Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-373/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja odvjetnika Dejana Kuharića, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 4.1., 7.1., 7.3., 9.14., 9.15. i 9.16. Ugovora o kreditu broj: 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, sklopljenoga 20. lipnja 2008., a potvrđenoga (solemniziranoga) kod Javnog bilježnika Marine Ostović, Antuna Nemčića 4a, Koprivnica, pod poslovnim brojem: Ov-7426/08. 27. lipnja 2008. i to odredba članka 4.1. u dijelu koji glasi „kamata se obračunava u CHF“, odredba članka 7.1. u dijelu koji glasi „a iznosi 511,01 CHF (petstojedanaest i 1/100 CHF), a plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.“, odredba članka 7.3. u dijelu koji glasi „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“, a odredbe članka 9.14., 9.15. i 9.16. ništetne su u cijelosti, te navedene odredbe u tome dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, platiti tužitelju CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.394,84 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Utvrđuje se da nije osnovana prijebojna tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.144,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2016. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja ove presude 19. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora dana 20. lipnja 2008. godine te isplate novčanog iznosa za koji tvrdi da ga je preplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj je u tužbi kao tuženika naznačio Novu hrvatsku banku d.d. Zagreb, a podneskom od 28. prosinca 2023. kao tuženika je naveo Hrvatsku poštansku banku d.d. Zagreb.

1.1. Tužitelj navodi da se radi o stambenom kreditu, iznos kredita je 90.000,00 CHF, rok otplate je 30 godina uz promjenjivu kamatnu stopu u trenutku ugovaranja od 5,50% godišnje, a kredit je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović pod brojem IV-7426/08 dana 27. lipnja 2008..

1.2. U tužbi se navodi da su stranke 23. kolovoza 2012. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim je ugovoren poček u otplati.

1.3. Navodi se da je 28. siječnja 2016. sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz [adresa] pod brojem OV- 577/16 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.4. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi "Potrošač" – hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, prednika tuženika, a koja je podignuta radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je citiranom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Nadalje, citiranom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita švicarski franak, a prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c. ZPP-a, odnosno na pravno utvrđenje iz citirane presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

1.5. Budući da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita. U tužbi tužitelj navodi da je na taj način preplatio tuženiku iznos od 7.093,23 eura/53.443,92 kn (tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 euro) pa tužitelj u tužbi od tuženika traži isplatu navedenog novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom.

1.6. U tužbi se navodi da je tuženik ponudio tužitelju mogućnost konverzije ugovora iz valute CHF u valutu EUR što je tužitelj prihvatio i s tuženikom zaključio Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR te je provedenom konverzijom utvrđena nova nedospjela glavnica EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti ali tužitelju nisu u potpunosti naknađeni svi preplaćeni iznosi nastali uslijed ništetnih ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu. Navodi da činjenica da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora ništetne i pravo na povrat preplaćenog iznosa.

1.7. Konačni tužbeni zahtjev u pogledu točke 2. – radi isplate tužitelj je postavio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja podneskom od 15. siječnja 2025. te istim traži isplatu iznosa od 9.394,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate. Takva preinaka tužbe je dopuštena nakon provedenog financijskog vještačenja i prama pravnom stajalištu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari. Pravomoćnim rješenjem broj P-373/2023-12 od 19. srpnja 2024. sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i to je rješenje postalo pravomoćno.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.1. Tuženik navodi da je potraživanje tužitelja u zastari.

3.2. Navodi da je izvršena konverzija Ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je otklonjena mogućnost da se na konvertirani odnos primjenjuju utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer konvertirani odnos nije ugovorni odnos u CHF. Navodi da je tužitelju ponudio izmjene Ugovora u ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a navedenu ponudu je tužitelj prihvatio sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu 28. siječnja 2016. S obzirom da je provedbom konverzije ugovora denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u ugovor s valutnom klauzulom u EUR tužitelj kao potrošač izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, smatra da tužitelj nema pravni interes za nastavak postupka i tužbu bi trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

3.3. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a kad bi ta presuda i bila primjenjiva nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude. Navodi da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u parnici "Potrošač".

3.4. Tuženik navodi da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Navodi da je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke što je interni akt tuženika i dostupan je svima pa se je o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo i tužitelj je bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su bili dostupni na tržištu. Navodi da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva, a kamatna stopa mijenjana je ovisno o tržišnim uvjetima.

3.5. Tuženik navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da su odredbe o valutnoj klauzuli na lako uočljivim mjestima u Ugovoru, a tužitelj se je kao savjesna ugovorna strana bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Tuženik navodi da nije znao niti mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Navodi da u vrijeme sklapanja Ugovora nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Navodi da u ugovornom odnosu s tužiteljem tuženik nije postupao protivno načelima savjesnosti i poštenja i time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača.

3.6. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva. Navodi da je metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu neosnovana.

3.7. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik je naveo da je tužitelju stavio u prijeboj iznos preplate koju je tuženik isplatio tužitelju u postupku konverzije kredita po osnovi Dodatka Ugovora o kreditu. Tuženik predlaže utvrditi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.144,16 eura/8.620,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2016. do isplate.

4. U odnosu na prigovor radi prijeboja, tužitelj navodi da je tužbeni zahtjev već postavljen na način da je tužitelj umanjio preplatu priznatu u konverziji odnosno umanjio je svoje potraživanje prema tuženiku kada je eventualno tečaj bio manji od početnog i te je iznose tuženiku priznao.

5. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama sklopljen između kreditora Volksbank d.d. Zagreb i korisnika kredita CZ **.**.2008. (str. 8-19), izvršen je uvid u priloge (str. 20-23), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama sklopljen između kreditora Volksbank d.d. Zagreb i korisnika kredita CZ od 23. kolovoza 2012. (str. 24-27), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sklopljen između kreditora Sberbank d.d. Zagreb i korisnika kredita CZ od 28. siječnja 2016. (str. 28-34), otplatni plan po kreditu broj 312734 od 28. siječnja 2016. (str. 35-42), informativni otplatni plan po kreditu od 16. svibnja 2019. (str. 49-51), obavijest o izračunu konverzije od 7. siječnja 2016. (str. 52), izračun konverzije kredita broj 312734 na dan 30. rujna 2015. 8str. 53), otplatni plan po kreditu s valutnom klauzulom u eur (str. 54-59), izvod otvorenih stavaka po kreditu broj 312734 na dan 30. rujna 2015. (str. 60), prilog (str. 62-65), prometi po računu CZ od 17. svibnja 2023. (str. 66-80), izvršen je uvid u Sudski registar (str. 81-85), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. (str. 108-109), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo Vlasti Santo-Olđa te je pročitan nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 13. siječnja 2025. (str. 147-169) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave 11. veljače 2025. (str. 202).

6. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

7. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

8. Na temelju sadržaja priloženih isprava nesporno je utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita s Volksbank d.d. Zagreb kao kreditorom 20. lipnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa] 27. lipnja 2008. pod brojem OV- 7426/08.

9. Nesporno je da je tuženik pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb.

10. Čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je u čl. 1. ugovoreno da će kreditor isplatiti korisniku kredita iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem Ugovora vratiti u roku i na način kako je to utvrđeno Ugovorom.

11. Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje kredit iskoristiti za ugovorenu namjenu, a to je kupnja kuće u [adresa], a kreditor zadržava pravo kontrole namjenskog korištenja kredita.

12. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.

12.1. Iz uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio za kupnju stana i kredit je iskorišten u skladu s ugovorenom namjenom te predmetni stan koristi za stanovanje.

12.2. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

12.3.Tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da bi tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u okviru svoje poslovne djelatnosti.

13. Stoga je prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

15. Nesporno je utvrđeno da je kredit u otplati.

16. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF te ugovorne odredbe da sve tečajne razlike i troškovi vezani uz preračunavanje idu isključivo na teret korisnika kredita te da korisnik kredita izričito izjavljuje da je spreman platiti sve iznose koji bi eventualno mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju i da korisnik kredita potvrđuje da su mu objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, kako je to navedeno u odredbama članka 4.1., 7.1., 7.3., 9.14., 9.15. i

9.16. Ugovora o kreditu broj 312734.

17. Čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je u spornim ugovornim odredbama ugovoreno: u članku 4. kamatna stopa pod 4.1. kamata se obračunava u CHF mjesečno; zatim u članku 7. otplata obveza po kreditu pod 7.1. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi 511,01 CHF (petstojedanaest i 1/100 CHF), a plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća te pod 7.3. kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća. Pod ostalim utanačenjima je u članku 9.14 ugovoreno da sve tečajne razlike te troškovi vezani uz preračunavanje i konvertiranje idu isključivo na teret korisnika kredita, u članku 9.15. je ugovoreno da korisnik kredita izričito izjavljuje da je spreman platiti sve iznose koji bi eventualno mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju i to posredstvom dodatnih uplata ili kratkoročnim osiguranjem odgovarajućih instrumenata osiguranja Kreditoru, a iz članka 9.16. proizlazi da korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, što se prije svega odnosi na tečajni rizik i to u pogledu njegove obveze vraćanja kredita.

18. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 20. lipnja 2008. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, dalje: ZZP/07), kojim je u čl. 96. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Sud je i u ovom postupku proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja jesu li u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF iz konkretnog Ugovora o kreditu ništetne.

21. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor te da tuženik, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazao da je kreditor tužitelju dao odgovarajuće informacije o spornim ugovornim odredbama prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

22. Iz iskaza tužitelja, koji je po zanimanju elektrotehničar, proizlazi da je agencija iskazala vrijednost stana u iznosu od 54.000,00 eura pa je Banci predočio da mu je potreban kredit za kupnju stana u navedenom iznosu, a službenik Banke mu je rekao da je za njega najpovoljniji kredit uz valutnu klauzulu u CHF te mu nije ni ponuđena druga vrsta kredita. Rečeno mu je da je takav kredit najpovoljniji jer je CHF stabilna valuta pa će rata uvijek biti ista za vrijeme otplate, a tužitelj je postupao s povjerenjem prema Banci, gdje ga nitko nije upozorio na valutni rizik iako je plaću primao u kunama niti mu je predočeno kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu u ranijem razdoblju. Navodi da je Banka pripremila Ugovor o kreditu i on na pojedine ugovorne odredbe vezano uz kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije mogao utjecati. Bilo mu je predočeno da je rata kredita oko 2.200,00 kn mjesečno, što mu je bilo prihvatljivo. Tužitelj navodi da je s Volksbankom sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu dana 23. kolovoza 2012. kojim je ugovoren poček u otplati jer je u to vrijeme bio na očinskom dopustu i primanja su mu bila smanjena. Kredit je otplaćivao putem trajnog naloga, a kasnije je novac za otplatu mjesečno nosio u banku. Navodi da je rata kredita 2010. ili 2011. godine znatno porasla i to za oko 1.300,00 kn mjesečno te je prije sklapanja Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu mjesečna rata bila oko 3.400,00 kn. Tužitelj izričito navodi da ne bi sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je u vrijeme sklapanja Ugovora znao da postoji mogućnost takvog porasta rate. Navodi da je prihvatio ponudu Banke za sklapanje Aneksa broj 2 Ugovoru o kreditu jer mu je prema izračunu Banke rata kredita sklapanjem Aneksa trebala biti manja, a prilikom sklapanja Aneksa postupao je s povjerenjem prema Banci i nije mogao utjecati na pojedine ugovorne odredbe. Tužitelj je izričito naveo da se sklapanjem Aneksa broj 2 nije odrekao eventualnih potraživanja prema banci.

23. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno odredbe u kojima je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF - citirane odredbe članka 4.1., 7.1. i 7.3. nepoštene jer kreditor prije ni u vrijeme sklapanja Ugovora nije tužitelju kao korisniku kredita pojasnio posljedice i doseg ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za njega i nije dao tužitelju sve potrebne informacije na temelju kojih bi tužitelj mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose za njega kao potrošača. Sud je utvrdio da je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, a tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano te je tuženik iskoristio nestručnost tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja. Sud je utvrdio da su ništetne u cijelosti naprijed citirane odredbe članaka 9.14., 9.15. i 9.16. Ugovora o kreditu, jer se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama u tipskom ugovoru o kreditu koji je sastavio kreditor, a na koje tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati te je tuženik ugovaranjem takvih odredbi koje idu na teret korisnika kredita postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

24. Nesporno je utvrđeno da je između tužitelja i prednika tuženika Sberbank d.d. Zagreb dana 28. siječnja 2016. sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 312734 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, solemniziran po javnom bilježniku Ljubici Papac iz [adresa] broj OV-577/2016 dana 28. siječnja 2016. godine.

24.1.Tužitelj u podnesku od 28. prosinca 2023. navodi da ne osporava zakonitost i valjanost sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

25. Tuženik smatra da tužitelj nakon provedene konverzije nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu vezanih uz CHF te da ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnova preplaćenih tečajnih razlika i kamata.

26. O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Rješenjem broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. i Rješenjem broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. I prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenom u Rješenju broj Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022. proizlazi da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora.

27. Utvrđeno je da sklapanjem Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug, a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

28. S obzirom da je utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF protivne prisilnim propisima, jer je Banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Iz odredbe članka I. Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu proizlazi da potpisnici suglasno utvrđuju da su 20. lipnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 312734 na iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da su 23. kolovoza 2012. zaključili Aneks broj 1 navedenog Ugovora.

30. Odredbom članka II. Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu stranke sporazumno utvrđuju da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju veći od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 8.620,67 kn po tečaju otplate kredita na dan 30. rujna 2015. te se smatra preplatom koja se u smislu čl. 19.c. st. 1. točka 5. alineja 1. Zakona koristi za sukcesivno namirenje budućih namirenja s valutnom klauzulom u EUR sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

31. Stranke su Aneksom broj 2 Ugovora o kreditu ugovorile da pristupaju zaključenju aneksa radi ispunjenja obveza iz Zakona i ugovaraju konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Prema čl. III. Aneksa broj 2 Ugovoru o kreditu preostala glavnica kredita iznosi 51.001,47 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan 30. rujna 2015., a kamatna stopa je promjenjiva te se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 6,47%.

32. Odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., propisano je načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

33. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Utvrđeno je da je konverzija napravljena zakonito.

34. Činjenica je da se odredbama ZID ZPK/15, a ni Aneksom broj 2 Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016. koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na jednostranu promjenjivost kamatne stope te se ne rješava pitanje kamata koje su preplaćene u razdoblju prije konverzije zbog nepoštenog postupanja banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Konverzija kredita se ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

35. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

35.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom broj 2 Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016. nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita iz osnovnog Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka. Konverzijom tužitelj nije doveden u položaj kao da ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu nije bilo. U trenutku konverzije još nije bilo pravomoćno presuđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna pa su u izračun konverzije i obračun konvertirane glavnice ušle sve tečajne razlike koje su do tada nastale u odnosu na početni tečaj, kao i kamate koje su obračunavane na takve osnovice.

36. S obzirom na sadržaj Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova valutne klauzule u CHF.

36.1. Činjenica je da se tužitelj sklapanjem Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

36.2. Prema odredbama čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19), potrošač se ne može odreći prava niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita prava potrošača ništetne su. Stoga se tužitelj nije ni mogao odreći prava radi kojih je pokrenuo ovaj postupak niti mu se ta prava mogu ograničiti odredbama ZID ZPK/15.

37. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu novčanog iznosa preplaćenog zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak.

38. Iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/22 od 8. studenoga 2022. proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

39. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vlasti Santo-Olđa koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 13. siječnja 2025. i saslušana je na ročištu glavne rasprave.

40. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

41. Provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno je da je korisniku kredita isplaćen kredit 7. srpnja 2008. po kupovnom tečaju Banke 1 CHF = 4,4372 kn i manje je isplaćeno od iznosa stavljenog u otplatu 4.893,84 kn. Aneksom broj 1 Ugovoru o kreditu od 23. kolovoza 2012. tužitelju je odobren poček u otplati kredita u razdoblju od 7. rujna 2012. do 7. ožujka 2013., a za vrijeme počeka korisnik kredita je obvezan plaćati na ime redovne kamate 11,00 CHF i naknadu za vođenje kredita, a nakon isteka počeka izvršit će se obračun redovne kamate koje nisu plaćene.

42. Prema nalazu vještaka ako se od iznosa tužiteljeve preplate oduzme preplata utvrđena od strane tuženika u konverziji, tužiteljeva preplata po Ugovoru o kreditu iznosi ukupno 70.785,41 kn odnosno 9.394,84 eura. Činjenica je da na takav obrazloženi nalaz vještaka stranke nisu imale prigovora.

43. Budući da je sud utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužitelj kao potrošač osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koje je tuženik primio na temelju navedenog ništetnog dijela Ugovora o kreditu, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

44. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za cjelokupnu tražbinu tužitelja.

45. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

46. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

46.1. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

46.2. „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 6. lipnja 2023. godine.

46.3. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

46.4.S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 6. lipnja 2023., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

46.5. Prema ocjeni suda za zastaru nije odlučna činjenica da je tužitelj nakon provedenog vještačenja podneskom od 15. siječnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev, jer konačni tužbeni zahtjev proizlazi iz činjenične i pravne osnove koja je navedena u tužbi pa je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe, kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine.

47. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

47.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanih iznosa koji su bez osnove prešli u imovinu tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a odredbe o vraćanju stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja što po prirodi stvari u konkretnom slučaju nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije prešla u imovinu tužitelja bez pravne osnove.

47.2. Stoga je primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

48. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kako je to naprijed obrazloženo, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.394,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom, primjenom odredbi čl. 202. i 172. ZOO-a, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

49. Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke ove presude

50. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

51. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 1.950,00 eura, prema priloženom troškovniku (str. 200) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištu 4. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 10. svibnja 2024. i 8. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženog podneska od 28. prosinca 2023. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu) i obrazloženog podneska od 15. siječnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 200,00 eura.

52. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u cijelosti.

53. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

54. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Koprivnica, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić, Koprivnica

2. Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb