REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1075/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja VN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja ON, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužitelja DN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji 1. do 3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-499/2020-2 od 29. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-322/2016-35 od 7. veljače 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija 1. do 3. tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženici da 1. tužitelju plati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 1.020,04 EUR-a/7.685,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 8 dana. U točki II. naloženo je tuženici da 2. tužitelju plati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 746,30 EUR-a/5.623,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 8 dana. U točki III. naloženo je tuženici da 3. tužitelju plati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 527,34 EUR-a/3.973,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 8 dana. U točki IV.
1.-3.tužitelji odbijeni su s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva. U točki V. naloženo je tuženici da 1.do 3. tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 643,69 EUR- a/4.849,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2020., u roku od 8 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-322/2016-35 od 7. veljače 2022. u točkama 4. i 5. izreke. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3189/2022 od 25. travnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
„Da li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (do 10. svibnja 2016. godine) pripada pravo na isplatu naknade plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?
Da li je pravilnim tumačenjem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude 1. do 3. tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a.). Tužitelji predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije.
5. Odgovor na reviziju je podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev 1. do 3. tužitelja kao djelatnih vojnih osoba za isplatom razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje.
8. U pobijanoj presudi izraženo je pravno shvaćanje da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme te da je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo uračunati i iznose tog dodatka.
9. Osporavajući izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda tužitelji navode da se djelatnim vojnim osobama naknada za godišnji odmor nakon 7. svibnja 2014. obračunava kao redovan rad bez dodatka za vojnu službu.
10. Tužitelji su u utuženom razdoblju radili kao djelatne vojne osobe pa se na njihov radnopravni status prvenstveno primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj 73/13, dalje: ZSOSRH).
11. Odredbom čl.135. ZSOSRH propisano je:
„1) Djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona.
2) Djelatnoj vojnoj osobi ne pripada plaća za sate odnosno dane neopravdane odsutnosti s posla.“
12. Prema odredbi čl. 136. st. 1. i 2. ZSOSRH-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je čl. 137. st. 1. ZSOSRH-a propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenata osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.
13.Odredbom čl.139. ZSOSRH-a propisano je:
„1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.
2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.
3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.
4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.
5 )Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.
6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.“
14. Prema čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.
15. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 – dalje: Pravilnik o dodacima na plaću) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.
16.Odredbom čl.6.st.1. Pravilnika o dodacima na plaću propisano je:
„1) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima:
- 24% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Zapovjedništvu specijalnih snaga do razine Grupe specijalnih snaga i Satnija za obuku osim u Zapovjednu satniju
- 19% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije gardijskih brigada, zapovjednici gardijskih brigada, zapovjednik Obalne straže Republike Hrvatske. Zapovjednik Flotile Hrvatske ratne mornarice, zapovjednici bojni gardijskih brigada, zapovjednici divizijuna-odreda brodova borbene namjene, zapovjednici brodova borbene namjene, zapovjednici zrakoplovnih baza, zapovjednici eskadrila, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne, zapovjednik Središnjice za obavještajno djelovanje
- 15% ostali vojnici raspoređeni u gardijske brigade i Zapovjedništvo specijalnih snaga, ostali dočasnici i časnici raspoređeni u satnije gardijskih brigada (osim raspoređenih u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije), zapovjednici brodova pomoćne namjene
- 14% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Počasno-zaštitnu bojnu, Središnjicu za obavještajno djelovanje, mornari raspoređeni na brodove borbene namjene, prvi dočasnici u postrojbama razne brigade, prvi dočasnici grana, Zapovjedništva za potporu, Hrvatskog vojnog učilišta i prvi dočasnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Oružane snage) dočasnici i časnici raspoređeni u eskadrile
- 12% vojnici raspoređeni u ostale postrojbe i mornari raspoređeni na brodove pomoćne namjene
- 11% ostali dočasnici i časnici raspoređeni u gardijske brigade
- 10% ostali dočasnici i časnici raspoređeni na brodove borbene namjene, postaje obalnog motrenja, radarske postaje, operativna središta, Zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnici i dočasnici tehničke službe raspoređeni u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja-Pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu, Remontni zavod i zrakoplovno-tehničke bojne
- 8% dočasnici i časnici na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga, Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici na brodovima pomoćne namjene
- 5% dočasnici i časnici raspoređeni na ostale dužnosti u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga i Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici izvan
Oružanih snaga i Ministarstva obrane
2) Djelatna vojna osoba iz stavka 1. ovoga članka može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.“
17. Odredba čl. 7. Pravilnika o dodacima na plaću propisano je:
„1) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima:1.letačkim, 2.roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje.
2) Djelatna vojna osoba može ostvarivati pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1. ovoga članka.
3) Djelatna vojna osoba može ostvarivati pravo na dodatak za otežane uvjete rada uz ispunjavanje propisanih kriterija zdravstvene sposobnosti za obnašanje dužnosti ustrojbenog mjesta za otežane uvjete rada.“
18. Prema čl. 19. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne djelatnosti.
19. Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14-dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika /14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.
20. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.
21. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju se djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.
22. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.
23. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.“
Takvim odgovorom se reafirmira pravno shvaćanje ovog suda izraženo u odlukama poslovni broj Rev-959/2023-2 od 24. travnja 2024., Rev-151/2024-2 od 27. kolovoza 2024. i Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024.
24. Slijedom navedenog, kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U odnosu na odluku o troškovima postupka:
25. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, sudovi su primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha stranaka u sporu ocijenili prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u pogledu visine je određen u iznosu od 3.873,23 EUR-a/29.182,83 kn, dok su tužitelji uspjeli tj. dosuđeno ime je 2.293,69 EUR-a/17.281,79 kn. Stoga su sudovi ocijenili uspjeh tužitelja u postupku sa 59,21%, a tuženice 40,79 %, pa kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku (tužitelji) oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženica) dolazi se do postotka od 18,42 %.
26. Kod odlučivanja o troškovima postupka sudovi nisu ocijenili uspjeh stranaka u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, već su ocjenjivali uspjeh stranaka u postupku samo u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva, što je pogrešno.
27. Međutim, unatoč tome kada se uzme u obzir da su tužitelji u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjeli sa 50%, jer im je dio zahtjeva odbijen, budući je za razdoblje koje se odnosi nakon 7. svibnja 2014. pravilno suđeno u skladu s sudskom praksom, te u pogledu visine kad se tome pribroji uspjeh tužitelja u pogledu visine od 59,21%, dolazi se do konačnog uspjeha tužitelja u iznosu od 54,6%, a tuženika od 45,94%. Kada se navedeni uspjeh oduzme od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku (tužitelji) oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženica) dolazi se do postotka od 8,66 %.
28. Temeljem odredbe čl. 399. st. 1. u vezi s čl. 374. ZPP-a se rješenje o troškovima postupka ne može preinačiti na štetu stranke koja je izjavila reviziju, ako je samo ona izjavila reviziju. Stoga ne postoje uvjeti za preinaku pobijane odluke u odnosu na troškove postupka.
29. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na odluku o troškovima postupka odbiti reviziju te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
