Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-772/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod-Osijek d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju iz Osijeka, Poljski put 1, OIB: 43654507669, protiv I-tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tuženice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I-tuženika osobno i II-tuženice osobno, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku NE i II-tuženici OE isplatiti tužitelju Vodovodu-Osijek d.o.o. iznos od 228,75 eur (dvjesto dvadeset osam eura i sedamdeset pet centi) s zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa pa do 12. rujna 2024.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 eur (trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da I-tuženik i II-tuženica tužitelju naknade odmjerene troškove u ovršnim postupcima vođenim protiv ME.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 12. rujna 2024. naveo da je javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Osijeka i pripadajućih općina i naselja, koje usluge obračunava i naplaćuje korisnicima vodnih usluga. Korisnik vodnih usluga na adresi u [adresa], u utuženom razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2024. bio je ME, prema kojem je tužitelj pokrenuo postupke prisilne naplate utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjima o ovrsi, a koja potraživanja su ostala nepodmirena zbog nemogućnosti naplate putem Financijske agencije, te otvaranja i zaključenja jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača ME. Tuženici NE i OE su suvlasnici predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Tuženici kao suvlasnici nekretnine, a na temelju čl. 4. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovod - Osijek d.o.o. i čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama, su solidarno odgovorni uz korisnika vodnih usluga za ispunjenje obveza nastalih korištenjem vodnih usluga u nekretnine koje su suvlasnici. Tužitelj je izvansudskim putem pozvao tuženike, da podmire utuženi dug, no tuženici su se na opomenu oglušili. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se tuženicima naložiti isplata iznosa od 228,75 eur, na ime naknade za korištenje vodnih usluga za razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2024., s zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa pa do ispate, kao i troškova ovog postupka. Tužitelj je zatražio i troškove odmjerene rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim protiv ovršenika ME.

2. Tuženicima je tužba dostavljena na odgovor i to NE **.**.2024., a OE **.**.2024. no tuženici nisu dali odgovor na tužbu. Na ročištu 26. veljače 2025. I-tuženik NE nije sporio postojanje duga, no smatra da je on u obvezi podmiriti polovicu potraživanja. Nadalje je naveo da ME ne živi u tom stanu već 5 godina jer se nalazi u SR Njemačkoj. OE, II-tuženica, navela je da je I-tuženik njezin bivši suprug, a ME je njezin sin, koji ima 31 godinu, te ovo nije prvi puta da je nagomilao dugove. Smatra da je I-tuženik dužan platiti dugove nastale po ME budući da mu je otac, odnosno I-tuženik, dao suglasnost da živi u predmetnoj nekretnini.

3. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u otvorene stavke (stranica 6-8 spisa); rješenja o ovrsi i prijedloge za ovrhu protiv ME (stranica 9-75 spisa); rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača Sp-302/2022-5 od 18. srpnja 2022. (stranica 79-81 spisa); obavijest o stanju duga i promjeni korisnika (stranica 82 spisa); otvorene stavke (stranica 83-84 spisa); presliku povratnice (stranica 85-86 spisa); ZK izvadak zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica 94-95 spisa).

4. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, a time i istinite, budući njihovu vjerodostojnost nije osporila niti jedna od stranaka.

5. Uvidom u zk. ul [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su I-tuženik i II-tuženica suvlasnici stana A koji se nalazi u kući i dvorištu [adresa], svaki u jednoj polovici dijela.

6. Uvidom u Izvode iz otvorenih stavaka (stranica 83-84 spisa i 6-8 spisa) utvrđeno je da je kao korisnik vodnih usluga naveden ME, [adresa], te da ukupan dug po osnovi vodnih usluga za razdoblje s dospijećem od 22. srpnja 2019. do 22. srpnja 2024. iznosi 228,75 eur.

7. Uvidom u pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka broj Ovrv-2046/2020 od 20. siječnja 2021. utvrđeno je da je isto izdano, na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ovršenika ME, a za neplaćene račune za pružene vodne usluge u razdoblju s dospijećem od 20. veljače 2020. do 20. kolovoza 2020., na temelju vjerodostojne isprave.

8. Uvidom u pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka broj Ovrv-681/2021 od 12. svibnja 2022., utvrđeno je da je izdano na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ME, kao ovršenika, za utuženo razdoblje s dospijećem od 21. rujna 2020. do 22. ožujka 2021.

9. Uvidom u pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka broj Ovrv-1800/2022 od 22. ožujka 2022., utvrđeno je da je izdano na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ME, kao ovršenika, za utuženo razdoblje s dospijećem od 20. travnja 2021. do 20. siječnja 2022.

10. Uvidom u pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz Valpova broj Ovrv-18862/2022 od 12. siječnja 2023., utvrđeno je da je izdano na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ME, kao ovršenika, za utuženo razdoblje s dospijećem od 21. veljače 2022. do 20. listopada 2022.

11. Uvidom u rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Dumančića iz Osijeka broj Ovrv-4604/2024 od 16. travnja 2024., utvrđeno je da je izdano na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ME, kao ovršenika, za utuženo razdoblje s dospijećem od 20. srpnja 2023. do 20. ožujka 2024.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka broj Ovrv-9397/2023 od 26. srpnja 2023., utvrđeno je da je izdano na prijedlog ovdje tužitelja, protiv ME, kao ovršenika, za utuženo razdoblje s dospijećem od 21. studenog 2022. do 20. lipnja 2023.

13. Uvidom u Obavijest o stanju duga i promijeni korisnika (stranica 82 spisa), utvrđeno je da se tužitelj obratio I- tuženiku NE na adresu [adresa], dopisom te ga je pozvao da podmiri dug od 407,42 eur , a dopis je datiran 19. srpnja 2024.

14. Uvidom u rješenje ovog suda broj Sp-302/2022-5 od 18. srpnja 2022. utvrđeno je da je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja potrošača nad imovinom ME iz [adresa], no iz sadržaja rješenja nije utvrđeno da bi ME bio oslobođen u odnosu na plaćanje po rješenjima o ovrsi koje je tužitelj dostavio u ovaj spis.

15. Sud je ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i u njihovoj uzajamnoj sprezi, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da su I-tuženik i II-tuženica suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi stan A koji se nalazi na adresi [adresa], za koju nekretninu je kao korisnik vodnih usluga naveden ME. Uvidom u otvorene stavke na stranici 6-8 spisa utvrđeno je da je za navedeno korisničko mjesto dug za razdoblje s dospijećem od 22. srpnja 2019. do 22. ožujka 2024. ukupan dug 213,75 eur, a za razdoblje os dospijećem od 22. travnja 2024. do 22. srpnja 2024. iznos od 15,00 eur, kako slijedi iz otvorenih stavki na stranici 83 spisa, odnosno da je ukupan dug za utuženo razdoblje 228,75 eur.

17. Odredbom čl. 4. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovoda - Osijek d.o.o. od 11. travnja 2017. (stranica www.vodovod.com) propisano je da se korisnikom, u pravilu, smatra vlasnik/suvlasnik građevine ili druge nekretnine. Zakoniti posjednik smatrati će se korisnikom od trenutka kada je isporučitelju od strane vlasnika/suvlasnika ili posjednika dostavljen dokaz o zakonitosti posjeda građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine. Kada se korisnikom smatra zakoniti posjednik, vlasnik/suvlasnik građevine ili druge nekretnine solidarno odgovara isporučitelju za ispunjenje obveza nastalih korištenjem vodnih usluga po korisniku-posjedniku.

18. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine‟ broj: 66/2019.) propisano je da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.

19. Kako među strankama nije sporno da su I-tuženik i II-tuženica suvlasnici nekretnine za koju je kao korisnik vodnih usluga naveden ME, te kako je nedvojbeno utvrđeno da u utuženom razdoblju korisnik nije podmirivao račune, te su protiv njega pokrenuti ovršni postupci, no utuženi dug nije naplaćen, to su I i II- tuženik kao suvlasnici nekretnine na temelju čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o vodnim uslugama i čl. 4. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovoda - Osijek d.o.o. od 11. travnja 2017. solidarno odgovorni tužitelju za ispunjenje obveza nastalih korištenjem vodnih usluga po korisniku ME. Ovdje valja navesti da na temelju čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine‟ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - u daljnjem tekstu: ZV) I-tuženik i II-tuženica kao suvlasnici posebnog dijela nekretnine se u odnosu prema trećima i ostalim suvlasnicima uzimaju da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave Zakona. U konkretnom slučaju to znači da I- tuženik i II-tuženica solidarno odgovaraju tužitelju za obveze plaćanja vodnih usluga na adresi [adresa], koje su suvlasnici svaki u jednoj polovici dijela, i to u odnosu na dug koji je nastao po korisniku ME. Ovom svojom odlukom sud ne ulazi u međusobne odnose suvlasnika koje oni mogu riješiti u nekom drugom postupku.

20. Visinu duga sud je utvrdio uvidom u otvorene stavke na stranici 6-8 spisa i stranica 83-84 spisa, a I-tuženik i II-tuženica nisu osporili visinu potraživanja.

21. Slijedom navedenog nedvojbeno je utvrđeno da korisnik vodnih usluga ME nije podmirivao račune za pružene vodne usluge za mjerno mjesto [adresa] u [adresa], u utuženom razdoblju s dospijećem od 22. srpnja 2019. do 22. srpnja 2024., te je nastao ukupan dug u iznosu od 228,75 eur, koji dug su uz korisnika, solidarno dužni podmiriti i I-tuženik i II-tuženica kao suvlasnici nekretnine za koju je nastao dug, a na temelju čl. 4. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodovoda - Osijek d.o.o. od 11. travnja 2017. Kako tuženici nisu niti osporavali postojanje duga, to je tužbeni zahtjev usvojen za glavnicu u ukupnom iznosu od 228,75 eur.

22. Odluku o kamatama sud je donio na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje: ZOO) kojim je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Zatezne kamate su tužitelju priznate na temelju čl. 183. st. 2. ZOO-a, od dana podnošenja tužbe, budući da je nedvojbeno da je tužitelj poslao dopis kojim poziva I-tuženika na podmirenje duga, no iz povratnice na stranici 85-86 spisa je utvrđeno da I-tuženik taj dopis nije primio, dok II-tuženici na njezinu adresu prebivališta poziv niti nije upućen. Ovo iz razloga što je stav suda da I i II-tuženik ne mogu biti u zakašnjenju ako im računi nisu dostavljeni, odnosno nisu pozvani na plaćanje, a iz sadržaja izvoda otvorenih stavaka jasno je da su računi izdavani ME na adresu [adresa], dok I-tuženik ima prebivalište u [adresa] od 2012. godine, a II-tuženica ima prebivalište na adresi [adresa] od 2014. godine, pa je nedvojbeno da su tuženici na plaćanje pozvani podnošenjem ove tužbe 12. rujna 2024., od kada joj je dosuđena zatezna kamata, dok je tužbeni zahtjev odbijen za dio zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa pa do podnošenja tužbe, jer sud smatra da tuženici nisu mogla biti u zakašnjenju prije nego što su saznali za postojanje duga.

23. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP) budući da su I-tuženik i II-tuženica u cijelosti izgubili parnicu, pa su dužni tužitelju naknaditi trošak postupka. Tužitelju je priznat zatraženi trošak dužnog plaćanja pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur koji trošak je opravdan, sukladan vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi sudskih pristojbi.

24. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu se u ovom postupku dosude svi troškovi odmjereni rješenjima o ovrsi ovršeniku ME budući da na temelju čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu ovog postupka, pa se tužitelju ne mogu dosuditi troškovi koje je imao protiv druge osobe, u drugom postupku i to u drugoj vrsti postupka (ovršni troškovi).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 20. ožujka 2025.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. istog Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. I-tuženiku

3. II-tuženici