REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2739/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja PEKARNE SUNCE d.o.o., Rakitje, Rakitska cesta 98, OIB:69168889034, kojeg zastupa punomoćnik Mato Stjepanović, odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 23, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ETEROVIĆ, ŠARAC i TOPIĆ j.t.d. u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, radi isplate iznosa od 3.242,80 EUR, 19. ožujka 2025. , nakon održane glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13 A OIB: 75665455333 isplatiti tužitelju PEKARNE SUNCE d.o.o. iz Rakitja, Rakitska cesta 98 OIB:69168889034 iznos od 3.242,80 Eura/24.432,93 kuna (fiksni tečaj konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.12.2018.g. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 29/18 126/21) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023.. do isplate po stopi propisanoj čl.29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 29/18 126/21, 114/22) uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. ožujka 2025. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je odlukom tuženika od 12. ožujka 2014. tuženiku pripojeno društvo BASLER OSIGURANJE ZAGREB d.d. koje je društvo bilo je pravni prednik tuženika u predmetu poslovni broj P-5513/2005 sada P-12670/2019. Nadalje, pravni prednik tuženika Basler osiguranje d.d. je temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog izostanka poslovni broj P-5513/2005 (sada se vodi pod poslovnim brojem P-12670/2019) Općinskog građanskog suda u Zagrebu protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak kod Općinskog suda u Virovitici u predmetu Ovr- 1541/12 te ishodio rješenje o ovrsi te temeljem istog s računa tužitelja dana 27. travnja 2015. naplatio iznos od 3.242,80 EUR/24.432,93 kn. Tužitelj nadalje ističe da mu presuda zbog izostanka P-5513/2005 od 14. listopada 2008 Općinskog građanskog suda u Zagrebu nikada nije bila uručena pa nije ni mogla steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, slijedom čega je tužitelj zatražio od Općinskog građanskog suda ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti, a što je sud prihvatio. Rješenjem Županijskog sud u Zagrebu od 11.prosinca 2018 poslovni broj Gž-2037/2017 potvrđeno je rješenje kojim se ukida klauzula pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude zbog izostanka te je nakon toga rješenja prvostupanjski sud dostavio tužitelju presudu zbog izostanka P- 5513/2005 od 14.listopada 2008. Protiv navedene presude tuženik je 29. svibnja 2019. izjavio žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž- 2800/2019 od 1. listopada 2019. ukinuo presudu zbog izostanka P-5513/2005 u odnosu na tužitelja i predmet vratio na ponovno suđenje. Presudom poslovni broj P- 12670/19 Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2022. tuženik je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom te je u svakom slučaju otpala pravna osnova za naplaćeni iznos. Tužitelj ističe da se podneskom od 10. srpnja 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat uplaćenih sredstava u iznosu od 24.432,93 kn jer je otpala pravna osnova za naplatu odnosno ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude koja je bila osnova za naplatu. Tužitelj je uz navedeni podnesak dostavio i izvod iz banke broj 116, iz kojeg je na stranici 3. razvidno da je tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku uplaćen iznos od 24.423,93 kn temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-1541/2012. Na poziv tužitelja da vrati uplaćeni iznos jer je otpala pravna osnova za naplatu tuženik se oglušio pa stoga tužitelj u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika povrat iznosa uplaćenog temeljem osnove koja je kasnije otpala pri čemu potražuje i zakonske zatezne kamate od dana kada je tuženik postao nesavjestan, a to je dan donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2037/2017 od 11. prosinca 2018. kojim je otpala pravna osnova za naplatu isplaćenih sredstava te je od tog dana tuženik postao nesavjestan stjecatelj.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva. Navodi u bitnome kako je netočna tvrdnja da bi tuženik bez pravne osnove naplatio spornu tražbinu te da je netočan tužiteljev stav da bi osnova za naplatu spornog iznosa bila presuda P-5513/2005 Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao i da bi otpala osnova za naplatu. Naime, u konkretnom slučaju ovdje tuženik odnosno njegov prednik (Osiguranje Zagreb d.d., a nakon toga Basler osiguranje Zagreb d.d.) je imao potraživanje s osnove regresa radi iznosa odštete isplaćenog po Ugovoru o osiguranju potraživanja iz odobrenih potrošačkih kredita (Ugovor br. 98 5113) po polici osiguranja društvu INTELEKTA d.o.o., a radi naknade štete protiv ovdje tužitelja (PEKARNE SUNCE d.o.o.), a budući tužitelj nije postupao po postojećem ugovoru o kreditu i jamstvu i od plaće svog tadašnjeg zaposlenika ŽH, ugovorene mjesečne iznose ustezao od plaće i isplaćivao na račun kreditora INTELEKTA d.o.o. Navedeni parnični postupak radi naplate tog regresnog potraživanja, koji se vodio pod brojem P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, vodio se upravo radi naplate tog iznosa štete kojeg je tuženik pretrpio uslijed propusta tužitelja. Budući da je tijekom trajanja tog postupka naplaćena ta sporna tražbina, a ovdje tuženik tamo nije povukao tužbu, Općinski građanski sud je donio presudu pod brojem P-12670/2019 kojom se odbija tužbeni zahtjev. Međutim, razlog za odbijanje tužbe nije bio da je tražbina UNIQA OSIGURANJA d.d. neosnovana, nego je razlog bio da je ta tražbina naplaćena, a što je razvidno iz obrazloženja navedene presude pa stoga nije otpala osnova za naplatu tražbine kako to tvrdi tužitelj. Dakle, tuženik ukazuje da je sud u tom postupku jasno utvrdio da je UNIQA OSIGURANJE d.d. osnovano potraživala isplatu predmetnog iznosa, ali da ga je naplatila i da je time ta tražbina prestala uslijed ispunjenja pa stoga ističe da je tužiteljevo obrazloženje iz o tužbe odnosno kako je donošenjem te presude otpala osnova za naplatu, potpuno pogrešno, površno i paušalno te je tužitelj takvim površnim obrazloženjem pokušao sakriti stvarne činjenice i razloge za donošenje spomenute presude. Znači, tuženik je osnovano naplatio svoju regresnu tražbinu od tužitelja, uslijed čega tužitelj nema osnove za potraživanjem utuženog iznosa od ovdje tuženika. Tuženik također ističe kako je u postupku P-12670/2019 sud utvrdio činjenicu da je tuženik osnovano potraživao taj sporni iznos, a s obzirom da se radilo o sporu između istih stranaka, u pogledu tog utvrđenja nastupio je intervencijski učinak te presude pa se stoga u ovom postupku više ne može ponovno utvrđivati ta činjenica već se ima smatrati utvrđenom. Ako je nesporno utvrđeno da je ta tražbina bila osnovana, a da je kasnije i naplaćena od ovdje tužitelja, onda tuženik sada ne može tvrditi da je ta tražbina naplaćena bez osnove ili da je osnova otpala. Opreza radi, ukoliko bi sud smatrao da postoji bilo kakvo pravo tužitelja na povrat naplaćenih sredstava, tuženik ističe prigovor radi prijeboja međusobnih tražbina. Naime, nesporno je utvrđeno kako je tuženik naplatio svoje regresno potraživanje od tužitelja (OGS ZG je u predmetu P-12670/2019 utvrdio da je to potraživanje osnovano). Ako bi sada tužitelj uspio sa svojim zahtjevom za povrat naplaćenog iznosa, ostala bi neplaćena osnovna tražbina UNIQA OSIGURANJA prema tužitelju (a koja je bila predmet parnice P-12670/2019), a sud je donio odbijajuću presudu samo iz razloga što je tamo utvrđeno da je ta tražbina već naplaćena tijekom tog postupka. Dakle, u tom slučaju bi ponovno bila otvorena tražbina UNIQA OSIGURANJA d.d. prema tužitelju u istom iznosu koji tužitelj potražuje u ovom spisu (jer se u biti radi o istoj tražbini). Stoga se predlaže da se u takvom slučaju izvrši prijeboj tih međusobnih tražbina s datumom kada su se te tražbine međusobno srele.

3. Podneskom od 31. listopada 2023. (list 64. – 66. spisa) tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome da je netočno da bi tuženik bez pravne osnove naplatio spornu tražbinu. Iako iz dostavljene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je tuženik temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala to jest presuda P-5513/2005 je ukinuta povodom žalbe tuženika u tom postupku te je predmet vraćen na ponovni postupak, u ponovljenom postupku P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom uz obvezu da naknadi parnični trošak tuženiku. Dakle, ne postoji pravna osnova temeljem koje je tuženik naplatio svoju tražbinu. Tuženik je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1541/2012 kod Općinskog suda u Virovitici prisilnom putem naplatio od tužitelja iznos od 3.242,80 EUR/24.432,93 kn, a što je razvidno iz dostavljenih izvoda iz banke čiju vjerodostojnost tuženik ne osporava, već osporava visinu tužbenog zahtjeva to stoga tužitelj a opreza radi predlaže provođenje financijskog knjigovodstvenog vještačenja na visinu naplaćenog iznosa. Tužitelj ukazuje i kako su potpuno irelevantni tuženikovi navodi zašto je Općinski građanski sud u predmetu P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku, već je relevantno to da li je pravna osnova temeljem koje je tuženik naplatio od tužitelja iznos od 3.242,80 EUR/24.432,93 kn kasnije otpala kao u konkretnom slučaju. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ističe da obrazloženje presude P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) ne obvezuje parnične stranke, a niti je sud u obrazloženje naveo zašto smatra da je utvrđeno da je tužitelj osnovano potraživao od drugotuženika iznos od 3.998,45 kn. Naime, iz dostavljene dokumentacije koja prileži tom spisu razvidno je da drugotuženik nije niti mogao postupiti po suglasnosti o zapljeni tj. ustezati plaće prvotuženiku jer prvotuženik više nije niti bio njegov zaposlenik. Prvotuženik je bio zaposlen kod drugotuženika u razdoblju od 10. rujna 1997. do 31. srpnja 1999., a prva obveza da drugotuženik postupi po suglasnosti o zapljeni plaće je bila 11. kolovoza 1999. Dakle, drugotuženik nije mogao ustezati plaće prvotuženiku kada više nije bio njegov zaposlenik. Iz presude P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) je razvidno da je ista u odnosu na prvo tuženika postala pravomoćna i ovršna te je tuženik svoja potraživanja mogao naplatiti od prvotuženika. Stoga tužitelj ističe da je neosnovan tuženikov navod da je tražbina bila osnovana i da je naplaćena temeljem suglasnosti o zapljeni plaće prvotuženika te je osnova za naplatu potraživanja koje tužitelj traži od tuženika presuda P-5513/2005 koja je ukinuta kako je naprijed obrazloženo. Tužitelj smatra da se tuženik ne može pozivati na obrazloženje presude koje prema mišljenju tuženika ima intervencijski učinak između parničnih stranaka. Ako je sud smatrao da je tužbeni zahtjev osnovan trebao je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a ne odbiti. Odbijanjem tužbenog zahtjeva ne postoji niti tražbina tužitelja prema tuženiku, a protiv te odluke tuženik nije uložio žalbu već je presuda P-12670/2019 (ranije P-5513/2005) postala pravomoćna, što znači da je otpala pravna osnova kojim je tuženik naplatio tražbinu od tužitelja. Naime, da bi presuda imala intervencijski učinak prema trećoj osobi u parnici protiv te treće osobe, moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke: da stranka podneskom preko parničnog suda obavijesti treću osobu o parnici uz navođenje razloga obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica, da je trećoj osobi kao umješaču (ako stupi u parnicu) omogućeno da u parnici poduzima sve radnje pogodne za uspjeh stranke kojoj se pridružio i da je stranka lojalno vodila parnicu. Tek ako je treća osoba valjano obaviještena i pozvana na sudjelovanje u parnici, u novoj parnici protiv te treće osobe nema mjesta otvaranju ponovnog meritornog raspravljanja i eventualnog drugačije odluke o stvarnoj i pravnoj osnovi o biti spora. Dakle, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti intervencijski učinak kako to smatra tuženik jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke kako je to naprijed navedeno. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja međusobnih potraživanja, tužitelj smatra da je tražbina tuženika prema tužitelju sporna jer je tuženik pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za koji traži prijeboj potraživanja. U konkretnom slučaju radi se o pravomoćno presuđenoj stvari bez obzira na obrazloženje presude te se po mišljenju tužitelja ne može raditi o tome da bi ponovno bila otvorena tražbina UNIQA osiguranje d.d. prema tužitelju, a ako to navodi tuženik.

4. Podneskom od 10. studenog 2023. (list 67. – 68. spisa) tuženik u cijelosti osporava tužiteljeve tvrdnje da bi tuženik neosnovano naplatio svoju tražbinu, kao i u pogledu intervencijskog učinka. Naime, smatra promašenim tužiteljev stav da razlog donošenja neke presude nije relevantan za ovaj spor. U ovom slučaju je u presudi jasno navedeno da je razlog za odbijanje tužbe bio da je tražbina UNIQA osiguranja d.d. u međuvremenu naplaćena pa je tako Općinski građanski sud u Zagrebu, u obrazloženju presude P-12670/2019 pod točkom 11. i 12. utvrdio da je UNIQA osiguranje d.d. osnovano potraživalo isplatu predmetnog iznosa, ali da ga je naplatilo i time je ta tražbina prestala uslijed ispunjenja.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 6. – 14. spisa), uvid u podatke predmeta P-5513/2005 (list 15. – 17. spisa), uvid u podatke predmeta P-12670/2019 (list 18. – 19. spisa), prijedlog za ovrhu u spisu poslovni broj Ovrvpl-12780/11 (list 20. spisa), rješenje o ovrsi (list 21. spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12670/2019 od 31. ožujka 2022. s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 23. – 30. spisa), izvod iz Zagrebačke banke broj 116 od 27. travnja 2015. (list 31. – 34. spisa), zahtjev za povrat neosnovano naplaćenih novčanih sredstava od 10. srpnja 2019 (list 35. spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12670/2019 od 31. ožujka 2022. (list 45. – 50. spisa), podaci o dužniku i jamcima (list 51. spisa), nalozi za doznake (list 52. – 57. spisa), dopis Osiguranja Zagreb od 2. kolovoza 1999. (list 58. spisa), dopis Osiguranja Zagreb od 1. rujna 1999. (list 59. spisa), dopis Osiguranja Zagreb od 1. listopada 1999. (list 60. spisa), dopis Osiguranja Zagreb od 3. studenog 1999. (list 61. spisa), dopis Osiguranja Zagreb od 3. prosinca 1999. (list 62. spisa) i dopis Osiguranja Zagreb od 4. siječnja 2000. (list 63. spisa). Sud je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12670/2019.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom utuženog iznosa za koji tvrdi da ga je tuženik stekao temeljem pravne osnove koja je u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) kasnije otpala.

8. Između stranaka nije sporno da je pravni prednik tuženika, društvo Basler osiguranje d.d. temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog izostanka poslovni broj P-5513/2005 Općinskog građanskog suda u Zagrebu protiv ovdje tužitelja pokrenuo ovršni postupak kod Općinskog suda u Virovitici u predmetu poslovi broj Ovr-1541/12 te ishodio rješenje o ovrsi te temeljem istog s računa tužitelja dana 27. travnja 2015. naplatio iznos od 3.242,80 EUR.

9. Nesporno je i da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 11. prosinca 2018. poslovni broj Gž-2037/2017 potvrđeno rješenje kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti gore navedene presude zbog izostanka, da je nakon toga protiv navedene presude tuženik izjavio žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-2800/2019 od 1. listopada 2019. ukinuo presudu zbog izostanka P-5513/2005 u odnosu na tužitelja i predmet vratio na ponovno suđenje te da je presudom poslovni broj P-12670/19 Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2022. tuženik pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom.

10. Zaključno, između stranaka nije sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno činjenica da je temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1541/12 ukupno naplaćeni iznos glavnice, zateznih kamata i dosuđenih troškova iznosio ukupno 3.242,81 EUR (tada 24.432,93 kn).

11. Sporno je da li je utuženo potraživanje u zastari te osnova tužbenog zahtjeva odnosno ima li tužitelj pravo na povrat stečenog bez osnove imajući u vidu tuženikove tvrdnje kako je navedena tražbina osnovano naplaćena temeljem regresnog potraživanja koje je tuženik imao prema tužitelju.

12. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. Slijedom navedenog, za nastanak izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez pravne osnove moraju se ostvariti sljedeće pretpostavke: povećanje imovine (obogaćenje na jednoj strani), koje se može sastojati u povećanju imovine, ali i u smanjenju gubitaka, u uštedi troškova koje je umjesto obogaćenog učinio osiromašeni itd., smanjenje imovine (osiromašenje) na drugoj strani, postojanje uzročne veze između povećanja odnosno umanjenja imovine, stjecanje bez osnove te činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini koja ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa jer bi tada nastala obveza odgovornosti za štetu. Kada se sve gore navedene pretpostavke ostvare, stjecatelj (obogaćeni) je dužan vratiti na taj način stečenu imovinu.

14. Odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO-a propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

15. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare, da se u konkretnom predmetu radi se o stjecanju bez osnove slijedom čega takvo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku iz odredbe čl. 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO-a). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

17. Prema ocjeni ovog suda, zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj zaprimio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2037/17 od 11. prosinca 2018. Iako u spisu ne postoji podatak o datumu zaprimanja predmetne odluke od strane ovdje tužitelja, imajući u vidu da je predmetna odluka donesena 11. prosinca 2018. te ju je posljedično tužitelj mogao zaprimiti nakon tog datuma, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 15. rujna 2023., razvidno je da nije prošao zastarni rok od pet godina slijedom čega je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim.

18. U odnosu na pitanje osnove tužbenog zahtjeva, uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12670/2019 od 31. ožujka 2022. (list 23. – 30. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je pod točkom 11. obrazloženja utvrđeno da je u tom predmetu tužitelj, a ovdje tuženik odnosno društvo UNIQUA osiguranje d.d. osnovano potraživao od tamo drugotuženika odnosno ovdje tužitelja iznos od 3.998,45 kn koji je platio društvu Intelekta d.o.o. kao naknadu štete za nepodmireno potraživanje koje je Intelekta d.o.o. imala prema drugotuženiku. Međutim, kako je između stranaka nesporno da je tužitelj predmetno potraživanje u cijelosti naplatio od drugotuženika, predmetna obveza drugotuženika prema tužitelju je prestala ispunjenjem sukladno odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a.

19. Nadalje pod točkom 12. obrazloženja sud utvrđuje a kako je između stranaka nesporno da je predmetno potraživanje u cijelosti naplaćeno, da je predmetna obveza drugotuženika prema tužitelju ispunjena i time prestala sukladno odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a, pa je stoga odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev.

20. Imajući u vidu da je Općinski građanski sud u Zagrebu nakon provedenog postupka utvrdio da je ovdje tuženik osnovano potraživao isplatu predmetnog iznosa, ali da ga je naplatio te da je time to potraživanje prestalo uslijed ispunjenja, prema ocjeni ovog suda, nije otpala osnova za naplatu tražbine kako to tvrdi tužitelj u ovom postupku.

21. Dakle, tuženik je osnovano naplatio svoju regresnu tražbinu od tužitelja, a koju je činjenicu utvrdio Općinski građanski sud u Zagrebu u postupku vođenom pod poslovnim brojem P-12670/2019 između ovdje tužitelja kao tuženika (drugotuženika), s time da je u odnosu na prvotuženika ŽH presuda zbog izostanka tog suda poslovni broj P-5513/05 od 14. listopada 2008. postala pravomoćna i ovršna te je u postupku poslovni broj P-12670/2019 odlučivano o tužbenom zahtjevu u odnosnu na drugotuženika odnosno u odnosu na društvo PEKARNE SUNCE d.o.o.

22. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju odnosno u situaciji kada je u postupku vođenom između istih stranaka, ali u različitim procesnim ulogama, nesporno utvrđeno da je predmetna tražbina bila osnovana te da je kasnije naplaćena od ovdje tužitelja, tuženik sada ne može tvrditi da je ta tražbina naplaćena bez osnove ili da je osnova otpala.

23. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje ovog suda, sud nije odlučivao o tuženikovom prigovoru radi prebijanja (compensatio per judicem).

24. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni suda u ovom sporu nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 1111. ZOO-a pa je stoga tužbeni zahtjev valjalo odbiti (t. I. izreke presude).

25. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa). Tuženiku je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi, i to za: sastav odgovora tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 9. studenog 2023. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 18. travnja 2024. u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 10. travnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 4. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 250,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

26. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

27. Tuženiku nije priznat zatraženi „trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 EUR“ s obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva, odnosno iz istog nije razvidno za koju odluku tuženik predmetnu pristojbu potražuje. Isto tako, nije mu priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 EUR s obzirom da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužan platiti tužitelj (čl. 3. ZSP- a). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude.

28. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.