Broj: Ppž-1682/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BG, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. i st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. BG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenog 2024., broj: Pp-13309/2024, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. BG, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 1) u izreci pobijane presude i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke ukida se zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge BGD u trajanju 3 mjeseca.

p r e s u d i o  j e

I. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. BG te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Uslijed odluke iz t. I., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci u kazni na način da se okr. BG za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je proglašen krivim u t. 2) u izreci, prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna 1.700,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika 27. listopada 2024. u 14:40 sati do 28. listopada 2024. u 14:00 sati kao 79,64 eura novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 1.620,36 eura (tisuću šesto dvadeset eura i trideset šest centi) novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. BG obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 50,00 eura (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenog 2024., broj: Pp-13309/2024 proglašen je krivim okr. BG da je, na način činjenično opisan u t. 1) u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.100,00 eura i u t. 2) u izreci prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.700,00 eura te mu je izrečena ukupna novčana kazna 2.800,00 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 79,64 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 2.720,36 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 13. st. 1. t. 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge BGD u trajanju 3 mjeseca.

1.2. Na temelju čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju najmanje 6 mjeseci.

1.3. Okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude okr. BG po braniteljici odvjetnici Teuti Palčić podnio je žalbu zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom, da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je tvrđeno da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 1) u izreci.

5. U odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji žalbom se navodi da nije nesporno utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, obzirom da tijekom postupka nije pravilno i pouzdano utvrđena odlučna činjenica, gdje se dijete točno nalazilo tijekom svađe.

5.1. U pravu je okrivljenik da u prvostupanjskom postupku nije sa potrebnom sigurnošću utvrđena odlučna činjenica kvalificiranog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno prisutnost djeteta psihičkom nasilju prema supruzi, za koji se okrivljenik tereti. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud odluku o krivnji temeljio na obrani okrivljenika, koju je sud cijenio priznanjem i materijalnim dokazima izvedenima u postupku. Međutim, u obrani okrivljenik je u odnosu na događaj od 27. listopada 2024. opisao okolnosti događaja te naveo da je njegova supruga nastavila govoriti sinu BG da ne mora ići na utakmicu ako neće i on joj je tada rekao da je kučka, no on je u tom trenutku bio na balkonu, a ona u kuhinji, nakon toga rekao je :Mrš“, dok je još bio na balkonu. U pravu je okrivljenik da iz njegove obrane nije razvidno gdje se točno tijekom svađe nalazilo dijete i da li je čulo i vidjelo svađu. Prvostupanjski sud nije okrivljeniku postavio dodatna pitanja kako bi se popunile praznine u njegovom iskazu, niti je u odnosu na nazočnost djeteta događaju ispitao ošt. BGD.

6. Nadalje, u pravu je žalitelj da u postupku nije dokazano, niti je to razvidno iz postupka, da je njegovo postupanje, opisano u t. 1) izreke pobijane presude izazvalo kod njegove supruge uznemirenost ili povredu dostojanstva. Naime, okr. BG je proglašen krivim da je u nazočnosti djeteta počinio psihičko nasilje u obitelji.

7. Čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu t. 3. navedenog članka nasilje u obitelji „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

8. Okrivljenik je priznao da je supruzi izgovorio riječi „kučko“ i „mrš“ međutim, nije iskazivao ništa o tome kakvo je bilo ponašanje oštećenice nakon što joj je izgovorio navedene riječi. Nadalje, sud nije ispitao oštećenicu, bez čijeg iskaza nije mogao dao uvjerljive i jasne razloge zašto smatra da je okrivljenik izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva oštećenice tako da je takvim postupanjem ostvario biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Naime, ne može se svaka uvredljiva riječ, smatrati psihičkim nasiljem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a da se na okolnost prouzročenja posljedice ne ispita sama žrtva, ukoliko posljedica možebitno, bez ikakve dvojbe nije bila jasno vidljiva. Stoga pogrešno prvostupanjski sud smatra da se izgovaranjem riječi koje su same po sebi uvredljive i ne mogu ostaviti ravnodušnom osobu kojoj se su upućene predstavlja psihičko nasilje u obitelji. Prouzročenje posljedice treba promatrati subjektivno, u odnosu na osobu prema kojoj je psihičko nasilje počinjeno, a ne objektivno, u odnosu na neprimjerenost u općeprihvaćenom ophođenju među ljudima.

9. Iz navedenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a uslijed takve odluke preinačena je i odluka o ukupnoj novčanoj kazni i ukinuta zaštitna mjera zabrana približavanja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara te zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge BGD.

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe, na sve okolnosti događaja ponovno izvesti sve već izvedene dokaze te utvrditi da li je okrivljenik izgovorenim riječima kod oštećenice prouzročio uznemirenost i povredu dostojanstava, te ukoliko utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj psihičkog nasilja prema supruzi, utvrdit će i da li je isti ostvaren u prisutnosti djeteta.

11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Okrivljenik u žalbi navodi da da je neosnovano proglašen krivim da je početkom mjeseca rujna 2024. počinio fizičko nasilje u obitelji prema mlt. sinu BG na način da ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu njegove desne podlaktice, iz razloga što je navedeno pogrešno pravno kvalificirano te u obrazloženju nejasno objašnjeno. Prepisujući zakonsku odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenik ističe da „fizičko nasilje“ nije pravni termin te nije predviđeno kao nasilje u smislu navedenog članka te smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da se primjena odgojne metode, lagani dodir ruke oca kao roditelja prema ruci djeteta, ne može kvalificirati kao fizičko nasilje, a niti kao primjena fizičke sile.

12.1. Čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji te je nasilje u obitelji u smislu t. 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Nije u pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da fraza „počinio fizičko nasilje“ znači da je prekršaj pogrešno pravno kvalificiran. Izričaj „počinio fizičko nasilje“ je sinonim zakonskog opisa prekršaja tjelesnog nasilja, a zakonski opis prekršaja, kao i pravno kvalificiranje prekršaja, je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Suprotno stavu žalbe, u činjeničnom opisu optužbe za prekršaj tjelesnog nasilja, treba biti opisana i konkretizirana radnja okrivljenika koja se može podvesti pod zakonski opis djela iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a upravo je takva radnja okrivljenika u predmetnoj optužbi i opisana, jer je okrivljenik proglašen krivim da je počinio fizičko nasilje u obitelji prema mlt. sinu BG, tođ. 27. travnja 2019., na način da ga je otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu njegove desne podlaktice, pa je potpuno jasno da se okrivljenik optužuje upravo za tjelesni nasrtaj na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede (odnosno da je „primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastala tjelesna ozljeda“), kako je to i propisano zakonskom odredbom čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12. 2. Osim navedenog, okrivljenik je u svojoj obrani decidirano naveo da je točno da je u rujnu ove godine u stanu otvorenim dlanom desne ruke udario svog sina BG rođ. 2019. u predjelu njegove desne podlaktice, a sin je otrčao kod mame u sobu da se požali. Svoje postupanje opravdao je navodeći da je to bila odgojna metoda, udario ga je vrlo blago, kako bi ga odvratio od takvog ponašanja.

12.3. Međutim, suprotno stavu okrivljenika o opravdanosti njegovog postupanja prema maloljetnom sinu, iz obrazloženja prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz srpnja 2015. razvidno je da tjelesno nasilje predstavlja svaki oblik namjernog tjelesnog nasrtaja na žrtvu kojim kod iste nisu nastupile posljedice u vidu ozljede jer će se u tom slučaju raditi o nekom obliku tjelesne ozljede, koje su propisane u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo. Tjelesno nasilje tako obuhvaća bilo koji oblik tjelesnog nasilja uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu.

13. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

14. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za prekršaj iz čl. 22. st. 5 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

14.1. Za prekršaj iz č. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao kvalificirani oblik osnovnog prekršaja iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, počinjenog na štetu djeteta, propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom posebnom minimumu za predmetni prekršaj. Iako očitom pogreškom u pisanju sud navodi da je olakotnim cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost, umjesto nekažnjavanost okrivljenika, iz tako odmjerene novčane kazne razvidno je da je sud na strani okrivljenika cijenio samo olakotne okolnosti, a da otegotne okolnosti, koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u višem iznosu, nisu utvrđene. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.

15. Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana na zakonu je osnovana, sud je za primjenu zaštitne mjere dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, budući je svrha provođenja zaštitne mjere obveznoga psihosocijalnog tretmana sprječavanje daljnjeg nasilničkog ponašanja postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju počinitelja nasilja u obitelji, a cilj provođenja je zaštitne mjere je potaknuti počinitelja nasilja u obitelji da postane svjestan svog nasilnog ponašanja, prepozna svoju odgovornost te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

17. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. i 3., čl. 205. i čl. 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenike i tužitelja.