Poslovni broj: P-645/2022-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice CC iz [adresa], IB: 77937390229, zastupane po punomoćniku Darijanu Hortu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika. 1. TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Lovri Perici, odvjetniku iz Crikvenice, radi predaje u suposjed, nakon glavne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženom TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženoj EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da predaju tužiteljici CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u suposjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 8/A, garaža, gosp. zgrada i dvorište površine 1228 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine u naravi čini tavanski prostor (potkrovlje) stambene zgrade, površine 50,43 m2, i koji predstavlja zajednički prostor svih suvlasnika zgrade, i to predajom duplikata ključeva ulaznih vrata u tavanski prostor, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženom TC i drugotuženoj EC da solidarno naknade tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.168,68 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. ožujka 2025.pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženicima suvlasnica čest. 533/5 u naravi kuća br. 8 A, garaža, gospodarska zgrada i dvorište površine 1228 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a na kojoj nekretnini je uspostavljeno etažno vlasništvo i to na način da je ona vlasnica etažnih cjelina E-6 i E-7 dok su tuženici vlasnici preostalih etažnih cjelina svaki u po jednoj polovini dijela. Navedena nekretnina da se sastoji od posebnih i zajedničkih dijelova. Njezini prednici i tuženici da su radi uređenja međusobnih odnosa vezano za korištenje posebnih i zajedničkih dijelova 10. ožujka 2025. g. zaključili Međuvlasnički ugovor u kojem su utvrđeni posebni dijelovi nekretnine kao i suvlasnički udjeli na posebnim dijelovima nekretnine. Ona pak da svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini izvodi iz vlasništva pravnih prednika, ranije upisanih ŠC i DC pa njezin suvlasnički udio na cijeloj nekretnini iznosi 155/377 idealnih dijelova a tuženici imaju 222/377 dijela. Odredbom čl. 5. da je utvrđeno da su stranke međuvlasničkog ugovora suvlasnici zemljišta na kojem je izgrađena zgrada kao i zajedničkih dijelova zgrade u odgovarajućem suvlasničkom dijelu sukladno suvlasničkim udjelima posebnih dijelova. Člankom 7. da je ugovoreno da vlasnici posebnih dijelova stambenog objekta sudjeluju u redovnom održavanju zajedničkih dijelova stambenog objekta razmjerno udjelima. Tuženici da su dali izraditi arhitektonski snimak izvedenog stanja izrađen od strane Studio Modul d.o.o. iz Rijeke iz kojeg je razvidno da predmetnu zgradu čine zajednički dijelovi i posebni dijelovi te da zajedničke dijelova zgrade čine stepeništa te etaža potkrovlja. Iz navedene snimke da je razvidno kako predmetna nekretnina sadrži potkrovlje te je u istom prvobitno navedeno kako je nedovršen samo prostor potkrovlja koji je u visokoj " rohbau fazi gotovosti "a naknadno je dodano kako je završen stan u potkrovlju. Tuženici da su etažu potkrovlja preuredili u stan i koriste ju kao svoje vlasništvo tak oda je njoj u naravi onemogućen ulaz u prostor potkrovlja s obzirom da su postavljena vrata s bravom a ključeve drže tuženici. Poziva se na odredbe čl. 37. st. 5., čl. 161. st. 1 i čl. 162. st .1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može uspostaviti na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički dijelovi nekretnine ili im se namjena tome protivi kao što su primjerice stubišta, podrumi, tavani, zajednička spremišta , krov ,.dvorište itd. Zajedničkim dijelovima da se u konkretnom slučaju smatra i prostor potkrovlja. Tuženici da su stoga dužni predati joj u posjed dio potkrovlja koji čini njezin suvlasnički dio sukladno njezinom suvlasničkom udjelu posebnih dijelova. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica da pogrešno tvrdi da je potkrovlje zajednički dio kojeg bi ona trebala imati u suposjedu. Navode da su predmetnu obiteljsku kuću kupili 1993. g. i sastojala se kao i danas od jednog stana u prizemlju i spremišta u prizemlju te jednog stana na prvom katu sa pripadajućim spremištem na istom katu te potkrovlja. 1997. g. su prodali stan u prizemlju i spremište u prizemlju predniku tužiteljice FC i njegovoj tadašnjoj supruzi DC. I u trenutku kupoprodaje postojalo je potkrovlje koje se tuženici koristili za sebe kao što ga koriste i danas. U kupoprodajnom ugovoru iz 1997. g. da je jasno navedeno što je predmet kupoprodaje pa nema ni spomena o potkrovlju. Kupcu da je bilo jasno prikazano da potkrovlje drže i koriste isključivo tuženici kao svoje vlasništvo. Prednik tužiteljice da je umro 2021. g. i u svoje 24 godine koliko je živio u predmetnoj kući da nikada nije spomenuo potkrovlje, niti je o njemu govorio ili polagao pravo na njega. 23.06.1997. g. da su sa prednikom tužiteljice sklopili i Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade na [adresa]. U tom međuvlasničkom ugovoru stranke su uredile odnose u pogledu suvlasništva i zajedničkih dijelova te su naznačile u točki VI ugovora koji su zajednički dijelovi zgrade u kojoj je prednik tužiteljice kupio stan i spremište. Nisu spomenuli tavanski prostor među zajedničke dijelove. Pozivaju se na odredbu čl. 43. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da ako je barem i na samo jednom posebnom dijelu nekretnine uspostavljeno etažno vlasništvo, pravne odnose suvlasnika te nekretnine kako međusobno tako i prema trećima uređuju u prvom redu posebne odredbe glave 4,. trećeg dijela ovog Zakona o na njihovu doneseni pravni akti a tek podredno opća pravila o suvlasništvu sadržana u glavi Zakona ako nije što drugo određeno. U konkretnom slučaju stranke da su donijele upravo spomenuti akt a to jer Međuvlasnički ugovor iz 1997. g. u kojem su striktno dogovorile koji su zajednički dijelovi zgrade te koji su oni koje imaju u posebnom vlasništvu. Predmetno potkrovlje da nije nikada služilo za bilo kakve zajedničke potrebe stranaka. Stoga da se vlasništvo stana tuženika na prvom katu proteže i na tavanske prostorije sukladno čl .67. st. 3. ZV-a koji propisuje " uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše dva motorna vozila po pojedimo stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. " Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženici navode i da tužiteljica ionako nema slobodnog pristupa na potkrovlje niti ga je imao njezin prednik jer do potkrovlja vodi stepenište a do tog stepeništa da se može doći isključivo preko njihovog posebnog dijela. Sat za struju od potkrovlja da se nalazi u njihovom stanu jednako kao i vodomjer za vodu. Osim toga oni su i podnijeli zahtjev za legalizaciju objekta i platili sve troškove sami. Ovaj postupak da je pokrenula tužiteljica da im napakosti jer ne dozvoljavaju da parkira vozila na njihovu okućnicu. To stoga što su pokrenuli postupak protiv nje zbog prestanak prava služnosti koje je imao njezin prednik.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužiteljicu i tuženika TC te svjedoke PC i ĐC. Tuženici su odustali od prijedoga za očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske struke jer nije bila sporna identifikacija predmetne nekretnine. Tužiteljica je tražila provođenje očevida na licu mjesta bez sudjelovanja vještaka građevinske sturke koji dokazni prijedlog je odbijen.Ovo stoga što se odluka mogla donijeti i bez očevida na temelju podataka u spisu a za činjenice za koje nema stručna znanja potreban je vještak odgovarajuće struke. Drugotužena nije pristupila na ročište radi saslušanja.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Nije sporno da su stranke suvlasnici čest. 533/5, u naravi kuća br. 8/A , garaža i gospodarska zgrada površine 1228 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini je uspostavljeno etažno vlasništvo i to na način da je tužiteljica vlasnica etažnih cjelina E-6 i E-7 a tuženici preostalih etažnih cjelina svaki u po jednoj polovini djela. Prednje navedeno vidljivo je iz priloženog zk izvadka ( l.s.11-13 ). Sud utvrđuje da je predmetna nekretnina etažirana. Sporno je da li je tavanski prostor-potkrovlje zajednički dio zgrade ili posebni dio u vlasništvu tuženika tj. pripadajući dio njihovom stanu na prvom katu predmetne kuće kako to oni tvrde.

7. Stranke nisu osporavale da je predmetna stambena zgrada izgrađena na čest. 533/5 k. o. [katastarska općina] pa su odustale od provođenja dokaza geodetskim vještačenjem.

8. Uredbom o održavanju zgrada (NN-64/97) propisano je u čl. 3. što se sve smatra zajedničkim dijelovima zgrade ako suvlasnici međuvlasničkim ugovorom ne urede drugačije pa su to između ostalog i nosiva konstrukcija zgrade ( temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl. ). Tavan- potkrovlje u građevinskom smislu je krovna konstrukcija.

9. Uzimajući u obzir citiranu odredbu Uredbe slijedi zaključak da je predmetno potkrovlje zajednički dio zgrade osim ako suvlasnici nisu međuvlasničkim ugovorom odredili drugačije.

10. Nesporno je da su u posjedu potkrovlja tuženici te da se taj prostor koristi kao stambeni. Tuženik je u svom iskazu naveo da su od tavana uredili stan od cca 50 m2 kojeg koristi njihova kćer jer je taj prostor bio leglo miševa.

11. Sud je dalje utvrdio da je prednik tužiteljice, njezin sada pok. stric ŠC sa svojom tadašnjom suprugom DC kupio od ovdje tuženika prizemlje kuće izgrađene na čest. 533/5 k. o. [katastarska općina] a što u naravi predstavlja stan koji se sastoji od tri spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice sa WC-om i terase ukupne površine 122 m2 od čega je stan površine 91 m2 a terasa 31 m2; polovinu podruma koji se nalazi u suterenu iste kuće a čija površina iznosi zajedno sa unutrašnjim stepenicama 57 m2; dio okućnice s južne strane kuće pobliže opisane u prvom stavku čl. 1. Kupoprodajnog ugovora ukupne površine 315 m2. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 23.06.1997. g. ( l.s. 31-34) sud utvrđuje se da se nigdje ne spominje tavanski prostor kao predmet kupoprodaje.

12. Sud je dalje utvrdio Uvidom u Međuvlasnički ugovor stambene zgrade i pomoćnih objekata [adresa] kojeg su sklopili suvlasnici zgrade 10. ožujka 2005. g. da su suvlasnici uredili svoje međuvlasničke odnose vezano za korištenje i održavanje posebnih i zajedničkih dijelova. Tako su u čl. 5. istog utvrdili da su suvlasnici zemljišta na kojem je izgrađena zgrada kao i zajedničkih dijelova zgrade u odgovarajućem suvlasničkom dijelu iskazani u čl .1. tog ugovora ( l.s.7). Tuženici su pak priložili Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade sklopljen 23.06.1997. g. ( istog dana kada je sklopljen i spomenuti kupoprodajni ugovor).U čl. VI tog međuvlasničkog ugovora suvlasnici su utvrdili da zajedničke dijelove zgrade čine: instalacija odvodnje oborinskih voda, fasade, međukatne konstrukcije, vodovodna i kanalizacijska vertikala sa dovodnom i odvodnom instalacijom, električne i telefonske instalacije te instalacije centralnog grijanja. Tuženici ističu da u čl .VI nije navedeno potkrovlje kao zajednički dio.

13. Temeljem uvida i čitanja predane dokumentacije sud je utvrdio da se potkrovlje ili tavanski prostor ne spominje niti u kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između tuženika i prednika tužiteljice, niti u oba sklopljena međuvlasnička ugovora. Stranke različito tumače izostanak izričitog spominjanja potkrovlja tj. tavanskog prostora. Tužiteljica smatra da se radi o zajedničkom dijelu kojeg joj treba predati u suposjed kao suvlasnici dok tuženici smatraju da se radi o njihovom posebnom djelu – posebnom vlasništvu jer nije izričito spomenut u međuvlasničkom ugovoru iz 1997. g. kao zajednički dio.

14. Već je navedeno da se sporni prostor sada koristi kao stambeni te da je predmetna zgrada etažirana. U zemljišnim knjigama tavanski prostor nije izričito naveden u smislu da pripada nekoj posebnoj etažnoj jedinici. Odredba čl. 43. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da ako je barem i na samo jednom posebnom dijelu nekretnine uspostavljeno etažno vlasništvo, pravne odnose suvlasnika te nekretnine kako međusobno tako i prema trećima uređuju u prvom redu posebne odredbe glave 4 trećeg dijela ovog Zakona i na njihovu temelju doneseni pravni akti a tek podredno opća pravila o suvlasništvu sadržana u ovoj glavi Zakona ako nije što drugo određeno. Član 67. stavak 6. istog Zakona određuje da vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela

15. Suprotno navodima tuženika sud utvrđuje da suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim 1997. g. uopće nisu odredili da tavanski prostor predstavlja posebni dio nekretnine odnosno nisu izričito naveli da se ne bi radilo o zajedničkom dijelu nekretnine. S obzirom da je predmetna zgrada etažirana u primjenu dolazi odredba člana 67.st. 6. ZV-a. Neosnovano tuženici smatraju da bi u obzir došla primjena člana 67. st. 3 istog Zakona te da se sporni tavanski prostor može smatrati sporednim dijelom. Ovo stoga što se tavanski prostor nalazi iznad stana na prvom katu predmetne zgrade koji je s posebno vlasništvo tuženika pa se u građevinskom smislu ne smatra sporednim dijelom nekretnine budući se sporedni dio nekretnina mora nalaziti u nizu odnosno nastavljati se na u konkretnom slučaju- stan u vlasništvu tuženika.

16. Sud je u ovom postupku saslušao i svjedoke PC i ĐC. Svjedok PC potvrdio je da je radio vodovodne instalacije u tavanskom prostoru po nalogu tuženika te da mu nije poznato da bi se ŠC bunio na te radove. Svjedok ĐC koji živi u susjednoj kući naveo je da se u tavanski prostor ulazi iz stana tuženika i da sada taj prostor koristi kćer tuženika. ŠC da je kupio samo prizemlje te pola podruma i pola terena tj. zemljišta i ništa više.

17. Iako sud drži iskaze svjedoka uvjerljivim i istinitim oni nisu od odlučnog značaja za utvrđenje bitnih činjenica u ovom postupku. To stoga što je došlo do promjene u odnosu na 1997. g. Prvenstveno se to očituje u činjenici da je predmetna zgrada etažirana i da sporni prostor u etažnom elaboratu nije prikazan kao posebni dio u vlasništvu tuženika. Temeljem izloženog radi se o zajedničkom dijelu zgrade. Tuženici su trebali srediti vlasništvo na tom djelu ukoliko smatraju da se radi o njihovom posebnom vlasništvu.

18. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Ona kao suvlasnica ovlaštena je tražiti predaju u suposjed zajedničkog dijela zgrade. Zato je pozivom na odredbu čl. 161. st. 1. u vezi s čl. 37. st. 6. ZV-a zahtjev tužiteljice usvojen. Obzirom je sud donio odluku temeljem važećih zakonskim propisa smatrajući da se radi više o pravnom pitanju, nije bilo potrebe obaviti očevid na licu mjesta bez vještaka. Stranke nisu osporile identifikaciju čestice zgrade, suglasno su navele da se sporni prostor koristi kao stambeni, da ga koriste tuženici tj. kćer tuženika a nije bilo ni sporno da tužiteljica nema ključ. Za odluku suda nije bilo relevantno utvrditi na licu mjesta da li se u tavanski prostor može ući samo iz stana tuženika a da bi se prihvatio prijedlog za očevidom na licu mjesta iz tog razloga. Kao što je već navedeno tuženici moraju u posebnom postupku utvrditi svoje pravo vlasništva na spornom dijelu.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 26.01.2024. g. i 06.02.2025. g. u visini od po 100 bodova, na ročištima 10.01.2022. g. i 19.12.20222. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr. 9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi) te na ročištu 25.05.2022. g. u visini 25 boda ( Tbr.9/5 jer je odgođeno prije raspravljanja ) što sa PDV-om iznosi 1.062,50 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura pa je ukupni trošak tužiteljice 1.168,68 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen jer joj nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 niti sastav podnesaka nepotrebnih za raspravljanje tj. podneska uz dostavu podataka.

U Rijeci, 20. ožujka 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 53,09 eura

2. Tuženicima po punomoćniku

Nakon pravomoćnosti: pozvati tuženike pristojba na odgovor na tužbu 26,55 eura

U Rijeci, 20.03.2025.