku, a na koje se odnosi utuženo potraživanje.

24. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako svojim navodima tuženik ničime nije doveo u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja vještaka Rašića. U prilog tome govori i činjenica da tuženik nije niti predlagao da se vještaka Rašića usmeno sasluša.

25. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Zrinku Ručeviću.

26. U svom nalazu i mišljenju od 5. lipnja 2024. vještak Ručević utvrdio je kako je tužitelj u ovom sudskom postupku utužio plaćene troškove liječenja tuženika, kao i troškove tuženikovih nabava lijekova i medicinskih pomagala, u iznosu od 29.905,99 kn (3.968,94 eur; zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa). Utvrđuje kako se prema ispravama priloženim u spisu, radi ukupno o 29.905,99 kn (3.968,94 eur; zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) troškova liječenja tuženika, kao i troškova tuženikovih nabava lijekova i medicinskih pomagala (stavke iz Tabele 1 koje imaju naznačen broj računa, datum računa i str. spisa). Nadalje, utvrđuje kako je od navedenog iznosa troškova liječenja i nabave lijekova i pomagala, iznos od ukupno 29.905,99 kn (3.968,94 eur; zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) tužitelj platio medicinskim ustanovama na temelju vjerodostojnih računa koje su medicinske ustanove ispostavile za stvarno obavljene usluge, odnosno isporučene lijekove. Slijedom navedenoga, vještak Ručević zaključuje, kako imajući u vidu dokaze nastanka događaja, kao i dokaze o plaćanju, tužitelj je za tuženika podmirio ukupan iznos od 3.968,94 eur (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) troškova liječenja i troškova nabave lijekova i medicinskih pomagala.

27. Tužitelj se podneskom od 13. lipnja 2024. očitovao u odnosu na nalaz financijskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića. Ističe, kako nema primjedbi na isti.

28. Tuženik se podneskom od 19. lipnja 2024. očitovao u odnosu na nalaz vještaka Ručevića. Tuženik u bitnome ističe kako je vještak Ručević u svom nalazu i mišljenju naveo da nije sporno da je tuženiku pružena usluga, a da to nije bio zadatak vještaka. Navodi, kako je zadatak vještaka bio utvrditi visinu potraživanja tužitelja, a ne osnovu tužbenog zahtjeva.

29. Nerazumljivo je tuženikovo prethodno opisano osporavanje nalaza i mišljenja vještaka Ručevića. Naime, smisao provođenja financijskog vještačenja je bio u tome da vještak utvrdi da li je tužitelj doista platio utuženi iznos, a što je vještak i utvrdio zaključivši da je tužitelj dostavljenom dokumentacijom dokazao da je tužitelj platio utuženi iznos i to u utuženoj visini.

30. O osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje isključivo sud, tako da čak i da je vještak ušao u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ovaj sud smatra da nije, te ocjene vještaka ne bi bile relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući da isto ne ulazi u djelokrug rada sudskog vještaka.

31. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako tuženik ničime nije doveo u pitanje pravilnost zaključka sudskog vještaka Ručevića, koji je po ocjeni ovog suda predmetni nalaz i mišljenje izradio sukladno svim pravilima struke. Prethodno navedeno dokazuje i činjenica da tuženik nije niti predložio da se pred ovim sudom sasluša vještaka Zrinka Ručevića.

32. Dakle, na temelju provedenog financijskog vještačenja za ovaj sud proizlazi da je tužitelj za tuženika u razdoblju od 2. prosinca 2014. do 2. prosinca 2019. platio na ime troškova zdravstvene zaštite ukupan iznos od 29.905,99 kn (što odgovara iznosu od 3.968,94 eur).

33. Nadalje, je potrebno istaknuti kako je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da su sve te zdravstvene usluge doista i pružene tužitelju.

34. S obzirom na to da je predmetnim rješenjem tužitelja od 2. prosinca 2019., koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2020. utvrđeno da je tuženiku preostao status osiguranje osobe kod Zavoda još 31. ožujka 2013., ovaj sud ocjenjuje kako tuženik u predmetnom razdoblju od 2. prosinca 2014. do 2. prosinca 2019., nije imao pravo da mu tužitelj naknadi troškove zdravstvenih usluga i to upravo u utuženom iznosu.

35. Naime, radi se o stjecanju bez osnove opisanom u odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a, budući da je naknadno otpala osnova na temelju koje je tuženik ranije imao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Isto treba i povezati sa odredbom čl. 137. ZOZO-a.

36. Slijedom navedenoga, na temelju provedenog postupka za ovaj sud nedvojbeno proizlazi kako tužitelj ima pravo na povrat utuženog iznosa od 3.968,94 eur, budući da je platio taj iznos za tuženika, a tuženik više nije imao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Pri tome je dokazano i da su tuženiku te zdravstvene usluge pružene, dok tuženik nije dokazao svoje navode o tome da bi mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja pripadala na temelju statusa hrvatskog branitelja.

37. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i na zateznu kamatu na dosuđeni iznos i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Pravo na zateznu kamatu ima od 11. lipnja 2021., budući da je tuženik tada zaprimio dopis tužitelja, kojim ga poziva na povrat utuženog iznosa (preslika povratnice na str. 11 spisa).

38. Slijedom navedenoga, prihvaćen je predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

39. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eur i plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 901,80 eur. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.201,80 eur (točka II. izreke presude).

U Sesvetama 20. ožujka 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po odvjetniku Domagoju Lediću