Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-765/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika mlljt. VGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici VG i VG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, CGŽ i CG, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-278/2023-18 od 8. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-278/2023-18 od 8. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadom parničnog troška u iznosu od 622,14 EUR (šest stotina dvadeset dva eura četrnaest centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB 52634238587, vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 28 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 57 čhv te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 276 čhv što su tuženici ABC mlljt. ABC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana" (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuće od 8. srpnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 622,14 EUR.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva nekretnina, stečenog dosjelošću.
5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tuženice upisane kao suvlasnice predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, svaka u ½ dijela,
- da je kao posjednik predmetnih nekretnine od 1970. godine u katastarskim evidencijama upisan Agrokombinat Zagreb, kasnije PK Garešnica OOUR Ratarstvo,
- da iz katastarskih evidencija nije vidljivo po kojoj pravnoj osnovi su predmetne nekretnine bile evidentirane u posjedu Agrokombinata Zagreb,
- da su predmetne nekretnine u naravi oranice, a dio kčbr. [katastarska čestica] u sastavu ribnjaka,
- da tužiteljica u postupku nije ponudila dokaz na temelju kojega bi se moglo utvrditi po kojoj pravnoj osnovi su predmetne nekretnine bile upisane na njezinog pravnog prednika u katastru (Agrokombinat Zagreb),
- da je 70-ih godina prošlog stoljeća tadašnji Agrokombinat koji je bio prednik PIK-a Garešnica formirao poljoprivredne blokove, a do zemljišta da je dolazio kupnjom ili zamjenom s vlasnicima nekretnina,
- da pravni prednik tuženica, ZG, nije nikada pristao na prodaju ili zamjenu predmetnih nekretnina, no da je unatoč tome Kombinat počeo graditi ribnjak, u čiji sastav je ušla i jedna od predmetnih čestica te su mu na taj način oduzeli i ostalu predmetnu zemlju, s time da nikada za to nije dobio naknadu.
6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica u postupku nije dokazala kada je točno i po kojoj pravnoj osnovi njezin pravni prednik došao u posjed predmetnih nekretnina pa kako je utvrđeno da pravni prednik tuženika, ZG, nije nikada pristao na prodaju ili zamjenu svojih nekretnina, nadalje je zaključio da su tuženici oborili presumciju poštenja posjeda posjed tužiteljice i njezinog pravnog prednika, da stoga on nije imao kvalitetu potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te je stoga odbio tužbeni zahtjev.
6.2. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 18. st. 5. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).
7. Odluka prvostupanjskoga suda pravilna je i zakonita te je u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.
8. Tužiteljica u žalbi navodi da je tijekom postupka dokazala da je pošten posjednik nekretnina, budući da su iste, prema podacima nadležnog Ureda za katastar, Ispostava Garešnica, prenesene u društveno vlasništvo jer je prije upisa Republike Hrvatske u posjedovnom listu bilo upisano društveno poduzeće "Agrokombinat" Zagreb, kasnije PK Garešnica OOUR Ratarstvo Garešnica još 1970. godine, a 2004 . godine navedene čestice su prešle na Republiku Hrvatsku te kasnije i u posjed zakupaca državnog poljoprivrednog zemljišta PG i UG. Nadalje navodi da su posjedovni list i povijest promjena nadležnog ureda za katastar javne ispravne te se istima, prema čl. 230. st. 1. ZPP-a, dokazuje istinitost onoga što se u njoj određuje ili utvrđuje.
9. U odnosu na navedeno treba reći da činjenica da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika kroz vrijeme potrebno za dosjelost, među strankama i nije sporna. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da navedena okolnost sama po sebi nije dovoljna za zaključak da tužiteljica i njezini prednici nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZVDSP), pored činjenice da ne postoje podaci o prijenosu prava vlasništva navedenih nekretnina u društveno vlasništvo, dok isprave na koje se tužiteljica poziva nemaju niti mogu imati takvo značenje. Istima tužiteljica dokazuje svoj posjed i posjed svojih prednika na predmetu spora, ali ne i poštenje posjednika, kako to neosnovano u žalbi tvrdi tužiteljica.
9.1. Budući da tužiteljica u postupku nije dokazala da su predmetne nekretnine ikada (izvanknjižno) prenesene u društveno vlasništvo, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza zaključio da pravni posao između prednika stranaka nikada nije sklopljen, onda ni tužiteljica, na temelju čl. 2. Zakona pretvorbi društvenih pouzeća (''Narodne novine'' broj 19/91), kao ni na temelju Zakona o privatizaciji (''Narodne novine'' broj 21/96) ili Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/91), nije postala njihova vlasnica.
9.2. Naprotiv, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prednik tužiteljice znao da objekt posjeda nije njegov, da mu tadašnji vlasnik nekretnina iste nije prodao i da stoga nije bio pošteni posjednik. Kako tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila, a posljedično tome ni dokazivala da bi postojala neka druga pravna osnova za prelazak nekretnine u društveno vlasništvo, onda je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, neovisno o tome koliko dugo je trajao, nepošten posjed ne može se pretvoriti u pravo vlasništva, ni putem redovne, niti putem izvanredne dosjelosti.
9.3. Stoga se žalbenim navodima, kojima tužiteljica ustraje u tvrdnji da su predmetne nekretnine prenesene u društveno vlasništvo, da su iste u njezinu dugotrajnom posjedu, a zatim i u posjedu zakupoprimca, putem Programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem te da Gradu Garešnici, koji raspisuju natječaje za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta, nitko nije osporavao pravo na posjed ili ulagao prigovore u postupku davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na tom području, ne može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.
9.4. Ostali žalbeni navodi, kojima tužiteljica ponavlja tvrdnje o poštenom, istinitom i zakonitom posjedu svog prednika, nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
9.5. Odluku o trošku tužiteljica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).
10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).
11. Budući da nije uspjela sa žalbom, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
U Velikoj Gorici 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
