REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-408/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., OIB: 99080716453, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, Pisarnica u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik ŽČC, dipl. pravnica zaposlenica umješača, protiv tuženika DUBROVNIK TRAVEL putnička agencija d.o.o., OIB: 93668158309, Obala Stjepana Radića 25, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-45/2024 od 11. srpnja 2024. i odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i umješača na strani tužitelja i djelomično potvrđuje presuda Trgovačkoga suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-45/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dostave ovoga rješenja plati tužitelju iznos od 12.077,78 EUR (91.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 106,18 EUR (800,00 kn) od 1. svibnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 3.928,60 EUR (29.600,00 kn) od 22. svibnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 3.264,98 EUR (24.600,00 kn) od 6. lipnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 2.946,45 EUR (22.200,00 kn) od 12. srpnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 583,98 EUR (4.400,00 kn) od 9. kolovoza 2014., pa do isplate,

- na iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) od 9. rujna 2014., pa do isplate,

- po stopi propisanoj člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se djelomično nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.680.54 EUR (42.800,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.822,42 EUR (28.800,00 kn) od 10. listopada 2014., pa do isplate,

- na iznos od 1.858,12 EUR (14.000,00 kn) od 8. studenog 2014., pa do isplate,

- po stopi propisanoj člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi nastali trošak ovog postupka, po određenju javnog bilježnika u točki I. obračuna troškova uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je propisana člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena koja teče od dana donošenja rješenja, a sve to u roku od 8 dana nakon dostave ovog rješenja, kao i predvidivi trošak po određenju Javnog bilježnika u točki 2. Obračuna troškova, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je propisana člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena.

te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024. te se predmet vraća natrag prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 17.758,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno specificirane iznose. Također odbijen je i zahtjev za naknadu troškova javnog bilježnika.

1.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024. naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak postupka u iznosu od 6.703,36 EUR te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.025,94 EUR.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio iz dva razloga i to jer je ocijenio da su sva potraživanja tužitelja neosnovana čija je pravna osnova Odluka o zaustavljaju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. (dalje u tekstu: Odluka/1) jer je navedeni upravni akt ništetan s obzirom da nije donesen u skladu s propisanom zakonskom procedurom, a za potraživanja tužitelja nastala na temelju upravnog akta umješača i to Odluke o zaustavljanu i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. i 29. rujna 2014. (dalje u tekstu: Odluka/2) prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije iznio pravno relevantne činjenice to jest nije konkretno naveo da su autobusi koji su zaustavljani u utuženom razdoblju u vlasništvu tuženika te ne navodi da je tuženik bio taj koji je zaustavljao te autobuse pa je zato prvostupanjski sud donio odluku da i u tome dijelu odbije tužbeni zahtjev sve primjenom pravila o teretu dokazivanja. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu su izjavili tužitelj i umješač na strani tužitelja.

4. Tužitelj je izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredbe parničnoga postupka, pogrešno utvrđenoga činjeničnoga stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. U svojoj žalbi tužitelj u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost općeg upravnog akta Odluke o zaustavljaju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. jer time prekoračuje svoju nadležnost s obzirom da odlučivanje o zakonitosti općeg akta spada u nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sukladno čl. 86. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. i 36/24.) te tužitelj i prigovara samim razlozima utvrđenja da je upravni akt ništav, a naročito zaključku suda da nevaljanost proizlazi iz činjenice da u uvodu predmetnoga akta nije navedeno da je pribavljena potrebna suglasnost od strane Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, dok u aktu koji je zamijenio taj i donesen iste godine ali devet mjeseci kasnije u uvodu navedeno da je ta suglasnost pribavljena. Posebno, tužitelj prigovara zaključcima suda iznesenim u točkama 47. - 49.1. i točkama 50. - 58. obrazloženja pobijane presude. Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio odgovor tužitelja na pitanje prvostupanjskog suda tko je zaustavljao autobuse u zoni posebnog prometnog režima odnosno tko je bio vlasnik i korisnik tih autobusa. Također, tužitelj ukazuje da je na temelju takve pogrešne ocjene odgovora tužitelja prvostupanjski sud u cijelosti i pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud ako je i ocijenio Odluku/1 kao nezakonitu bio dužan primijeniti odredbe drugih zakona kao valjanu pravnu osnovu na kojima se može temeljiti tužbeni zahtjev naročito odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je tuženik uporabio tuđu stvar u svoju korist, u konkretnom slučaju cestu u vlasništvu grada, te je tuženik koristio javnu površinu za obavljanje svoje registrirane djelatnosti. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine pobijana presuda i vratiti predmet prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

5. Umješač na strani tužitelja je također izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnih prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Od konkretnih žalbenih navoda umješač na strani tužitelja u bitnome ističe identične žalbene navode protiv presude kao tužitelj i to: da prvostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati opći zakonski akt lokalne jedinice te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine pobijana presuda i vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

6. Tuženik je izjavio odgovor na žalbu tužitelja te u svome odgovoru u cijelosti pobija žalbene navode tužitelja i predlaže odbiti žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Tužitelj je također izjavio i žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024. koje predstavlja rješenje o troškovima postupka. U svojoj žalbi tužitelj posebno prigovara da je tuženiku dosuđen trošak koji mu ne pripada i to posebno trošak za zastupanje na ročištu od

11. travnja 2016. za objavu presude.

8. Žalba tužitelja i žalba umješača na strani tužitelja protiv presude su djelomično osnovane, dok je žalba tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka osnovana.

9. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prilikom donošenja prvostupanjske presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja i pogrešno zaključio da tužitelj nije iznio pravno relevantne činjenice i predložio dokaze za dokazivanje postojanja tih činjenica.

10. Predmet spora zahtjev je za isplatu iznosa od 17.758,32 EUR (ranije 133.800,00 kn) na ime naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima Grada Dubrovnika na lokaciji Pile-Ploče tijekom razdoblja od siječnja do studenog 2014. godine.

11. Prethodno je potrebno ukazati da je u ovoj pravnoj stvari već bila donesena prvo prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-733/15 od 11. travnja 2016. kojom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.758,32 EUR (133.800,00 kn) sa zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka te je naloženo da tužitelj naknadi parnične troškove tuženiku u iznosu od 345,08 EUR (2.600,00 kn). Potom, presudom ovog suda poslovni broj Pž-4164/2016 od 5. travnja 2019., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatim je u predmetu donesena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-357/19 od 23. prosinca 2019. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. te je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 17.758,32 EUR (133.800,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, ta je odluka potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj Pž-1708/2020 od 10. studenog 2021., ali je potom rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-902/2022 od 6. veljače 2024. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-357/19 i presuda ovog suda poslovni broj Pž-1708/2020 te je predmet vraćen natrag prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Neosnovano tužitelj i umješač u žalbi ističu da je prvostupanjski sud postupao izvan granica svojih ovlaštenja kad se upustio u izravno ocjenjivanje zakonitosti općeg upravnog akta Odluke/1 iako je navedeno postupanje u stvarnoj nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. O ovom pitanju se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2550/2019.

13. Dakle, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetu poslovni broj Rev-2550/19-3 od 29. kolovoza 2023. parnični sud je ovlašten i dužan ispitati je li prigovor nezakonitosti akta tijela jedinice lokalne samouprave dostatno osnovan, te ako jest ocijeniti radi li se o općem aktu u smislu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ili o drugom propisu u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99. i 29/02.), te ovisno o tome obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, odnosno, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, a za slučaj da prigovor ocijeni neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne razloge za svoju ocjenu (Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4024/19 od 14. srpnja 2021.).

14. Međutim, u okolnostima kada upravni akt više nije na snazi, kao u konkretnom slučaju sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage, ispitao upravni sud te je takvo pravno shvaćanje prihvaćeno u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2169/2019. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti kada se očitovao o valjanosti i ništavosti akta umješača Odluke/1 koja predstavlja pravnu osnovu dijela tužbenog zahtjeva.

15. Također su neosnovani i žalbeni razlozi kojim se prigovora pravilnosti odluke prvostupanjskog suda da je Odluka/1 umješača nije zakonita jer nije donesena u skladu sa zakonom propisanoj proceduri. Prvo neosnovano tužitelj tvrdi da je tuženik bio prekludiran kada je iznio prigovor valjanosti Odluke/1 umješača. Tuženik je na vrijeme u svome podnesku od 23. listopada 2015. prije pripremnog ročišta jasno naveo da prigovara zakonitosti Odluke/1 jer da nije suglasna sa zakonom, konkretno, da donošenju navedene odluke nije prethodila zakonom propisana procedura ishođenja suglasnosti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i izrada valjanog prometnoga projekta. Nadalje, činjenica da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog jer je predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka da on službenim putem od ministarstva pribavi sporne suglasnosti nije dovela do povrede pravna sigurnosti i vladavine prava u konkretnom slučaju. Naime, prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 26. listopada 2015. naložio umješaču da dostavi sve isprave koje se odnose na ishođenje suglasnosti od strane ministarstva te je također umješaču raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2015. naložio da dostavi u spis prometni projekat, a sve s obzirom da je navedeno propisano na temelju čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13. i 158/13.; dalje: ZSPC) kao nužan dio procedure za donošenje Odluke/1. Dakle, navedenim rješenjima prvostupanjski sud je dopustio tužitelju i umješaču da se očituju i dostave potrebne dokaze u spis kojima će otkloniti prigovor nevaljanosti pravnog akta Odluke/1 od strane tuženika koji je on prvi put istaknuo u svome podnesku od 23. listopada 2015., a koji je tužitelju i umješaču dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka čime je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl. 299. st. 2. ZPP-a jer taj prigovor tuženika tužitelj i umješač nisu mogli otklanjati ranije jer su o njegovom postojanju tek postali svjesni nakon zaključenja prethodnog postupka.

16. Nadalje, sukladno navedenim raspravnim rješenjima umješač u spis je dostavio sljedeće isprave i to: Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20. travnja 2006., Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19. lipnja 2007., Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1. srpnja 2009. te projekte u prilogu podneska od 28. prosinca 2015. i situacijske planove. Ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da dostavljene situacije, projekti i suglasnosti se ne odnose na Odluku/1 i ne predstavljaju njezin sastavni dio.

17. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da Odluka/1 nije donesena sukladno zakonom propisanoj proceduri pravilno je odlučeno da zbog nedostatka pravne osnove za naplatu je potrebno ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. S obzirom na navedeno potrebno je potvrditi prvostupanjsku odluku u dijelu koji se nesporno odnosi na potraživanja koja su nastala u razdoblju dok je na snazi bila i naplata se vršila sukladno Odluci/1 te je zato ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude i potvrđena je prvostupanjska presuda za iznos od 12.077,78 EUR (91.000,00 kn) jer se navedeni iznos nesporno odnosi na plaćanje naknada za potraživanja koja su nastala zaustavljanjima autobusa u posebnom režimu prometa dok je na snazi bila i primjenjivala se Odluka/1.

18. U odnosu na ostatak potraživanja u iznosu od 5.680,53 EUR (42.800,00 kn), čija pojedina potraživanja u iznosu od 3.822,42 EUR (28.800,00 kn) i iznos od 1.858,12 EUR (14.000,00 kn) sukladno specifikaciji u rješenju o ovrsi dospijevaju 10. listopada i 8. studenog 2014., biti će odlučeno u nastavku ove odluke. Naime, u čl. 17. Odluke/2 je propisano da stupanjem na snagu tog propisa prestaje važiti i stavlja se van snage Odluka/1. Kako je Odluka/2 donesena od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na sjednici održanoj 27. i 29. rujna 2014. tako nesporno proizlazi da se na dijelove potraživanja tužbenog zahtjeva koji dospijevaju 10. listopada i 8. studenog 2014. primjenjuje upravo Odluka/2.

19. Također neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud kada je utvrdio da je Odluka/1 nezakonita pogriješio jer nije primijenio kao pravnu osnovu odredbu nekoga drugoga zakona, a tužitelj naročito navodi odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima je uređena materija uporabe tuđe stvari u svoju korist. U čl. 3. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23.) je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske dok je u čl. 101. toga Zakona propisano da su nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. U čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15. - službeni pročišćeni tekst) je propisano da se svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja te da ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, dok je u st. 8. istoga članka određeno da se isto primjenjuje i na javna dobra u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Dakle, nema osnova za primjenu odredbi zakona o vlasništvu o korištenju tuđe stvari na predmetni slučaj jer je tuženik koristio cestu kao javno dobru u općoj uporabi sukladno njezinoj namjeni, te bez valjanog pravno propisa lokalne samouprave ne postoji pravna osnova na temelju koje se može tuženiku obračunati naknada za takvo korištenje.

20. S obzirom na sve gore navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a te je djelomično odbijena žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 12.077,78 EUR (91.000,00 kn).

21. S druge strane osnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva čiju pravnu osnovu za naplatu predstavlja Odluka/2, a ne više Odluka/1.

22. Prvostupanjski sud pravilno je odlučio kada je tuženikov prigovor nezakonitosti Odluke/2 ocijenio kao neosnovanim, ali nije jasno zašto je prvostupanjski sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio na temelju pravila o teretu dokazivanja ističući da tužitelj nije iznio pravno relevantne činjenice da je tuženik vlasnik vozila koja su se zaustavljala na području posebnog prometnog režima i za koja zaustavljanja se traži u ovome postupku plaćanje naknade od tuženika.

23. U čl. 6. Odluke/2 je propisano da za parkiranje i zaustavljanje turističkih autobusa i osobnih automobila (8 + 1) radi izlazaka putnika u zoni posebnog prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu. Dakle, propisana je solidarna odgovornost turističke agencije i vlasnika vozila te je uvidom u cijeli spis razvidno da tijekom cijeloga postupka tužitelj upravo tvrdi da je tuženik pasivno legitimiran i da je on i vlasnik vozila koja su ukrcavala i iskrcavala putnike. Prvenstveno prvostupanjski sud pogrešno cijeni odgovor tužitelja na pitanja prvostupanjskog suda postavljena na ročištu za glavnu raspravu održanu 27. svibnja 2024. U svome odgovoru tuženik jasno navodi da se je tuženik svojim vozilima odnosno vozilima koja uslužno obavljaju poslove za tuženika parkirao i zaustavljao u području posebne regulacije prometa i da za to nije podmirio dužnu naknadu koja je predmet ovoga postupka. U svome podnesku od 28. rujna 2015. tužitelj jasno označava tuženika kao pasivno legitimiranoga i te navodi činjenicu da je tuženik unutar posebnog režima prometa zaustavljao autobuse čime je nastalo utuženo potraživanje, a za dokazivanje te činjenice predlaže izvesti dokaze saslušanjem svjedoka i to naročito kontrolora, uvid u foto-dokumentaciju svakog pojedinog zaustavljanja iz evidencije zaustavljanja te financijsko poslovno vještačenje poslovnih knjiga tuženika. Uostalom tuženik sam svojim navodima indirektno i priznaje da je na prostoru posebnog prometnog režima zaustavljao autobuse te ukrcavao i iskrcavao putnike jer u svojim podnescima dostavlja fotografije navedenih lokacija tvrdeći da taj prostor nema uvjeta za ukrcaj i iskrcaj putnika te argumentira da zbog nedostatka uvjeta propisanim u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama su odluke umješača o naplati nezakonite. Tužitelj također predlaže i pribavu podataka Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske kojima bi se utvrdilo vlasništvu vozila, a sve na temelju zapisa o registracijskim oznakama.

24. Konačno, takvo stajalište o teretu dokazivanja prvostupanjskog suda je u suprotnosti i s ranijim odlukama koji je donio prvostupanjski sud u ovome predmetu, a koje su ukinute zbog drugih razloga od strane viših sudova. Naime, prvostupanjski je sud u svojoj presudi u ovome predmetu poslovni broj Povrv-357/19 od 23. prosinca 2019. u cijelosti održao platni nalog na snazi i naložio plaćanja utuženog potraživanja u cijelosti, a procesno i meritorno se nisu promijenile iznijete činjenice i predloženi dokazi na temelju kojih je donijeta ta presuda i na temelju kojih je donijeta pobijana presuda.

25. Dakle, pogrešno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja na temelju pravila o teretu dokazivanja te je zato odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja na temelju čl. 370. ZPP-a te je u tome dijelu ukinuta pobijana presuda i predmet se vraća natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

26. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari tako je i ukinuto rješenje poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024. u kojem je odučeno o troškovima parničnog postupka. U čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Kako će se tek nakon donošenja meritorno odluke o ukinutom dijelu moći odrediti točni omjeri uspjeha stranaka u sporu potrebno je pobijano rješenje ukinuti te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

27. O troškovima žalbenoga postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a kao u točki III. izreke ovog rješenja.

28. Konačno, ukazuje se da su novčani iznosi u izreci prvostupanjske presude nepravilno izraženi u kunama. Od 1. siječnja 2023. euro je službena valuta u Republici Hrvatskoj te je stoga nužno iznose u sudskim odlukama iskazivati u eurima. Iako, navedeno ne dovodi do nepravilnosti i nerazumljivosti prvostupanjske presude u ovoj odluci iznosi su iskazani u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzija kuna u eure od 7,5345 te je stari iznos u kunama naznačen u zagradi pored iznosa u eurima.

29. Postupak se o ukinutom dijelu za 5.680.54 EUR (42.800,00 kn) vraća natrag u stadij glavne rasprave. U ponovljenome postupku prvostupanjski sud će prvo utvrditi kada je Odluka/2 stupila na snagu i ispitati koji dio utuženog potraživanja u iznosu od 3.822,42 EUR (28.800,00 kn) koji dospijeva na naplatu 10. listopada 2014. je nastao za vrijeme dok je bila na snazi Odluka/1 te će za taj iznos odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na ostatak potraživanja nastao za vrijeme dok je na snazi bila Odluka/2 prvostupanjski sud će provesti glavnu raspravu, izvesti pravno relevantne dokaze predložene od stranaka te će potom u okviru dokaznih prijedloga stranaka utvrditi odlučne činjenice i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak