Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-18/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba protiv tužene Republike Hrvatske (OIB:52634238587) za Općinski sud u Sesvetama, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbi tužitelja izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-556/2024-19 od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-556/2024-19 od 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Žalbe tužitelja odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-556/2024-19 od 3. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nezakonitom odluke tužene Republike Hrvatske, Općinskog suda u Sesvetama, predsjednice Općinskog suda u Sesvetama Željke Bajzek od 8. travnja 2024. kojom je tužitelju kao sucu Općinskog suda u Sesvetama uskraćeno korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2023. nakon 30. lipnja 2024. odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. i radi naloga tuženoj da omogući tužitelju korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2023. nakon 30. lipnja 2024., odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. Odbijen je i alternativni (pravilno: eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 1.550,08 Eur bruto. Toč.II/izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 597,00 Eur.

1.1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine tužitelja zabranom tuženoj da uskraćuje tužitelju korištenje preostalog godišnjeg odmora iz 2023. i nakon 30. lipnja 2024. te nalogom tuženoj da trpi da tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. koristi neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz 2023.

2. Pravovremenom žalbom od 17. prosinca 2024. sastavljenom po punomoćnicima te žalbom od 24. prosinca 2024. i njezinom pravovremenom dopunom koje je osobno sastavio tužitelj, isti pobija prvostupanjsku presudu i rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a rješenje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke preinači sukladno žalbenim navodima i usvoji tužbeni zahtjev i prijedlog za osiguranje (žalbeni prijedlog žalbe sastavljene po punomoćnicima) odnosno da prema prijedlogu iz osobno sastavljene žalbe – prihvati dio glavnog tužbenog zahtjeva o utvrđenju nezakonitom odluke tužene a eventualno kumulirani u cijelosti, a odbije dio glavnog tužbenog zahtjeva u dijelu naloga tuženoj da tužitelju omogući korištenje godišnjeg odmora od 1. do 12. srpnja 2024., a i da potvrdi odbijajući dio sadržan u rješenju. Dopunom osobno sastavljene žalbe tužitelj predlaže da se rješenje o prijedlogu za osiguranje ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu ali pred drugim sucem pojedincem.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja su neosnovane.

5. Predmet postupka je utvrđenje nezakonitom odluke (E-mail dopisa) predsjednice Općinskog suda u Sesvetama od 8. travnja 2024. kojim mu je, kako tvrdi tužitelj, uskraćeno korištenje godišnjeg odmora preostalog iz 2023. – nakon 30. lipnja 2024. odnosno u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024. i zahtjev tužitelja da mu se korištenje tog dijela godišnjeg odmora omogući u zahtijevanom periodu (glavni tužbeni zahtjev). Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, postavljenom u smislu odredbe čl. 188.stav.1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj utužuje naknadu štete zbog nezakonito i neustavno uskraćenog mu korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 1.550,08 Eur koji odgovara bruto naknadi plaće tužitelja za vrijeme zatraženog korištenja godišnjeg odmora.

6. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne:

-da je tužitelj u prijeporno vrijeme obnašao dužnost suca Općinskog suda u Sesvetama;

-da je tužitelj E-mail porukom od 5. travnja 2024. predsjednici suda uputio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora iz 2023. u trajanju od 15 dana u periodu od 24. lipnja 2024. do 12. srpnja 2024. pozivajući se na čl.9. Konvencije 123 o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana) – "Narodne novine" broj 3/2002;

-da je predsjednica suda E-mail porukom od 8. travnja 2024. zamolila tužitelja da svoj zahtjev za korištenje godišnjeg odmora iz 2023. prilagodi odredbi čl.84. Zakona o radu te da ga iskoristi do 30.lipnja 2024.;

-da je tužitelj 15. travnja 2024. uputio predsjednici suda zahtjev za zaštitu prava na koji nije odgovoreno;

-da je tužitelj dana 16. travnja 2024. podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora,

prvostupanjski sud - iako zaključuje da se Konvencija 123 o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana) – (dalje: Konvencija 123 - "Narodne novine" broj 3/2002) na koju se poziva tužitelj, ne primjenjuje na tužitelja kao pravosudnog dužnosnika, iznosi sadržaj odredbe čl. 8. stav.1. iste koja propisuje da nadležna vlast ili odgovarajuće tijelo u svakoj državi mogu odobriti raspoređivanje plaćenog godišnjeg odmora u dijelove pri čemu sukladno stav.2. jedan od dijelova mora biti u trajanju od najmanje dva radna tjedna neprekidno, osim ako nije drukčije predviđeno nekim sporazumom koji se primjenjuje na poslodavca i dotičnu zaposlenu osobu i pod uvjetom da je ta osoba na temelju dužine svog radnog odnosa stekla pravo na to razdoblje, odredbe čl.9.stav.1.Konvencije 123 prema kojoj se dio plaćenog godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju iz članka 8. stav. 2.iste odobrava i koristi najkasnije u roku od godine dana, a ostatak plaćenog godišnjeg odmora najkasnije u roku od osamnaest mjeseci, od kraja godine u kojoj je ostvareno pravo na odmor te stav.2.cit. odredbe čl.9. Konvencije 123 koja propisuje da se korištenje svakog dijela godišnjeg odmora koji je duži od navedenog minimuma može odgoditi uz pristanak dotične zaposlene osobe, do nekog daljnjeg utvrđenog roka nakon proteka razdoblja navedenog u prethodnom stavku te stav.3. prema kojemu minimalno trajanje i vremenski rok na koje se odnosi stav. 2. mora utvrditi nadležna vlast nakon savjetovanja s organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, ili se oni utvrđuju u postupku kolektivnog pregovaranja ili na drugi način u skladu s nacionalnom praksom i primjereno nacionalnim uvjetima.

6.1. Imajući u vidu nacionalnu zakonodavnu regulativu sadržanu u odredbi čl. 83. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 12/17, 98/19, 151/2022 i 64/2023) koja propisuje da ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna, u odredbi čl. 84. ZR-a kojom je propisan način prenošenja godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu, tako da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz čl. 83. ZR-a može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine; dok je stav.3. cit. odredbe određeno da radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora, prvostupanjski sud zaključuje da je E-mail poruka predsjednice suda od 8. travnja 2024. sukladna odredbi čl.84.ZR koja izričito navodi da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja.

6.2. Pored toga prvostupanjski sud iz sadržaja u spis dostavljene dokumentacije zaključuje da u odnosu na zahtjev tužitelja da koristi godišnji odmor iz 2023. u vremenu od 24. lipnja 2024. do zaključno 12. srpnja 2004. nije donesena nikakva odluka niti rješenje poslodavca, već da je tužitelj E-mail porukom predsjednice suda od 8. travnja 2024. upućen da svoj zahtjev uskladi sa odredbom čl. 84. ZR pa ne nalazi da mu je takvom obaviješću povrijeđeno pravo na korištenje godišnjeg odmora iz 2023. pa je odbio i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a i prijedlog za osiguranje.

7. Iako tužitelj u izjavljenim žalbama osnovano ukazuje na pogrešno stajalište prvostupanjskog suda prema kojemu se Konvencija 123 ne primjenjuje na pravosudne dužnosnike iako je njezinom odredbom čl.2. određeno da se ista primjenjuje na sve zaposlene osobe, osim na pomorce, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenim zahtjevima tužitelja.

8. Naime u konkretnom je slučaju od odlučnog značaja činjenica što tuženiku nije uskraćeno pravo na korištenje tzv. starog godišnjeg odmora, ostvarenog u 2023. – u 2024. jer je E-mail porukom predsjednice suda u kojemu je tada tužitelj obnašao sudačku dužnost od 8. travnja 2024. tužitelj tek pozvan da svoj zahtjev za korištenjem takvom godišnjeg odmora uskladi sa odredbom čl.84. ZR koja u stav.1. propisuje da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz čl. 83. ZR radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Navedeno je u potpunom suglasju sa čl. 9.stav.1.Konvencije 123 koja određuje da se dio plaćenog godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju iz čl. 8. stav.2. Konvencije odobrava i koristi najkasnije u roku od godine dana, a ostatak plaćenog godišnjeg odmora najkasnije u roku od osamnaest mjeseci, od kraja godine u kojoj je ostvareno pravo na odmor. Sa cit. odredbom u suglasju je i odredba čl.84.stav.1. i 2. ZR koja je odredila korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora iz prethodne godine – do najkasnije 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

9. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) valja navesti da iako prvostupanjski sud – suprotno odredbi čl.335.stav.6. ZPP-a ročište za objavu nije odredio na posljednjem ročištu za glavnu raspravu te iako nije pozvao parnične stranke na isto, to iz stav.11. cit. odredbe - koja propisuje da će se stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, presuda dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena, jasno proizlazi da opisano postupanje prvostupanjskog suda nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude obzirom da je tužitelju omogućeno izjavljivanje pravnog lijeka.

10. Konačno, iako prvostupanjski sud nije obrazložio svoje stajalište o neosnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i prijedloga za osiguranje, to se o istome može zaključiti na osnovu sadržaja cjelokupnog obrazloženja materijalno-pravnog stajališta o neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva. Naime, imajući u vidu da je glavni tužbeni zahtjev (radi utvrđenja nezakonitom odluke od 8.4.2024. i trpljenja korištenja godišnjeg odmora u vremenu od 1. srpnja 2024. do 12. srpnja 2024.) ocijenjen neosnovanim, to evidentno niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev zbog naknade štete uslijed nezakonitosti navedene odluke ne može biti osnovan jer naknada štete podrazumijeva ponajprije protupravnu radnju koja pretpostavka je odlukom o glavnom tužbenom zahtjevu anulirana. Razlozi neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva odriču osnovanost prijedlogu za osiguranje obzirom da nenovčana tražbina čije se osiguranje predlaže ne postoji.

11. Konačno, neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe da je pretpostavka odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu pravomoćnost odluke o glavnom tužbenom zahtjevu u situaciji kakva je predmetna – kada je nakon ocjene neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim obzirom da je pretpostavka osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva upravo nezakonitost odluke koja je predmetom glavnog tužbenog zahtjeva.

12. Obzirom na sve izneseno valjalo je pozivom na odredbu čl.373.a. stav. 1. toč.1. u vezi sa stav.3. ZPP-a i čl.368.stav.2. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i potvrditi pobijanu presudu i rješenje to više što ispitivanjem istih u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.1. ZPP-a nije nađeno da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

13. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec