Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-2313/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, u Zagrebu, radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice TL, u odvjetničkom uredu odvjetnika Damira Ratkovića, u Osijeku, i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnice Danijele Kune, u Osijeku, uz javnu objavu od 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako su ništetne: odredba Ugovora o kreditu broj 9011061877 od 6. ožujka 2006. godine sklopljenog između tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Privredne Banke Zagreb d.d. [adresa], OIB 02535697732 Podružnica Osijek koji je ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem OV-197/06 dana 6. ožujka 2006. god., a koja u čl. 1. glasi: „..korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti ...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita"; u čl. 4. toč. 1. glasi:

„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o krediranju građana", toč. 4.2 Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda .... ... kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima“, čl.. 5 " Kamate iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate" čl. 6. " "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. ; čl. 12. t.10. Korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu “, odredba Drugog dodatka ugovora o stambenom kreditu broj 9011061877 od 6. srpnja 2011. godine zaključenog između PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Privredne Banke Zagreb d.d. [adresa],

OIB 02535697732 Podružnica Osijek koja glasi: u čl. 2. "... Ugovorne stranke sporazumno utvrđuju da nakon izvršene uplate iz stavka 2. ovog članka nedospjela glavnica kredita iznosi 33.664,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke." u čl.3. "...Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete." i odredba Trećeg Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9011061877 od 5. travnja 2012. godine zaključenog između PL iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i Privredne Banke Zagreb d.d. [adresa], OIB 02535697732 Podružnica Osijek koja glasi: u čl. 2. "... Ugovorne strane sporazumno utvrđuju da nakon izvršene uplate iz stavka 2. ovog članka nedospjela glavnica kredita iznosi 9.655,99 CHF" u čl.3. "...Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb D.D., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.462,20 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 32,32 EUR od 20. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos 32,22 EUR od 20. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos 32,11 EUR od 20. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos 32,01 EUR od 20. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos 31,90 EUR od 20. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos 31,79 EUR od 20. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos 55,24 EUR od 20. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos 55,06 EUR od 20. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,88 EUR od 20. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,69 EUR od 20. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,51 EUR od 20. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,32 EUR od 20. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,13 EUR od 20. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos 53,94 EUR od 20. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos 53,75 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos 53,55 EUR od 20. studeni 2008. godine do isplate,

- na iznos 53,35 EUR od 20. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos 54,64 EUR od 20. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 54,44 EUR od 20. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos 54,22 EUR od 20. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos 54,02 EUR od 20. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 53,80 EUR od 20. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 53,59 EUR od 20. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 53,37 EUR od 20. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 53,15 EUR od 20. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos 52,93 EUR od 20. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos 52,70 EUR od 20. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos 52,48 EUR od 20. studeni 2009. godine do isplate,

- na iznos 52,25 EUR od 20. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos 52,02 EUR od 20. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 51,79 EUR od 20. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos 51,55 EUR od 20. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos 51,32 EUR od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 51,08 EUR od 20. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 50,83 EUR od 20. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 50,59 EUR od 20. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 50,33 EUR od 20. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos 50,08 EUR od 20. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos 49,84 EUR od 20. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos 49,58 EUR od 20. studeni 2010. godine do isplate,

- na iznos 40,22 EUR od 20. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos 40,00 EUR od 20. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 39,78 EUR od 20. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos 39,56 EUR od 20. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos 39,34 EUR od 20. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 39,11 EUR od 20. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 19,48 EUR od 06. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 7,83 EUR od 20. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 23,37 EUR od 20. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 23,10 EUR od 20. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos 18,65 EUR od 20. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos 9,83 EUR od 6. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 5,63 EUR od 20. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 11,78 EUR od 20. studeni 2011. godine do isplate,

- na iznos 11,47 EUR od 20. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos 11,18 EUR od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 10,88 EUR od 20. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos 10,57 EUR od 20. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos 5,54 EUR od 4. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 2,91 EUR od 20. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 6,73 EUR od 20. svibnja 2012.. godine do isplate,

- na iznos 6,35 EUR od 20. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 5,97 EUR od 20. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 5,59 EUR od 20. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos 5,21 EUR od 20. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos 4,82 EUR od 20. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 4,44 EUR od 20. studeni 2012. godine do isplate,

- na iznos 4,05 EUR od 20. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos 3,66 EUR od 20. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 3,26 EUR od 20. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos 2,86 EUR od 20. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos 2,46 EUR od 20. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 2,06 EUR od 20. svibnja 2013.. godine do isplate,

- na iznos 1,65 EUR od 20. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 1,24 EUR od 20. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 0,83 EUR od 20. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos 0,42 EUR od 20. rujna 2013. godine do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa preplaćenog anuiteta, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi iz odredbe članka 29. st. 2. ZOO (Narodne novine 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023. te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb D.D., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 10.844,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 1,14 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos 0,24 EUR od 20. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos 23,16 EUR od 20. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 23,66 EUR od 20. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos 12,06 EUR od 20. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos 13,20 EUR od 20. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 13,46 EUR od 20. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 10,17 EUR od 20. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 11,31 EUR od 20. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos 10,32 EUR od 20. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos 9,95 EUR od 20. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos 7,21 EUR od 20. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos 11,79 EUR od 20. studeni 2009. godine do isplate,

- na iznos 14,00 EUR od 20. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos 19,61 EUR od 20. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 22,76 EUR od 20. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos 29,51 EUR od 20. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos 29,57 EUR od 20. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 39,15 EUR od 20. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 43,57 EUR od 20. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 47,90 EUR od 20. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos 59,61 EUR od 20. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos 60,31 EUR od 20. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos 62,55 EUR od 20. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos 59,39 EUR od 20. studeni 2010. godine do isplate,

- na iznos 84,93 EUR od 20. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos 80,07 EUR od 20. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 81,09 EUR od 20. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos 85,80 EUR od 20. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos 80,69 EUR od 20. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 91,33 EUR od 20. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 2.757,72 EUR od 06. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 92,95 EUR od 20. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 131,64 EUR od 20. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 145,94 EUR od 20. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos 117,14 EUR od 20. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos 2.475,99 EUR od 6. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 92,58 EUR od 20. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 104,41 EUR od 20. studeni 2011. godine do isplate,

- na iznos 112,09 EUR od 20. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos 119,45 EUR od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 120,47 EUR od 20. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos 117,91 EUR od 20. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos 1.321,78 EUR od 4. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 110,84 EUR od 20. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 119,28 EUR od 20. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 118,57 EUR od 20. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos 115,58 EUR od 20. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos 112,81 EUR od 20. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos 105,16 EUR od 20. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos 115,45 EUR od 20. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos 116,51 EUR od 20. studeni 2012. godine do isplate,

- na iznos 115,51 EUR od 20. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos 103,27 EUR od 20. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 108,94 EUR od 20. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos 113,09 EUR od 20. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos 115,44 EUR od 20. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 104,48 EUR od 20. svibnja 2013.. godine do isplate,

- na iznos 102,20 EUR od 20. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 102,92 EUR od 20. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos 104,94 EUR od 20. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos 110,03 EUR od 20. rujna 2013. godine do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa preplaćenog anuiteta, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi iz odredbe članka 29. st. 2. ZOO (Narodne novine 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena 29.12.2023., te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.954,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 20. ožujka 2025., pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 6.954,52 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 6. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9011061877, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,15 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 6. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9011061877, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja, te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit za kupnju odnosno adaptaciju nekretnine, da je u toj nekretnini živio sa svojom obitelji i istu nije iznajmljivao za potrebe nekakvog OPG-a ili trgovačke firme, da je potpisao kod tuženika već gotovi ugovor o kreditu jer je to bio uvjet kako bi kredit uopće dobio, da pregovora oko ugovornih odredbi kredita s tuženikom nije bilo, da je ugovor pročitao, no da mu nije bilo sve jasno, da mu osobni bankar nije pojasnio parametre koji utječu na promjenu kamatne stope, a nije ga niti informirao kako HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, kao što to radi u odnosu na EUR, da zna što znači termin promjenjive kamatne stope, no da ne zna što je to valutna klauzula, da prije predmetnog kredita nije imao nikakav kredit, da je kredit odlučio uzeti kod tuženika, te da mu nije omogućen kredit u nekoj drugoj valuti, dodatnih pojašnjavanja oko ugovornih odredbi misli da nije tražio, te navodi da je dobio plan oplate kredita.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, od 14. kolovoza 2024. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj u odnosu na vrijednost tečaja koja je važila na dan isplate kredita, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 2.462,20 EUR, odnosno 10.844,60 EUR.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,30 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,30 % godišnje.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 2.462,20 EUR, odnosno 10.844,60 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja preplatu tužitelja po osnovi tečajne razlike i promjenjive kamatne stope u periodu od kolovoza 2007. do rujna 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 2.462,20 EUR, odnosno 10.844,60 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 13. studenog 2019., 17. rujna 2024., 24. listopada 2024. i 25. studenoga 2024. svaki po 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 10. lipnja 2020., 24. svibnja 2021., 4. listopada 2023., 11. veljače 2025., 4. ožujka 2025., svako po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 400,00 eura i sudske pristojbe na presudu 179,52 eura, daje konačni iznos troška od 6.954,52 eura.

26. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 179,52 eura iz toga razloga što je predmetna pristojba u zastari za naplatu i sud neće pozivati tužitelja na platež iste, pa stoga u tome dijelu zahtjev tužitelja za naknadu prouzročenog parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 6.954,52 EUR sud odbija kao neosnovan, pa stoga kao pod točkom V. izreke presude.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika