Poslovni broj P-13/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima iz ZOU Veljović, Ibrahimović i dr., odvjetnicima iz Pule protiv tužene SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Valentinu Jakovcu, odvjetniku iz [adresa] i punomoćniku Mirku Mastiloviću Turčinoviću, odvjetniku iz Pule, radi činidbe, 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P Ob-94/2024 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u ovom postupku ustala tužbom protiv tužene 8. siječnja 2024. radi činidbe, u kojoj je navela da je tužena trenutno prema zemljišnoknjižnom stanju upisana kao vlasnica nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 329m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] oranica i voćnjak površine 1359m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] zasađeno 62 stabala maslina, starosti oko 25 godina. Navela je kako je tužena predmetne nekretnine stekla s osnova Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopila s majkom parničnih strana JČ. Masline zasađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] zasađene su za vrijeme trajanja bračne zajednice između roditelja parničnih stranaka, pok. UČ i JČ te da navedena stabla predstavljaju njihovu bračnu stečevinu obzirom da su ista zajednički i obrađivana. Tužena i JČ znale su da ½ dijela zasađenih maslina, njih 31, predstavljaju imovinu pok. UČ. Temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. listopada 2014. predmetne masline prenijete su od strane pok. UČ na ovdje tužiteljicu što je znala tužena jer je upravo to bio predmetom postupka koji je upravo ovdje tuženica, kao tužiteljica vodila protiv tužiteljice, kao tuženice pred ovim sudom pod posl.br. P-1808/2019. Ističe kako jedno od općih načela prava glasi: „Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima.“. Stoga je sasvim razvidno da se Ugovorom o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju od 29. rujna 2021. godine zaključenim između ĐČ, majke parničnih stranaka i tuženice povrijedilo navedeno pravno načelo kao i opće načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu kada je na tuženicu prenijeto više prava nego što je to raspolagatelj JČ imala. Predmetna stabla maslina da imaju tržišnu vrijednost od cca 300 EUR-a po stablu.

2. Tužena tijekom postupka osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužiteljice. Navodi kako pok. UČ za života nikada nije tražio utvrđivanje bračne stečevine na spomenutoj nekretnini JČ, iako je nesporno imao saznanja o njezinom upisanom vlasništvu. Posađena stabla ne predstavljaju pojedinačne „stvari“ u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima već pripadak zemljišta na kojem su posađena, tako da tužiteljica ni načelno ne može postavljati zahtjev za njihovo iskapanje i odvoženje s nekretnine u vlasništvu tuženice. Tužiteljica je samo jedna od zakonskih nasljednica iza pok. UČ, a da je druga nasljednica upravo tuženica, time tužiteljica ne može samostalno i tek nakon smrti pok. UČ tražiti utvrđivanje njegove bračne stečevine, koju on nikada nije ni tražio za života. Ističe kako tužiteljica nikada u ostavinskom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. O-2018/17 ( UPP/OS-108/17) nije potraživanje bračne stečevine UČ prijavila u ostavinsku masu, obzirom na to da pok. UČ iza sebe nesporno nije ostavio oporuku, proizlazi da njegovo pravo na bračnu stečevinu nikada nije prijavljeno kao njegova imovina i nikada nije raspodijeljeno, a posebno ne isključivo tužiteljici. Tužena izričito osporava da bi se uopće radilo o bračnoj stečevini pok. UČ i JČ. U tom smislu treba upozoriti i na javnobilježničku potvrdu ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 01. listopada 2014.g. između UČ i tužiteljice, u kojoj potvrdi javni bilježnik izričito navodi sljedeće: „Potvrđujem da sam stranke upozorila u skladu sa odredbom članka 58. Zakona o javnom bilježništvu u odnosu na odredbe Ugovora koje bi mogle dati povoda sporovima, te na činjenicu da dio nekretnina ne dolazi upisan na ime primatelja uzdržavanja, kao i to da su stranke inzistirale zaključenju unatoč navedenom.“ Tužiteljica kao samo jedna od zakonskih nasljednica pok. UČ nije aktivno legitimirana umjesto njega i nasuprot njemu, a protiv druge zakonske nasljednice ovdje tužene, utvrđivati njegovu bračnu stečevinu koju on nikada za života nije tražio, iako je bio svjestan upisanog vlasništva 1/1 svoje tadašnje supruge JČ, koju je upravo on bio tužio za razvod braka - a posebno ne u situaciji u kojoj navodno potraživanje bračne stečevine tužiteljica nikada ni nije prijavila kao imovinu u ostavinskom postupku iza pok. UČ. A bez utvrđene bračne stečevine pok. UČ tužiteljica ne može pretendirati niti na naknadno ugovorno stjecanje te bračne stečevine, u vezi čega su i ona i UČ bili izričito upozoreni od strane javnog bilježnika. Tužena ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer čak i ako bi hipotetski i bila riječ o bračnoj stečevini pok. UČ, tada se ona utvrđuje protiv bračnog druga, dakle protiv JČ, koja je živa, a ne protiv tužene kao singularnog pravnog sljednika JČ na temelju sklopljenog, ovjerenog i neosporenog naplatnog ugovora. Taj ugovor nikada nitko nije osporavao ni osporio. Ni tužiteljica to ne radi ovom tužbom. Radi se, dakle, o tuženičinom stjecanju prava vlasništva na temelju valjanog, perfektnog i naplatnog pravnog posla. Neosnovano tužiteljica u tužbi navodi da je tuženica znala kako 1/2 maslina na spornoj nekretnini predstavlja bračnu stečevinu. Za razliku od tužiteljice - koja je svjesno htjela ugovorom sklopljenim s UČ stjecati imovinu treće osobe (JČ), a na što je i bila izričito upozorena od strane javnog bilježnika - tuženica je „svoj“ naplatni ugovor s JČ o stjecanju njezine nekretnine (i pripadajućih maslina) sklopila tek nakon smrti UČ, odnosno tek onda kada je stekla razumno očekivanje da se pitanje bračne stečevine više neće postavljati! Prema tome, upravo je tužiteljica ta koja se na svoja „prava“ iz sklopljenog ugovora s UČ ne poziva u dobroj vjeri, nasuprot tuženice koja je u cijelosti u dobroj vjeri sklopila naplatni pravni posao s JČ. Predmet utvrđivanja bračne stečevine je i po sada aktualnoj tužbi JČ (predmet naslovnog suda P Ob-283/22, ranije P-17/14) samo imovina koja je bila upisana na pok. UČ, dok UČ čak ni u povodu te tužbe, i usprkos tome što je on bio pokrenuo brakorazvodnu parnicu, nikada za života nije protutužbom tražio utvrđivanje bračne stečevine na imovini upisanoj na JČ. Tužiteljica tvrdi da se na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalaze 62 masline te svoj tužbeni zahtjev upravlja na polovicu toga, odnosno na 31 stablo. Međutim, ugovorom o doživotnom uzdržavanju između UČ i tužiteljice (na koji ugovor se tužiteljica poziva) je bio ugovoren prijenos prava vlasništva na 40 maslina, i to skupno zasađenih na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Sasvim je očito da nije moguće utvrditi identitet između maslina iz spomenutog ugovora i maslina iz tužbenog zahtjeva. Tome treba dodati i činjenicu da su sada postojeće masline na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], različite starosti (uzrasta), sortimenata i rodnosti pa su tako neke stare i gotovo 100 godina, a neke su znatno mlađe, jer ih je sadila (i) tuženica. Prema tome, ovako postavljen tužbeni zahtjev - čak i kada bi bio prihvaćen - ne bi mogao biti proveden jer nije jasno na koja se konkretna stabla (i zašto) odnosi. Nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], je bila nasljedstvo JČ, te je ona na toj parceli naslijedila i desetak sada već vrlo starih maslina, dakle u vrijeme prije nego što je uopće bila stupila u brak s UČ (ponavljamo, spomenuta k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nesporno ne predstavlja nikakvu bračnu stečevinu, to nikada nije tvrdio ni UČ, a to ni sada ne tvrdi ni tužiteljica). JČ je uvijek sama brinula o tim maslinama te je od svoje otpremnine platila kopanje rupa i nabavku novih sadnica maslina, a jedan dio novih sadnica je bila financirala i tuženica. Sve to je bilo rađeno bez bilo kakve pomoći UČ (a pogotovo tužiteljice, koja nikada nije ništa radila u tom masliniku), osim naravno u vidu berbe maslina. Tužiteljica upravlja svoj tužbeni zahtjev na nekonkretizirana pojedina stabla maslina na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (31 od više njih, različitog uzrasta, sorte i rodnosti) - koja se pak ni na koji način ne mogu povezati s 40 stabala maslina, skupno zasađenih na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja se spominju u ispravi na kojoj tužiteljica gradi svoju pravnu poziciju. Drugo, tužiteljica uopće ne navodi nikakvu pravnu osnovu (zakonski temelj) za svoj zahtjev da na nespornoj nekretnini tuženice „iskopa, ukloni i odveze“ 31 stablo maslina. Ne navodi, jer takva pravna osnova ne postoji ni u jednom pozitivnom propisu, a s obzirom na već spomenute odredbe ZV-a o tome da je riječ o pripatku zemljišta, koje zemljište nesporno ne predstavlja nikakvu bračnu stečevinu. Stoga nema nikakvog pravnog temelja za navedeni pravozaštitni (tužbeni) zahtjev tužiteljice. U odnosu na postavljen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu novčane protuvrijednosti maslina, tuženica pored svega drugog ističe da se radi o obveznopravnom zahtjevu. Kao takav, on je odavno u zastari, jer se ovdje onda tužiteljici treba pribrojiti i razdoblje u kojem je UČ od njegovog pokretanja brakorazvodne parnice (u ožujku 2015.) mogao postavljati takav zahtjev (protiv JČ). Nadalje, tužiteljica nije dokazala ni uopće navela da se nalazi u bilo kakvom obveznopravnom odnosu s tuženicom, a niti su stranke ikada utvrđene univerzalnim pravnim sljednicima UČ i JČ (koja je živa), pa da bi se moglo tvrditi da su stupile u njihove eventualne obveznopravne odnose. U svakom slučaju, ako tužiteljica bude ustrajavala u ovakvoj nebuloznoj i šikanoznoj tužbi i ukoliko joj sud to bude dao za pravo, tada će po najavama i JČ protiv tužiteljice pokrenuti tužbu zbog uništavanja (vađenja i prodaje) maslina, voćki i vinograda, zasađenih pored obiteljske kuće u [adresa], kao i betonskih stupova i željezne konstrukcije, odnosno zbog prodaje traktora, prikolice i kosilice i dijela parcele općini, u vezi čega je tužiteljica sav novac od te bračne stečevine JČ zadržala za sebe.

3. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj P Ob-94/2024 utvrđeno je da je predmet navedenog postupka tužba ovdje tužiteljice protiv tužene JČ radi utvrđenja da stabla maslina zasađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu pok. UČ i tužene JČ i to svakog u ½ dijela.

4. Člankom 213. stavkom 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

5. Obzirom odluka u predmetu ovoga suda posl.br. POb-94/2024, odnosno utvrđenje da li stabla maslina zasađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu pok. UČ i tužene JČ i to svakog u ½ dijela, predstavlja prethodno pitanje o kojem utvrđenju nastavno ovisi i odluka u ovome predmetu, valjalo je odrediti prekid postupka i odlučiti kao u izreci rješenja.

6. Postupak će se nastaviti po ispunjenju pretpostavki iz članka 215. stavak 3. ZPP-a.

U Puli, 20. ožujka 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Žalba protiv rješenja kojim se određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinka rješenja (čl. 218. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženoj po pun.