Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-520/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jeleni Mandarić odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-171/2019-9 od 1. travnja 2022., dana 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-171/2019-9 od 1. travnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 78,37 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja Pn-171/2019-9 od 1. travnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 2.000,00 HRK sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 29. listopada 2014. pa do isplate.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi tužitelju troškove te trošak sastava žalbe s PDV-om i pristojbe u iznosu 590,50 kn, podredno da istu presudu ukine.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 2.000,00 kn na ime naknade imovinske štete za koju tvrdi da je nastala uslijed protupravnog postupanja Županijskog suda u Splitu.
5. S obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora u iznosu 2.000,00 kn/265,45 EUR prema stalnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju Eur kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne Novine broj 57/22 i 88/22.), radi se o sporu male vrijednosti prema odredbi članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP)
6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a. Tužitelj se u žalbi poziva na bitnu povredu odredba parničnog postupka, no istu ne konkretizira, niti navodi u čemu bi se ona sastojala.
8. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 presudom od 27. lipnja 2014. proglašen krivim i osuđen ali je po izjavljenoj žalbi ta presuda ukinuta presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-646/14 i protiv tužitelja odbijena optužba,
- da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak kod Hrvatske odvjetničke komore (u daljenjem tekstu: HOK) po disciplinskoj prijavi suca određenog za rad na predmetu Županijskog suda u Splitu u kojem je navedena presuda broj K.16/01 od 27. lipnja 2014. dostavljena HOK i da je rješenjem HOK-a broj 7070/14 od 8. rujna 2014. tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva,
-da je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-646/14, rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. na način da je u odnosu na tužitelja ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti,
- da je od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva,
- da je u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj IK-485/2005 tužitelj bio u svojstvu branitelja okrivljenog Dušana Janjića ali na raspravi održanoj dana 29. listopada 2014. nije bio prisutan radi citiranog rješenja HOK-a broj 7070/14 od 8. rujna 2014. o obustavi obavljanja odvjetništva, već da za branitelja na toj raspravi bila prisutana zamjenica punomoćnika branitelja Jelena Mandarić odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lubina i Ćutura, odvjetnika u Splitu,
- da je tužitelj član i osnivač Odvjetničkog društva Lubina i Ćutura j.t.d. Split,
- da tužitelju nije nastala nikakva šteta jer je okrivljenog u navedenom predmetu IK-485/2005 zastupala Jelena Mandarić odvjetnica u istom odvjetničkom društvu,
- te je sud zaključio da nema protupravnosti u postupanju tuženika, odnosno da nema nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-16/01., obzirom protupravnost ne proizlazi iz činjenice što je presuda Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 od 27. lipnja 2016. kojom je tužitelj nepravomoćno bio osuđen i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-646/14 prihvaćena njegova žalba te optužba odbijena, pa nije riječ o nezakonitom i nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti.
9. Pitanje odgovornosti države za rad sudaca normirano je Zakonom o sudovima (Narodne Novine 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/20, 60/20, 16/23 – dalje ZS) koji u članku 105. stavak 1. propisuje da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom.
9.1. Protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu. Nepravilan rad je činjenjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad suca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno u svojim stajalištima. O nepravilnom radu moglo bi se govoriti u onim predmetima gdje sudac donosi određenu odluku na zahtjev stranke i gdje zbog propusta, neopravdanih razloga ili nepažnje ne donese odluku ili donese nakon neopravdano dugog vremena. Nezakonit rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili prouštanje postupanja u skladu sa Zakonom.
9.2. Pogreške i propuste koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad suca u smislu odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a. Jedina iznimkla bila bi kad se radi o pogrešnoj primjeni pravne norme koja je jednostavna, potpuno jasna, ne traži nikakvo tumačenje i nema nikakve dvojbe u svezi s njenom primjenom. Pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešno pravno stajalište, nije nezakonit rad u smislu odredbe članka 100. stavak 1. ZS, niti je u smislu te odredbe nezakonit rad suca u svakoj sudskoj odluci koju je viši sud ukinuo i vratio na ponovni postupak. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava.
10. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) tko drugom prouzroči štetu, dužan mu je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
10.1. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke i to: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnosti moraju biti ispunjenje kumulativno, te izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.
11. Slijedom iznjetoga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer nema protupravnosti u postupanju tužene, niti je tužitelju nastala šteta.
12. Budući da se u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud drugog stupnja nije razmatrao žalbene navode tužitelja koji sadržajno odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i počinjenje relativno bitnih povreda odredba parničnog postupka, jer se zbog tih žalbenih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.
13. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.
14. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 78,37 EUR / 590,50 kn kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 20. ožujka 2025.
Sutkinja
Vinka Vrančić
