Poslovni broj P-76/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku, Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tuženika, 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici u dijelovima od po ½, nekretnine oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 519, u k. o [katastarska općina], u površini od 5850 m2, i to baš onog dijela navedene nekretnine koja je u skici izmjere omeđena lomnim točkama 1A-12A,13- 34,1A umanjeno za ((35-38), (7,8,39-41), (42,46), (47-52)), u naravi kuća, gospodarske zgrade, bazen, dvorište, uređeno zemljište i samoniklo raslinje, koja skica čini sastavni dio identifikacije Zlatana Polića, geometra od 19. prosinca 2024. godine i ove Presude, pa su isti ovlašteni temeljem ove Presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenim nekretninama na svoje ime, u dijelovima od po 1/2, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.337,50 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija više zatraženi parnični trošak u iznosu od 618,75 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je u zemljišnim knjigama Naslovnog suda, kao vlasnik nekretnine oznake 5888/1, zk tijelo II, ZU 519, u k. o [katastarska općina], upisana tužena RH, za cijelo. Bez obzira na stanje Zemljišne knjige, a u odnosu na nekretninu iz toč. I., tužitelji navode da drže u posjedu i vlasništvu geometrijski odijeljeni dio navedene nekretnine, u površini od 5978 m2, a osnov stjecanja vlasništva navedene nekretnine jest dosjelost, pa se tako navodi: Pravni prednik tužitelja /majka/ je bila sada pok. MC, rođ. **.**.1934. godine, umrla dne 04.06.2020. godine, koja je oporukom, proglašenom u spisu OS u Vrgorcu, posl. br. O 324/2020, svu svoju nepokretnu imovinu ostavila svojim sinovima, ovdje IC i OC, i to baš nekretnine koje je ova naslijedila iza smrti svog supruga, odnosno oca tužitelja– sada pok. CC. CC je umro prije svoje supruge i to 21.04.2007. godine, kojeg je nakon smrti naslijedila upravo MC, osnovom Rješenja o nasljeđivanju OS u Vrgorcu, br. O 60/07. Upravo u tekst citiranih ostavinskih rješenja ušle su brojne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo, pa tako i k. č. [katastarska čestica], zv. Rupetine, u površini od 100 m2 + 9600 m2 + 300 m2 + 32 m2, koja je u P.L. br. 28, za k. o. [katastarska općina] i dalje upisana na ime i suposjed CC, za 1/3 dijela, dok preostalo suvlasništvo je upisano na ime JC i BC, koju su zajedno sve ove nekretnine naslijedili iza smrti svog oca, sada pok. TC, koji je ove nekretnine držao kao svoje još u 19 stoljeću. Također ističe da se ovdje radi o starini BC, koju su sinovi sada pok. I (Šunje) Jovića razdijelili međusobno, a tužitelji preko svojih roditelja drže u posjedu geometrijski odijeljeni dio k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 5978 m2, na kojoj nekretnini su 70-tih godina izgradili obiteljske kuće i prateće objekte; Zato, tužitelji ne isključuju i stjecanje vlasništva građenjem na onom dijelu zemljišta na kojem su objekti izgrađeni, kao i zemljištu koje je nužno za redovnu upotrebu građevina tužitelja. Nadalje ističu da je predmetna nekretnina koja u posjedu obitelji BC preko 150 godina, što sve upućuje na dugogodišnje posjedovanje nekretnine iz toč I. Za potrebe postupka, predmet spora je identificiran po geometru Zlatanu Polića, kojem prileži i skica lica mjesta, a kojom se, dakle, uparničena nekretnina identificira, što znači, da se stavlja zahtjev za deklaracijom vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica], u površini od 5978 m2, u skici izmjere omeđena lomnim točkama 1-34, 1 umanjeno za ((35-38), (7,8,39-41), (42,46), (47-52)), u naravi kuća, gospodarske zgrade, bazen, dvorište, uređeno zemljište i samoniklo raslinje.

1.1. Nadalje tužitelji ističu da se sukladno pozitivnim propisima, smatra da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH.

1.2. Naposljetku tužitelji ističu da su se prije podnošenja ove Tužbe obratili tuženiku ( zz tužene) radi mirnog rješenja spora, i to zahtjevom za mirno rješenje spora koji je predan pošti 27.12.2023. g. (preporučeno!), na koji zahtjev se tužena oglušila.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelji tvrde da je vlasništvo dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva stečeno dosjelošću, ali i građenjem. Međutim, tužitelji ničim ne dokazuju jesu li i koji njihovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine za vrijeme koje se navodi u tužbi odnosno ničim ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću te tko je i kada izgradio objekte na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužitelji ničim ne dokazuju da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija s tim da isti uz tužbu nisu priložili niti jedan dokaz da bi prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelji nigdje ne navode na koji način su njegovi prednici posjedovali tu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed. Tužena smatra da se na strani tužitelja nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da su ponuđeni dokazi nedostatni za ocjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva. Kako pravni prednici tužitelja nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, već je ista vlasništvo Republike Hrvatske to niti tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva iste nasljeđivanjem, a niti je ista mogla biti predmetom bilo kakvog raspolaganja odnosno irelevantna su bilo kakva pravna raspolaganja koja bi isti poduzeli u pogledu predmetne nekretnine s obzirom na to da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima. S obzirom na to da iz položajnog nacrta – skice nekretnine, izrađenog na zahtjev tužitelja, proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi uz lokalnu cestu D512 ističe se da istu čini ne samo cesta nego i zemljišni pojas s obiju strana ceste, cestovno zemljište itd., a na njima se sukladno odredbama Zakona o cestama ne mogu stjecati stvarna prava. Nadalje tužena ističe da iz podataka Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine proizlazi da na istoj nije bilo izgrađenih objekata 1968. godine te u dokazne svrhe prilaže digitalnu ortofoto kartu iz 1968. Naposljetku predlaže predlaže odbiti tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 2. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u cijelosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, sve kako je navedeno u izreci, a uzimajući u obzir stajalište umješača Hrvatskih cesta d.o.o. (list spisa 118), na način da je pored prvotno traženih 5978 m2 sada utužuje 5850 m2.

4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to: Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], (list spisa 4), Prijepis posjedovnog lista broj 28 (list spisa 5-8), Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-324/20 (list spisa 9-12), Oporuku posl. br. Ou-90/13-1 (list spisa 13-14), Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-60/07 (list spisa 15-19), Uvidom u skicu lica mjesta vještaka Zlatana Polića iz prosinca 2023. (list spisa 20-23), Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 24-25), digitalna ortofoto karta 1968. (list spisa 36),Presudu ŽS u Splitu posl. br. Gž-2773/18 (list spisa 38-41) očevidom na licu mjesta (list spisa 59-65), saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 61-65), Fotografije vještaka Zlatana Polića (list spisa 75-78), Obavijest Hrvatskih cesta (list spisa 84-85), saslušanjem svjedoka EC, ĆC, KC i AC (list spisa 99-102), očitovanje Hrvatskih šuma (list spisa 105-111), te podnesak Hrvatskih cesta (list spisa 118).

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Među strankama nije sporna identifikacija nekretnine, odnosno da je dio dvorišta i objekata koji su predmet spora, upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo RH u k. o. [katastarska općina], odnosno da je predmet spora dio k. č. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 519, k. o. [katastarska općina], u površini od 5850 m2, i to baš onog dijela koji je prikazan u skici izmjere Zlatana Polića omeđena lomnim točkama 1-34, 1 umanjeno za ((35- 38), (7,8,39-41), (42,46), (47-52), kao niti pasivna legitimacija tužene.

7. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je to mogao steći nasljeđivanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću,

- da li predmet spora uopće predstavlja i dio javne ceste (nerazvrstanu cestu),

- da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za vođenje ove parnice.

8. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 519, k. o. [katastarska općina], u površini od 5850 m2, sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

9. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.

9.1.Pregledom posjedovnog lista broj 28 k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da su kao posjednici na dijelu k. č. [katastarska čestica] upisani ĐC, I, ŽC, FC i otac tužitelja SC, FC svi za po 1/3 dijela vlasništva.

10. Iz priloženog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu posl. br. O-324/20 proizlazi da su iza pok. MC njezinim nasljednicima proglašeni sinovi IC i UC, te njezine kćeri PC i NC, ali da su samo tužitelji proglašeni nasljednici predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (između nasljednika i prema iskazu svjedoka nema spora).

11. Iz priložene oporuke posl. br. Ou-90/13-1 proizlazi da je pok. MC svu svoju imovinu raspodijelila na nasljednike PC, NC, IC i ČC.

12. Iz priloženog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu posl. br. O-60/07 proizlazi da je iza pok. CC njegovom nasljednicom proglašena MC, supruga ostavitelja za cijelo.

13. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da je predmet spora nekretnina na kojoj je od strane asfaltne ceste D512 kao granica vlasništva pokazan rub nogostupa cijelom dužinom. Također predmet spora je i slijepa asfaltna cesta uz kuću tužitelja kao i jasno vidljivo dvorište na terenu koje je uređeno sitnim pijeskom te se na istom nalazi štala, bazen te drugi manji pomoćni objekti a koje je jasno snimljeno na skici Zlatana Polića koja je prilog spisa. Također na predmetnoj skici je jasno vidljivo i prikazano uređeno zemljište koje je u naravi nasuto tamponom tj. nabijenim pijeskom, a na kojem uređenom zemljištu se na terenu nalaze razna vozila te određeni građevinski materijal. Preostalo zemljište od dvorišta i uređenog zemljišta u naravi predstavlja kamenjar i zaraslo zemljište.

14. U svom stranačkom iskazu tužitelj IC je iskazao:

- da je rođen 1969. godine i to baš u ovoj kući koju su sagradili njegov otac i majka par godina prije njegovog rođenja,

- da je u vrijeme gradnje kuće tek bilo naznaka da će se raditi državna cesta ispod kuće, te da su kuća i uređeno zemljište starije od državne ceste,

- da je sve ovo ovako na terenu uredio njegov otac SC, a on i brat su samo asfaltirali stazu i napravili bazen,

- da je nakon smrti njegova oca Marina 2007. g. svu njegovu imovinu naslijedila majka MC a ona je još ovo zemljište za života njemu i bratu ostavila oporukom dok su njihove sestre NC i PC svoje zemljište dobili u blizini ovoga terena,

- da je s njima u dobrim obiteljskim odnosima i između njih nema nikakvih neriješenih odnosa,

- da se njegov otac se od svoje braće i sestara prvi oženio 1957. g. pa je on ovo zemljište dobio od svoga oca HC koji je rođen 1902. g. i to u kući pradjedova koja se nalazi na vrhu ove nekretnine koja je predmet ovoga postupka,

- da je i njegov djed I ovo zemljište također naslijedio od njegovog pradjeda SC koji je rođen oko 1850. godine,

- da se ovo sada zaraslo zemljište prije obrađivalo jer je tu škrta zemlja pa sada takva vrsta obrađivanja nije isplativa jer se može saditi samo na zemljištu između kamenja na kako pučki kažu, vrtačama,

- da je ovo što je zaraslo na terenu, zaraslo zadnjih godina, a prije je sve bilo golo, kako ovo zemljište tako i zemljište susjeda, a koji su dijelom i njegovih stričeva te su sa svima u dobrim odnosima i nemaju nikakvih međnih problema.

15. U svom stranačkom iskazu UC je iskazao:

- da je rođen 1961. g. ali u didovoj kući, a sjeća se i početka gradnje ove njihove kuće,

- da je držao svinje u ovoj štali i svinjaru sve do u nazad 10-ak godina a prije su iste držali njihovi roditelji ali oni su imali i koze i mazgu,

- da je ovaj građevinski materijal kao i razni automobili te dizalica vlasništvo njihovog rođaka DC koji ih je pitao da tu odlaže svoj materijal jer ima građevinsku firmu.

16. Svjedok AC je iskazao:

- da je rođen 1948. i cijeli svoj život živi u neposrednoj blizini ove nekretnine koja je predmet ovoga postupka,

- da se još kao dijete tj sredinom 1950-ih godina sjeća djeda ovdje tužitelja i to ŠC, te da je na ovoj nekretnini imao barem 3 vrtla od 50-80 kvadrata jer je zemlja bila kamenita i škrta pa se ovaj dio iskorištavao na način da su se sadile jednogodišnje kulture kao krumpir, salata, žito, pšenica,

- da se dobro sjeća djeda tužitelja jer je kada je on bio mali isti je imao nekih 50-60 godina i oni kao djeca su mu pomagali pretakati med i čistiti košnice,

- da oni svi znaju a isto su mu pričali i roditelji, da je ova nekretnina starina obitelji AC tj da je i AC I ovu nekretninu naslijedio od svoji roditelja, a ne kupio ili nešto slično,

- da dobro poznaje obitelj AC, te zna da je ŠC ovu nekretninu krajem 1960-ih godina u cijelosti dao svome sinu SC, a isti je imao i dva brata sada pok ĐC i BC s kojim je kako SC, tako i cijela obitelj u dobrim obiteljskim odnosima te su ĐC i ŽC svoj dio od BC I dobili na drugim lokacijama,

- da je ovu kuću i štalu prikazanu na skici lica mjesta radio upravo otac tužitelja SC krajem 1960-ih godina kao svoju obiteljsku kuću i to zna jer se u isto vrijeme i probijala ova cesta ispod kuće a on je također znao fizički pomoći SC u radovima,

- da su koliko zna CC naslijedili IC i UC jer njih tu viđa i u njih je pravilo da nekretnine naslijede muška djeca,

-da je po njegovoj procjeni ova nekretnina od davnina tj više od 150 godina u posjedu obitelji UC te da ima oko 5000-6000 kvadrata,

- da je plato na terenu poravnat i uređen u novije vrijeme,

- da su ona tri vrtla o kojima je govorio na kojima su se sadile jednogodišnje kulture na skici list spisa 48 označeni brojevima 5856, 5861 i 5860,

- da je ostatak nekretnine bio kamen i šuma, a vrtlovi su bili oziđani jer se drugačije ne bi moglo raditi,

- da su što se tiče šume tužitelji odnosno njihovi preci istu čuvali te bi samo stare i suhe grane skupljali za ogrjev,

- da što se tiče dijela predmetne čestice označen kao krš prema detaljnim točkama od 16-23 skice lica mjesta 48 može reći da je tu prije bila šuma, ali da ima i koja breskva,

- da je zadnji put ovu nekretninu vidio prekjučer jer se uz rub ove čestice detaljne točke 16-23 nalazi seoski put pa je njime prošao, ali inače rijetko tuda prolazi jer nema nikakvog razloga tuda prolaziti osim kada ide prošetati,

- da je zadnji put vidio šumara prije 5-6 godina i isti je znao naplaćivati pašarinu za ispašu koza i ovaca kao i staviti čekić odnosno označiti šumu koja bi se eventualno sjekla te taj dio naplatiti, ali da šumara na ovoj nekretnini koja je predmet spora nije vidio,

- da ta šuma nije državna šuma već je od obitelji UC,

- da je ovaj dio ispred kuće označen kao asfalt na skici asfaltiran unazad 2-3 godine kad je ova cesta na terenu proširivana i asfaltirana, jer je isti izvođač asfaltirao i cestu i asfalt ispred kuće, te da to zna jer je izvođač koji je radio cestu na ovome zemljištu označeno kao uređeno zemljište tampon držao kućice i strojeve pa je kao kompenzaciju za ostavljanje strojeva izvođač ovdje tužiteljima to i asfaltirao,

- da je svojim očima vidio ostavljene strojeve izvođača kao i samo asfaltiranje, a da je to bila kompenzacija mu je rekao UC,

- da su bazen radili tužitelji također prije 2-3 godine.

17. Svjedok ĆC je iskazao:

- da je rođen 1948. i živi nedaleko od ove lokacije i dobro zna povijest iste jer je i njegova sestra MC udana u kuću UC,

- da je njegov pok otac rođen 1896. i kako od njega tako i oduvijek zna da je ova nekretnina bila u posjedu obitelji UC dakle više i od 150 godina jer je pradjed tužitelja CC bio u posjedu iste i imao je samo jednog sina HC pa je i posjed istoga velik jer se nije dijelio,

- da je djed tužitelja ŠC svoju imovinu za života razdijelio svojim sinovima SC, ĐC i ŽC a ova nekretnina je pripala SC i njegovoj ženi MC,

- da je sada je ova nekretnina od tužitelja, a zna da isti imaju i dvije sestre sa kojima su u dobrim obiteljskim odnosima i da nemaju nikakvih sporova oko imovine,

- da su stvarni susjedi na terenu ove nekretnine pored ceste privatne osobe sa kojima tužitelji nemaju nikakvih međnih sporova,

- da su ovu kuću započeli sa izgradnjom upravo SC i MC jer im je obiteljska kuća HC već bila tijesna i to krajem 1960-ih godina,

- da se na čestici koja je predmet spora sjeća sigurno dvije veće vrtače od oko 100 m2, a bilo je i par manjih a na kojima su se sadile kulture kao krumpir, salata, i neke žitarice, te je ostatak parcele služio kao ispaša koza koje su imali SC i MC, a koje su držali u ovoj štali uz kuću,

- da je cijela parcela bila pored pašnjaka i zarasla u nisko raslinje, a bio je i pokoji grab ili jasen,

- da je izvođač asfaltiranja ove ceste koja prolazi uz ovu nekretninu i to tvrtka Štrabag ovo zemljište uz cestu nasula i uredila prije nekih 2-3- godine, te da su tu stavili kućice za radnike i držali strojeve, ali da su prethodno tražili dopuštenje od tužitelja,

- da ova nekretnina tužitelja ima nekih 5000-6000 kvadrata jer je nekretnina imala ukupno oko 10000 kvadrata, a manji istočni dio je pripao Marinovu bratu ŽC,

- da je ovaj asfalt ispred kuće prvi put asfaltiran prije 30-ak godina od strane zimske službe Hrvatskih cesta jer su radnici spavali u kući od SC i njegove sestre MC pa su to isto napravili kao kompenzaciju za noćenja, dok je ovaj zadnji asfalt stavljen prije 2-3 godine i da ga je radio Štrabag,

- da je bazen započet prije nekih 4-5 godina a završen je prije 2-3 godine.

18. Svjedok GC je iskazao:

- da je rođen 1958. i cijeli svoj život živi nedaleko od ove nekretnine a i stvarni je susjed odnosno međaš jer njegova nekretnina se proteže u nastavku tj od točke 16 do 29 prikazane na skici LM 48, dok je sa istoka pok stric ŽC od tužitelja, a sa zapada obitelj AC što je maloprije bio sa sudom,

- da zna da je ova nekretnina bila vlasništvo AC I kao i da je isti također predmetnu nekretninu naslijedio od svojih roditelja,

- da su SC i njegova žena MC ovu nekretninu, a po njegovoj procjeni ima 3000-4000 kvadrata, dobili za života od Marinova oca I te su na istoj krajem 1960-ih započeli sa izgradnjom obiteljske kuće, a u to vrijeme se radila i ova sada državna cesta,

- da sada predmetnu nekretninu u posjedu drže tužitelji a isti su u dobrim obiteljskim odnosima sa svojim sestrama PC i NC koje poznaje i sa kojim su u dobrim odnosima,

- da što se tiče ostanka parcele zna da je u dijelu sa kojim graniči sa njegovom parcelom bilo raslinje i pokoji grab, a da su i bili vrtlovi od kojih 3-4 vrtla po nekih 40- ak kvadrata na kojim su se sadili krumpiri i žitarice, a na ostatku parcele su pasle koze jer su SC i MC iste držali jer se u to vrijeme a prije njih živjelo samo od zemlje i stoke,

- da ovaj dio koji je na skici LM 48 prikazan kao uređeno zemljište (tampon) je u najvećem dijelu poravnao i uredio izvođač radova na državnoj cesti tj Štrabag i to po dopuštenju tužitelja te su kao kompenzaciju za to ravnanje i asfaltiranje ispred kuće isti dok su obavljali radove držali kućice za radnike i strojeve i to prije nekih 3-4 godine,

- da što se tiče prave šume na terenu istu oni zovu seoski "muša" i nalazi se nekih 2 km od ove lokacije koju zovu Podbrišćje,

- da su u selu a sve do ove "muše" oni mještani u posjedu te svi znaju čija je čija parcela,

- da ne zna da je itko iz sela ikada smetao kako tužitelje tako i njihov pretke u posjedovanju i iskorištavanju ove nekretnine,

- da nikada šumara na ovoj lokaciji nije vidio ali zna od priča oca da kada bi se šuma sjekla u "muši" da je trebalo prethodno izvesti šumara.

19. Svjedok KC je izjavio identično kao i prethodni svjedoci kako o načinu prenošenja posjeda i vlasništva u obiteljskom stablu obitelji KC od pradjeda tužitelja SC koji je živio prije 1900. do sada tužitelja tako i o gradnji kuće te ispaši i sadnji kultura na vrtovima koji su tu bili i prije izgradnje kuće te da nikada nije vidio šumara na ovome području.

20. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali i nadopunjavali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine i tu žive cijeli svoj život kao i njihovi predci, pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja, kao i priča roditelja.

21. Iz dokazne građe sud je izveo slijedeće zaključke:

- da je predmetna nekretnina bila u posjedu djeda tužitelja ICT, koji je još sredinom 1950-ih godina na toj nekretnini imao barem 3 vrtla od 50-80 kvadrata jer je zemlja bila kamenita i škrta pa se taj dio iskorištavao na način da su se sadile jednogodišnje kulture kao krumpir, salata, žito, pšenica, a koju je isti također naslijedio od svoga oca CC (dakle u obitelji CC više od 150 godina),

- da je istu 1960-ih godina dobio otac tužitelja CC, koji je imao dva brata ŽC i ĐC, a da je tužitelj VC rođen 1969. godine i to baš kući koju su sagradili njegov otac i majka par godina prije njegovog rođenja na predmetnoj nekretnini,

- da su tužiteljevi roditelji na predmetnoj nekretnini držali koze i mazgu, a da su na ostatku nekretnine i bili vrtlovi od na kojim su se sadili krumpiri i žitarice, te pasle koze jer se u to vrijeme tužiteljevih roditelja živjelo samo od zemlje i stoke, a da je u južnom dijelu nekretnine bilo raslinja i pokoji grab, odnosno obraslo zemljište gdje su tužiteljevi roditelji znali i skupljati drva,

- da je predmetnu nekretninu iza smrti Marina Jovića 2007. naslijedila supruga (majka tužitelja) MC, a nju naslijedili njihovi sinovi IC i UC,

- da su obiteljski odnosi među nasljednicima pok. CC dobri, te da nitko od nasljednika ne polaže nikakva stvarna prava na predmetnoj nekretnini,

- da je predmetna nekretnina cijelo vrijeme bila održavana, da na istoj kroz period posjedovanja tužiteljevih predaka nikada nije dolazio niti obilazio bilo čiji šumar odnosno lugar, da je ista obrađivana te da su još za vrijeme života njihovih roditelja SC i MC tu bili vrtlovi na kojima se sadio krumpir i žitarice, a na ostatku zemlje je pasla stoka, kao i skupljala stara drva,

- da se sporna nekretnina ne nalazi u bilo kakvom vlasničkom pojasu bilo kojeg od upravitelja cesta sukladno Zakonu o cestama, pa niti kao nerazvrstana cesta.

22. Ovdje valja napomenuti da je predmet spora zaista površina od 5850 m2, ali i to da su svjedoci detaljno iskazivali da su prednici tužitelja zaista istu posjedovali i iskorištavali u cijelom obimu. Također, iz iskaza svjedoka proizlazi da su susjedi tužitelja također privatnici, te da tužitelj niti njegovi predci nemaju nikakvih sporova sa istima.

22.1. Sud koristi priliku napomenuti tuženici da sukladno načelu jednakosti pravnih oružja, tj. načelu procesne jednakosti, ista u odgovoru na tužbu nije spominjala da bi predmetna nekretnina bila u šumskogospodarskoj osnovi, te da nije, iako je to bilo određeno raspravnim zapisnikom od 15. svibnja 2024., u ostavljenom roku od 15 dana predala potvrdu da predmetna nekretnina makar i dijelom spada u šumskogospodarsku osnovu. Naime, tuženica u ostavljenom roku, a bila je upozorena na prekluziju, nije niti podnijela zahtjev prema HR šumama, a niti je tražila produljenje roka, a iz dopisa HR šuma koji je dostavljen sudu tek 4. listopada 2024. (a da je od RH isti zatražen 12. srpnja 2024. i dostavljen 24. srpnja 2024) proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uključena u šumskogospodarsku osnovu na dan 16. listopada 1990. godine, ali bez grafičkog prikaza koji dio te nekretnine spada u istu, kao i da je dio predmetne nekretnine obuhvaćen programom gospodarenja šuma za razdoblje od 1.1.2018- do 31.12.2027., kao i da je sud tek 5. prosinca 2024. obaviješten koji grafički dio predmetne nekretnine je obuhvaćen programom gospodarenja šuma za razdoblje od 1.1.2018- do 31.12.2027..

23. Slijedom navedenog, sud dokaze tuženice u tom pravcu nije cijenio u ovome postupku, jer bi time tužitelj bio doveden u neravnopravan položaj pred sudom, oslanjajući se na jednakost pravnih oružja pred sudom, te načelu stranačke istine, pa sud cijeni da predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine, nije bila uključena u šumskogospodarsku osnovu, iako je prema iskazima svjedoka jedan južni dio nekretnine tužitelja (prikazan na skici lica mjesta kao krš list spisa 48 a i vidljiv na DOF-u list spisa 47) bio obrastao, te moguće i iskorištavao kao šuma, međutim i taj i takav dio je prema izvedenim dokazima nesporno u posjedu tužitelja i njihovih predaka više od 150 godina, te se iskorištavao, odvojeno od drugih nekretnina, na način na koji se mogao u tome vremenu tužiteljevih predaka, naravno uzimajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka da se tada u pravilu živjelo od zemlje i svega što zemlja pruža (sadnja, ispaša, skupljanje drva i sl.) a da predmet spora nije obilazio lugar odnosno šumar.

24. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

25. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima glede činjenica nasljeđivanja, te da je otac tužitelja CC, između ostaloga naslijedio svoga oca HC, a on svoga oca isto CC, s kojima su zapravo najkasnije postali izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci posjednici (vlasnici) sporne nekretnine više od 150 godina, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije. Naime, tužiteljev otac CC je rođen 1927. godine, a predmetna nekretnina je prema iskazima svjedoka bila predmet nasljeđivanja još iza smrti njegova oca ŠC a koji je istu kao jedinac naslijedio iza smrti pok. pradjeda tužitelja također CC, pa sud drži da je procjena svjedoka da je predmetna nekretnina u posjedu CC više od 150 godina i više već osnovana.

26. Glede stjecanja dosjelošću od strane pradjeda tužitelja, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., a pod, za tužitelja, nepovoljnijom pretpostavkom da je ova nekretnina nakon 1945. postala društveno vlasništvo, i tada su tužitelji (sa svojim predcima) stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Evropskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

27. Naime, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Stoga je i najgorem slučaju dosjelost nastupila u razdoblju 1951-1991.

28. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

29. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

30. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

31. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

32. Stoga je ovaj sud jasno i nedvojbeno utvrdio da su tužitelji vlasnici kao u izreci, te imaju ovlaštenje i pravni interes ishoditi ovakvu presudu.

33. Da predmetna nekretnina ne predstavlja zemljišni pojas HR cesta razvidno je iz podneska upravitelja cesta (list spisa 118).

33.1. Naime, prema čl. 4. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023) javnu cestu čine i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, a iz dopisa HR cesta je razvidno da je zadovoljen uvjet iz Zakona o cestama.

34. Također uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, a koji je Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću zaprimilo 29. prosinca 2023. (list spisa 26) je razvidan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora, dok je sukladno članku 186. a st. 10. ZPP-a propisano da RH i podnositelj zahtjeva mogu pokrenuti osiguranje dokaza, međutim isto je fakultativno, a ne nužno za vođenje spora.

35. Slijedom svega gore navedenog sud je tijekom postupka utvrdio sve sporne činjenice tj. da su tužiteli stvarni vlasnici sporne nekretnine, odnosno da su istu stekli darovanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću, da predmet spora ne predstavlja dio javne ceste i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a, za vođenje ove parnice.

36. Odluka o trošku postupka u toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8 i 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, pa su priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani.

36.1. Tako je sud priznao tužiteljima sljedeće troškove zastupanja i predujma:

- sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 EUR-a,

- sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR-a

- zastupanja na 4 ročišta (15.05.2024, 11.07.2024., 02.12.2024. i 13.02.2025.) po 150,00 EUR-a, (ukupno 600,00 EUR-a)

- na gore priznati trošak uvećanje od 10% zbog zastupanja dva tužitelja (tbr 40) tj. 90,00 EUR-a

- PDV 25% na gornje iznose (247,50 EUR-a)

- trošak očevida/vještačenja od 100,00 EUR-a, pa je odlučeno kao u izreci tj. priznat je trošak od 1.337,50 EUR-a.

37. Sastav podneska od 2. svibnja 2024. i 2. rujna 2024. sud nije priznao jer je tužitelj samoinicijativno samo sudu dostavio sudsku praksu, dok je podnesak od 2. siječnja 2025. sam skrivio jer je istim djelomično odustao/povukao dio tužbenog zahtjeva jer je prvotnim zahtjevom bio tražio i dio vlasništva i javne ceste, a isto je mogao učiniti i na ročištu 13. veljače 2025..

37.1. Slijedom navedeno sud je odbio priznati trošak tužitelja u iznosu od 450,00 EUR-a (3*150,00) plus uvećanje 10% tj. 45,00 EUR-a plus PDV 25% tj.

123,75 EUR-a, odnosno ukupno 618,75 EUR-a.

37.2. Također tužiteljima nisu dosuđene pristojbe po odluci suda jer je isti zahtjev neodređen, tako isto tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Pž-4052/2024-2.

38. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

Metković, 19. ožujka 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću na broj P-DO-7/2024