Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-1366/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženice 1. LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru, Kovačka 1, 2. IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve tuženice kao slijednice upisane zk. vlasnice NŠ, kći C“, [adresa], radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice 1. UŠ protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 917/2023 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice 1. UŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-917/2023 od 8. veljače 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake kat. čestica [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 2/4 dijela koji dio je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Pag, upisan na ime OŠ kći C „[adresa], što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja za 2/4 dijela, uz istovremeno smanjenje tog prava sa imena upisane zk vlasnice NŠ kći C“, [adresa], sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici pod 1) UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.438,74 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

2. Protiv te presude žali se tuženica 1. zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženice 1., tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženica u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Neosnovano tuženica 1. ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, za 2/4 dijela nekretnine bračne stečevine, te uknjižba tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženica.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj CŠ i OŠ sklopili brak 11. studenog 1957. u Povljanima,

- da je tužitelj otac tuženica pod 1., 2. i 3., koje su rođene u braku tužitelja i njegove sada pok. supruge NŠ,

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka slijedi da je OŠ kao vlasnica za cijelo upisana u zemljišnu knjigu 1979.,

- da iz posjedovnog lista broj 105/1 proizlazi da je OŠ evidentirana kao posjednica za cijelo predmetne nekretnine 1979., a tada je to bio u naravi pašnjak površine 68 m2,

- da iz zapisnika broj 105/1 Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] od 15. kolovoza 1979. slijedi da je pred Komisiju pristupila OŠ, kći C i da je izjavila da je predmetna nekretnina njezino vlasništvo koje je 1957. dobila od svog oca ZŠ na ime otpremnine povodom udaje kao njezin nasljedni dio od njegove imovine,

- da je Komisija 15. kolovoza 1979. donijela rješenje kojim se priznaje pravo vlasništva nad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist NŠ kći C,

- da je kuća građena 80-ih godina 20. stoljeća na zemljištu koje je darovao otac pok. NŠ – ZŠ,

- da je tužitelj za vrijeme gradnje obiteljske kuće živio i privređivao u Njemačkoj, te je novac slao supruzi koja je bila domaćica i vodila je brigu o djeci, s tim da je imala i poljoprivredu.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da se radilo o daru pok. ZŠ, kćeri i njenom suprugu da zajedno sagrade obiteljsku kuću u kojoj će živjeti, pa je prihvatio tužbeni zahtjev budući da se radi o bračnoj stečevini.

12. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženica pod 1. svojim žalbenim navodima iste nije dovela u sumnju.

13. Odredbom članka 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ/15), propisano je kako se odredbe toga Zakona primjenjuju na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ObZ/15 ako tim Zakonom nije drugačije određeno, a danom stupanja na snagu ObZ/15 ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

14. Citirane odredbe treba tumačiti na način da se imovinsko pravni odnosi između stranaka uvijek trebaju tretirati prema propisu koji je vrijedio u vrijeme kada su imovinsko pravni odnosi nastali, dakle, u vrijeme stjecanja određene imovine za razliku od statusnih prava i obveza koje se primjenjuju prema Zakonu koji vrijedi u vrijeme kada se vodi postupak.

15. Naime, relativno slične odredbe sadržava još raniji važeći Obiteljski zakon iz 1998. ("Narodne novine" broj 162/98 – dalje: ObZ/98), koji je u svojoj odredbi članka 363. propisivao da se odredbe tog Zakona primjenjuju na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene toga Zakona, ako nije drugačije određeno, s tim da se danom primjene ObZ/98 ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

16. Posebno je bilo odredbom članka 363. ObZ/98 propisano kako će se postupci u imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova pokrenuti prije početka primjene ObZ/98 dovršiti prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89 – pročišćeni tekst – 59/90 – dalje: ZBPO).

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 8. svibnja 2006. donio je pravni zaključak po kojem se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene ObZ/98 primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.

18. Sukladno odredbama Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 26/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 21/22), Vrhovni sud RH osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te stoga valja smatrati kako je razjašnjeno pitanje koji se pravni propis primjenjuje u svezi bračne, odnosno izvanbračne stečevine.

19. Odredbom članka 277. ZBPO-a zajednička imovina bračnih drugova je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

20. Prema ZBPO-u bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva u kojim njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine, a prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

21. Prema odredbi članka 285. ZBPO-a svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka i nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, ili na pojedinoj stvari te imovine. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu stjecanju te imovine. Kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, sud vodi računa kako o zaradi svakog bračnog druga, tako i o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, te o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (članak 287. ZBPO-a) a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

22. Smisao zakonskih odredbi u zajedničkoj imovini bračnih drugova upravo je u tome da se nakon prestanka bračne zajednice vrijednosti koje su stvorene zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka podijele prema vrijednosti koje svaki bračni drug doprinosio u stjecanju zajedničke imovine, odnosno da svakom bračnom drugu pripadne ono što je njegovo.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je OŠ na temelju rješenja Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], od 15. kolovoza 1979. upisana u zemljišne knjige kao vlasnica predmetne nekretnine. Međutim, sukladno odredbi članka 230. ZPP-a javnom ispravom dokazuje se istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, s time da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dakle, postoji zakonska presumpcija da ono što je utvrđeno u javnoj ispravi istinito, ali moguće je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, pa u takvoj situaciji sud na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđuje sporne činjenice.

24. U konkretnom slučaju i po ocjeni ovog suda iz provedenog dokaznog postupka, proizlazi da prilikom udaje NŠ i tužitelja 1957. njen otac ZŠ kćeri nije darovao predmetnu nekretninu kao dotu, nego kasnije početkom 70-ih je istu darovao kćeri i zetu za gradnju obiteljske kuće.

25. Prvostupanjski sud je dao jasno obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud zašto poklanja vjeru iskazima tužitelja i tuženice 3., a zašto ne u cijelosti iskazu tuženice 1., s tim da je za napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o izdvajanju određenog većeg suvlasničkog dijela u korist potomka koji je privređivao s ostaviteljem, već se raspravlja o bračnoj stečevini supružnika.

26. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je za vrijeme gradnje OŠ vodila brigu o troje djece i domaćinstvu i da je radila u polju, dok je tužitelj radio u Njemačkoj i svoju zaradu slao supruzi, pa je njihov doprinos u stvaranju zajedničke imovine jednak, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da se radi o bračnoj stečevini tužitelja i njegove supruge.

27. Odredba članka 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

28. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi o svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

29. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, pri čemu ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

30. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni z vođenje ovog postupka.

31. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženice 1. kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović