Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-989/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IUN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pušiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2445/2020 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2445/2020 od 15. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, isplatiti tužiteljici IUN, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.005,11 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.038,89 EUR od 26. lipnja 2020. do isplate, te na iznos od 966,22 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 966,22 EUR za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 14. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.739,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete proizišle iz štetnog događaja koji se dogodio 6. prosinca 2018. kada je pala na javnoj površini u gradu Zagrebu.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je do štetnog događaja došlo na način da se tužiteljica dana 6. prosinca 2018. kretala pješice Trgom bana Josipa Jelačića, u Zagrebu, i da se na tome Trgu u to vrijeme nalazile adventske kućice između kojih su bili razvučeni kablovi i da je u jednom trenutku tužiteljica zapela za kabel koji je bio razvučen između dvije adventske kućice koje su se nalazile na tome trgu i pala je na obje ruke i nosom na tlo,

- da su na mjestu gdje je tužiteljica pala kablovi djelomično bili pokriveni limom, a djelomično su bili goli i izbočeni,

- da uvidom u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 16. studenog 2018. proizlazi da je Grad Zagreb odobrio društvu Pepermint d.o.o. postavljanje ukupno 15 ugostiteljskih kućica, jedne pozornice, zatvorenog montažnog logističkog objekta, photo pointa, razglasa, scenske tehnike i božićnih dekoracija na lokaciji Trg bana Josipa Jelačića u vremenu od 30. studenog 2018. do 6. siječnja 2019. u svrhu održavanja manifestacije Adventa,

- da se tom prilikom tužiteljica kretala oprezno i ni na koji način nije pridonijela padu i nastanku štete.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev jer smatra da tuženik nije dokazao da je uzrok štete nastale tužiteljici bilo što drugo osim pada preko kabela na trgu, pa stoga da tuženik odgovara za štetu nastalu tužiteljici u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Sukladno odredbi članka 64. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) propisano je da je održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinice lokalne samouprave, u predmetnom slučaju, dakle tuženika.

12. Održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog trgova, obveza je jedinica lokalne samouprave. Javna prometna površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima podrazumijeva održavanje i popravke tih površina kojim se osigurava njihova funkcionalna ispravnost (članak 23. stavak 2. ZKG-a).

13. U konkretnom slučaju tuženik je pasivno legitimiran sukladno gore navedenim odredbama i činjenica da je trećoj osobi odobreno održavanje javnih površina u svrhu održavanja manifestacije ne oslobađa tuženika od zakonske odgovornosti.

14. Dakle, održavanje između ostalog, trgova namijenjenih za kretanje pješaka u nadležnosti je tuženika to ovaj sud nalazi odgovornim tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela padom a uzimajući u obzir nesporno utvrđeno činjenično stanje postojanja kabela između kućica na pločniku na trgu. Nema doprinosa nastanku štetnog događaja, pa niti predmetom ozljeđivanja u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a jer se tužiteljica tom prigodom kretala upravo na način primjeren prosječnom čovjeku-pješaku trgom na gradskom području, pa na strani tužiteljice nema nikakve protupravnosti, stoga niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je sva odgovornost za predmetni štetni događaj na strani tuženika i to zbog nezakonitog propusta u ispunjavanju njegove zakonom propisane obveze o održavanju javnih površine u stanju propisanom za sigurno i nesmetano kretanje upravo svih kojim su te javno prometne površine i namijenjene.

15. Prigovor tuženika da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u smislu odredbe članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovan utvrdivši da je tužiteljica predmetne zgode normalno hodala i pazila uz primjerenu obuću.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Božidara Šebečića kojeg je prihvatio ovaj sud kao stručno i objektivno dano u skladu uz pravila struke, proizlazi da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i to višeiverni, unutarzglobni prijelom desne palčane kosti u tipičnoj zoni s pomakom ulomaka, prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti u ručnom zglobu uz manji pomak ulomaka i prijelom nosnih kostiju bez pomaka ulomaka. Liječena je repozicijom i imobilizacijom prijeloma u oba ručna zgloba kroz 6 tjedana, a nakon toga je provela fizikalnu terapiju. Trpjela je bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca. Strah jačeg intenziteta je trpjela kratkotrajno, dok je u nastavku liječenja trpjela sekundarni strah i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 4 tjedana. Kod tužiteljice je zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 15%, a što se očituje u umanjenju pokretljivosti ručnog zgloba u srednjem stupnju, te otežanom hvatanju predmeta, gubitku mišića snage šake. Tuđa pomoć i njega je tužiteljici trebala u opsegu od 6 sati dnevno 6 tjedana, u opsegu 4 sata dnevno 2 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna.

17. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a utvrđenim da je kod tužiteljice došlo do ozljeda uzročno posljedično povezanih sa štetnim događajem za koje odgovara tuženik, a slijedom toga da istoj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.574,36 Eur.

18. Polazeći od utvrđenih činjenica te sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a za tuđu njegu i pomoć primjenom cijene sata u iznosu od 2,70 Eur, utvrđenom primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, prvostupanjski je sud dosudio naknadu neimovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 966,22 Eur.

19. Nadalje tužiteljici je uvidom u račune Poliklinike Rehabilitacija Nova utvrđeno je da je tužiteljica imala troškove liječenja i to u vidu sudjelovanja u troškovima fizikalne terapije u iznosu od 1.500,00 kuna – račun od 6. veljače 2019., te daljnji troškovi fizikalne terapije u iznosu od 1.500,00 kuna - račun od 22. veljače 2019., te je imala trošak kineziterapije u ukupnom iznosu od 500,00 kuna - račun od 8. ožujka 2019., sveukupno 3.500,00 kuna/464,53 Eur, a koji su troškovi bili potrebni i neophodni radi rehabilitacije tužiteljice.

20. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu toga Zakona razmjevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

21. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, u cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Polazeći od odredbe članka 1100. ZOO-a sud prvog stupnja je na temelju provedenog vještačenja utvrdio sve parametre za određivanje pravične novčane naknade, te s tog osnova pravilno dosudio iznos od 5.574,36 Eur, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je visina odmjerena u previsokom iznosu.

23. Naime, prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na psihičko i fizičko zdravlje tužiteljice, te na njezino funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

24. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002., a koji je izmijenjen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada) dok su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

25. Na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja pisanog zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju, sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a.

26. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

27. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović