Broj: Ppž-10352/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HE, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. HE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. rujna 2023., broj: 65. Pp-1348/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. HE i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. HE obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. rujna 2023., broj: 65. Pp-1348/2022 proglašena je krivom okr. HE da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 300,00 eura/2.260,35 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezna naknaditi paušalnu iznos troškova prekršajnog postupka 40,00 eura/301,38 kuna.

2. Protiv te presude okr. HE osobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i žaliteljica oslobodi optužbe, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. 9. travnja 2025., nakon sjednice vijeća ovog drugostupanjskog suda, okrivljenica je u spis dostavila podnesak kojim moli da se u žalbenom postupku dozvoli ponovno ispitivanje djece, njenih unuka ŽE, PE I OE.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaliteljica smatra da cijeli postupak treba provesti ponovno, budući da ima dokaze koji ukazuju na to kako su njeni unuci na ispitivanju u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba pod prijetnjom od strane majke odvođenja u dom za nezbrinutu djecu, morali iskazivati sve što im je majka rekla da moraju reći, a to je činjenica koju je od djece saznala nakon njenog ispitivanja i iznošenja obrane pred sudom. Ističe da je nejasno kako nije pozvana na njihovo ispitivanje, odnosno bila obaviještena kako bi, makar preko video-linka ili dostavom pitanja u pisanom obliku sudu ili stručnoj osobi (vjerojatno postavila pitanja) te smatra da nije imala mogućnost sudjelovati ili barem utjecati na izvođenje dokaza u postupku, što smatra najgrubljom povredom njenih ustavnih i konvencijskih prava, budući da se isključivo na tim dokazima (iskazi djece) temelji pobijana presuda, a njihovim izvođenjem bez mogućnosti sudjelovanja u postupku onemogućena joj je kontradiktornost postupka.

6. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi čl. . 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist.

7. Prema stanju spisa predmeta maloljetni svjedoci su, sukladno čl. 115. st. 2. Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.)ispitani na način propisan čl. 292. st. 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24.). Ispitivanje je provedeno bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazilo uz pomoć kliničkog psihologa Poliklinike i snimljeno je uređajem za audio-video snimanje, a snimka je zapečaćena i priključena zapisniku. Podaci u spisu ukazuju na izostanak obavještavanja okrivljenice o ispitivanju mlt. svjedoka PE i ŽE u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Međutim, na glavnoj raspravi 8. rujna 2023., u prisutnosti okrivljenice, sukladno čl. 115. st. 4. Zakona o sudovima za mladež, reproducirana je snimka ispitivanja i okrivljenici su predočeni iskazi ispitanih mlt. svjedoka, na koje je okrivljenica stavila primjedbe navodeći da su djeca instruirana od strane majke o tome kako trebaju svjedočiti te je opisala novonastalu situaciju u obitelji.

7.1. Iz navedenog proizlazi da se okrivljenica na raspravi suglasila s reproduciranjem video snimke ispitivanja mlt. svjedoka te nije tražila njihovo neposredno ispitivanje, u kojoj situaciji se smatra da se okrivljenica odrekla konfrotacijskog prava, bez obzira što je imala primjedbe na sadržaj iskaza.

7.2. Da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. . 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o povredi prava obrane koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju ne radi. Naime, okrivljenica je upoznata sa dokazima koji ju terete i stavila primjedbu na iste, međutim, nije tražila neposredno ispitivanje mal. svjedoka te se na opisani način prešutno odrekla konfrontacijskog prava.

7.3. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona.

7.4. Napominje se da je okrivljenica zahtjev za ponovnim ispitivanjem svjedoka, njenih mlt. unuka dostavila nakon održane sjednice vijeća ovog drugostupanjskog suda, slijedom čega zahtjev nije ni razmatran.

8. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenica žalbom osporava vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka ponavljajući da su dani pod prijetnjom majke prema djeci, da su međusobno proturječni, kao dešnjak nije mogla šamarati unuka po desnom obrazu, da dijete nije imalo ni modrice, ni crvenilo koje bi policija odmah utvrdila neposrednim opažanjem.

8.1. Dakle, bit žalbe sastoji se u tome da se pokušava obezvrijediti iskaz mlt. svjedoka i time ukazuje na nepravilan zaključak suda o vjerodostojnosti istih. Međutim, načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora cijeniti na samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjski sud, slobodnom ocjenom iskaza mlt. svjedoka PE i ŽE zaključio da su njihovi iskazi istiniti, uvjerljiv, dječje iskreni, sigurni i zreli, a ocjenu dokaza detaljno je obrazložio, koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud i upućuje žaliteljicu na t. 4.1. obrazloženja pobijane presude. Svakako je životno neuvjerljiva obrana okrivljenice da je rukom odgurivala unuka mlt. PE u predjelu ramena te da postoji mogućnost da joj je ruka „skliznula“ do njegovog obraza. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, okolnost da je mlt. PE naveo da ga je baka tri puta udarila u obraz i pokazao na desni obraz, a mlt. naveo da je baka udarila PE i pokazao na glavu, nakon čega je PE bio tužan i ljut i crven u licu, ne ukazuje u nikakvu znatnu proturječnost u njihovim iskazima, niti da su „naučeni“ što trebaju govoriti, već upravo na istinitost i životnost njihovih iskaza (radi se o djeci od navršenih 9, odnosno 10 godina života u vrijeme ispitivanja), zbog čega nije bilo osnove za sumnju da se radi o „namještenim“ iskazima svjedoka, danim pod utjecajem majke, sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenice.

8.2. Navodi žalbe kojima okrivljenica navodi da je i nakon ovog događaja na zamolbu majke puno boravila sa djecom i skrbila o njima, a da joj se snaha ispričala zbog zvanja policije hvale su vrijedni i ukazuju na pravilan stav prvostupanjskog suda da se radi o izoliranom događaju od kojeg je prošlo dugo vrijeme i da je odnos okrivljenice prema svim unucima primjere, iz kojeg razloga okrivljenici nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja mlt. PE. Međutim, ističe se okrivljenici da je, u smislu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

8.3. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost pobijane odluke.

8.4. Iz navedenih razloga, nije osnovana ni žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žalbom se samo uvodno naznačuje žalbena osnova pogrešne primjene materijalnog prava, iz čega se može zaključiti da žaliteljica ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žaliteljica ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10.1. Za prekršaj iz č. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, počinjenog na štetu djeteta, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od najmanje 12.000,00 kuna (do zakonskog maksimuma od 50.000,00 kuna) ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, pa izrečena novčana kazna 300,00 eura/ 2.260,35 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu znatno ispod zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud prilikom odmjere visine kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenice, koje je u njihovoj ukupnosti cijenio osobito olakotnim koje ukazuju da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.

10.2. Treba navesti da je prvostupanjski sud vodio računa da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži minimum i neznatno blaži maksimum novčane kazne i na temelju odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona primijenio taj Zakon, kao blaži za okrivljenicu.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.